Ema o kontroverzama Dore: ‘Ne opterećujem se, fokusiram se na svoj nastup’

Glazba je za Emu više od umjetnosti; ona je odraz života i unutarnjih borbi. Ljudi koji je okružuju – obitelj, prijatelji, mentorica – oblikuju je jednako koliko i knjige, filmovi i svakodnevna iskustva. Svaki razgovor, svaki izazov i svaka radost utkane su u njen scenski identitet, čineći svaki nastup autentičnim i snažnim.

S ljubavlju prema glazbi i glumi koja je počela u djetinjstvu, Ema je od najranijih godina pronalazila slobodu u izvođenju i izražavanju sebe. Tog dječjeg osjećaja potpuno svojstvenog izraza ne odriče se ni danas, iako sada zna kako kanalizirati energiju, disciplinu i fokus potrebne za ozbiljnu glazbenu karijeru.

Privatno, Ema opisuje svoj život kao neprestani vrtlog misli, planova i aktivnosti, no uz sve izazove pronalazi ravnotežu kroz male trenutke normalnosti i podršku svoje obitelji. Majka joj je, kako sama kaže, najveća oslonac i motivator, osoba koja zna kada je gurnuti naprijed, a kada smiriti, balansirajući između podrške i realnosti.

Emin glazbeni put prošao je kroz brojne prekretnice, od dječjih nastupa i školskih zborova, preko finala talent-showa Superstar, do trenutka kada je dobila priliku predstaviti se publici na Dori 2026. Pjesma Vrijeme za nas predstavlja njezin osobni glas i emotivni izraz: nježnu, ali snažnu poruku o pronalaženju i prihvaćanju sebe u užurbanom svijetu. Svaka riječ u pjesmi, objašnjava Ema, nosi dio njezinih osjećaja i trenutnog životnog iskustva.

PROČITAJTE: Ema Bubić otkriva svoj glazbeni talent na Dori – Pratite put mlade zvijezde u usponu

Proces nastanka pjesme bio je timski i promišljen – od teksta Lare Pilepić, glazbenog aranžmana Mateja Zeca do izvođenja, snimanja i vizualnog identiteta spota u Baški na Krku. Svaka dionica, od gudačkog kvarteta do back vokala, pažljivo je oblikovana kako bi pjesma ostala iskrena i emocionalno povezana s publikom.

Na pozornici, Ema kombinira vokalnu snagu, glumačko iskustvo i koreografiju, gradeći nastup koji je emotivan, snažan i iskren. Cilj joj je da publika osjeti povezanost, mir i autentičnost, da prepozna emociju koju ona živi i prenosi. Scenski identitet, kaže, oblikuje se kroz iskustvo, disciplinu i svakodnevnu predanost glazbi, no ostaje vjerno njenoj osobnosti – toploj, ranjivoj i iskrenoj.

PROČITAJTE: Ema Bubić predstavlja “Vrijeme za nas” – Balada koja cilja ravno u emocije Dore 2026.

Dora za Emu nije samo natjecanje; to je prilika da pokaže tko je sada, u ovom trenutku života, i da prenese poruku koja nadilazi natjecateljski okvir. Uz podršku obitelji, mentora i prijatelja, Ema Bubić spremna je stati na nacionalnu pozornicu i podijeliti svoj glas s cijelom Hrvatskom. Njezina pjesma Vrijeme za nas nije samo glazbeni projekt – to je intimni razgovor sa sobom i s publikom, podsjetnik da je u redu stati, udahnuti i dati sebi prostor da budeš ono što jesi.

Ema Bubić time potvrđuje da scena nije mjesto samo za savršenstvo i tehniku, već za istinu, emotivnu iskrenost i autentično iskustvo koje publika prepoznaje i pamti. Njezin nastup na Dori 2026. obećava spoj mladenačke energije, profesionalizma i emocionalne dubine, dok će pjesma Vrijeme za nas zasigurno postati mali, ali snažan podsjetnik svima da se svaki trenutak vrijedan života doista osjeti i proživi.

Kada se probudiš, što je prva misao koja ti izmami osmijeh i motivira te za novi dan?

