Iva Radić za HELLO!: Teško je zato što sam žena i nemam zaleđe na način “pusti nju, nju se ne smije dirat'”

Iva Radić prava je ikona stila, ali i jedna od najpoznatijih i najuspješnijih hrvatskih poduzetnica. Vlasnica lifestyle portala journal.hr i influencerica kojoj se divimo dala nam je ekskluzivni intervju.

Iva Radić za HELLO! govori o tome kako je izgradila svoj portal, svakodnevnim izazovima s kojima se susreće kao poduzetnica, ali i o tome kako balansira uspješnu karijeru i ulogu samohrane majke. Iva nam je i otkrila što misli o povratku modne estetike 2000-tih, a otkrila nam je i svoj omiljeni parfem bez kojega ne izlazi iz kuće.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Iva Radić (@iva.radic)

Za početak, u samoj jednoj riječi tko je Iva Radić?

Mama sam, kćer, prijateljica, poduzetnica, a prije svega mislim da sam borac i lavica.

Zašto mislite da Vas baš ta riječ najbolje opisuje?

Mislim da sam došla u godine kad sam probala biti sve i kad sam imala mogućnost biti sve. I supruga i žena i majka i kćer i sve to zajedno u raznim fazama života uz sve što sam prošla, preživjela i osjetila, mogu reći da nisam odustala i da sam gledala samo naprijed.

Život je splet lijepih i manje lijepih, da ne kažem ružnih okolnosti, baš kako sam i otkrila u vašem časopisu Ljepota&Zdravlje i zahvaljujući svemu tome, ja sam to što jesam danas.

Jedna ste od najuspješnijih domaćih poduzetnica, Vaš mediji Journal.hr jedan od najrelevantnijih u zemlji kada je o lifestyleu riječ. Nakon ovoliko godina, kad pogledate na svoj najveći poslovni uspjeh, što vidite?

Jako sam ponosna. Zbilja nisam vjerovala u takav uspjeh. Nikad nisam planirala dalje od dana za danom. Viziju sam imala vrlo jasnu, kao i cilj, no stvaralo se pomalo, redom, radom, ne megalomanskim očekivanjem i preskakanjem stepenica. Start nije bio nikakva pretjerana ambicija – cilj mi nikad nije bio biti uspješna poduzetnica i to me nije pokretalo, već dapače, u tom me trenutku vodila čista majčinska želja i borba za egzistenciju djece pa i mene same.

To je zaista velik motiv za stvaranje i to u trenutku kad sam bila najslabija, završava i period života u kojem sam mislila ostati zauvijek, jer jedino čemu sam cijeli život težila i željela je da uspijem(o) sačuvati obitelj i tu zajednicu koju nazivamo brakom.

No uvidjevši da u tome nisam uspjela, shvatila sam da zapravo moram i mogu biti nešto sasvim drugo i da, htjela ili ne htjela, život za mene ima drugi put.

Journal je tu sad već devetu godinu, zapravo ni ja ne znam koliko (smijeh), startali smo s jako malom redakcijom, od toga je i dvoje ključnih ljudi uz mene od samih početaka kao i agencija Alert koja kao moj i Journalov consulting i bez koje ne bih mogla tisuću stvari.

Journal danas broji na svim tržištima oko 40 ljudi, plus ni ne znam koji broj vanjskih suradnika koji zajedno sa mnom stvaraju, rekla bih, lifestyle moćnika na nekoliko tržišta.

Na vaše pitanje bi li nešto mijenjala; ne, ne bih mijenjala ništa. I ono dobro i ono loše me dovelo tu gdje jesam, ne samo mene već i cijelu redakciju i tim. Možda bih malo umanjila svjesno iracionalno taj stres koji prevladava kroz sve ovo vrijeme i možda bih prihvatila činjenicu da se ne trebam boriti s vjetrenjačama i da ne pokušavam ubrzavati ili mijenjati stvari na koje ne mogu utjecati. Ali vjerujem da se baš svi bore s vlastitim demonima da svatko katkad uvidi da su i oni neophodni.

…ljudi, očekivanja, odnosi i prizma iz koje ja gledam na stvari u principu samo moje mišljenje, moj stav i gledište ne mora nužno biti i tuđe. Naučila sam više ne očekivati da netko gleda u istom smjeru kao ja već prihvatiti da razna stajališta, viđenja, smjerovi mogu igrati zajedno sa mnom u istom timu i da je to jačina brenda. Upravo ta različitost je stvorila sve ovo danas jako i veliko.

