Noelle za HELLO!:”Ako pobijedim na Dori 2026., prvo ću nestati u prirodi i napuniti baterije – a sve intrigantne igre i spletke na Dori jednostavno me uopće ne zanimaju”

Izvan glazbe i plesa, Ivana Crnković inspiraciju pronalazi u ljudima koji žive svoje strasti i predaju se onome što rade, bez obzira na to jesu li poznati ili anonimni. Njihova predanost i hrabrost podsjećaju je da život nadilazi pojedinca i da zajednica te međusobna podrška oblikuju bolje sutra. Upravo ta filozofija prožima i njezinu umjetničku priču, jer svaki nastup i projekt nastaje iz strasti, discipline i posvećenosti.

Mala Ivana, kako se Noelle zvala u djetinjstvu, sanjala je o plesu i pjevanju, želeći dotaknuti druge kroz umjetnost. Danas, kada gleda unazad, svjesna je da se mnogi snovi ostvaruju, ali put do njih zahtijeva strpljenje, hrabrost i vjeru u sebe. Upravo te vrijednosti utkane su u svaki korak njezine karijere – od prvih plesnih satova do vođenja vlastitog plesnog studija „Illusion“ i kreiranja kompleksnih performansa.

Njezina najveća snaga u privatnom životu je empatija, a slabost je što ponekad previše preuzima emocije drugih. Upravo ta duboka emotivna povezanost s ljudima prenosi se i u njezinu glazbu, gdje nastupi nisu samo tehnički izvedeni, već i emocionalno nabijeni. Iza scene često se događaju situacije koje nitko ne vidi, poput ozljeda tijekom nastupa, ali upravo sposobnost improvizacije i profesionalizam čine Noelle posebnom umjetnicom.

Kroz glazbu i ples Noelle je naučila cijeniti fleksibilnost i kreativno rješavanje problema. Svaka prepreka, svaka izmjena u koreografiji ili izvedbi pjesme uči je kako pronaći rješenje i istovremeno poboljšati originalnu ideju. Upravo zbog toga je njezin projekt „Somebody (Trilogy)“ označio prekretnicu – spoj pjevanja, plesa i glume, koji je pokazao cijeli spektar njezine umjetničke vizije.

Pjesma „Uninterrupted“ koju ove godine izvodi na Dori, simbolizira sve vrijednosti koje Noelle živi – hrabrost, slobodu i neometano izražavanje sebe. Od prvog takta, pjesma ju je osvojila, a osobno sudjelovanje u pisanju hrvatskog dijela teksta dodatno je povezalo umjetnicu s porukom koju želi prenijeti. „Uninterrupted“ je energična, ritmična i vokalno zahtjevna pjesma koja traži vrhunsku koncentraciju, kondiciju i emotivnu prisutnost, a kombinacija plesa i falsetta čini svaki nastup izazovnim, ali i iznimno spektakularnim.

Noelle se za scenu priprema sustavno i detaljno – od osmišljavanja koreografije i rada s plesačima, do odabira kostima, frizura i make-upa. Svaka nota i pokret usklađeni su kako bi publika osjetila slobodu, polet i inspiraciju koje pjesma nosi. „Želim da publika osjeti lepršavost i lakoću, ali i motivaciju da slijedi svoje snove i vjeruje u sebe“, ističe umjetnica.

Za Noelle Dora 2024. bila je prvi pravi pjevački nastup pred velikom publikom, a izazovi su uključivali tremu, tehničku izvedbu i fizičku izdržljivost. S iskustvom iza sebe, sada na Doru 2026. dolazi spremna i potpuno usmjerena na svoj performans, ignorirajući vanjske intrige i kritike koje ne doprinose kreativnom procesu.

Ako bi pjesmu „Uninterrupted“ opisala kao osobu, to bi bila snažna, hrabra i odlučna individua koja ne dopušta da ju društvo ili trendovi sputavaju. To je idealni odraz njezinog života – umjetnice koja neprestano gradi vlastiti put, stvara i ostavlja trag koji je samo njen.