Nema mi ničeg dražeg od buđenja na neki važan ili uzbudljiv dan – odmah iskačem iz kreveta. Volim taj osjećaj kada znam da me čeka proba, snimanje ili neki nastup. Tada mi je sve lakše, čak i rano ustajanje. Naravno, nisu svi dani takvi. U običnim danima najčešće me iz kreveta izvuče dobar doručak. Zvuči smiješno, ali meni je to prava motivacija.

Tko ili što te najviše oblikuje izvan glazbe i scenskog života?

Najviše me oblikuju ljudi oko mene – prijatelji i obitelj. Stvarno mislim da bez njih ne bih mogla ništa. Oni su mi sigurnost, inspiracija i podrška kad mi dođe da odustanem. Kad sam s njima, osjećam se normalno, kao Ema. Uz to, primjećujem da na mene jako utječu knjige i filmovi. Nekad mi jedan film može promijeniti raspoloženje za cijeli tjedan. Volim priče u kojima se ljudi bore sa sobom i na kraju se nekako pronađu. To me podsjeća koliko svi imamo svoje borbe i pruža mi utjehu. Često nakon filma ili knjige razmišljam o emocijama i o tome kako bih ih prenijela kroz glazbu. Tako mi se ponekad rodi ideja za interpretaciju neke pjesme. Mislim da me oblikuje i sve što doživim u školi, na probama i u životu općenito. Svaki razgovor, svaki stres i svaka radost ostanu negdje u meni, a onda sve to izađe van na sceni – samo na moj način.

Koja je najposebnija uspomena iz djetinjstva koja te oblikovala kao umjetnicu?

Imam puno uspomena iz djetinjstva, ali najjača je ljubav prema pjevanju i glumi. Kad sam bila mala, stalno sam nešto izmišljala, pričala, pjevala i glumila. U tim trenucima osjećala sam se najslobodnije, kao da mogu biti bilo tko. Tad nisam razmišljala hoću li ispasti smiješna ili hoće li netko nešto komentirati. Samo sam bila u tome i uživala. Puno se toga od tada promijenilo, jer kako rasteš, postaješ svjesnija svega – dolaze usporedbe, strahovi, trema. Ali ljubav prema glazbi i glumi ostala je ista. To mi je mjesto kamo uvijek mogu vratiti. Mislim da me baš ta dječja sloboda oblikovala jer mi je pokazala kako izgleda kad si potpuno svoj. Danas se ponekad moram podsjetiti na tu malu sebe. Onda si kažem: ako sam mogla tada bez straha, mogu i sada.

Kako bi opisala svoj privatni život nekome tko te poznaje samo kroz glazbu?

Moj život je svakakav, samo ne dosadan. Teško ga je opisati jednom rečenicom, ali prva riječ koja mi pada na pamet je – ADHD. Puno svega u isto vrijeme. U jednom trenutku mogu biti sto posto fokusirana na glazbu, a u sljedećem radim deset stvari odjednom. Nekad mi se čini da mi je glava stalno puna misli i planova. U privatnom životu sam zaigrana i spontana. Volim se smijati i volim ljude koji me opuste. Često mi treba netko tko će me spustiti na zemlju kad previše odlutam. Znam biti jako energična, ali isto tako mi ponekad treba mir i tišina. Nekad mi je najbolje biti doma, u trenirci, i gledati nešto lagano da se odmorim. I ja imam dane kad mi je svega dosta, ali to je valjda normalno, posebno u ovom periodu života.

Koja je najveća podrška u tvojoj obitelji kada je u pitanju glazba?

Moja mama je moja najveća podrška. Stalno radi sa mnom i ulaže dušu i tijelo u sve što ja zamislim. Nekad mi je čak neugodno koliko se trudi, jer znam da nije lako. Bez nje ne bih bila nigdje, ozbiljno. Ona mi je ogroman oslonac u životu, a pogotovo u karijeri. Kad mi je teško, ona zna što mi treba, čak i prije nego sama shvatim. Nekad me gura kad mi se ne da, ali me isto tako zna i smiriti. Ona je i organizator, i psiholog, i motivator. Puno puta mi ponovi da vrijedim i kad nisam savršena – i to mi je jako važno. Zato uvijek kažem: ona je stvarno žena, majka, kraljica. Mislim da to najbolje opisuje koliko je velika.