Da, naravno da je bilo neprospavanih noći, pitanja hoće li svi ti ljudi imati adekvatna primanja, hoću li znati, uspjeti, stići, zadovoljiti, ma sto pitanja… no jedino što sam oduvijek znala je da nikad neću odustati.

Sve iskustvo i rad učinilo je od mene hrabru osobu koja se poslovno više ne boji jer iskustvo govori da rješenje uvijek postoji, a rješenje je u tome da isto ne mora biti odmah… sve dođe kad sazre.

Danas mogu reći da je ovaj paket sebe, koji svakodnevno gledam u ogledalu, mix and match ranjive i krhke žene s jednom fajtericom u kojoj uopće ne možeš vidjeti u kojoj je fazi jer imam užasno jak obrambeni mehanizam. Znam balansirati u svojim stanjima pa tako i s okolinom. Najvažnije mi je biti u balansu s privatnim i poslovnim životom što je najteže, a meni najvažnije.

Smatram da sam neke najveće uspjehe upravo i stvorila zbog poznanstava, vrijednog i poštenog rada i lojalnosti prema istima. Znam da uvijek, kada sam u poziciji da mogu, dajem i više nego što se očekuje. Pamtim sve koji su bili na mojem, odnosno na našem putu i za njih sam tu beskompromisno i bez kalkulacija.

Raditi u medijima je zbilja borba, svakodnevna borba. Kako ste se uspjeli izboriti u moru konkurencije?

Ja se ne borim. U tome je uspjeh svega. Ne borim se ni s kim i na ovaj posao ne gledam kao na borbu s konkurencijom već uživam u stvaranju svega što radimo. Volim i poštujem konkurenciju i mislim da kao takva mora biti motivirajuća za nas kao i za njih same.

Osobno selektivno pratim iste i ne vodim se ikim već svojim timom i sobom. Ono što je meni relevantno su brojke na kraju mjeseca i rezultati koji govore umjesto nas.

Vješto prepoznajem dobar rad i ne toliko dobar te odmah djelujem, reagiram i mijenjam.  Sudjelujem u svim kreativama portala, na svim tržištima te meni neke od najboljih realiziranih produkcijskih ideja na tržištu, (zvučat će vrlo neskromno, no ja to tako vidim), došle su od mog tima. Ne zato što smo pratili ikoga, već zato što smo skup genijalnih kreativaca koji imaju viziju, hrabrost, strast, želju da stvaraju. Beskrajno sam ponosna i zahvalna na sve i jednog pojedinca svakog tržišnog tima.

No ono sto nisam, nisam financijaš, (smijeh) ne bavim se time, imam izvrsne ljude koji vode taj segment i sve vezano za isto nije moja domena. No volim pomicati granice što svoje, što od tima i nije mi žao ulagati u brend i smatram da je svaka od takvih odluka urodila dvostrukim plodom.

Često su to zaista veliki marketinški ulozi, ali bez takvih odluka se ne događaju velike stvari… No risk, no glory no failure, no story (smijeh).

No, moram napomenuti ,moj partner in crime u event managementu je Lana iz Alerta koja jednako kao ja voli “potrošiti” i uložiti u kreativna i produkcijska rješenja pa smo ubojiti tim kojeg bi se trebalo ponekada zavezati i sputati, no mi se ne damo (smijeh). Naš spoj je nepogrešiv, izmislit ćemo budžet da bi napravile svemir. Svaki projekt razradimo do samih detalja i iza svakog projekta toliko sigurno stojimo da se samo brinemo kako nadmašiti same sebe poslije svakog eventa.

Treba naravno imati i ljude koji jednako misle, raznoliki tim umova. Sve to imam i zato smatram da posao nisam napravila sama već s kreativcima koji su nenadmašivi. Vrijedno i dalje skupljam mlade ljude koji prepoznaju naš vibe i ako već govorimo o konkurenciji, mnogo mladih ljudi koji danas rade kod konkurencije počelo je upravo na Journalu. Podržavam ih dan danas i mogu reći da sam sa svim bivšim kolegama ostala u lijepim odnosima i jako sam sretna zbog svačijeg uspjeha.

Otkrijte nam – koje Vas teme osobno najviše zanimaju? Što Iva čita uz jutarnju kavu?

