Priprema do posljednjeg daha: Kako se Ogenj fizički i mentalno sprema za scenski spektakl na Dori!

Kad su se odlučili prijaviti na Doru s pjesmom “Daj, daj”, nisu razmišljali o kompromisima. Kajkavsko narječje nije bio hir, već nužnost – to je jezik njihove duše, način na koji najbolje prenose emociju. Njihova glazba, prošarana tamburicom, harmonikom i techno ritmovima, dokazuje da se korijeni i inovacija mogu sjediniti. No, Ogenj nije samo glazba – oni su i poruka. U svijetu koji juri, gdje se ljudi mimoilaze a da se ni ne pogledaju, njihova pjesma podsjeća na zajedništvo, na snagu male geste i na važnost davanja – ne samo u ljubavi, nego i u životu.

Ali što se događa kada bend s jakim identitetom stane pred reflektore natjecanja koje ne trpi kontroverzije? Njihova glazba ne nosi političke poruke, ali njihova autentičnost i različiti pogledi na svijet izazivaju reakcije. Kritičari ih pokušavaju svrstati u kutije, ali oni odbijaju etikete. U bendu su ljudi različitih uvjerenja i svjetonazora, no ono što ih ujedinjuje jače je od svih razlika – to je glazba. Njihov odgovor na kritike? Jasno i glasno: “Glazba je most, a ne zid”.

PROČITAJTE: Ima li grupa Ogenj ikakve šanse na Dori s pjesmom “Daj, daj”?

Iako će nastup na Dori biti spektakl, oni ne stvaraju samo za televizijski prijenos – njihova vizija je veća. Žele osjetiti puls publike, vidjeti lica koja pjevaju s njima, osjetiti težinu umora nakon divljeg koncerta. U proteklih deset godina prošli su mnogo – od lokalnih klubova do velikih festivalskih pozornica, od Porina do međunarodnih turneja. Sada, s “Daj, daj”, otvaraju novo poglavlje, spremni osvojiti i publiku Eurosonga.

Pripreme su rigorozne. Vježbaju, bruse detalje, fizički se spremaju za intenzitet nastupa. Koreograf Stjepan Kelenić dodaje završne finese, a vizualni identitet benda poprima još upečatljivije oblike. No, unatoč svim tim detaljima, najvažnije ostaje – biti vjerni sebi. Jer Ogenj nije samo bend, to je način života.

PROČITAJTE: Ovo je pjesma za koju je čak i Baby Lasagna rekao da je genijalna! Grupa Ogenj dolazi na Doru, poslušajte i odlučite!

Dok se hrvatska glazbena scena mijenja i razvija, Ogenj stoji čvrsto, gradeći svoju priču. Njihov festival “Puna Šuma Rokenrola” dokazuje da nisu samo izvođači, već i pokretači – daju priliku mladim bendovima, pružaju im platformu kakvu su i sami nekada trebali. U svijetu gdje je brzina postala norma, oni grade dugovječnost, grade nasljeđe.

A nakon Dore? Oni ne postavljaju granice. Njihova glazba već odavno nije vezana samo za Hrvatsku – ona putuje Europom, dopire do ljudi koji ne razumiju riječi, ali osjećaju ritam, prepoznaju strast. Ogenj ne traži da ih se razumije, već da ih se osjeti. I zato će Dora 2025. biti samo još jedna postaja na njihovom putu – ali putu koji ih vodi ravno u povijest.

Kako planirate da Vaš nastup na Dori 2025 odražava energiju i poruku pjesme “Daj, daj”?

Naš nastup za Doru je koncipiran i baziran na našim live nastupima Mi smo živi bend, nismo projekt, niti smo kolege koji smo se našli zbog projekta zvanog Dora. Naš prirodni radni prostor je pozornica. Kako su naše pjesme izrazito vesele, lako pamtljive i često vas vuku na ples prirodno je i nama na pozornici plesati, skakati, zabavljati jedni druge. Tako da osnova nastupa za Doru bude upravo to – onakvi kakvi jesmo i inače, naravno, s naglaskom na to da je ovo ipak show koji zahtjeva možda i nešto malo više.

Što Vas je inspiriralo na to da za Doru napišete pjesmu na kajkavskom narječju?

