Gustavo Stitch za HELLO!: ‘Ne prolazak na Doru me nije slomio – važno je ostati vjeran sebi’

Nakon što se nije plasirao na Doru, mnogi bi se povukli ili prilagodili mainstreamu. Gustavo Stitch, umjetnički alter ego Gabriela Jankovića, odlučio je ostati vjeran sebi i nastaviti graditi konceptualnu i introspektivnu glazbenu priču. Novi singl Tko sam ja!? dublji je nastavak njegovog putovanja kroz pitanja identiteta, digitalne stvarnosti i unutarnjih preispitivanja. Iza imena Gustavo Stitch stoji autor koji glazbu doživljava kao prostor simboličnog ‘šivanja rana’ – osobnih, ali i generacijskih. U razgovoru za HELLO! otkriva nam kako balansira autentičnost s trendovima na TikToku, kako se nosi s pritiskom publike i žirija te zašto vjeruje da svaka prepreka, uključujući i neprolazak na Doru, može biti odskočna daska za daljnji kreativni rast.

Koja je jedna odluka u životu koju nisi planirao, a koja ti je potpuno promijenila put?

Za sebe bih rekao da vrlo često igram u životu igram na sigurno, nekako sam se fokusirao da uvijek imam stabilnu egzistencijalnu situaciju pa onda da lovim snove. Možda to i nije najbolja taktika jer za uloviti snove moraš puno riskirati, ja baš i nisam previše, ali sam zadovoljan s tim gdje sam danas. Shodno tome, nemam puno odluka koje su mi u potpunosti promijenile put u smislu da to nisam unaprijed znao. Možda bi jedna od takvih odluka bila da ću početi snimati za društvene mreže. Znao sam da ću jednog dana to probati jer je naprosto postalo nužno. Ako želim nešto svoje promovirat, moram imati i sadržaj na društvenim mrežama pa sam se tako odlučio probati. Ono što nikako nisam očekivao je da ću u kratkom roku doći do nekih ozbiljnijih brojki i par viralnih videa. To mi je dalo potvrdu da nešto dobro radim.

Kad bi mogao opisati svoj život kao pjesmu, koja bi to bila i zašto baš ona?

Iskreno ne bih mogao niti jedna izdvojiti, ima ih puno s kojima se poistovjećujem. Prošao sam puno toga i ne bih htio stavljati naglasak na samo jedan segment. Možda zato i imam potrebu pisati pjesme jer se na taj način emotivno izražavam i pokazujem sve s čime sam se susreo. Sve što sam prošao me oblikovalo u osobu koja sam danas. Eventualno par albuma bi možda dalo odgovor na tvoje pitanje. Npr:
Pink Floyd – Dark side of the moon
Linkin Park – Meteora
Avenged Sevenfold – Avenged Sevenfold

Koja je najsmjelija stvar koju si napravio u glazbi, a da je bila izvan zone udobnosti?

Mislim da je to upravo cijeli Gustavo Stitch projekt gdje sam se usudio više biti direktan, a manje introspektivan i svakom novom pjesmom pokušavam se kretati što više u tom smjeru. Rekao bih da sam prije nešto sramežljivije pisao i pjevao. Svakim danom trudim se to promijeniti. Ipak, pjesma u kojoj sam se možda najviše ogolio je s mog EP-a kada sam radio pod imenom Gabriel. Ime pjesme je Noćna prašina.

Kako balansiraš svoju autentičnost dok pratiš trendove na TikToku?

Autentičnost je danas vrlo popularna riječ, a mislim da su rijetki baš to na društvenim mrežama. Mislim da je to danas jedan mali svijet raznih alter ega gdje se autentičnost prodaje. Realnost je potpuno suprotna. Ono što se sam trudim prikazati na svojim videima je svoj interes prema glazbi, želim poticati rasprave i želim da se o glazbi generalno priča. Želim stvarati zabavan sadržaj i ljudima koji nisu glazbenici pokušati ju približiti što je više moguće. U konačnici želim pokazati i svoju glazbu. Mnogi su mi rekli da je takav sadržaj na našoj sceni falio pa mi je drago da sam popunio tu rupu. Trendove na TikToku itekako pratim, ali se ne kačim na svaki nego nastojim da se ti trendovi mogu uklopiti u teme koje pokrivam.

Koji trenutak u karijeri ti je dao potvrdu da Gustavo Stitch nije samo alter ego, nego stvarna priča?

Oduvijek sam znao da je stvaran, to je jedan dio mene koji ima potrebu za stvaranjem, pisanjem i pokazivanjem toga. Samo sam tom dijelu sada dao ime.

Ako bi mogao poslati jednu poruku svom mlađem sebi, što bi mu rekao?

Ne mijenjaj se i ne prilagođavaj se. Dovoljan si svijetu, onakav kakav jesi. Ne preispituj se i slušaj sebe. Bit će sve okej.