Prestala sam čitati “prijelomne vijesti“. Ono što mi se nametne pročitam no pokušavam ne ulaziti duboko u temu… uznemiri me… nažalost previše je loših vijesti.

Društveno sam aktivna i smatram da nekim svojim postojanjem, koliko god da me se tretira osobom iz lifestylea, imam pravo na svoje mišljenje i djelujem kroz privatnu platformu na način na koji smatram da je ispravan, i to u društveno-socijalnim temama.

Imam potrebu propagirati i zastupati nešto sto ponekad većina misli, ali ne izgovara, a smatram da je to neko novo, bolje društvo, mjesto, grad, Hrvatska.

Što čitam? Čitam Journal (smijeh) Čitam što odgovara mojem trenutnom raspoloženju.

Lifestyle je moja omiljena rubrika na Journalu. Ok, Journal je cijeli lifestyle, modu najmanje pratim, što bi vjerojatno svatko na prvu pomislio, nju nosim i imam u sebi.

Volim putovanja, dobre knjige, dobre hotele, nova mjesta, nove restorane, glazbenu scenu, mlade nove ljude koje s toliko ljubavi podržavamo, uživam pratiti njihov razvoj, puteve… Volim vidjeti da smo dašak svijeta i da isti dolazi i kroz nas u Hrvatsku. Sva moja putovanja su replicirana na neki segment našeg sadržaja ili evenata i volim da smo svjetski, a naše.

Što je najvažnije da ima osoba koja Vas mora zadiviti da bi postala dio tima?

Volim raznolike ljude, volim da su svoji, mistični, zanimljivi, dobre energije, kreativni i prodorni… I volim da su lojalni i diskretni. Bitno mi je da mogu računati na njih. Mi smo old fashion redakcija koliko god smo užasno fashion, volim stare navike, a to je rad u ured, a ne od kuće. Želim upravo takve ljude, želim timski rad. Imamo red kao da smo užasno velika kompanija što, budimo realni, i jesmo te imamo pravila od kojih ne odstupamo. Uopće mi nije važno tko je odakle, niti me zanima nečiji privatan život, niti se raspitujem o novom zaposleniku dok ja osobno ne steknem mišljenje o toj osobi za, mene je to novi kolega, koji će svojim radom utjecati na moju odluku hoće li zadovoljit naše kriterije ili ne. Tuđa me mišljenja ne zanimaju. Ne volim predrasude jer sam ih osjetila na vlastitoj koži. Tako djelujem i privatno.

Jedan ste od rijetkih kolektiva u kojemu su samo i isključivo žene. Postoji li poseban razlog za to, je li to politika portala? Imaju li muškarci šanse biti dio Journal svijeta?

Imaju šanse i muškarci. To je čista slučajnost. Imali smo jednog dečka kojeg sam jako voljela, ali je krenuo dalje. Žene se jednostavno više prepoznaju u našem uredničkom poslu, a kreativci koji su vanjski suradnici su većinom sve redom muškarci. Oni ne sjede u našem uredu, ali rade za nas i baš ih volim i poštujemo se uzajamno.

Europska unija smatra da nema dovoljno žena na vodećim pozicijama u biznisu pa je stoga predložila niz mjera koje bi trebale omogućiti da do sredine 2026. barem trećinu svih direktorskih mjesta u velikim kompanijama preuzmu žene. Što još treba za jaču zastupljenost žena u poslovnom vrhu?

Nisam tako velika feministica da me to zabrinjava i iskreno nije tema kojom bih se bavila i zalagala se za nju. Osobno smatram da to nema veze sa statusom žene ili nekom diskriminacijom, već s time da većina žena jednostavno otkucavanjem svog biološkog sata odustaje od nekih početnih ambicija i orijentiraju se na stvaranje nove paralelne karijere majke i supruge. Možda je to moje mišljenje užasno krivo, no pričam iz svog iskustva koje mi je jedino poznato.

Da bi se žena ostvarila kao uspješna poslovna žena i kao majka potrebna su nadnaravna odricanja, a mi i dalje živimo u muškom svijetu. Nažalost to dovodi do toga da žena u nekom trenutku jednu od uloga mora zanemariti.

Je li kod mene sreća ili nesreća da sam ja kasno krenula u ovaj posao, smatram da je sreća jer imam sve te segmente i danas jako dobro balansiram u njima. Vjerujte mi, da mogu birati, bez obzira na to što EU kaže, (smijeh) bila bih majka svojoj djeci i u puno lakšem ritmu života. Iznimno cijenim to zanimanje i to gledam i velikom ženinom karijerom, biti „samo“ mama.