Kako balansiraš privatni život i intenzivne pripreme za nastupe?

Iskreno, ponekad ni sama ne znam kako balansiram išta. Imam osjećaj da se sve pomiješa i da se dani samo nižu. Najviše mi pomaže što su ljudi koji su mi bitni uključeni u većinu priprema. Znaju kada mi treba njihova pomoć ili mišljenje oko nastupa, ali i kada mi treba pauza. Nekad mi doslovno treba da me netko odvuče na kavu, šetnju ili da gledamo nešto smiješno. Ako si stalno u pripremama, previše se „zaglaviš“. Trudim se pronaći male trenutke normalnosti – to mi je kao punjenje baterija. U zadnje vrijeme učim i reći „ne“ nekim stvarima kad osjetim da sam preumorna. To mi je teško jer volim sve napraviti do kraja, ali shvatila sam da ne mogu biti dobra na sceni ako sam privatno potpuno prazna. Zato balans pronalazim u slušanju sebe.

Koji je trenutak u obitelji koji te najviše inspirirao da nastaviš glazbeni put?

Uvijek sam nešto pjevušila. Još od vrtića imala sam nastupe, a u osnovnoj školi počela sam nastupati sa zborom i sudjelovati na natjecanjima. Glazba mi je tada bila potpuno prirodan dio života. No, onda sam jedne godine jednostavno prestala. Ne znam ni sama zašto – kao da sam se odmaknula od svega toga. Par godina kasnije, kada se mama zaručila s mojim očuhom, zamolili su me da pjevam na njihovom vjenčanju pjesmu Bed of Roses. Naravno da sam pristala, jer mi je to bilo nešto jako posebno. Upravo zbog te pjesme ponovno sam krenula na satove pjevanja, kako bih je naučila kako treba. Tada se dogodilo nešto čudno – ponovno sam se zaljubila u pjevanje. Kao da mi se vratilo ono nešto moje. Najsmješnije je što su se oni vjenčali tek pet godina kasnije, ali meni je taj trenutak već tada promijenio put. Shvatila sam da više ne želim bježati od glazbe. Glazba je moj dom. Taj obiteljski trenutak pokazao mi je koliko pjesma može biti važna i povezivati ljude. Zato je ostao jedna od najvažnijih prekretnica u životu.

Tko je u tvom životu bio prvi kritičar i prvi motivator u karijeri?

Uvijek su me motivirali mama i tata. Oni su prvi vjerovali u mene i prvi me gurali da se ne predam. Kasnije je veliku motivaciju u moj život donijela i moja mentorica Ana Jakšić. Ona mi pomaže kroz sve što prolazim i stvarno je puno više od mentorice. Često je psiholog, rame za plakanje i osoba koja me razumije. Zna kad sam umorna, a zna i kad se bojim bez razloga. Umije mi reći istinu, ali na način da me ne slomi – i to mi je najvažnije. Volim kad imam nekog tko me vodi, ali i daje prostor da budem ja. Kritika mi ponekad teško padne, ali učim da je korisna. Kad dolazi iz dobrog mjesta, samo te gradi. Zato sam zahvalna što imam ljude koji mi daju i podršku i realnost.

Što si naučila o sebi kroz dosadašnje natjecanja i nastupe?

Nakon svih nastupa i natjecanja shvatila sam puno stvari, ali jedna od najvažnijih je da je trema moja prijateljica. Znam da zvuči čudno, ali stvarno je tako. Trema me natjera da dam sve od sebe. Kao da probudi nešto u meni što inače ne izlazi van. Nekad se bojim prije izlaska, ali kad stanem na scenu, sve se posloži. Shvatila sam da mogu puno više nego što mislim, da sam često sama sebi najveći neprijatelj i da mi glava zna napraviti dramu dok je stvarnost puno jednostavnija. Naučila sam i da publika osjeti kad si iskren. Ne mora sve biti savršeno, ali mora biti stvarno. Svaki nastup mi je nova lekcija o tome kako dišem, kako stojim i kako se nosim s emocijama. Najviše sam naučila da nije poanta biti bez straha, nego izaći unatoč strahu. To je ono što te gradi.

Koja je najveća lekcija koju ti je donio nastup u talent-showu „Superstar“?

