Kad je svetogrđe postalo umjetnost? Zašto Adam Lambert i Cynthia Erivo grubo vrijeđaju temeljne vrijednosti pod krinkom “progresije”
Dok svijet ne prestaje tražiti granice koje ne smije prijeći, Hollywood ih već odavno ignorira. Najnoviji čin kulturne provokacije dolazi s pozornice slavnog Hollywood Bowla, gdje Adam Lambert s oduševljenjem brani odluku da Cynthia Erivo, žena, crnkinja i k tome deklarirana queer osoba, utjelovi Isusa Krista u mjuziklu Jesus Christ Superstar. U umjetnosti koja voli šokirati, ali nikad promišljati o posljedicama, ovo je još jedan primjer kako se svetinje gaze u ime “umjetničke slobode”.
Lambert s prkosom poručuje kako publika treba “proširiti umove” i prihvatiti ideju žene-Isusa, kao da je Isusov lik samo prazna platna površina za ideološke eksperimente. “Isus Krist Superstar” je, prema njegovim riječima, uvijek bio zamišljen kao izazovan i provokativan. No postoji razlika između provokacije koja otvara prostor za dublje promišljanje i provokacije koja za jedini cilj ima – šokirati.
Erivo pak cinično dobacuje da je riječ o “tri dana pjevanja” i naziva Hollywood Bowl “najgejerskijim mjestom na Zemlji”, kao da time unaprijed dezinficira svaku ozbiljnu kritiku. Očito je da ona i Lambert gledaju na ovu produkciju kao na priliku za zabavu, ne shvaćajući da za milijune vjernika diljem svijeta, Isus Krist nije koncept, nego stvarna, božanska figura čiji život i poruka nadilaze svaku glumačku slobodu.
Ovdje nije riječ o bojama kože, rodu ili seksualnoj orijentaciji. Riječ je o svetom. Riječ je o simbolu koji ne smije biti alat u rukama onih koji ga koriste za osobnu promociju i “progresivne poene”. Nitko ne dovodi u pitanje Erivoičin glumački talent ni Lambertov vokalni raspon, ali glumiti Isusa Krista nije pitanje tehničke izvedbe – to je pitanje poštovanja prema povijesti, vjeri i kulturi koju ta osoba predstavlja.
Adam Lambert, čovjek koji je itekako svjestan moći javne riječi, ovdje je izabrao biti glasnogovornik trivijalizacije. Umjesto da se zapita zašto javnost reagira s nelagodom, on bira optuživati za “zatvorenost uma”. Umjesto dijaloga, nudi dociranje. Umjesto razumijevanja dubine Kristovog naslijeđa, nudi plitku predstavu spektakla.
Cynthia Erivo, s druge strane, smijehom pokušava odbaciti svaki argument, kao da vjera i tradicija nisu vrijedni ozbiljnosti. Njezino “zašto ne?” zvuči kao bezbrižno ignoriranje činjenice da za milijune ljudi ova odluka nije tek još jedna u nizu “cool” reinterpretacija, nego duboko uvredljiv čin.
Kada umjetnost prestane biti prostor gdje se svetinja poštuje, a postane tek prazno polje za samodopadno preoblikovanje ikona prema dnevnoj ideologiji, tada kultura gubi doticaj s istinskim smislom. A kad glazbenici i glumci poput Lamberta i Erivo na taj proces gledaju kao na osobnu pobjedu, onda smo, kao društvo, ozbiljno zakazali.
Jesmo li stvarno došli do točke gdje je važno tko glasno viče o “progresiji”, a ne tko promišljeno čuva vrijednosti koje nas nadilaze? Jer ako je Isus Krist samo još jedan “cool performance”, onda ni “superstar” više ništa ne znači.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Glumačka ekipa serije „U dobru i zlu“ na Tajlandu je zajedno dočekala Novu godinu, a susret s vjernim tajlandskim gledateljem pokazao je koliko daleko seže popularnost domaće serije
Nakon zahtjevne i uspješne godine, omiljeni glumački par pronašao je savršen predah u egzotičnom okruženju, gdje su uz djecu obilježili veliku bračnu obljetnicu
Nakon što je domaću publiku osvojio megahitom „O mrtvima samo najbolje“, Tomislav Marić ToMa vraća se na veliku pozornicu — ovaj put s pjesmom „Ledina“, s kojom će se natjecati na Dori 2026., hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije. Očekivanja su velika, a pripreme već sada ulaze u ozbiljnu, profesionalnu fazu.
Dalibor Petko je ime koje je već godinama sinonim za hrvatsku medijsku scenu, osobito za radijske i televizijske emisije koje spajaju glazbu i zabavu. Njegova karijera započela je još u srednjoj školi, kada je prvi put preuzeo voditeljsku ulogu i otkrio da ga scena ispunjava na način koji nijedan školski predmet nije mogao. Kao dijete introverta koji je u sebi nosio glasnog ekstroverta, Dalibor je pronašao svoj put kroz improvizaciju i prisutnost pred publikom.
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Nakon uspješnih singlova „Led“ i „Fantazija“, dvojac Grše i Miach vraća se na glazbenu scenu novim zajedničkim projektom – pjesmom „Sante“, praćenom videospotom koji je danas službeno objavljen. Ova treća suradnja potvrđuje status dvojca kao jednog od najprepoznatljivijih i najuspješnijih tandema domaće glazbene scene, spajajući prepoznatljivu zvučnu estetiku s upečatljivim vizualnim identitetom.