Da, točno, birala bih čvrstu zajednicu s nekim poslom kao što je ovaj, ali s manje angažmana i s manje odgovornosti. Odgovornost je ponekad neizdrživa, a moram priznati da često sanjam da sam žena koja je samo žena koja se oslanja na svoju jaču polovicu.

Osjećam da sam ostarjela u zadnjih nekoliko godina zbog odgovornosti i očekivanja ljudi oko mene. Predozirana sam raznim informacijama, previše razmišljam i analiziram. Nisam dugo “sama”, već sam stalno u svojim mislima i promišljanjima, a to me pomalo straši. Glava mi ne da mira. Želim onu Ivu koja se potpuno isključi. Gdje uživam, čujem ptice, zvuk vlaka, vidim ljepotu svakodnevice, a realno živim tako da pola stvari prolazi mimo mene, realiteta sam svjesna, a to je da je momentalno gotovo nemoguće da se skroz isključim.

Uz to moram biti iskrena, dat ću još jedan odgovor zašto nema više žena na višim pozicijama; zato što su prečesto žene, ženi vukovi, a muškarci se najčešće drže zajedno. Grozno me to rastužuje, ali to je istina.

Moj omiljeni citat od Madeleine Albright je: “There is a special place in hell for women who do not help other women”.

Kako reagirate na negativne komentare ili kritike na Vaš rad?

Ne reagiram na to, ne čujem ih. Dozvoljavam samo meni relevantnim ljudima da uđu u tu sferu razgovora. Kad ja znam što je dobro, mene tuđe mišljenje ne zanima, ali ako sam u nedoumici onda naravno poslušam mišljenje ljudi čije mi je mišljenje važno. Kad vidim grešku, u tom trenutku ću to ići mijenjati i to više neće biti greška već izazov iz kojeg učim. Komuniciram otvoreno i očekujem da se sa mnom isto komunicira. Ponekad se bolje vidi s odmakom, stoga i tražim neke potvrde ili mišljenja ljudi koji imaju drugu perspektivu gledanja. A i sama se često odmaknem i sve je puno jasnije.Ja želim greške. Iz grešaka se jako puno nauči.

Postoji li nešto za čime žalite kada je Journal u pitanju?

Ne.

Ajmo iskreno, mislite li da klijenti i brendovi na Journal idu baš zbog kvalitete sadržaja ili zbog Vas i Vaših “veza” kako bi rekli dežurni dušobrižnici?

Najiskrenije mislim da zbog jednog i drugog.

Je li teško biti poduzetnica u Hrvatskoj?

S obzirom na to da ja nisam u korporaciji, ovo je nešto što je “moje” i što mogu koordinirati i postaviti kako smatram da je OK. Teže mi je jer sam žena i što nemam zaleđe tako da netko jak stoji iza mene i po potrebi urgira: “pusti nju, nju se ne smije dirati”.

No i iz toga sam puno naučila, mogu puno više nego što sam ikad mislila da mogu, a i smijem.

No istina je da gdje god sam došla, uvijek sam dobila podršku jer sam je i davala. Teško je i to što se s ljudske strane, majčine strane, borim s klasičnim osjećajem grižnje savjesti koliko sam se dala bitnom i nebitnom i koliko djeca ispaštaju zbog toga. Dođem doma iscrpljena, zaspim u osam, a možda sam trebala s njima u kazalište ili kino. Teško je u Hrvatskoj kvalitetno živjeti i zaraditi adekvatna primanja no imam sreću da je ovaj posao zaista u ekspanziji i da to klijenti prepoznaju te da zaista svojoj obitelji mogu omogućiti pristojan život.

PROČITAJTE: Prekrasna Iva Radić krasi naslovnicu novog broja najprodavanijeg i najčitanijeg ženskog lifestyle mjesečnika

Neopisivo me ljuti, osjećam nepravdu, gledam kako se ne poštuju “blaga“ Hrvatske; liječnici, profesori, akademici kao i prosvjedni radnici koji su nas sve zadužili, a da ne govorim o “malim” ljudima željnim rada, privatnicima … zakazali smo kao društvo i ne prihvaćam znati koliko su im mala primanja i koliko je takvih napustilo našu zemlju i smatram da smo “izvoz” najboljeg iz Hrvatske. Želim da smo bolja, prosperitetnija Hrvatska. Nepravedno je da jedna ovakva lifestyle priča ima budžete, a jedno Rebro, Vinogradska ili Petrova nemaju sredstva koja im zaista pripadaju. Oni su kostur našeg društva, a na njih se ne gleda kao takve.

