Od šansone do Dore: Jelena Radan otkriva tajne svog scenskog nastupa!

Odlučiti se za francuski jezik u pjesmi na Dori bila je smjela odluka, no ona iza nje stoji s punim uvjerenjem. Francuski nije samo jezik ljubavi, već i melankolije, nostalgije i sofisticiranosti – savršen okvir za priču koju želi ispričati. I nije joj nepoznat, naprotiv, prati je kroz cijelu karijeru, još od pobjede na Međunarodnom festivalu francuske šansone. Sada, nakon godina iskustva, vraća se tom jeziku na način koji je istovremeno intiman i odvažan.

Scenski nastup priprema s posebnom pažnjom, ali ne otkriva previše – želi da sve bude u službi pjesme. Vizualni elementi i scenska koreografija nisu samo ukras, već produžetak emocije i priče koju “Salut” donosi. U tome joj pomaže tim vrhunskih stručnjaka, među kojima su Boris Sekulić, Ivan Marušić Klif i Katarina Matulin. Svaka sitnica, od projekcija do kostima, ima svoju simboliku i pridonosi atmosferi koja će prenijeti publici ono što pjesma nosi u sebi.

Iako se Dora kroz godine mijenjala, njezin glazbeni izričaj ostao je dosljedan sebi. Ne prilagođava se trendovima, već dopušta da pjesma sama pronađe svoj put. Njezina filozofija je jednostavna – kada pjesma zaživi i pronađe svoje slušatelje, sve ostalo pada u drugi plan. “Salut” nije stvaran s ciljem osvajanja Dore, ali se na toj pozornici našao kao da mu je tu oduvijek bilo mjesto.

Reakcije publike i žirija ostaju neizvjesne, no očekivanja su u drugom planu. Umjesto toga, fokus je na energiji i emociji izvedbe. Ako uspije doprijeti do onih koji će je čuti, osjetiti i razumjeti, onda je njezina misija ispunjena. Prvi koraci na pozornici Opatije bit će ključni – osjećaj prostora, zvuka i atmosfere postat će neizostavan dio interpretacije.

Proces priprema bio je intenzivan, ispunjen brojnim izazovima, ali i uzbuđenjem koje donosi povratak u žižu glazbene scene. Svaki trenutak uložen u pjesmu, svaki sat rada, svaka emocija pretočena u stihove i melodiju čine ovaj projekt vrijednim svakog truda.

Dok iščekuje svoj nastup, svjesna je da su pohvale i kritike neizbježne. No, sigurnost u pjesmu, interpretaciju i priču koju nosi čini je otpornom na vanjske utjecaje. Glazba je za nju oduvijek bila iskrena, sirova emocija – i to se neće promijeniti, bez obzira na ishod natjecanja.

Kroz ovu pjesmu osjeća posebnu povezanost, kao da ju je nosila u sebi puno prije nego što ju je prvi put otpjevala. “Salut” nije samo pozdrav, već i oproštaj, odraz neizrečenih misli i osjećaja koji ostaju nakon kraja jednog odnosa. Kada je pjeva, ne razmišlja o plasmanu, o mogućim pobjedama ili porazima – već samo o tom trenutku kada će je izvesti i podijeliti s publikom.

Svaki umjetnik balansira između osobne vizije i očekivanja okoline, a ona je tu ravnotežu pronašla u vlastitoj autentičnosti. Dora je platforma koja omogućava pjesmama da zasjaje, ali ono što ih čini posebnima jest iskrenost iza svakog tona. Ako glazba ima moć dotaknuti dušu, onda je njezin zadatak ispunjen.

Povratak na Doru za nju nije samo natjecanje – to je povratak ljubavi prema glazbi u njezinoj najčišćoj formi. Ne boji se izazova, ne boji se emocija, i ne boji se iznijeti priču koja je pronašla put do njezina srca. A sada, sve što preostaje jest stati na pozornicu, udahnuti duboko i pustiti da “Salut” ispriča ostatak priče.

 Loading ...

Što Vas je potaknulo da se nakon duže pauze vratite na Doru i zašto baš s pjesmom na francuskom jeziku?

