Fani Stipković ekskluzivno za HELLO!: Uživam u svakoj sekundi sa svojom bebom. Kad mi se nasmiješi, osjećam se kao da me razoruža, kao da s mene skine sve te ljušture koje navlačiš godinama, kao da se ego razvodni

Čista ljubav. Gotovo neobjašnjiva. Zato što ne postoje riječi kojima se može opisati. Ili zato što, možda, nema nikoga tko može jasno opisati što osjeća. Ili zato što kada govorimo o ljubavi, ništa nije objašnjivo. Njihova je ljubav bez mjere, bez granica, bez uvjeta… Njihovo dijete im se smiješi u naručju, a srce Fani Stipković samo što ne eksplodira u grudima. Upravo je postala majka, a beba nije mogla stići u boljem trenutku. U trenutku promjena, izazova, čak i vrtoglavice, ali najboljem trenutku jer Fani je našla pravog čovjeka. Čovjeka kakav treba biti. Oca i muža. Da, upravo ovim redom. A ako je bilo ikakvih nedoumica, one se raspršuju kada ga Fani gleda u interakciji s malenim. I kada mu pjeva dodajući ritmove flamenca. Od ovoga je nije moguće biti zaljubljeniji.

Plod njihove ljubavi zove se Nicolás Valentin. “Valentín”, jer je začet u tjednu u kojem se obilježava blagdan tog sveca. Odluka o imenu “Nicolas” došla je nešto kasnije, ali značenje imena se savršeno poklopilo: “onaj koji donosi pobjedu narodu”. Za Fernanda Hierra značenje imena ne može biti prigodnije, to mu je uvijek bila motivacija kao kapetanu i treneru španjolske momčadi, s pet Svjetskih i dva Europska prvenstva. Danas ga meksički tisak kruni naslovima arhitekta oživljavanja Chivas de Guadalajare, grada u kojem nas dočekuju i u kojem ovaj par uživa u svojoj sreći. Najprije su se uselili zajedno. Nakon toga su proslavili vjenčanje. A sada je rođen njihov prvi sin. Krštenje će ipak sasvim sigurno biti u Madridu.

FANI: CAMISETA Y «JEANS»: AMERICAN EAGLE / FERNANDO: CAMISETA: ADOLFO DOMÍNGUEZFOTOGRAFIJE: JESÚS CORDERO

Par pozira pred našim objektivom.  Fani ma zavidnu figuru, iako se majka tijekom trudnoće prepustila vlastitim prohtjevima. Bilo je to s dobrim razlogom: „Kada sam ušla u sedmi mjesec trudnoće, rekli su mi da beba gubi težinu zbog COVID-a koji sam preboljela. Rekli su mi: “Moraš jesti više, moraš jesti više”, a ja, koja sam uvijek bila aktivna i trenirala, rekla sam sebi: “U redu, prepust ću se, beba je najvažnija.” Tako bi mi Fernando povremeno donosio pizzu ili palačinke s čokoladom. Udebljala sam se, naravno, a njega, iskreno, nije bilo briga. Ne brinem se hoću li smršavjeti dva-tri kilograma. Sviđa mi se kako izgledam.”

“Uživam u svakoj sekundi sa svojom bebom.  Kad mi se nasmiješi, osjećam se kao da me razoruža, kao da s mene skine sve te ljušture koje navlačiš godinama, kao da se ego razvodni”, priznaje nam Fani.

“Mislim da nisam mogla izabrati bolje okruženje da postanem majka. Prije ne bih bila spremna. Sada se osjećam ispunjeno i realizirano u svakom pogledu.”

Fani, kako ti se čini nadimak mama?