Svojim poslom i svime što je vidljivo, mimo Journala ili Instagrama, ne želim provocirati i izazivati. Radim što znam, no trebalo bi svima biti omogućeno da svojom radom lijepo žive.. Da mogu išta promijeniti, ja bih upravo to mijenjala. Znala bi se hijerarhija društva. U svom mikro-svijetu sam ostvarila uspjeh, ali u pravom svijetu sam vrlo nebitna no trudim se raditi, zaraditi i opstati te maksimalno pomoći svima. Sve što zaradim, zaradim za svoju zajednicu, a ima nas puno. Općenito ne volim kad se ljudi preozbiljno u našem poslu shvaćaju, to je bas velika greška (smijeh).

Kad već pričamo o poslu, ‘ajmo riješiti još jedan super misteriji koji najviše zanima sve osobe s društvene scene. Journal box zasigurno spada u najtraženije poklone. Nema tko nije u njemu. Tko odlučuje tko će ga dobiti i po kojem principu?

Često to rade klijenti. Imamo neku svoju bazu podataka zbog koje ja prva poludim kada je ne mogu po projektima iskontrolirati. Kako da vidim jesu li svi tu? Imamo selektivno darivanje, nekad dijelimo 500, 300 ili 100 boxova. Kako ih eliminirati? Meni su svi jednako važni. Dajte da klijenti odaberu, tako bar jedan teret skinem sa sebe, pa onda s kim smo kvartalno radili najbolje, pa tko je za što prikladan…

Ma generalni je to užasno teško i nespretno. Pa selekcija samo muškarci, samo mame… No u cijeloj radnoj godini se trudimo da barem jednom počastimo svaku osobu.

Biznis ste proširili na regiju. Tu je Srbija, a odnedavno i Slovenija. Planirate li možda lansirati i ostale susjedne zemlje ili možda neke druge EU zemlje što bi zbilja bilo iznenađenje?

Ne planiram više. Ne mogu se klonirati. Ovo je moj maksimum momentalno. Cilj s Journalom je puno veći i otkrit ću ga uskoro. Mislim da smo u idealno vrijeme uletjeli u Srbiju i prihvaćeni smo fantastično. Tretiraju nas kao svoje. Svi su me strašili s nekim antagonizmom, ali to ne postoji. Srbi su nas prigrlili kao da smo njihovi. Poslovno i agencijski nas tretiraju vrlo ozbiljno. Evo sad ćemo obilježiti dvije godine i svi žive od te firme. Hrvatska kao glavni ured ne mora brinuti ni o jednom tržištu, a od rujna se ozbiljno počinjem baviti Slovenijom, koju još nisam ni zagrebala, ali radim na tome. To će također biti sjajno.

Imate li problema s usklađivanjem privatnog i poslovnog života?

Jako mi je teško jer neke svoje cure znam ne vidjeti tjednima. Pokušavam to slobodno vrijeme koje imam provesti s djecom na što kvalitetniji način. Veselim se ljetu kad ću to sve nadoknaditi. Nedostaju mi roditelji koje ne viđam često. Užasno sam veliki analitičar i nostalgičar. Kad sam u ljubavi želim odmah sve, a to je nemoguće. Sve je tako intenzivno, želim ih sve staviti u čopor, a i to je nemoguće. Svoje roditelje gledam kao mlade ljude, a oni su mi malo ostarjeli, nedostaju mi. Nedostaju mi obične stvari: nedjeljni zajednički ručkovi, kave, ulazak u stan, a ručak se krčka i miriše na mamu, tatu… Ma i jurnjava za svime, pitam se mora li baš sve tako biti. Dogodi se život, a ja im nisam bila u životu. To me čini tužnom.

Ravnoteža između poslovnog i privatnog života promiče se i u odlukama Europske unije. Uspijevate li u Journalu slijediti EU trendove, recimo kroz fleksibilne radne uvjete i slično?