Koja pjesma iz tvog repertoara najbolje odražava tvoje emocionalne rane i zašto?

Možda ironično obzirom da se radi o bržoj pjesmi, ali to je za sada Cybertron. Pjesma govori o ovisnosti o društvenim mrežama, trendu savršenog izgleda, porocima i opasnostima koje moderan svijet nosi sa sobom. Mislim da su se mnogi ljudi moje generacije morali nositi ili se još uvijek nose s ovim problemima. Duboko su ukorijenjeni u društvu, a mislim da nismo još uvijek svjesni kako utječu na naše psihološko stanje.

Postoji li pjesma ili projekt koji si odbio, a kasnije požalio ili se ponosiš tom odlukom?

Nisam odbio nikad nešto što mi se u startu sviđalo. Ako osjećam da se želim i mogu u određeni projekt uklopiti, rado ga prihvatim. Ako ne osjećam to, zahvalim se. Mislim da tako većina glazbenika razmišlja i to je sasvim zdravo.

Koji TikTok trend ti je najviše iznenadio svojom kreativnošću, a koji ti je potpuno smiješan?

To se mijenja svaki dan i izdvojiti neke najbolje trendove  je baš teško. Ryan air je jako kreativan s TikTok trendovima, oni mi recimo padaju na pamet. Od smiješnih pod zadnje mi je bio super trend s klipom Jona Hamma iz serije Your Friends & Neighbours dok pleše u klubu zatvorenih očiju. Pjesma iz tog klipa je naravno postala viralna, a iz 2010. godine je. Dakle 15 godina nakon izlaska postala je broj 1 na Spotify viral 50 listi. Sve zahvaljujući TikToku. Danskim autorima se život promijenio neočekivano preko noći. Sjajno.

Kako se nosiš s pritiskom publike i žirija dok gradiš svoj vizualni i glazbeni identitet?

Rekao bih dobro. Nemam pritiske i rokove, sam si ih postavljam. Obzirom da sam vrlo organizirana i pedantna osoba, pritisak više stavljam sam na sebe nego što mi to publika određuje. Vjerujem ipak da pritisak raste, ako je uspjeh tih pjesama komercijalno veći. To ćemo vidjeti, ako mi se dogodi.

Koja je najneobičnija inspiracija za pjesmu koju si ikada imao?

Nasumični video s TikToka koji nema nikakve veze s glazbom ili razgovor sa susjedom u liftu o tome kakvo je vrijeme vani.

Ako bi mogao kreirati savršeni glazbeni svijet, kakav bi zvuk dominirao?

Samo puno glazbe koja potiče pokazivanje emocija kod publike, od onih najljepših pa sve do tužnih jer mislim da se emocije trebaju pokazivati i da ih se ne treba gurati pod „tepih“. Manje bi isticao materijalističke vrijednosti koje su danas sveprisutne u modernim žanrovima.

Koja scena ili trenutak iz života ti je bila najbolji ‘materijal’ za pjesmu?

Jedan zabavan izlazak u Amsterdamu na dan kada se slavio nizozemski kralj.

Koji je najbizarniji komentar koji si dobio na društvenim mrežama i kako si reagirao?

Dobio sam puno komentara da ličim na Marka Livaju. Ne vidim tu poveznicu, ali mi je smiješno.

Kako izgleda tvoj kreativni proces od ideje do gotove pjesme?

Svakakvo, ali u većini slučajeva sviram nešto na gitari ili tražim neke synth soundove na kompu. Nešto mi se svidi i onda od tog jednog riffa ili sounda napravim cijeli instrumental. Potom pustim to da malo odstoji i nakon nekog vremena ponovno otvorim i razmislim o čemu bi ta pjesma mogla biti. Nakon toga smišljam vokalnu liniju i pišem tekst. Kada sam zadovoljan sa demom koji sam napravio, odem u studio i onda to zapakiramo na najbolji mogući način.

Koja pjesma ili refren ti je najviše pomogao da ‘zašiješ ranu’ u svom životu?

U zadnje vrijeme dosta pjesama od Sleep Tokena, recimo Damocles, Alkaline, tu su još Sting i Fields of Gold. Najviše možda Pink Floyd – Have a cigar.

Koji vizualni detalj u svojim spotovima smatraš najvažnijim za razumijevanje svoje poruke?

Svaki spot je drugačiji pa time su i različiti detalji. Generalno se kroz sve moje spotove provlače motivi igle, konca, prišivaka i slično što simbolizira novi početak, odnosno krpanje tih rana.

Kad bi Gustavo Stitch mogao nastaviti karijeru u bilo kojem žanru, što bi izabrao?

Nu metal. To je žanr koji mi je najviše srodan.

Što misliš o utjecaju društvenih mreža na mentalno zdravlje mladih glazbenika?