Tomo kao frontman i tekstopisac stvara na kajkavskom već više od desetljeća. Gotovo je nezamislivo za takvog autora da piše na bilo kojem drugom jeziku osim na svojem prirodnom dijalektu. Nije to bila neka odluka, to je bilo jednostavno prirodno. Ogenj je od samih svojih početaka (2015.) skupina glazbenika čiji je fokus upravo na kajkavskom dijalektu, uz to onda još koristeći neke narodne instrumente kao što su tamburica, harmonika i violina bend je izgradio svoj imidž na sceni.

Kako odgovarate na kritike vezane uz Vaše stavove o istospolnim brakovima i pobačaju? Mislite li da će Vaši stavovi utjecati na glasovanje publike na Dori? Jeste li spremni na moguće negativne reakcije zbog svojih stavova tijekom natjecanja? Kako reagirate na komentare da Vaša glazba nosi političke ili društvene poruke? Mislite li da je glazba prikladan medij za izražavanje osobnih stavova o kontroverznim temama? Kako Vaša publika reagira na Vaše stavove i kako to utječe na Vašu popularnost? Kako Vaša glazba odražava Vaše osobne vrijednosti i uvjerenja?

Držimo se onog da je kroz glazbu potrebno progovarati bez podjela, bez osuđivanja i bez zadiranja u pitanja koja nemaju veze s glazbom, odnosno, smatramo da glazba treba govoriti sama za sebe. Mi se nastupom na Dori, kao vjerujemo i svi prijavljeni izvođači, nadamo i nastupu na Eurosongu. Upravo Eurosong stavlja u središte glazbu, onu koja briše političke, socijalne, a posebice svjetonazorske granice. Naša glazba nije ograničavajuća prema nikome, pa samim time i ne širi nikakve poruke. Mi smo u bendu ljudi različitih stavova i pogleda na svijet, a za biti u bendu i zajedno stvarati, nije potrebno imati istomišljenike oko sebe. Ono u čemu smo nas petorica istomišljenici je glazba. Vjerujemo da je naš „Daj, daj“ dovoljan dokaz rada i međusobne privrženosti usprkos različitim životima i pogledima. Naša glazba, kao i naši tekstovi i cijeli naš glazbeni paket vuku sa sobom tradiciju, ljubav prema zajednici, obitelji, kao i radost postojanja, življenja, suradnje, podrške prema slabima i malenima. Glazba je zrcalo i stanje naše duše. Iza nas su 3 albuma, 2 nagrade Porin i puno koncerata kako u domovini tako i izvan nje, a koliko smo primijetili, ljudi nemaju problema ni s našim tekstovima ni s našom glazbom, što je vidljivo iz svega gore napisanoga. Osobne vrijednosti su upravo to, osobne vrijednosti i za postojanje grupe Ogenj nisu važne. Sami članovi grupe vjerojatno neke stavove međusobno imaju drugačije i to je u potpunosti u redu, kao što su u redu i stavovi svake osobe koja nas sluša.

Kako balansirate između tradicionalnih elemenata i modernog zvuka u svojoj glazbi?

Pravo pitanje u pravo vrijeme. Upravo taj balans tradicije (tamburice) i „modernog“ (techna, žestokih gitarskih riffova) savršeno prikazuje u „Daj, daj“. Volimo eksperimentirat i u početku je trebalo malo hrabrosti za spojit i zalijepit tamburicu na vrišteće gitare, tako da nam je danas to već normalno. Novo nam je ubacivanje elektronike i nekako nam se to sve više sviđa. Techno tambura ima dobrog potencijala da se daleko čuje.

Koje poruke želite prenijeti publici kroz pjesmu “Daj, daj”?

Danas je vrijeme svega na brzinu. Ponekad prođemo jedni kraj drugih da se i ne pozdravimo, ne zamijetimo. Postajemo imuni na potrebe drugih kraj nas. „Daj, daj“ govori o tome da ako želite i ako možete napraviti bolji svijet, krećući od vas samih – onda krenite. Izgorite za to svoje. U muci se rađaju heroji i mi vjerujemo da radom, redom i disciplinom čovjek može postići i više nego što je svjestan.

Kako se nosite s pritiskom javnosti i medija uoči Dore?