Nemam fleksibilne radne uvjete. Svatko ima svoj godišnji. Fleksibilnost postoji s obzirom na to da Hrvatska ima milijun praznika pa spajaju od četvrtka do nedjelje (smijeh). Svaka djevojka zna da na mene može računati u svemu kad zagusti. Svaka redom ima benefite od firme kroz putovanja, poklone i sve što naš posao donosi. Uz to smatram da sam dobar poslodavac i u financijskom smislu i da se osjećaju sigurno. Od postojana firme primanja nisu dan kasnila, regresi, božićnice nikad nisu bili neisplaćeni, a da ne spominjem mjesece Covida kada nitko nije dobio otkaz i nikome nisu primanja bila umanjena. Želim da osjete Journal kao nešto više od plaće i posla.

Možete li nam opisati kako izgleda jedno Vaše tipično jutro? Kako izgleda Vaša beauty rutina i kojim doručkom najradije započinjete dan?

Tipično jutro mi je da vodim svoju djecu po školama. Uložila sam u njihovo obrazovanje i školovanje, a kako smo dugo živjeli u inozemstvu prisiljena sam bila upisati ih u međunarodnu školu, ali to ne znači da naše hrvatsko obrazovanje nije fantastično. Često sam i razmišljala da ih preselim u državne škole. No hajmo o rutinama (smijeh).

Rutina je da bez dvije kave, ako ne i tri, uopće ne pričam. Trebam imati vrijeme za svoju tišinu i kavu. Doručkujem samo kroasan ili nešto slatko. Pomoć svih tih naših dermatologa i estetskih kirurga, svih tretmana, ne iskoristim jer nemam vremena.

No ne preskačem nikad Biologique Recherche tretmane kao i masaže tijela u Capric studiju. Njega kose i tijela, a i glave i duše – terapeut kao preporuka svakome…

Trudim se svoje godine lijepo nositi i nadam se da ću lijepo stariti. Želja mi je sama sebi što duže biti odana na način da se mogu brinuti o svom tijelu i duhu mimo izazova i problema, stresova i razočarenja i u konačnici izbivanja iz kuće te da nitko ne trpi zbog mene i mog odabira načina života.

Kao majka, kako gledate na ovo ludilo pametnih uređaja, Interneta i svega što zapravo utječe na odgoj djece? Europska strategija za bolji internet za djecu upozorava na rizike koji određeni internetski sadržaji mogu imati za mentalno i tjelesno zdravlje djece. Kakva su Vaša digitalne pravila, ograničujete li vrijeme koje klinci mogu provesti na internetu?

Pošast ovog doba, loše, sve loše. Na žalost i ja koristim sve to zbog posla. Mislim da, ako se ovako nastavi, umjetna inteligencija će od živih bića napravit robote. Gledajući u svoju djecu uhvatim se da se pitam: „pobogu, što je ovo?“ Gdje je gumi-gumi, crna kraljica jen’, dva, tri, pikule, lastika, skrivača, role i skejt… ma tuga.

Meni moja kći kaže da je izašla nova Netflix serija i pita me želim li znati što se događa u njoj. Potvrdim joj, ona mi sve kaže i nadoda da je na TikToku vidjela. Naravno, nema TikTok već mjesecima. Nisam pobornik toga, no to je nemoguće izbjeći. Bit će sve gore. Pokušavam im uzeti telefone navečer, nekad uspijem, nekad odustanem… Jako su angažirani u školi, dobri su učenici, pristojna i empatična mala bića i to mi je dovoljno. Mislim da kao ljudi ne mogu biti ono što smo mi bili – djeca s ulice koja se znaju snaći u svakoj situaciji. Nedostajat će im taj neki socijalni moment. No već danas vidim da su pametnija od nas.

Je li Vam teško kao majci bez potpore partnera?

U početku mi je bilo jako, jako teško, danas sam to prihvatila.. Znam da njihov tata njih voli i oni moraju i trebaju imati oca, vole ga i trebaju. Maksimalno se trudim da taj kontakt bude kvalitetan. Oni uživaju kad su s njim i najvažnije je da znaju da su djeca ljubavi .

Teško mi je što sam navikla sve oko sebe da mogu sve sama. Ali doći će sve na svoje i sve će biti dobro. U to sam sigurna.

Kad je o usklađivanju poslovnih obveza i privatnog života riječ – postoje li neki mali trikovi koje ste naučili tijekom godina, a koje biste voljeli podijeliti sa ženama koje pokušavaju postići to isto? Može li žena, prema Vašem mišljenu, u 2024. godini imati sve?