PROČITAJTE: Noelle osvaja Dorinu pozornicu 2026. – Otkrij novu pjesmu “Uninterrupted” i zašto svi pričaju o njoj

Noelle je pjevačica koja ne stvara samo glazbu, već i cijeli svijet koji ju okružuje. Svaki nastup, svaka pjesma i svaki vizualni detalj rezultat su više od 15 godina rada, discipline i ljubavi prema umjetnosti. Pjesma „Somebody“ simbolizira njezin cijeli put – slobodu, izražavanje i kreativni nereda koji se pretvara u savršene izvedbe.

Ako pobijedi na Dori 2026., prvo će se odmoriti i napuniti energiju, a potom se posvetiti novim izazovima, jer za Noelle nema stajanja. Svaki novi projekt, svaka izvedba i svaki nastup prilika su da pokaže svoju strast, kreativnost i autentičnost. Njezina priča inspirira jer pokazuje kako se kombinacijom discipline, hrabrosti i empatije može stvoriti umjetnost koja dodiruje i pokreće ljude.

PROČITAJTE: Noelle igra na sigurno i moderno – Ovo je “Uninterrupted”

Noelle dolazi na Doru 2026. ne samo kao izvođačica, već kao umjetnica koja svojim nastupom prenosi priču, emociju i poruku – da sloboda, hrabrost i vjerovanje u sebe nisu opcije, već način života. Publika može očekivati spektakl koji spaja ples, glazbu i vizualnu umjetnost u cjelinu koja će dugo odjekivati i inspirirati.

Kada se probudiš, što je prva stvar koja ti izmami osmijeh i zašto?

Kada se probudim, prva stvar koja mi izmami osmijeh na lice je kada vidim da je vani izašlo sunce. To je nešto što me automatski pokreće i osjećam se odmah poletnije i spremno za nove aktivnosti u danu. Smatram da je ono pokretač života i jednostavno mi igra veliku ulogu u samom osjećaju na početku dana. Ali, nažalost, to nije uvijek moguće. Tako da moja pas Nala tu ima veliku ulogu. Svako jutro se lagano ušulja kada shvati da sam budna. Uvijek je spremna za maženje i igru. To je nešto što definitivno može izmamiti osmijeh na svačijem licu. Neprocjenjiva sreća.

Tko ili što te danas najviše inspirira izvan glazbe i plesa?

Izvan glazbe i plesa, najviše me danas inspiriraju ljudi. Posebno ljudi koji žive svoju strast i koji se potpuno predaju onome što rade. Nisu to nužno poznate osobe, već obični ljudi koji svojim dobrim djelima i svakodnevnim životom mijenjaju okolinu na bolje. Inspirira me njihova predanost, hrabrost i sposobnost da unatoč životnim teškoćama ne odustaju, već nastavljaju ustrajati. Svi oni koji svojim radom i zalaganjem ne samo da čine nešto korisno za sebe, već i za širu zajednicu, to su ljudi koje volim promatrati i koji me motiviraju. Svi ti ljudi, bilo da se radi o prijateljima, kolegama, učiteljima ili čak nepoznatim osobama, pokazatelji su kako istinska posvećenost i pozitivna energija mogu utjecati na svijet oko nas. To me uvijek podsjeća da je život veći od nas samih i da zajednica i međusobna podrška igraju veliku ulogu u oblikovanju boljeg sutra.

Ako bi mogla razgovarati sa sobom iz djetinjstva, što bi joj rekla?

Mala Ivana bila je ispunjena velikim snovima, a ti snovi uglavnom su se vrtjeli oko plesa, pjevanja i dijeljenja svoje unutarnje strasti s drugim ljudima. Sanjala je o tome da kroz umjetnost dotakne druge, da bude na pozornici i da izrazi svoja osjećanja. Danas, kad pogledam unazad, mogu vidjeti kako su se mnoge stvari razvijale i ostvarile, a mala Ivana vjerojatno nije bila ni svjesna koliko će uspjeti u svemu. Ako bih sada mogla razgovarati s njom, rekla bih joj da bude strpljiva i da vjeruje u proces. Nikada ne treba zaboraviti da ništa ne dolazi preko noći, da put prema cilju može biti dug i pun prepreka, ali da je svaki trud na kraju nagrađen. Rekla bih joj da bude hrabra i da nikada ne prestane sanjati, jer snovi imaju moć da nas vode prema onome što zaista želimo. I, naravno, rekla bih joj da vjeruje u sebe, jer će joj to biti najvažniji oslonac kroz sve životne izazove.

Koji je tvoj osobni ritual za smirenje kad je stres neizbježan?