Poklopio se trenutak – onaj moment u kojem je i malo kockanja, i malo igre, i malo inata, i malo uzbuđenja, a puno dobre pjesme kojoj sam željela pružiti dobar start i dobru priliku za predstavljanjem – tako da smo već uspjeli u tome. Zahvalna sam na svakom prostoru da predstavim pjesmu, zato hvala i Vama. Pjesmu su skladale Anita Valo i Meri Jaman i prvi put sam je čula tijekom korone, kao radnu verziju i vratili smo joj se prije par mjeseci kada smo isprobali moju interpretaciju – taman u to vrijeme su krenuli pozivi to jest prijave i mi smo se odlučile baš u zadnji čas i zadnji dan prijavile pjesmu – dakle pjesma nije stvarana za Doru, ali se baš dobro našla u pravom trenutku – francuski smo isprobale zajedno s hrvatskim i engleskim, i francuski je pobijedio! Robster Martin iz Splita je izvrsno pogodio stihove.

Kako ste došli na ideju da pjesmu “Salut” izvedete na francuskom, iako ste poznati po izvođenju na različitim jezicima?

Francuski ovoj pjesmi najbolje leži – na ovu melodijsku liniju, ovaj temperament, atmosferu – najbolje joj pristaje. Na francuskom sam pjevala i na posljednjem albumu Voyage, 2000. sam bila na Međunarodnom festivalu francuske šansone i pobijedila, učila sam ovaj jezik u osnovnoj, srednjoj, u Alliance Francaise u Splitu…

Možete li nam otkriti više detalja o scenskom nastupu koji pripremate za Doru?

Zapravo i ne – sve će biti u službi pjesme, mislim da je sve vrlo prirodno i da sve vizualno naglašava samu prirodu i karakter pjesme. Boris Sekulić je osmislio idejni koncept, okupio ekipu od Ivana Marušića Klifa koji je zadužen za projekcije, do Petre Prše zadužene za scenski pokret (čitaj moje prirodno poluženstveno kretanje po pozornici haha), do Katarine Matulin drage mlade dizajnerice koja je vrlo marljivo kreirala i upravo dovršava kostim za nastup temeljen na elementima u tekstu pjesme.

Kako ste osmislili koncept projekcija i rasvjete za nastup, i što one simboliziraju?

Boris je kontaktirao Ivana Marušića Klifa, našeg poznatog multimedijalnog umjetnika, čiji radovi nam se sviđaju, posebno jedan njihov oblik koji će biti okosnica projekcija. Neke smjernice smo odredili rasvjete, ali tu se uzdamo s punim povjerenjem u profesionalnu ekipu HRT-a.- od poetičnog do dramatičnog, to najbolje opisuje smjer nastupa, čak dijelom i teatar.

Koji su najveći izazove s kojima ste se suočili tijekom priprema za Doru 2025.?

Osobno mi je već izazovno što je ovo razdoblje bitno aktivnije od mojeg zadnjeg perioda i svakako znači veliki preokret u smislu angažmana, involviranosti, ulaganja, sveobuhvatnosti… Izazov je ponovno biti u nekoj žiži, da tako kažem, ali sam zahvalna i umorno sretna, nadam se da ćemo svi izdržati jer je iscrpljujuće za sve.

Kako ste se pripremali za izvedbu pjesme na francuskom jeziku, s obzirom na njegovu zahtjevnost?

Tekstopisac Robi (Robster Martin) je sa mnom u kontaktu cijelo vrijeme, slušam dosta francuskih emisija, gledam francuske filmove, prijateljica i redateljica Morana Dolenc također je htjela ne-htjela u ulozi lektorice…

Što za Vas predstavlja pjesma “Salut”  i koja je njezina poruka?

Salut je pozdrav, zamišljam i salutiranje kao izraz poštovanja, ovo je pjesma o rastanku, koncu jednog odnosa i ispovijed svega što nije izrečeno dok je trajalo.

Kako ste uskladili svoj prepoznatljivi glazbeni stil s eurovizijskim formatom?

Nismo usklađivali – čak je i trajanje bilo ovakvo prije nego li smo se odlučili prijaviti, s obzirom na to da je 3 min maksimum za prijavu. A aranžman, produkcija, ma sve je urađeno da zadovolji nas, a evo, prošla je.

Kakve reakcije očekujete od publike i žirija na Vaš nastup?

Strah me očekivati – potkrade se naravno neka želja, voljela bih da nastup bude uspješan – da se ostvari naš plan oko svih segmenata, da uspijem interpretirati uvjerljivo i da dopre preko malih i većih ekrana do osoba koje će sjediti na kauču i gledati.

Kako ste se prilagodili novim trendovima u glazbenoj industriji od Vašeg posljednjeg nastupa na Dori?