(Smijeh) Jako mi odgovara jer me ispunjava srećom. Srećom koja obasjava moju dušu. Kažu da ne razumiješ smisao života dok život ne raste u tebi… To je istina. Kad postaneš majka, mijenjaš se kao osoba. U vrlo kratkom roku se naučiš strpljenju, suosjećanju, mijenjaju se prioriteti. Ja zaista uživam u svakoj sekundi sa svojom bebom. Kad ga vidim i kad mi se nasmiješi, osjećam se kao da me razoruža, kao da skida s mene sve te ljušture koje čovjek navlači godinama, kao da ti je ego razvodnjen… Živim u stanju čiste ljubavi.

Kako je prošao porod? Je li Fernando bio s Vama?

Bilo je dobro. Prethodnih mjeseci sam se pripremala za prirodni porod, jer mi je to iskustvo bila jedna od najvećih želja, ali, nažalost, bebi se pupčana vrpca zapetljala tako da su morali napraviti carski rez. No, sve nestane kada držite svoje dijete u naručju: vaš život odjednom dobije novi smisao. Kada smo ga vidjeli prvi put, Fernando i ja smo počeli plakati. Fernando me je cijelo vrijeme pratio. Bio je sa mnom u operacijskoj sali. Grlio me svake sekunde, ali nisam se bojala, stvarno nisam. Imala sam neki čudan, drugačiji osjećaj. Neki neobjašnjivi adrenalin. Istina je da je poslije oporavak bio duži, jer carski rez je operacija, ali nakon nekoliko dana već sam bila u kući. Od prvog dana sam bila uz svoju bebu. Nicolás Valentín je vrlo, vrlo dobra beba. Miran je, nasmijan. Smije se cijelo vrijeme.  Ima i svoj karakter, eh!  Jako je razigran. Jako, jako je sladak.

Primjećujete li neke sličnosti?

Kažu da je on kombinacija nas dvoje. Mislim da je gornji dio, nos i oči moj. Ali osmijeh… Osmijeh je naslijedio od svog oca. Fernandov je.

Ne znam je li prerano pitati, ali je li Vas to što ste postali majka promijenilo?

Pa, mislim da je to više osjećaj. Osjećaj zaštite, borbe i brige je nešto što sam oduvijek imala. Učim druge stvari, ali ništa nije došlo preko noći. Na neki način, osjećam da sam bila spremna.

Kažu da, kad dobijete djecu, počnete shvaćati roditeljske strahove, njihov način gledanja i shvaćanja života.

Moram priznati da nikada nisam bila bojažljiva osoba. Zapravo, to je nešto o čemu sam uvijek pričala sa svojom mamom, da je, osim što je najbolja mama na svijetu, ona divna, posvećena i brižna majka. Žena koja se uvijek žrtvovala za mene i za cijelu svoju obitelj i koja je uvijek održavala one vrijednosti koje su se možda danas malo izgubile. Istina je da je uvijek imala strahove i rekla sam joj: “Mama, nemoj se bojati jer ako razmišljaš o lošim stvarima u životu, na kraju ćeš ih privući.”  Zato sam uvijek težila ne razmišljati o lošem i, ako se loše dogodi, nastojim ga transformirati u nešto pozitivno.

Kako vidite sebe kao majku?  Vrlo ste intuitivni, zaštitnički nastrojeni?

Fani nam kaže da je dolazak Nicolása Valentína bila providnost, pogotovo zato što ju je njezin “suputnik u avanturama” tijekom mjeseci prilagodbe na novu meksičku rezidenciju u Guadalajari nažalost napustio. Upoznali smo ga u reportaži s vjenčanja, bio je obučen kao paž. Riječ je o Chi, njezinom psu. “Bio je moj najveći zaštitnik u trudnoći, a umro je tjedan dana prije poroda. Bilo je jako bolno. Imao je napadaj, vjerojatno zbog nečeg genetskog.  Slomio je moje srce u tisuću malih komadića. Tako da je Nicolás za mene i iscjelitelj.”

Ja sam jaka. Ponekad se uplašim koliko sam po prirodi jaka i zaštitnički nastrojena. Ako mi priđe netko za koga osjetim da nema dobru energiju, kažem Fernandu: “Ne želim da se ta osoba vraća u našu kuću.” Želim od Nicolasa ukloniti sve što bi moglo biti negativno. Naša beba je čista svjetlost.