Ovo je zapravo poprilično teško pitanje. Konstantno smo svi izloženi nepredvidivim situacijama koje nam stvaraju stres. Naravno, one ne zaobilaze ni mene. Ali svaka situacija je posebna priča za sebe, tako da se ne možemo uvijek jednako boriti sa stresom. Ja pokušavam razmišljati u smjeru: je li to nešto što mi sada stvara stres toliko važno i hoće li se netko toga sjećati za dan, tjedan, mjesec, godinu? Ako odgovor nije, tada se jednostavno taj stres umanji jer nema toliku važnost. Posebne rituale nemam. Ali definitivno, stres ne treba nikome jer sve loše za čovjekovo zdravlje proizlazi iz njega.

Što si posljednje naučila o sebi kroz ples ili glazbu što te iznenadilo?

Ponekad nas život vodi kroz situacije koje nas natjeraju da testiramo vlastite granice i sposobnosti. Kroz ples i glazbu naučila sam da za svaku situaciju postoji rješenje, čak i kada se čini da je sve zakomplicirano. Tijekom svog rada kao voditeljica plesnog studija često se nalazim u situacijama gdje nešto nije išlo kako sam planirala, ali naučila sam da je najvažniji dio procesa pronaći način kako se nositi s tim i pronaći izlaz. Ponekad ideje koje sam imala na početku nisu bile izvedive, ali kroz kreativno razmišljanje i prilagodbu situaciji rezultat je bio i bolji od prvotne ideje. Iz tih iskustava shvatila sam da je fleksibilnost ključna – iako stvari ne idu uvijek po planu, to ne znači da ne možemo doći do nečeg iznimnog. Taj uvid mi je pokazao da su nepredvidive situacije dio svakog stvaralačkog procesa i da ih treba prihvatiti kao izazov, a ne kao prepreku.

Koja ti je najveća slabost, a koja najveća snaga u privatnom životu?

Moja najveća snaga u privatnom životu definitivno je empatija. Jako sam emotivna osoba, što znači da lako razumijem i osjećam tuđe potrebe i emocije. To mi pomaže u izgradnji dubokih i iskrenih odnosa jer želim da se ljudi oko mene osjećaju shvaćeno i podržano. Empatija je moj temelj za stvaranje bliskih prijateljstava i odnosa s obitelji. S druge strane, to je i moja slabost, jer ponekad previše preuzimam emocije drugih, a zanemarujem svoje vlastite granice. Znam da se ponekad previše dajem i stavljam potrebe drugih ispred svojih, što može dovesti do toga da zanemarim sebe. Svjesna sam toga i radim na tome da pronađem ravnotežu između brige za druge i brige za sebe, jer samo ako sam u ravnoteži mogu biti najbolja verzija sebe za one oko sebe.

Koja je najsmješnija situacija koja ti se dogodila iza scene, a nitko je ne zna?

Iza scene, u trenutku pripreme za nastup, često se događaju zanimljive situacije. Iako ih nisam uvijek u mogućnosti podijeliti jer su obično kaotične i u žurbi, bilo je nekoliko ozbiljnijih trenutaka. Na primjer, dok sam jednom nastupala, slomila sam palac tijekom koreografije, a drugi put sam uganula gležanj netom prije nego što sam trebala izaći na scenu. Iako su obje ozljede bile prilično bolne, uspjela sam izvesti oba nastupa kao da ništa nije bilo. Takve situacije nisu neuobičajene, ali važno je znati se snaći, improvizirati i, ako je moguće, zadržati smirenost. Iako bi se mnogima to činilo nemoguće, iza scene to se zapravo pretvori u jednu zabavnu anegdotu, a profesionalizam nas uvijek podsjeti da to nije nešto što smije utjecati na kvalitetu izvedbe.

Koju pjesmu ili film bi bez srama mogla slušati/gledati svaki dan i zašto?