Ja ne želim imati sve. Ne možeš imati sve. Trebaš težiti da stalno nešto stvaraš, gradiš, sve je ta jedna riječ koja te ne motivira…. A to je želja…. Tko je bez i malih želja, taj ne zna što je čar kada se ona ostvari. Nije važno imati sve, važno je imati nešto što te čini sretnim. Iz nečije perspektive sam nekad imala sve, a nisam bila sretna.

U manekenskim danima, a i kao poduzetnica čiji je posao usko vezan uz svijet mode i ljepote, sigurno ste doznali brojne savjete vezane uz njegu kože i make up. Koje i dan danas pamtite i koje od njih smatrate djelotvornima?

Borim se i dalje s istim stvarima kao i u dvadesetima. Nemam savjeta ni tajne.

U modu se vratilo razdoblje dvijetisućitih. Koji je Vaš omiljeni look koji ste voljeli nositi u tom razdoblju, a koji outfit koji ste nekoć rado nosili više ne biste ponovili?

Dolce&Gabbana sve. Dvijetisućitih sam imala najbolje komade D&G koje sam sada izvukla iz arhive, odnijela na kemijsko i uživam kao da sam ih jučer kupila. Toliko sam sretna da imam te cipele i korzete iz tog doba, prije svega jer imaju priču i asociraju me na ta vremena, a drugo jer obožavam kad ne trošim na odjeću (smijeh). Ponovila bih ja sve, nemam problema s time. U svakom periodu sam bila ono što jesam. Ono u čemu sam uvijek dosljedna je to da sam svoja.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Iva Radić (@iva.radic)

Koja Vas pjesma baš uvijek može izvući na plesni podij, a koju glazbu najradije slušate kad se vozite u automobilu?

To koliko mene pjesme mogu dignuti i spustiti nisu istine. Glazba i mirisi su nešto što me podsjeća na ljude, mjesta i događaje u životu. Znam koju pjesmu sam slušala s kime i kako sam se osjećala. Toliko sam senzibilna da sama sebe mogu toliko raniti i dignuti. Uživam u tome. Ja si stavim Olivera, isplačem se … pa se isplešem pa skuham u tom stanju ručak i sve mi je lijepo i dobro. Navijem si Julia Iglesiasa i meni nema kraja, moji ljudi, dom i uživanje.

Ne bi se reklo, ali ja sam jako kućni tip, ima dana kad odlučim i ne izlazim po 10 dana iz kuće, kopam, spremam, čitam, kuham, uživam. Blaženi ti dani.

Koji je Vaš najdraži parfem svih vremena, a koji trenutno najviše nosite? Jeste li od onih žena koje ostaju vjerne jednom signature parfemu ili volite imati više mirisa – za svaku prigodu i svako raspoloženje?

Godinama koristim Hermes Jardin Sur Le Nil. Imam ga već više od dvadeset godina. Djeca me mole da ga stavim jer je to njihova mama. Potom imam Molecule 2 i 4 , i naravno Chanel Cristalle toaletnu vodu. Nisam osoba koja mijenja parfeme. Može me se prepoznati po parfemu, omekšivaču i prašku za odjeću. Djeca kad dođu kući iz škole s osmijehom prepričavaju: „Mama, svi nas znaju po mirisu i viču ‘Došli su Balabani’“ (smijeh).

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Iva Radić (@iva.radic)

Poznati ste kao velika obožavateljica putovanja – koji bi bili Vaši najpraktičniji savjeti za pakiranje garderobe uz koje će žena izgledati chic kad stigne na destinaciju, bez kršenja odredbi aerodroma?

Nema savjeta, što sam starija to sam gluplja u pakiranju (smijeh). Isto mi je za tri dana i preko oceana.

Kad biste mogli biti glavna uloga u nekom filmu, kakav bi to film bio i kako bi se zvao?

Gdje je Meryl Streep bila, ja bih bila. Gdje je Julia Roberts bila, ja bih bila. Može Mostovi okruga Madison, pa Moja Afrika… Toliko su dijametralno suprotne, a fantastične. S glumcima Robertom Radfordom, Richardom Gereom, Bradom Pittom i Andyjem Garciom.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Iva Radić (@iva.radic)

FOTO: Franjo Matković
STYLING: Ana Nikačević
MUA: Simona Antonović
KOSA: Milena Maršić za salon Glamour
Zahvaljujemo Ani Pejić iz Ana Zagreb Property na ustupljenoj lokaciji za snimanje (ana@zagreb-property.com)