Superstar mi je donio puno toga, a posebno samopouzdanje. Iskustvo koje sam tamo stekla je neprocjenjivo. Naučiš da scena nije samo pjesma, nego i glava, disciplina i snalaženje. Naučila sam kako se nositi s pritiskom i očekivanjima. Bilo je teških dana, suza i sumnji, ali baš zbog toga sam rasla. U Superstaru sam naučila koliko podrška znači, ali i koliko je važno biti sam sebi oslonac. Naučila sam vjerovati sebi čak i kad se sve oko mene čini preglasno. Shvatila sam da rad pobjeđuje paniku – kad vježbaš i pripremiš se, strah je manji. I najvažnije, shvatila sam da ovo stvarno želim – ne kao prolaznu stvar, nego kao put.

Ako bi opisala svoj scenski identitet u tri riječi, koje bi to bile?

Moj scenski identitet opisala bih kao emotivan, snažan i iskren. Emocija je uvijek polazišna točka jer vjerujem da publika prvo mora nešto osjetiti da bi se povezala s pjesmom. Bez emocije ne mogu zamisliti nastup. Toplina je dio mog izraza – volim da se ljudi dok me slušaju osjećaju sigurno i prihvaćeno. Ne volim hladne, distancirane nastupe; važno mi je imati osjećaj bliskosti s publikom, čak i kada je pozornica velika. Snaga dolazi iz iskustva i rada na sebi kroz godine, ali i iz hrabrosti da budem ranjiva. Iskrenost je ono čega se nikada ne želim odreći. Na sceni ne glumim nešto što nisam. Volim biti potpuno prisutna u trenutku. Kako ja rastem, tako se mijenja i moj scenski izraz. Učim vjerovati sebi i onome što donosim. Smatram da se autentičnost uvijek prepozna. Te tri riječi najbolje opisuju moj odnos prema nastupu.

Koji je projekt iz prošlosti bio najizazovniji i kako si ga prevladala?

Najizazovniji projekt do sada bio mi je Superstar. Bio je to period koji me mentalno dosta iscrpio. Sve se događalo jako brzo i imala sam osjećaj da moram odrasti preko noći. Bilo je puno očekivanja, ali i puno unutarnjih preispitivanja. Nekad sam sumnjala u sebe i pitala se jesam li dovoljno dobra. U tim trenucima najviše su mi pomogli roditelji i prijatelji. Podsjećali su me zašto sam krenula ovim putem. Puno su mi značile i kolege na Superstaru, jer smo svi prolazili kroz slične stvari. Naučila sam da je u redu biti umoran i zbunjen. Najvažnije je ne odustati. Taj projekt me ojačao i naučio izdržljivosti. Danas znam da mogu izdržati puno više nego što sam mislila.

Koja pjesma iz tvoje diskografije najbolje opisuje tvoj unutarnji svijet?

Budući da mi je ovo prva “odrasla” pjesma – Vrijeme za nas – ona najbolje opisuje moj unutarnji svijet. U toj pjesmi ima svega što trenutno proživljavam: nježnosti, snage, zbunjenosti i nade. Pjesma govori o pronalaženju sebe i davanju vremena samoj sebi. Ta tema mi je posebno bliska, pogotovo u godinama kada se puno toga mijenja. Dok je pjevam, osjećam kao da razgovaram sama sa sobom. Neke riječi su mi posebno bliske jer ih stvarno živim. Zato je važno da tu pjesmu izvodim iskreno. Ona je moj mali podsjetnik da je u redu stati i dati si vrijeme. To mi je posebno drago i osjećam da me dobro predstavlja u ovom trenutku života.

Kako ples, gluma ili kazalište utječu na tvoj scenski nastup?

Gluma je uvijek veliki dio mog nastupa i mislim da je vrlo važna u pjevanju. Kroz glumu sam naučila kako ispričati priču, a ne samo otpjevati pjesmu. Kazalište me naučilo prisutnosti i disciplini. Naučila sam kako koristiti tijelo i prostor, a ne samo glas. Ples mi pomaže u kontroli pokreta i energije na sceni. Sve te stvari zajedno čine moj nastup potpunijim. Lakše mi je izraziti emociju kad imam više alata. Osjećam se sigurnije kad znam što radim s tijelom. Publika to osjeti, čak i ako toga nije svjesna. Volim kad nastup nije statičan, nego živ. Ta iskustva su mi jako pomogla da se razvijem kao izvođačica. Bez njih bi nastupi bili puno siromašniji.