Pjesme koje bih mogla slušati svaki dan su one koje mi podižu raspoloženje i daju mi energiju, jer moj posao je emotivan i vrlo intenzivan. Glazba koja me motivira i koja ima snažnu ritmičku podlogu, poput onih pjesama koje me pokreću na akciju, nešto je što volim slušati u bilo kojem trenutku dana. Što se tiče filmova, uvijek bih se vraćala mjuziklima. Filmovi o umjetnicima, o ljudima koji slijede svoju strast, uvijek mi daju dodatnu dozu motivacije. Oni prikazuju borbu za ostvarenje snova, ali i radost kada se ustraje i napokon uspije. Iako sam svjesna da je to fikcija, način na koji filmovi dočaravaju umjetnost, emociju i strast, uvijek me nadahnu da nastavim slijediti svoj put. U takvim filmovima vidim sebe u procesu kreativnosti i izražavanja, i to mi daje snagu da idem naprijed.

Što te u početku najviše privuklo glazbi, a što plesu – što je bilo jače?

Oboje sam obožavala od malih nogu. U kući se uvijek plesalo i pjevalo. Roditelji su provodili jako puno vremena sa mnom i pretvarali mi djetinjstvo u jednu malu bajku. Gledali smo puno crtića, filmova, mjuzikla, čitali bajke, pjevali zajedno, svirali i plesali. Smatram da su te stvari jako bitne, tj. ključne u odgoju djeteta – da mu stvoriš mali čarobni svijet. I ja sam im do kraja života zahvalna na tome. Kasnije, kada sam sama krenula otkrivati novu glazbu, izvođače, otkrila glazbene TV programe, nisam mogla stati, već sam samo upijala kao spužva. Pjevanjem sam se već neko vrijeme bavila – zborovi i slično – ali kada sam otkrila Britney Spears, shvatila sam da je ples nešto što me jako privlači. Pronašla sam jedan noviji studio u gradu koji je nudio plesove kakve smo tada mogli vidjeti u stranim spotovima, odvažila sam se i otišla na prvi sat. Odmah sam se zaljubila i znala da je to ono čime se želim baviti. Kroz vrijeme, put me odveo do toga da mi je ples i plesni studio primarno zanimanje, odnosno posao, iako kronološki je to moja druga ljubav. Što me jače privlači – nemam na to odgovor. Kod mene je to stopljeno u jednu cjelinu koja se savršeno uklapa.

Koji je trenutak u karijeri koji smatraš “prekretnicom” i zašto baš taj?

Prekretnica u mojoj karijeri bila je prošle godine, kada sam pokrenula svoj samostalni projekt “Somebody (Trilogy)”. Radi se o trilogiji singlova na engleskom jeziku koja dolazi s malim filmovima koji prate pjesme. Ovo je bio trenutak kada sam mogla potpuno izraziti svoju umjetnost, spajajući sve što volim – pjevanje, ples i glumu. Oduvijek sam voljela stvarati, a ovaj projekt mi je omogućio da pokažem sve svoje sposobnosti i to na način na koji sam željela. Za mene je ovo bila prilika da pokažem publici tko sam zaista, jer kroz godinama poznati zvuk koji sam im dala, uvijek sam osjećala da imam puno više toga za pokazati.

Koji savjet bi dala mladim umjetnicima koji tek kreću, a da nitko ne zna?

Mislim da nema savjeta koji još nitko nikada nije rekao. Moj savjet je totalni klišej, ali to je zapravo i jedino bitno: da budu ono što i jesu. Da ne glume nekoga drugog ili da pokušavaju biti netko drugi. Super je imati svoje idole i pronaći ljude koji te inspiriraju, to je prijeko potrebno. Ali oni trebaju služiti kao smjernica tvom putu. Treba upijati sve vezano za ono što te zanima sa svih mogućih izvora, ali graditi svoj put. Također, vidim da generalno postoji problem kod mlađih generacija – nemaju tu konstantu. Događa se problem nekog trenda i čim taj trend splasne, oni gube interes. Veliki problem današnjeg doba je što se sve događa instant. Slušaju određenu glazbu ili izvođača koji je sada „in“, za par mjeseci više im nije fora. Ja sam inspiraciju kao mlađa crpila iz izvođača, pjesama, filmova koji me i danas inspiriraju i to će ostati za zauvijek. Znači, uz savjet da budu što i jesu, trebaju naći svoju vodilju koja je konstantna i graditi svoj put, naravno uz puno rada, truda, odricanja i vjerovanja u sebe.

Ako bi morala opisati sebe kao umjetnicu samo jednom rečenicom, koja bi to bila?