Mislim da su pomogle mnogim glazbenicima da ih se otkrije, oni koji su nešto dobro radili, dobili su platforme za predstaviti se. No, hiperprodukcija koja je nastala zbog toga dovela je do stanja u kojem nema promišljanja, već je samo bitno objavljivati što više toga. Tkz. „hustle kultura“ je na vrhuncu i ako ne radiš od 0-24, smatra te se gubitnikom. Mislim da je taj digitalni pritisak jako opterećuje i ne dopušta ti da se isključiš i zaista promisliš o svojim pjesmama. Sve mora biti odmah i sada.

Koji je tvoj jutarnji ritual koji ti pomaže da ostaneš kreativan i motiviran?

Volim jest. Ujutro moram nešto pojesti, makar proteinski shake kako bi si kvalitetno startao dan. Također volim trenirati, to mi pomaže održavati motivaciju i fokus.

Ako bi morao odabrati samo jednu aktivnost koja ti puni energiju i inspiraciju, koja bi to bila?

Mislim da mnogi misle kako je inspiracija nešto spontano što ti samo tako dođe. Ne bih se složio s tim. Ona u svojoj suštini je spontana, ali se inspiracija isto tako može vježbati. Treba ju na neki način forsirati, pisati što više pjesama, ponekad i na silu. Tako ćeš napisati 300 loših pjesama i onda će ti doći ona jedna koja je vrhunska. Svi će onda reći da je to „nalet inspiracije“, možda je, ali pitanje je bi li ta pjesma bila tako dobra da nisi vježbao.

S druge strane, mislim da je ponekad najbolje ne raditi apsolutno ništa, što je puka rijetkost kod mene. Postoji jedna super rečenica koji sam vidio na internetu, kaže: „Creative people need time to sit around and do nothing.“. Vrijeme kad ne radiš ništa zapravo je faza u kojoj tvoj mozak pusti sve misli kako bi podsvjesno povezao sve one točkice koje u gužvi i stresu ne stigne. Tada često najbolje ideje padnu na pamet.

Koji talent ili vještinu izvan glazbe smatraš neophodnom za umjetnika današnjice?

Vještinu brendiranja odnosno pričanja priče. U marketingu se to često naziva „storytelling“. Moraš imati neki narativ, neku priču oko svoje umjetnosti. Nije dovoljno samo biti dobar u tome što radiš, moraš znati to zapakirati i prodati svijetu kroz pričanje priče i brendiranje samoga sebe.

Koja je najvažnija lekcija koju si naučio kroz rad na svojim spotovima i vizualima?

Da sam ja taj koji najbolje zna kako želim to vizualno pokazati i da sam sposoban napisati dobar scenarij i pretvoriti ga u konačni proizvod.

Kako bi opisao svoj odnos s publikom – što želiš da osjete kad gledaju tvoj rad?

Mislim da taj odnos tek gradim, volio bih da osjete iskrenost i da se mogu poistovjetiti sa mnom i mojim pjesmama.

Koja je pjesma ili izvođač na Dori te najviše inspirirao da nastupiš s vlastitim projektom?

Definitivno Baby Lasagna. Prije toga nije mi padalo na pamet jer sam mislio da je nemoguće kao nepoznat izvođač stat na tu pozornicu. Marko je promijenio sve.

Što bi poručio mladim glazbenicima koji sanjaju nastup na Dori?

Pa isto što i sebi, da ne odustaju i da rade. Prilika će se ukazati, ako radiš nagradit će te, kad-tad.

Ako bi mogao osmisliti svoj vlastiti segment natjecanja poput Dore, što bi uveo?

U redu mi je da žiri odabere pjesme koje se natječu, ali bih možda ukinuo glasove žirija u finalnoj večeri i na Dori i na Eurosongu. To samo govorim iz perspektive mene kao publike i nekoga tko to voli gledati, definitivno bih se morao dodatno informirati jer sigurno postoje dobri razlozi zašto je tako.

Zašto misliš da nisi prošao na Doru?

Rekordan broj prijava i žanr kojim se predstavljam je možda manje prihvaćen i mainstream nego neki drugi. Čini mi se da se žiri trudi imati jednako zastupljene sve žanrove u konačnom odabiru. Nešto slično mom, odnosno i žešći od mene, su Cold Snap koji su dobili svoju šansu nakon 20 godina rada i mislim da je apsolutno zasluženo. Ako su me oni izbacili iz konkurencije, to mi je drago. Iako, evo stvarno ne znam koji je pravi razlog, nemam insiderske informacije.

PROČITAJTE: Još jedna pjesma koja nije prošla selekciju intelektualaca s HRT-a, a vi nam recite je li trebala ili ne?

Vjeruješ li u sve spletke i namještaljke oko Dore koje čelni ljudi HRT-a koji vode projekt rade?

Obzirom da stvarno ne znam tko su ti ljudi i da ih ne poznajem, ne mogu komentirati njihov rad. Želim vjerovati da rade najbolje što znaju.