Koji je tvoj ritual prije nastupa da se maksimalno usredotočiš?

Nemam strogo određeni ritual, ali prije nastupa me često uhvati velika trema. Tada se počnem tresti i osjećam nervozu u cijelom tijelu. Najviše mi pomažu tjelesne vježbe i pravilno disanje. Pokušavam se smiriti i vratiti fokus na sebe. Nekad se na par minuta maknem od svih i budem sama. U tim trenucima si ponovim zašto sam tu i što želim prenijeti. Ne razmišljam o publici ili očekivanjima, nego samo o pjesmi. Kad osjetim da mi se disanje smirilo, znam da sam spremna. Trema tada ne nestane, ali postane podnošljiva. Naučila sam da je ne trebam potiskivati. Ona me zapravo priprema za nastup, i kad izađem na scenu, sve se posloži.

Kada si prvi put osjetila da bi Dora mogla biti prilika koja mijenja karijeru?

Trenutak kada mi je Lara poslala pjesmu i pitala bih li se htjela prijaviti na Doru bio je kao iz bajke. Sve mi je djelovalo pomalo nestvarno. U tom trenutku nisam previše razmišljala unaprijed, nego sam slušala osjećaj. Nadala sam se da ću proći, ali iskreno nisam ni u snu mislila da hoću. Kako je vrijeme prolazilo, polako sam počela shvaćati koliko je to velika stvar. Dora je velika pozornica i velika odgovornost. Osjetila sam uzbuđenje, ali i strah. Shvatila sam da je to prilika da pokažem tko sam sada, u ovom trenutku života. Taj osjećaj me dodatno motivirao da dam sve od sebe.

Što te privuklo pjesmi „Vrijeme za nas” i zašto si je izabrala?

Čim sam prvi put čula pjesmu, znala sam da je prava za mene. Taj osjećaj bio je snažan i odmah sam ga prepoznala. Nije bilo puno razmišljanja. Ljudi oko mene su se složili da je pjesma kao pisana za mene. Prepoznala sam se u emociji i poruci. Nije mi djelovala nametnuto ili umjetno. Osjećala sam da je mogu iznijeti iskreno. Taj „klik“ bio je presudan. Volim pjesme u kojima se mogu pronaći, a ova mi je dala prostor da budem svoja. To mi je najvažnije. Znala sam da s tom pjesmom mogu stati iza svake riječi. Zato sam je izabrala.

Koja je priča iza nastanka pjesme – od teksta do aranžmana i emocije koju nosi?

Lara je tekst pjesme počela pisati još 2020. godine. Glazbu je napisala kasnije, nakon što me vidjela na Superstaru. Pjesmu je radila tako da osjeti kako bi meni najbolje odgovarala – i po meni je potpuno pogodila. Kad sam je prvi put čula, odmah sam se povezala s njom. Originalni tekst bio je više ljubavni, o odnosu dvoje ljudi, i u tom dijelu nisam se mogla potpuno pronaći. Budući da imam 17 godina i prolazim kroz puno promjena, pjesmi sam dala drugo značenje. Za mene ona govori o pronalaženju i prihvaćanju sebe, o tome da u užurbanom svijetu treba stati i dati si vrijeme. Ta promjena omogućila mi je da pjesmu pjevam iskreno i mislim da se to osjeti.

Ako bi pjesmu opisala kao osobu, kakva bi ta osoba bila?

Da je pjesma Vrijeme za nas osoba, bila bi to osoba koja sam zapravo ja. To je i cijela poanta pjesme. Ona predstavlja mene i moje traženje sebe. U njoj su sve moje emocije – lijepe i teške. Bila bi osoba koja prolazi kroz gužvu života i pokušava pronaći mir. Nježna, ali istovremeno snažna. Osoba koja se ne boji priznati da nije uvijek dobro, ali se ne odustaje od sebe. Netko tko uči voljeti sebe korak po korak. Ta osoba mi je vrlo bliska. Zato mi je pjesma toliko osobna i važno mi je da je pjevam s puno osjećaja.