Tvorac svog kreativnog nereda. Pod kreativnim neredom mislim na sve ono što se, uslijed kreiranja i stvaranja, događa u mojoj glavi. Razbacane ideje i misli koje se u procesu lagano počnu slagati kao puzzle u jednu cjelinu i nastane ono što je prezentirano javnosti.

Koja je tvoja “skrivena vještina” koju publika nikad ne vidi?

Nije možda skrivena, ali većina ljudi to ne zna jer vjerojatno vidi samo produkt – kako sam otpjevala pjesmu, kako sam nešto otplesala itd. Iza toga stoji jako puno organizacije i kreativnosti. Ja stvaram ideje za određene spotove, osmišljavam koreografije, uvježbavam plesače i, u konačnici, radim ideje za kostime, frizure i make-up. Neki izvođači imaju cijele timove ljudi uz sebe koji su zaduženi za svaki taj segment. Ja to nemam. S jedne strane je to veliki plus jer znam što točno želim i nitko ne odlučuje za mene osim mene, ali s druge strane je jako iscrpno jer je to posao za više ljudi i velika je šansa da se dogodi burn-out, što nije nimalo zdravo. Ali sama organizacija i kreativnost mi nisu strani jer 15 godina vodim svoj plesni studio, koreografiram, vodim djecu na natjecanja od Europe do Amerike, organiziram plesne evente i zaista uživam u takvim stvarima.

Koju pjesmu iz svoje diskografije bi izabrala da simbolizira cijelu tvoju glazbenu priču?

Izdvojila bih „Somebody“ jer sam tu u potpunosti postala svoja – čitav koncept, priča, interpretacija, vizuali. Napokon sam se mogla igrati i imati potpunu slobodu u svemu. Tu gledatelji i slušatelji mogu vidjeti koliko mogu biti raznolika i da se još puno toga krije ispod površine.

Kakav je bio osjećaj kada si prvi put stala na Doru – strah, uzbuđenje ili sve odjednom?

Definitivno sve odjednom. Taj nastup mi je posebno značio jer sam po prvi puta imala priliku biti na tako velikom stageu i da je na visokoj produkcijskoj razini. Jako mi je bitan cjelokupan izgled nastupa uz samu izvedbu pjesme – od koreografije, pokreta, kostima, frizura i make-upa. Vizualan sam tip i volim ići u detalje, tako da sam se jako potrudila da bi se cijeli performans izveo kako sam zamislila, što vjerujem da je publika prepoznala. Sav trud i ulaganje u svaki detalj. Ali sve te emocije su se ispreplitale jer mi je bilo nešto potpuno novo i zaista je velika stvar nastupati na Dori. Svi puno očekuju od tebe, a kako sam ja perfekcionist, očekujem još više od sebe.

Što bi promijenila u svom prvom nastupu da možeš vratiti vrijeme?

Promijenila bih puno toga, ali iskreno opet i baš ništa. Možda čudno zvuči, ali sve što se izdogađalo se baš i trebalo dogoditi. Vokalna izvedba nije bila najbolja uslijed niza okolnosti koje su se događale ne samo taj dan i tu večer, već i kroz cijeli period priprema vezanih za nastup. Jednostavno se stvari nisu posložile i to se moralo dogoditi. Ja sam u tom procesu naučila jako puno o sebi i zapravo sam jako zahvalna na tome. Izašla sam bogatija za jedno iskustvo i naučila što mogu, što ne mogu i na čemu trebam poraditi.

Koji ti je bio najveći izazov prvog natjecanja – nastup, publika ili nervoza?

Izazov je bilo sve. Ako ćemo iskreno, Dora 2024. meni je zapravo bila prvi pravi nastup koji uključuje i pjevanje i ples. Zvuči suludo da umjesto hrpe gaža jednom izvođaču to bude prvi nastup, ali to je prava istina. Cijeli život imam javne nastupe pred velikim brojem ljudi, ali to su svi plesni nastupi. To se poprilično razlikuje od pjevačkog nastupa. Kada adrenalin i trema krenu, točno znam kako akumulirati to kroz plesni pokret da bude potpuno nevidljivo i onda se samo u procesu smanji i počnem uživati svakim dijelom tijela. Kod pjevanja je to u potpunosti drugačije, barem meni. Treba znati kako iskontrolirati glas pod tim utjecajem, a to se postiže praksom, odnosno javnim nastupima takvog tipa, za kojima nažalost nisam imala previše prilike, što je posljedica životnih obaveza i ograničenih prilika u području gdje živim. Ali nadam se da će se to promijeniti.