Nemam osjećaj da se prilagođavam trendovima, a opet je valjda neminovno da se nekima prilagodiš i nesvjesno – ja samo želim da se dogodi pjesma u te 3 minute nastupa. Ali da, vremena su se promijenila, iako mislim da su Anita i Meri u svom skladanju i produkciji bile ispred svog vremena davno prije, a opet suverene i suvremene dovoljno da imaju prepoznatljiv rukopis koji je bezvremen.

Kako je izgledao proces stvaranja pjesme “Salut” i tko je sve sudjelovao u njenom nastanku?

Spomenula sam već Anitu i Meri koje su skladateljice, te Robstera Martina koji je napisao stihove kada smo odlučili da će tekst biti na francuskom. Potom smo otišle do studija Mateja Zeca producenta i gitarista iz Let 3, tu sam otpjevala pjesmu u jako ugodnoj atmosferi jer je Matej vrlo drag lik koji učini da je sve ok. Anita je već bila postavila smjernice aranžmana koji je Matej dodatno oblikovao, te su Matej i Anita producenti, uz Pavla Miholjevića i Juru Ferinu kao koaranžere.

Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima tijekom priprema za Doru?

Jednostavno je puno svega – i to sam i htjela, ne žalim se, ali objektivno je ovo velik zalogaj – od odgovaranja na intervjue poput ovoga, nijedan odgovor ni za koji medij ne kopiram, želim da je svaki odgovor namijenjen upravo tom novinaru, sudjelujem u svakom koraku od rada na projekcijama, proba kostima, sitnih, srednjih i velikih odluka, probe za pokret, gostovanja, snimanja spota, rada na pjesmi, dogovora, planiranja, organizacije oko boravka u Opatiji za moju ekipu što je na nama i sl. Tako da ni ne stignem očekivati puno… Jedva čekam prvu probu u Opatiji da osjetim pozornicu, zvuk i da vidimo kako sve djeluje i što treba popraviti.

Kako ste se odlučili za vizualni identitet nastupa i tko je bio zadužen za njegovu realizaciju?

Boris Sekulić je smislio, realizirao, okupio ekipu, u dogovoru sa mnom naravno, ali je potegnuo sve prve poteze i osigurao prvi zamah koji traje i dalje. Već je izbor Ivana Marušića Klifa za projekcije usmjerio cijelu priču prema nekim idejama koje su se tijekom priprema iskristalizirale – dosta nam je u glavi bila gradacija, pratiti pjesmu, teatar čak.

Kako se pripremate za moguću kritiku ili pohvale nakon nastupa?

Pa cijeli život se pripremaš, cijelo glazbeno djelovanje je upravo to – ja nisam imuna na negativno, naravno, ali kad si ti sam siguran i zadovoljan, malo što te može uzdrmati – svjestan si da se pjesma ili izvedba ne može svima svidjeti, ali je lijepo dobiti povratnu informaciju u kojoj vidiš kad se nešto poštuje, kad je netko dirnut.

Kako ste se povezali s pjesmom “Salut” na osobnoj razini?

Čim je pjesma u mojoj interpretaciji zazvučala, čim smo imali radnu snimku koja je ukazala na neki dobar smjer, odmah se desila ljubav između nas dvije. Prisvojila sam je i sad je pjevam na suho dok šetam sa psom uz rijeku, dok vozim, dok imamo mir, muk, i nitko ne sluša i ne gleda – onda se događa povezanost.

Kako se nosite s izazovima balansiranja između umjetničke vizije i komercijalnih očekivanja?

Ponekad bolje, ponekad ne tako uspješno. Ponekad je sve stvar sreće i trenutka, ali ipak mislim da sve dolazi i uz trud, uz strast, uz onaj grč u želucu netom prije prvog tona. Dora kao platforma daje sigurno više nego da se radi o uobičajenom plasmanu pjesme kao singla. Ne znam hoće li se uloženo vratiti, ali ni ne gledamo sve kroz financijsku prizmu.

Kako se pripremate za mogući plasman na Eurosongu i što bi to značilo za vašu karijeru?

Ne pripremam se to jest sva priprema je vezana uz Doru – naravno, to je neposredno priprema i za mogući Eurosong, ali ne pokušavam taj scenarij zamišljati u ovom trenutku – da se dogodi, vjerujem da bi donijelo priliku, a koliko bi dobacilo, to stvarno ne možemo znati. Meni već sad ovo znači novu dozu aktivnosti, pažnje, novi period u kojem imamo plan nastaviti stvarati.

Kako se nosite s usporedbama s drugim natjecateljima na Dori?