Koliko je tvoj tim bio uključen u pripremu pjesme i izvedbe?

Moja mentorica Ana Jakšić je najvažnija karika – ona koja je sve povezala: mene, Laru i Mateja. Još prije nekoliko godina rekla mi je: „Kad budeš imala pjesmu, želim da ti aranžman radi Matej Zec“ – i upravo se tako i dogodilo. Nakon što sam uvježbala pjesmu, otišli smo u studio na snimanje, što mi je bilo prekrasno iskustvo. Bubnjeve je odsvirao Ivan Bojčić, a sve ostalo Matej Zec (programiranje, synth, bas, gitare). Back vokale otpjevali su Ana, Matej, Lara, moj tata Ivan i Katarina Jurić. Zec je došao na ideju da pojedine dionice odsvira gudački kvartet. Nazvao je Zvonimira Radišića i zajedno su napravili gudački aranžman, a u studiju su sudjelovale Vivijana Rogina Njegovan, Dajana Marelja Pašalić, Ecem Eren i Paola Genovese na violončelu. Tako je nastala pjesma, a potom je uslijedilo potpisivanje ugovora s Dancing Bearom i prijava na Doru.

Moj „tim“ uključuje i moju obitelj i najbliže prijatelje koji su bili maksimalno uključeni u cijeli proces. Od samog početka bodrili su me, pomagali oko fotografiranja, društvenih mreža, outfita, spota i svega ostalog. Nije to bila samo podrška riječima, nego i konkretan rad. Bez njih ovo ne bi bilo moguće.

Kako ste podijelili uloge tima i tko se brine za koji segment nastupa?

U ovaj projekt uključeno je mnogo ljudi. Nakon što smo saznali da sam prošla na Doru, ozbiljno smo se prihvatili posla – trebalo je u vrlo kratkom vremenu organizirati snimanje spota, osmisliti koreografiju i outfite. Nismo ni slutili koliko će ljudi morati biti uključeno niti od kuda početi. Nemam prethodnog iskustva u tome; ovo su moji počeci. Mučilo nas je na što se koncentirati, čemu pridati više pažnje, a što obaviti s manje energije. Mogli smo odabrati samo snimanje spota ili poslati tekst pjesme kao lyrics video, no dobili smo preporuku da se isplati uložiti u kvalitetan spot na početku karijere jer je trajno vidljiv, čak i kad ludnica oko Dore prođe. Hvala Mateju Zecu što smo ga poslušali!

Stupili smo u kontakt s desetak redatelja, a najveći izazov bio je kratak rok. Spot je trebao biti sniman u Baški jer ona ima posebno mjesto u mom srcu. Poznajem svaki kutak i točno sam znala koje lokacije želim pokazati gledateljima. Kada je mama nazvala redateljicu Kristinu Barišić i vidjela njezine radove, odmah mi se svidjela njezina energija, i dalje se sve samo posložilo. Ona je okupila ekipu i ta dva dana snimanja u Baški bila su za mene najljepša iskustva do sada. Sve je bilo nestvarno i bajkovito, a drago mi je da je ostalo trajno zabilježeno u spotu. Hvala Kos Filipu, Turić Alenu i Tubikanec Tinu.

Meni je najljepše što je u ovaj projekt uključena cijela moja velika obitelj i nekoliko bliskih prijatelja. Zbog toga je atmosfera uvijek topla i puna ljubavi. Imamo mnogo uloga, ali iskreno – nismo se strogo podijelili. Svi se pomalo bave svime: netko više organizacijom, netko kreativnim dijelom, netko logistikom.

Koje su najveće pripreme u vokalu, ritmu i scenskoj energiji koje trenutno radiš?

Redovito vježbam sa svojom mentoricom, a kad nemam sat s njom, vježbam sama kod kuće. Stalno se radi – posvećujem pažnju vokalu i disanju, radimo na ritmu i dobroj dinamici pjesme. Važno mi je i kako se krećem na sceni. Koreografiju je osmislila Martina Hrlić Rogić, a u spotu i na pozornici plesat će Erin Đorđević i Nika Begić, moje vršnjakinje iz Plesne grupe Flame iz Rijeke. Scenska energija gradi se kroz ponavljanje i probe. Nekad je naporno, ali znam da se isplati. Trudim se ne preskakati ništa jer je svaki detalj važan. Iako su pripreme zahtjevne, ispunjavaju me i osjećam da svakim danom rastem – i to me veseli.