Nema nekog pritiska. Pritisak više stvaramo mi sami sebi podižući ljestvicu kreativnosti, izvedbe, nastupa. 10 godina smo na sceni s bendom Ogenj, neki od nas već i više od 20 godina u glazbi. Organizacija čini čuda, nas je pet i ako se dobro posložimo i svatko od nas „obavi“ dio zadataka, pritisak nestane.

Kako vidite svoju ulogu u hrvatskoj glazbenoj sceni nakon Dore?

Vjerujemo da ono što smo sanjali nam dolazi uskoro. A sanjali smo biti bend koji će ostati koncertno aktivan, još i više. Sanjali smo velike i važne festivale u cijeloj regiji, sanjali smo o tome da se naša glazba cijeni i da se nas cijeni kao glazbenike. Sanjali smo i to da imamo više vremena za posvetit se glazbi i stvaranju.

Što mislite o trenutnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj i Vašem mjestu u njoj?

Hrvatska glazbena scena iznimno je raznolika i bogata talentiranim glazbenicima. Osim što stvaramo i aktivno nastupamo po cijeloj Hrvatskoj i šire, mi smo kao bend prije par godina odlučili pokrenuti festival „Puna Šuma Rokenrola“ čiji je cilj promovirati mlade demo bendove te im u vidu nagrada omogućiti alate koji su im potrebni da dignu bend na višu razinu. Imamo nekoliko uspješnih izdanja iza nas, a izdvojili bismo tu veliki koprivnički glazbeni festival RockLive na čijim prethodnim izdanjima su nastupali pobjednici „Pune Šume Rokenrola“. Nastojimo da Ogenj naraste na najveću moguću razinu, a i paralelno nastojimo dati mladim kolegama vjetar u leđa.

Kako ste se pripremali za nastup na Dori u smislu scenskog nastupa i vizualnog identiteta?

Pripreme još uvijek traju, lagano idemo kraju i sve je samo ne lagano. Fizički pokušavamo biti što spremniji. Pazimo na kondiciju, tako da onaj svoj rekreativni sportski život do sada još malo pojačamo. Pokušavamo pripaziti i na prehranu, imunitet, dovoljno sna. U našem timu ima profesionalaca, jedan od njih je i naš koreograf i režiser Stjepan Kelenić. On dodaje začine u naš nekako prirodni koncertni nastup. Pojačavamo pripreme koreografije, razmišljamo o specijalnim efektima, o udahu i izdahu, o povezanosti s publikom u dvorani, a tako i preko malih ekrana. Dnevno komuniciramo s našim fanovima kojih ima svakim danom sve više preko društvenih mreža. Najveći dio našeg imidža kao i vizualnog identiteta je izgrađen, no sad ga svakako još pojačavamo. Želimo da svi koji se sretnu s našom glazbom ili pak nastupom pamte Ogenj dugo.

Planirate li nakon Dore proširiti svoju glazbenu karijeru izvan granica Hrvatske?

Ogenj nikad nije bio samo lokalno baziran. Naše mini turneje protezale su se od Hamburga do Podgorice, s tim da nismo svirali samo Hrvatima koji tamo žive. Ogenj je bend zanimljiv Europljanima upravo zbog autentičnog dijalekta, autentične zaluđenosti glazbom, kao i uspješnog pretakanja tih vrijednosti na sve koji se nađu u doticaju s našom glazbom. Tako da odgovor na vaše pitanje je apsolutno potvrdan, i jedva čekamo još više proširiti vidike.

Kako se nosite s različitim mišljenjima unutar benda o društvenim pitanjima?

Da, u bendu smo ljudi s različitim stavovima i mišljenjima. Takvi različiti napravili smo 3 albuma, osvojili 2 Porina, i trenutno, ono najfriškije, imamo „Daj, daj“ s kojom se natječemo na Dori. Mislimo da se s obzirom na navedeno s time jako dobro nosimo.

Kako Vaša obitelj i prijatelji reagiraju na Vaše javne stavove i glazbenu karijeru?

Naše obitelji nas beskompromisno podržavaju kao i šira okolina. Glazbena karijera? Vjerujemo da nam to tek slijedi.

Što biste poručili mladim glazbenicima koji se suočavaju s kritikama zbog svojih stavova?