Jesi li tada osjetila da je Dora nešto što će promijeniti tvoj život ili je to došlo kasnije?

Ne mogu reći da mi je Dora promijenila život, ali nakon tog nastupa nešto se promijenilo u meni. Shvatila sam neke stvari o sebi i o ljudima oko mene. Shvatila sam što mogu, a na čemu trebam još poraditi. Shvatila sam da su mi određene stvari donosile stres, kojih nisam bila svjesna, i nakon toga sam počela raditi stvari više za sebe, za svoj duh i tijelo. Mislim da je bitno da čovjek iz svega izvuče ono što je za njega dobro i krene dalje.

Što te prvo privuklo pjesmi “Uninterrupted” i kako si je odabrala za Doru 2026?

Pjesma „Uninterrupted“ odmah me privukla na prvi takt koji sam čula. Doslovno sam se zaljubila u zvuk pjesme i osjetila da ima energiju koja je potrebna za Eurosong, odnosno Doru. Naravno, to u početku nije odmah zvučalo kao što danas slušatelji mogu čuti. Imali smo puno posla oko svega da bi rezultat bio konačan i profesionalan. Ali melodija i beat nisu jedino što me zaintrigiralo – tu je i tekst koji nosi snažnu poruku o izlaženju iz okvira i kalupa koje nam društvo nameće. O hrabrosti, o prihvaćanju sebe i svojih vrijednosti, neometanom izražavanju sebe i zalaganju za sebe, odnosno kreiranju vlastitog puta bez obzira što će drugi reći. U potpunosti se mogu poistovjetiti s pjesmom i samim tekstom jer upravo tako živim – kreiram svoj put koji je samo moj i drugačiji od ostalih. Posebno sam ponosna što sam imala mogućnost doprinijeti pjesmi kroz hrvatski dio teksta, za koji sam osobno bila zadužena, što me dodatno povezalo s pjesmom.

Koja je priča iza nastanka pjesme – inspiracija, tekst, emocija koju nosi?

Priča iza „Uninterrupted“ počela je putem društvenih mreža, kada me kontaktirala Larissa Tormey, jedna od autorica pjesme. Rekla mi je da su tražili izvođača sposoban kombinirati pjevanje i ples, a s obzirom na moj profil, smatrali su da sam upravo ono što traže. Tu je krenula suradnja. Pjesma me privukla svojim energičnim ritmom, tekstom i snažnom porukom o hrabrosti i samosvijesti. Osim što je melodijski zarazna, tekst nosi inspiraciju za izlazak iz društvenih okvira, hrabrost, slobodu i izražavanje vlastitih vrijednosti.

Ako bi pjesmu opisala kao osobu, kakva bi ta osoba bila?

Pjesma „Uninterrupted“ bila bi snažna, odlučna osoba. To bi bila osoba emocionalno stabilna, sigurna u svoje ciljeve i svoje vrijednosti. Ne bi dopustila vanjskim utjecajima da je skrenu s puta jer zna točno što želi i kako to postići. Osoba koja nosi tu pjesmu bila bi hrabra, ne bi se bojala izraziti svoje emocije i stavove, ne bi slijedila trendove, nego bi išla svojim putem, vjerovala u sebe i stalno se uspinjala prema svojim snovima. Također, bila bi inspiracija drugima da se ne boje biti ono što jesu i da ne skrivaju svoju istinsku prirodu, ma koliko drugačija bila. Pokazivala bi da je moguće živjeti istinski, u skladu sa sobom i svojim vrijednostima, ne obazirući se na mišljenja drugih.

Koji trenutak priprema za Doru 2026. te najviše iznenadio ili promijenio tvoj pogled na nastup?