Koliko ti iskustvo iz kazališta pomaže u interpretaciji pjesme i koreografiji?

Iskustvo iz glume mi mnogo pomaže. Naviknuta sam na pozornicu, što mi daje sigurnost. Lakše mi je stati pred publiku i biti prisutna. Znam kako prenijeti emociju kroz tijelo i pogled. Kretanje mi dolazi prirodnije, a kazalište me naučilo disciplini i fokusu. Naučila sam slušati prostor i sebe u njemu, što pomaže i u koreografiji. Osjećam se slobodnije dok se krećem i to olakšava cijeli nastup. Bez tog iskustva bilo bi mi puno teže.

Što možemo očekivati od kostima i vizualnog identiteta pjesme na Dori?

Jako sam zadovoljna kostimom i mislim da će se svidjeti i drugima. Oko vizualnog identiteta dugo smo razmišljali. Htjeli smo da sve ima smisla i prati emociju pjesme. Puno mi je pomogla sestrična Petra, koja mi je oduvijek uzor. Zajedno smo tražile rješenje koje će me predstavljati. Nismo htjeli ništa prenapadno. Važno nam je bilo da vizual ne nadjača emociju. Mislim da smo postigli upravo ono što smo željeli. Kostim se uklapa u priču i osjećam se dobro u njemu – to mi je najbitnije.

Koje scenske efekte ili koreografiju planiraš koristiti za „Vrijeme za nas”?

Na pozornici ću imati plesačice, što me jako veseli jer mi daje dodatnu energiju. Koreografija je u službi pjesme i emocije. Ne želimo prenatrpati nastup – svaki pokret ima svoje značenje. Scenski efekti bit će suptilni, a cilj je da sve djeluje povezano. Volim kad nastup ima priču i kada publika može pratiti što se događa. Jedva čekam da sve to napokon pokažemo. Bit će posebno i veselim se tom trenutku.

Koja emocija je najvažnija da publika osjeti tijekom tvog nastupa?

Najvažnije mi je da se publika poistovjeti sa mnom – da osjeti da nisu sami i da prepoznaju sebe u pjesmi. Iskrenost je ključna. Ako se netko u publici osjeti shvaćenim, to mi je najveći uspjeh. Ne težim savršenstvu, nego istini. Želim da ljudi osjete mir, ali i snagu. Ako se to dogodi, znam da sam napravila dobar posao.

Koja je najizazovnija tehnička priprema do sada?

Najveći izazov mi je koordinirati sve istovremeno: vokal, pokret, ritam i emociju. Nekad je teško spojiti sve te elemente, ali upravo to me najviše uči. Naučila sam da je fokus ključan i da se ne smijem izgubiti u detaljima. Idemo korak po korak. Svaka proba donese nešto novo. Iako je zahtjevno, znam da se isplati.

Kako planiraš izgraditi priču nastupa od početka do kraja pjesme?

Ne bih još htjela previše otkrivati, ali mogu reći da ću na pozornici ispričati svoju priču – priču o meni i mojim emocijama. Nastup će se graditi postupno. Početak će biti intimniji, a kako pjesma ide dalje, tako će rasti i energija. Sve ima svoj smisao. Želim da publika putuje sa mnom i osjeti svaku fazu. Ostalo neka ostane iznenađenje.

Koja je tvoja omiljena fraza ili stih u pjesmi i što ti znači?

Najdraži stih pjesme je: „Zovem te, dođi, ne puštaj me sad, znam da je sad vrijeme za nas.“ Taj stih predstavlja traženje sebe, kao da se obraćam sama sebi. U njemu osjećam i strah i nadu. Svaki put kad ga pjevam, ima posebno značenje. Podsjeća me da je u redu stati i dati si vrijeme. Taj stih mi je jako osoban i zato mi je najdraži.

Koji dio priprema te je najviše iznenadio ili zabavio?