Imate li vremena biti nešto više od mame s punim radnim vremenom 24 sata dnevno?

Imam, nisam zaboravila sebe. Bavim se sportom, pokušavam izdržati sve obaveze kod kuće, na poslu. Osjećam da sam tako i bolja majka.  Moja beba mi je na prvom mjestu i kada sam s njim, uz njega sam sto posto i sa svom svojom ljubavlju, ali tražim i balans između uloga majke i žene. On je jako mali i treba me, ali to ne znači da se ja ne mogu organizirati i imati vremena za druge stvari.

Fani, je li Nicolás Valentín stigao u najbolji trenutak u vaš život? Jeste li poželjeli postati majka ranije?

Stigao je u pravi trenutak jer bi, sigurno, sto posto, bilo vrlo drugačije da sam prije postala majka. Ranije ne bih bila spremna. Za mene je studij bio sve. Moja karijera. Imala sam tu ambiciju uspjeti kao novinar, kao producent, kao voditelj. Željela sam napraviti karijeru izvan Hrvatske. Moj fokus je bio na tome, na stvarima kojima sam se željela profesionalno baviti. Nisam od malih nogu imala “onaj instinkt” koji imaju druge cure. Nisam maštala ni o udaji ni o djeci. O djetetu sam počela razmišljati puno kasnije. Možda godinu ili dvije prije susreta s Fernandom. Pretpostavljam da se taj osjećaj pojavio kad sam pronašla baš onu pravu osobu: to je nešto što je također prirodan proces: pronalaženje najbolje moguće osobe za zasnivanje obitelji, zar ne? To se meni dogodilo s Fernandom i to u najboljem mogućem trenutku. Vjerojatno zato sada imam više mira. I osjećam se zrelije. Mislim da nisam mogla izabrati bolji scenarij jer, da sam bila mlađa, ne bih bila spremna. Sada se osjećam ispunjeno u svakom pogledu.

IZQUIERDA: FANI: VESTIDO: BOSS / ZAPATOS: YSL / JOYERÍA: CALISTA / DERECHA: FANI: BLUSA Y FALDA: ROBERTO VERINO/ JOYERÍA: CALISTA / FERNANDO: AMERICANA: ROBERTO VERINO

Biste li željeli roditi u svojoj zemlji?

Naravno da bih željela, ali nikada nismo razmatrali tu mogućnost. Odlučila sam doći u Meksiko s Fernandom bez obzira na sve. Nemam povjerenja u veze na daljinu, a budući da smo odlučili zasnovati obitelj i biti zajedno, to je značilo da se moramo zajedno suočiti sa svakom situacijom, u bilo kojoj državi, s bilo kojim izazovom. Jako smo sretni u Meksiku i oduševljeni našim životima ovdje.

Kako ste odabrali ime? Jeste li imali različite opcije?

Oduvijek sam znala da želim da se zove Valentín, jer sam zatrudnjela u tjednu zaljubljenih (Sv. Valentina) i jer se moja mama zove Tina. Ali njegovo prvo ime, mi je zadavalo probleme. Puno sam o tome razmišljala, sve dok mi jednog dana, iznenada, nije sinulo: “Nicolas.” Nitko u mojoj obitelji ne zove se Nicolás niti poznajem nekoga s tim imenom. Bog mi ga je poslao, jasno je. Kad sam vidjela značenje tog imena, nisam više sumnjala: “Onaj koji donosi pobjedu narodu.”  Fernandu se svidjelo.

Razmišljate li o tome kakav će biti kad odraste? Kakav odnos želite imati s njim kad odraste?