Mislim da ću tek u Opatiji osvijestiti baš sve sudionike – ja još niti sve pjesme nisam čula ni pogledala spotove – svima želim da im se realiziraju želje i dobi nastupi, ali sam trenutno fokusirana na svoj. Nisam se susrela s usporedbama još, valjda jer ne čitam komentare.

Pripremate li se za mogući neuspjeh i kako biste ga prihvatili?

Ne znam što bi bio neuspjeh – vjerojatno da nastup ne bude dobar, sve ostalo nije u mojim rukama. Naravno, prirodno je da svi želimo ili imamo očekivanje zamijećenosti i odličnog plasmana ako ne i najboljeg, jer to zna i da si se žiriju i publici ponajprije svidio, ali nadam se da neću imati osjećaj neuspjeha – ja sam već profitirala.

Kako se nosite s pritiskom javnosti i medija tijekom priprema za Doru?

Usprkos svojoj samozatajnosti, kada je trenutak za pričanje, predstavljanje, promoviranje, a sada je upravo taj trenutak, ja sam vrlo dostupna i na kraju krajeva, meni je potreban intervju, phoner, gostovanje. Tako da se jako dobro nosim s time, a ljubazno odbijem ono što ne ide uz moje viđenje promocije.

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?

Moje to jest naše iskustvo od prvog sastanka jest da imaju volju i namjeru sve izvođače tretirati na isti način, na raspolaganju su za svaku informaciju.

Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi?

Čini se ulažu veliki trud i oni s kojima mi komuniciramo su vrlo spremni na brzi odgovor i pružanje informacija. Ima možda par nelogičnosti na kojima bi se moglo poraditi, ali mislim da je u redu da tako nešto prvo prokomentiramo s njima, jer se i čine spremni čuti povratnu informaciju kako bi nešto bilo još bolje.

Kakvo je Vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

Vrlo jasno su nam na samom početku razložili što je na nama, što je na njima, u čemu možemo surađivati tako da je tu dosta sve jasno – primjerice, mi smo se odlučili imati svog čovjeka u autorskom smislu za projekcije dok su nam za rasvjetu na raspolaganju HRT-ovi profesionalci. Na prvoj probi ćemo vjerujem ostvariti odličnu suradnju i stvoriti zajedno nastup na zadovoljstvo svih koji sudjeluju.

Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Mislim da su se HRT i sami izvođači i njihovi timovi zadnjih godina itekako razvili po tom pitanju. Svjesna sam da su izbori za Eurosong televizijski showovi, ali ne mislim da baš svaki nastup nužno mora imati pirotehniku, maksimum broja plesača i/ili pratećih vokala, scenografiju i sl. Mislim da je poanta u raznolikosti, izražajnosti, karizmi.

Koliko je, po Vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Mislim da se zadnje dvije godine desio veliki skok ulaskom Leta 3 i Baby Lasagne kao aktera i da se Dora otvorila. To ne znači da bi Dora trebala biti samo za mlade ili starije, već za razne žanrove. Kad pomislim na Maneskin, Mangonija, Sobrala, Barbaru Pravi, Logana… Svi različiti, a tako dobri. Meni barem.

Iz Vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema Vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Ja nisam baš dobar statističar, mi se stvarno okupimo zadnjih godina i pratimo, pa pogađamo, nagađamo, i često mi sve bude prenaporno, kao da nema pjesme. S druge strane, uvijek se istakne njih nekoliko. Mislim da ne trebamo projicirati što bi dobro prošlo, samo da smo autentični, da se desi jak nastup kojeg god žanra, vrste pjesme i izvođača i da smo hrabri, da ne kaskamo.

Što mislite o tzv. „usiljenim“ favoritima koje se redovito promovira u medijima – uvijek istih pet imena?

Jako puno je platformi na kojima se može izraziti mišljenje, pa se često isto mišljenje ponavlja i prepisuje, što pokrene trend. Ja čak nisam sigurna sviđa li mi se ovo predstavljanje pjesama tako rano, čime izostaje onaj faktor iznenađenja na samom nastupu. Volim tu dozu neizvjesnosti. Voljela bih da se dogode super večeri, da se dogodi glazba i da ljudi glasaju prema osjećaju, a ne planu.

Koje su, po Vašem mišljenju, top 5 pjesama na ovogodišnjoj Dori i tko bi, osim Vas, trebao pobijediti?

Stvarno nisam sve preslušala pa bih, ako smijem, izbjegla ovaj odgovor. Sretno svima i salut!