Najzabavniji dio do sada bilo je snimanje spota. Ekipa je bila savršena, lokacija predivna, a vrijeme nas poslužilo. Ta dva dana bila su za mene posebno iskustvo. Bilo je puno smijeha, ali i koncentracije. Osjećala sam se sigurno i opušteno, što mi je puno značilo jer mi je to bio prvi spot. Hvala svima koji su bili tamo – učinili su ovo iskustvo nezaboravnim.

Kako balansiraš kreativnu slobodu i zahtjeve žirija i produkcije?

Imam poprilično kreativne slobode, ali slušam savjete i smjernice. Važno mi je da se u svemu prepoznam. Ne želim raditi nešto što ne osjećam. Balans pronalazimo kroz razgovor. Trudim se ostati svoja. Ako vjerujem u ono što radim, to će doći i do publike.

Koji segment nastupa smatraš ključnim da impresionira publiku i žiri?

Najvažnije je da nastup od početka do kraja bude zanimljiv, da ima priču i emociju. Tehnika je važna, ali bez osjećaja nema smisla. Nadam se da ću zadržati pažnju publike i da će gledati do kraja. Ako se to dogodi, bit ću zadovoljna – znači da sam prenijela ono što sam željela.

Koje posebne elemente želiš zadržati privatno do Dore?

Voljela bih zadržati outfite u tajnosti do samog kraja. Lijepo je imati iznenađenje. Neki detalji ljepše djeluju kad se prvi put vide na pozornici. To daje posebnu čar nastupu. Zato bih neke stvari ostavila samo za taj trenutak.

Kako gledaš na konkurenciju i ostale izvođače?

Sretna sam što imam priliku nastupati na istoj pozornici s ostalim izvođačima. To mi je velika čast. Svaki od njih ima svoju priču. Ne gledam ih kao prijetnju, nego kao inspiraciju. Lijepo je biti dio takvog okruženja. Osjećam zahvalnost zbog toga.

Koja je tvoja strategija za glasovanje publike?

Najvažnije mi je poslati poruku i dotaknuti emociju publike. Glazba mi je puno pomogla kroz razne periode života. Voljela bih da pjesma pomogne nekome drugome. Ako se to dogodi, to mi je veća pobjeda od bilo kojeg rezultata.

Jesi li osjetila pritisak od strane produkcije ili HRT-a?

Sve se dogodilo jako brzo, što samo po sebi nosi određeni pritisak. Ali najveći pritisak sam si stvarala sama. Uvijek želim dati najbolje od sebe. Učim se nositi s tim, a pomaže mi fokus na proces i podrška ljudi oko mene.

Što misliš o favoritiziranju ili manipulacijama unutar Dore?

Sve ovisi o osobi. Na neke izvođače takve priče mogu utjecati. Ja se trudim ne opterećivati time. Fokusiram se na svoj nastup. Vjerujem da se iskrenost osjeti i da publika to prepoznaje.

Ako bi mogla javno progovoriti o spletkama ili kontroverzama, što bi rekla?

Ne bavim se time. Najvažnije mi je u ovom procesu zabaviti se, učiti i predstaviti sebe široj publici. Želim ovo pamtiti po lijepim stvarima. Glazba mi je u fokusu. Sve ostalo je sporedno.

Kako bi reagirala da netko pokuša utjecati na tvoj plasman ili odluku žirija?

Došla sam na Doru kako bih se zabavila i stekla nova iskustva. Ne bih pristala na nešto što nije u skladu sa mnom. Važno mi je ostati svoja i sačuvati integritet. To mi je uvijek prioritet.

Što bi rekla publici da ih uvjeri da je tvoj nastup iskren i bez kompromisa?

Na pozornici ću biti ja – bez glume i maski. Ispričat ću svoju priču i prenijeti emociju koju stvarno živim. Ne pokušavam biti netko drugi niti se uklapati u tuđa očekivanja. Sve što pokažem na sceni dolazi iz mene. Važno mi je da publika prepozna iskrenost u svakom trenutku nastupa. Ne zanima me savršenstvo, nego istina. Ako publika osjeti emociju i barem jedna osoba se pronađe u pjesmi, moj nastup je ispunio svoju svrhu. To mi je važnije od bilo kakvog plasmana jer glazba ima smisla samo ako je iskrena.