Početak priprema za Doru 2026. bio je prilično izazovan. U jednom trenutku htjela sam prepustiti kreiranje nastupa nekome drugome i samo davati smjernice, jer sam se željela odmaknuti od tog aspekta stvaranja. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, sve se počelo ubrzavati i stvari nisu išle u smjeru koji sam očekivala. Zbog tih promjena u okolnostima, morala sam brzo osmisliti novi koncept, jer rokovi neumoljivo ističu. Iako na početku nisam planirala raditi cijeli nastup sama, kroz tu situaciju shvatila sam koliko je važno zadržati kontrolu nad vlastitim projektom. Preokrenula sam cijelu situaciju i osmislila sve iznova. To je bila pobjeda u procesu stvaranja jer sam se oslonila na vlastitu kreativnost i brzo donijela smislenu odluku. Pokazalo mi je koliko je važno biti fleksibilan i kako umjetnik može pronaći rješenja čak i u najstresnijim trenucima.

kako se pripremaš za nastup na sceni – ritam, ples, emocija ili sve skupa?

Priprema za nastup na sceni je kompleksan proces koji zahtijeva puno truda i angažmana sa svih aspekata. Kao umjetnica koja radi cijeli koncept, prvo osmislim koreografiju, odredim kako će se kretati plesači, kako će se kretati kamera, pa do izbora kostima, frizura i make-upa. Ovisno o pjesmi, emocija i ritam u velikoj mjeri definiraju ton nastupa. Fizički, ples i pjevanje istovremeno zahtijevaju izuzetnu kondiciju i snagu. Koreografija mora biti toliko uvježbana da postane prirodna, jer svaka greška može narušiti cjelokupni dojam. U procesu pripreme vježbanje je ključno – bez toga ne možeš doseći željeni nivo. S obzirom na to da svaki nastup mora biti autentičan, priprema uključuje puno emocionalnog ulaganja jer želim da moja izvedba bude istinska i da se povežem s publikom na dubokoj razini. Dakle, sve je povezano – ritam, ples, emocija, ali i tehnička strana nastupa. Sve te stvari moraju biti savršeno ukomponirane da bi nastup bio uspješan.

Što želiš da publika osjeti kada sluša i vidi “Uninterrupted”?

Kada ljudi slušaju i gledaju „Uninterrupted“, želim da osjete energiju, poletnost i slobodu. Pjesma je vrlo ritmična i zarazna, s melodijom koja vas odmah potiče na pokret. To je pjesma koja vas doslovno tjera da se oslobodite, da osjetite energiju koja teče kroz vas. Želim da publika osjeti lepršavost i lakoću, da se opusti i zaboravi na sve brige barem na trenutak, i da uživa u trenutku. Također, smatram da pjesma ima snagu motivacije – može podići energiju i inspirirati ljude da slijede svoje ciljeve, da vjeruju u sebe i da se usmjere na ono što žele postići. Nadam se da će publika kroz cijeli nastup osjetiti da pjesma nije samo zabavna, nego i duboko inspirativna – poziv na djelovanje i oslobađanje.

Koji su najveći rizici ili izazovi ove pjesme u odnosu na tvoje prethodne hitove?

„Uninterrupted“ je daleko najkompleksnija pjesma koju sam ikada izvodila. Pjesma je vokalno izuzetno zahtjevna, posebno zbog dijelova gdje koristim falsetto. To je jedan od najvećih izazova, jer falsetto zahtijeva veliku preciznost, a to nije lako kada se izvodi uz plesanje. Kombinacija plesa i pjevanja istovremeno je iscrpljujuća i zahtijeva nevjerojatnu koncentraciju. Pjesma također zahtijeva fizičku spremnost jer trebaš biti u vrhunskoj kondiciji da izdržiš cijeli nastup, a pritom zadržiš vokalnu preciznost. Osim fizičkog izazova, ovo je i vrlo emocionalno zahtjevno jer želim da pjesma zvuči savršeno u svakom trenutku. Nije to samo tehnička izvedba, već i emocija koju treba prenijeti na publiku. Mislim da će ovo biti moj najveći izazov dosad, ali upravo zbog toga vjerujem da će rezultat biti nevjerojatan, jer se trudim na svakom koraku da postignem najbolje moguće.

Ako bi „Uninterrupted“ bila soundtrack jednog trenutka iz tvog života, koji bi to trenutak bio?

„Uninterrupted“ mogla bi biti soundtrack mog cijelog života jer je pjesma simbol mog putovanja. Oduvijek sam išla svojim putem, slijedeći svoje snove, i nikada nisam dozvolila da me društvo ili okolnosti sputavaju. Pjesma govori o slobodi, hrabrosti i izlasku iz okvira – sve vrijednosti koje živim. Oduvijek sam imala snažnu unutarnju potrebu za stvaranjem vlastitog puta, što nije uvijek bilo lako, ali uvijek je bilo vrijedno. „Uninterrupted“ odražava moj način života – nikada nisam popuštala, uvijek sam se borila za ono u što vjerujem i nastavila slijediti svoje srce, ma koliko to bilo teško ili nepopularno.