Kad ste javna osoba, što mi sada već jesmo, morate biti spremni na kritike. Kritika je uvijek bilo i uvijek će ih biti, to je u ljudskoj prirodi i često nema veze s onim što ste rekli. Tko želi kritizirati, uvijek će kritizirati.

Kako vidite budućnost Ognja nakon Dore, bez obzira na ishod natjecanja?

Možemo u ovom trenutku potvrditi da nam je samo sudjelovanje na Dori velika odskočna daska koja nam je donijela novu publiku koja se prvi put susrela s našom glazbom i veseli nas da ljudi iz cijele Hrvatske imaju sjajne reakcije na sve naše pjesme. Očekujemo puno koncerata diljem Hrvatske, a platforma Dore dala nam je vidljivost, pa nas vesele i neke interesantne ponude koju su već stigle iz inozemstva.

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak? Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi? Kakvo je Vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a? Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu? Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori, kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong?

Vjerujemo da se svatko želi pokazati u najboljem svijetlu. Kako izvođači, tako i produkcija Dore, marketing HRT-a, tete šminkerice, gospoda kamermani, žiri koji bira izvođače. S druge strane, svi smo ljudi i greške su moguće, no zasigurno nisu presudne za nečiji uspjeh. Do sada uspješno i na obostrano zadovoljstvo surađujemo s produkcijskim timom. Svjesni smo da moramo biti na raspolaganju kao i da sve naše želje vezano za nastup možda i nisu izvedive. Ono što mi danas znamo, prije same Dore, a to su neke povjerljive informacije, ovakvu Doru još niste gledali. Produkcijski na jednom puno višem nivou nego ovih godina. Možda dobronamjerni savjet bi bio da se ubaci koja glazbena emisija na HTV koja je striktno glazbena i na kojoj mogu gostovati izvođači predstavljajući svoj rad, u malo većoj minutaži.

Koliko je, po Vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje? Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike?

Zadnjih nekoliko godina vidimo veći interes za Dorom s obzirom na rezultate koje su postigli Baby Lasagna i Let 3. Prošle godine možemo slobodno reći da smo put Marka Purišića vjerno pratili kao neku sportsku reprezentaciju u borbi za medalju. Ove godine HRT-ov žiri dao je priliku raznim imenima koja debitiraju na Dori, među njima smo i mi, tako da smatramo da je i konkurentnost jača iz godine u godinu. Zaista se veselimo vidjeti što su svi sudionici Dore pripremili, a sudeći i po interesu na raznim promotivnim kanalima izgleda da i publika željno iščekuje ovogodišnje izdanje Dore.

Iz Vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji? Što je, prema Vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Kao što smo ranije spomenuli, Baby Lasagna napravio je čudo prošle godine i stvarno ujedinio cijelu Hrvatsku i sve što je došlo poslije toga svjedoči kakav je ogroman rezultat postigao. Iskreno se ne možemo sjetiti koji je naš predstavnik imao najslabiju „prođu“ na Eurosongu, no trebalo bi pogledati podatke plasmana kroz godine gdje bi statistika, koja gotovo uvijek prati realnu sliku reakcije publike/tržišta, rekla svoje.

Povlači se jedan interesantan komentar po društvenim mrežama i na Forumu, a to je da je HRT ove godine namjerno pustio puno mladih nepoznatih izvođača od kojih je nekima ovo prva pjesma samo zato da bi osigurao što lakši prolazak nekim etabliranim imenima. Što kažete na to?

Prvi glas. Ne bavimo se „rekla-kazala“ formama, niti nas to interesira. Mi smo sretni što nam se pružila prilika i tu priliku ne puštamo.

Što mislite o ovim „usiljenim“ favoritima koji se redovno nameću u medijima, uvijek istih pet imena…?

Sve najbolje o svima. Istina uvijek dođe na vidjelo, tako da zapravo ne mislimo ništa. Gledamo da naša pjesma postigne što veći doseg i bude prepoznatljiva što je više moguće.

Koje biste pjesme izdvojili kao svojih top pet favorita za ovogodišnju Doru i tko bi, po Vašem mišljenju, trebao pobijediti?

EOT – Bye, Bye, Bye, Lelek -The Soul of my soul, Matt Shaft – Welcome to the Circus, Marko Bošnjak – Poison Cake, Laurakojapjeva – NPC. Mislim da bi se bilo tko od navedenih istaknuo u Baselu.

 Loading ...