Da, razmišljam o tome. Osjećam da pripadamo sasvim različitim vremenima.  Kad sam bila mala, odrastala sam na otoku, igrala sam se po cijele dane. Danas, ponekad, kad odemo jesti u restoran i vidim roditelje s djecom na telefonima. Ne bih voljela biti majka s djetetom koje djetinjstvo provodi zalijepljeno za mobitel. Voljela bih uložiti svoje vrijeme u njega da razvije svoju maštu, da bude dobar i pun poštovanja i ljubazan i neovisan. I da je, kada odraste, vrijedan i ima vrijednosti, ne osjeća se privilegiranim niti drugačijim od bilo koga, svjestan svijeta u kojem je živio i da osjeća empatiju prema onima koji nisu bili njegove sreće. Takav bih voljela da moj sin bude: čovjek s vrijednostima, iskrena, poštena osoba koja se ne da manipulirati, koja ima svoje mišljenje, karakter, koji se bori. Voljela bih biti majka koja ga sluša i koja može biti prijatelj u trenucima kada je potrebno. Neka osjeti to povjerenje kod mene i svog oca, da ćemo ga uvijek saslušati i dati najbolji savjet.

Što biste željeli da kažem o vama?

Da sam dobra mama.

Otišli ste živjeti u Meksiko, udali ste se, dobili ste dijete. Nemate li osjećaj da se mnogo toga dogodilo u vrlo kratkom vremenu? A sve su to važne stvari koje mijenjaju život. Imate li vrtoglavicu?

Puno toga se dogodilo ove godine, ali to shvaćam sada razmišljajući o tome, nisam shvaćala dok sam to proživljavala. Gledam unatrag i imam osjećaj da smo dopustili da nas život nosi. Dolazak u Meksiko, tako lijepu zemlju, s ljudima koji su tako ljubazni, tako dobri, puni ljubavi. Razmišljajući iz ove perspektive, nije moglo proći bolje. Istina je da su to bili mjeseci prilagodbe, promjene, samoće, odsustva od obitelji. I trudnoće i vjenčanja… Ali ne vrti mi se u glavi. Volim živjeti ovako, živjeti sve intenzivno i iznutra osjećati mir da sve radiš iz ljubavi.

Hoćete li imati drugo dijete?

Vjerojatno da. Ako Bog da… Nicolás Valentín je bio željen i imali smo puno sreće, jer sam jako brzo ostala trudna. Toliko brzo da ni sama nisam mogla vjerovati kad su mi rekli da sam u drugom stanju. Iako znam da će njemu biti dobro da ima brata ili sestru s kojima će se igrati ili svađati, i znam da bi bilo zabavno vidjeti mene s dvoje male djece, no još je prerano. Vidjet ćemo što će budućnost donijeti.

Kakav je Fernando kao otac?

On je divan otac. Tako pažljivi i brižan. Svaki slobodan trenutak provodi s djetetom. Igra se s njim, pjeva mu, svira flamenko. Uvijek želi da spava s nama u krevetu. Oduvijek sam znala da je on najbolji mogući otac. Tako slatko, jako slatko. Vidjevši ga ovakvog, još sam se više zaljubila u njega. Nicolás Valentín je, bez sumnje, najljepši ukras naše ljubavi.

Par će se u travnju ili svibnju vratiti u Španjolsku kako bi baka s očeve strane mogla upoznati bebu, a Fani će vjerojatno ostati u Europi te potom otputovati u svoju domovinu Hrvatsku i ondje ljetovati. “Fernando ima malo odmora, posao ga zaokuplja, ali razumijem to jer je on zaljubljen i u nogomet. To je njegov život.”

FANI: VESTIDO: ROBERTO VERINO / CALZADO: BOSS / ACCESORIOS: CALISTA / FERNANDO: SWETER BROOK BROSFOTOGRAFIJE: JESÚS CORDERO

NAPISAO: LUIS NEMOLATO
FOTOGRAFIJE: JESÚS CORDERO
STILIST: MARCO CORRAL
ASISTENT: PAOLA LÓPEZ RIZO
MAKE UP: PEPE GUTIÉRREZ