Što bi se dogodilo da pobjediš Doru 2026 – što bi bilo prvo što bi napravila?

Kada bih pobijedila na Dori 2026., osjećala bih ogromnu euforiju i silnu energiju. Odmah bih željela proslaviti s ljudima koji su mi najvažniji, koji su mi pomogli u cijelom ovom procesu i koji su vjerovali u mene. No, prvo bih definitivno odmorila i napunila baterije. Cijeli proces pripreme za Doru, pa i Eurosong, zahtijeva mnogo truda, stresa i vremena, pa bi mi odmor bio izuzetno važan. Planirala bih otići u prirodu, naspavati se, opustiti se, napraviti nešto za svoje tijelo i duh. No, ne bih dugo ostala u mirnom režimu. Nakon toga bih bila potpuno fokusirana na nove projekte. Eurosong je ogroman izazov, a pobjeda na Dori bila bi samo početak novih izazova. Rad i disciplina bi se povećali, a ja bih bila još motiviranija i spremna na sve što dolazi. Svaka pobjeda nosi puno odgovornosti, ali i prilika, pa bih se posvetila svim onim stvarima koje mogu unaprijediti moj profesionalni put.

Kakav je tvoj stav o glazbenim intrigama i spletkama čelnih ljudi Dore – utječe li to na tvoju pripremu?

Iskreno, nemam nikakvog interesa u vezi s glazbenim intrigama ili spletkama niti sam čula da postoje vezano za Doru. Takve stvari me uopće ne diraju niti utječu na moju pripremu. Moj fokus je uvijek na stvaranju i izvedbi. Pokušavam se koncentrirati na vlastiti rad i na to da moj nastup bude što bolji, bez obzira na vanjske okolnosti. Takvi negativni faktori ne igraju ulogu u mom pristupu jer nisam sklona baviti se stvarima koje nisu u mojoj kontroli. Najvažnije je da, kad nastupam, budem u mirnom i kreativnom okruženju, gdje se mogu potpuno posvetiti izvedbi i procesu stvaranja. Ako se mogu koncentrirati na svoj rad, mogu ostvariti najbolje rezultate, bez obzira na sve što se događa oko mene. Cijenim pozitivnu konkurenciju jer motivira, ali negativne igre i spletkarenje jednostavno nisu moj svijet.

Koja je tvoja omiljena fraza ili stih iz “Uninterrupted” i zašto ti je važan?

„Istina je,sad život živim“. Ona spoznaja kada kreneš svojim putem i shvatiš koliko se možeš osobno razvijati i svijet i sve oko sebe i samoga sebe počneš doživljavati na potpuno drugi način. Počneš živjeti po svojim pravilima i konačno dišeš punim plućima. Počneš zapravo živjeti život. To je toliko velika stvar za pojedinca i ta promjena koja se događa kada rasteš kao osoba gradeći svoj put. Taj stih je jednostavno srž svega.

Što misliš o kritičarima i online komentarima – hrabri te, frustriraju ili koristiš za motivaciju?

Konstruktivna kritika za mene uvijek ima važnu vrijednost. Volim čuti mišljenja drugih, pogotovo kada mogu unaprijediti svoj rad. Ako kritika dolazi iz dobrih namjera i s ciljem pomoći da napredujem, ona me motivira da postanem bolja. Imam otvoren stav prema kritikama i uvijek se trudim iz njih izvući nešto korisno. Naravno, kada su u pitanju negativni, zlonamjerni komentari, na to jednostavno ne obraćam pažnju. To je samo odraz nezadovoljstva i frustracije te osobe, a ne nešto što bi me trebalo dirati. Ja se koncentriram na svoj rad, na to da svaki put dam najbolje od sebe, i takvi komentari mi ne mogu naškoditi. Za mene je najvažniji rast i napredak, a to mogu postići samo uz pozitivan pristup. Konstruktivne kritike su uvijek dobrodošle, a negativne komentare jednostavno zanemarujem.