Kada ni legende ne forsiraju: Zašto je Robert De Niro napuštao filmove usred snimanja
Filmska ikona otvoreno je priznala da je u karijeri donosila teške, ali zrele odluke – povlačenje iz projekata koji “jednostavno nisu funkcionirali”, čak i kada je to značilo prekid snimanja i kaos u produkciji.
Iako se odustajanje često smatra znakom slabosti, u profesionalnom svijetu ono nerijetko znači suprotno – sposobnost prepoznavanja trenutka kada projekt nema smisla dalje forsirati. Robert De Niro, jedan od najcjenjenijih glumaca u povijesti filma, tijekom karijere naučio je prepoznati upravo takve situacije.
U dva je navrata napustio filmske projekte usred snimanja, što je produkcije prisililo da u zadnji trenutak pronađu zamjene. Prvi se slučaj dogodio 1970-ih, kada je odustao od komedije koja je tada nosila naslov Bogart Slept Here, a kasnije je postala film Djevojka za zbogom, u režiji Mikea Nicholsa.
U to je vrijeme De Niro bio na vrhuncu karijere, između uloga u filmovima Ulice zla, Kum II i Taksist. Ipak, već nakon početka snimanja postalo je jasno da mu uloga i specifičan ritam komedije Neila Simona ne odgovaraju.
O tom iskustvu kasnije je govorio na Tribeca Film Festivalu. “Krivim sebe. Nisam znao određene stvari. Bila je to vrlo specifična vrsta komedije s preciznim tempom i jednostavno nije funkcioniralo. Snimao sam oko dva tjedna. To je bio užas”, rekao je De Niro, dodavši da je imao tek nekoliko sličnih iskustava u karijeri. U konačnoj verziji filma zamijenio ga je Richard Dreyfuss.
Nastavite čitati nakon oglasa
Drugi put De Niro je napustio projekt Na rubu tame nakon samo tjedan dana snimanja. Njegovu je ulogu preuzeo Ray Winstone, dok je glavnu ulogu u filmu imao Mel Gibson. Razlozi odlaska nikada nisu detaljno objašnjeni, a glumčev je glasnogovornik tada za Variety kratko izjavio: “Ponekad stvari jednostavno ne funkcioniraju. To se zove kreativne razlike.”
De Nirov primjer pokazuje da profesionalizam ponekad znači znati kada stati. U industriji u kojoj se projekti često guraju pod svaku cijenu, takve su odluke rijetke, ali govore o iskustvu i sigurnosti u vlastiti sud.
U određenim glazbenim imenima i ženskim izvođačicama gay zajednica već desetljećima pronalazi nešto nalik simboličkom uporištu, gotovo emocionalnom svjetioniku, no u novije vrijeme čini se da se mlađe generacije, osobito generacija Z, odmiču od tog klasičnog poimanja pop ikona i svoju privrženost usmjeravaju prema drugačijim, fragmentiranijim i često alternativnim umjetničkim figurama.
Alicia Keys, jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih glazbenica svoje generacije, nedavno je u razgovoru za The Times of London progovorila o, kako kaže, duboko ukorijenjenim neravnopravnostima u glazbenoj industriji, ističući da se taj svijet i dalje često ponaša poput zatvorenog “kluba starih dečki”, u kojem ženama, osobito onima koje rade kao producentice ili tonske inženjerke, pristup profesionalnim prilikama nije jednako otvoren.
Uz novu fotografiju, njegova kći podijelila je i starije uspomene, podsjećajući na bogatu karijeru i prepoznatljiv šarm koji je Jacka Nicholsona učinio jednim od najvećih imena u povijesti Hollywooda.
Redatelj filma Vrag nosi Pradu 2 razmatrao je cameo pojavljivanje Adriana Greniera — evo zašto se to nije dogodilo. Zvijezda serije Entourage ranije je izjavila kako je bilo „razočaravajuće” što se nije vratio u dugo očekivani nastavak u kojem glume Anne Hathaway, Meryl Streep, Stanley Tucci i Emily Blunt, a koji u kina stiže 1. svibnja.
Nova site-specific javna svjetlosna instalacija umjetnice Šejle Kamerić, AWAKE, u subotu, 25. travnja 2026., od 17 je do 24 sata, transformirala dvorište MuseumsQuartiera u prostor nalik bdjenju – privremeno mjesto zajedničke refleksije koje odolijeva sigurnosti i fiksnim narativima. Tijekom jedne večeri, brojni posjetitelji okupili su se kako bi, kao pažljiva zajednica, zapalili svijeću i promišljali o zajedničkoj ranjivosti. Instalacija je djelovala kao snažan poziv na sjećanje i aktivnu budnost.
Veliki pečat osvojio je film Lisica pod ružičastim Mjesecom, Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi u Međunarodnoj te Planina se neće pomaknuti, Petre Seliškar u Regionalnoj konkurenciji, dok je Mali pečat za najbolji kratkometražni film osvojio film Omama, Martina Herra.
Na adresi 90 Franklin Street, u jednoj od arhitektonski prepoznatljivih visokih stambenih zgrada njujorške četvrti TriBeCa, smješten je luksuzni penthouse koji zauzima tri najgornje etaže objekta i pruža jedinstven pogled na panoramu Manhattana. Riječ je o nekretnini koja je desetljećima bila privatna rezidencija jedne od najutjecajnijih pop umjetnica suvremenog doba, Mariah Carey, a koja je danas ponovno u središtu pozornosti zbog odluke o prodaji na tržištu luksuznih nekretnina.
Madonna se vraća na plesni podij, a svoj novi projekt donosi izravno na jednu od najvećih LGBTQ+ platformi na svijetu, smještenu u gradu West Hollywoodu.