Dora Kršul: “Uz svjesno zaranjanje u neugodne stvari učim kako se nositi sa sobom, svojim strahovima i očekivanjima”
Ove je godine novinarka Dora Kršul, odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, proglašena Novinarkom godine, a proglašena je i jednom od troje najboljih znanstvenih novinara u Europi na dodjeli godišnjih nagrada koju organizira Europska federacija znanstvenih novinara.
Potvrda je to njezinog dugogodišnjeg kvalitetnog rada, ustrajnog istraživačkog pristupa temama od javnog interesa. Dora Kršul godinu koja je na kraju pamtit će, između ostalog, i po tome što je učila miriti se s bespomoćnošću i nesigurnošću, a nama otkriva kako se nosi s teškim temama o kojima piše.
Po čemu ćete pamtiti 2024.?
Po tome što sam se učila miriti s bespomoćnošću i nesigurnošću, po dodatnom zarobljavanju institucija, po tome da premijer neprihvatljivo govori o novinarima u terminima “osovine zla”, po putu u Škotsku i Amsterdam, i po predstavi postavljenoj po Semezdinovoj knjizi na koju smo frendica i ja odjurile u Sarajevo. I cijelu ju proplakale.
Od mladih ste se dana bavili novinarstvom, tj. željeli ste se baviti novinarstvom. Jeste li sada baš ondje gdje trebate biti? Želite li ostati u tom svijetu?
Iako sam kao klinka stvarno doma izrezivala članke iz novina i kucala neke male tekstiće na onom starom golemom računalu, novinarstvu i meni trebalo je neko vrijeme da se prepoznamo. Kad se taj klik, pred kraj studija, definitivno dogodio, to je bilo to. Uz povremene frustracije koje ovaj posao nosi, tu sam i planiram tu biti i dalje, uz druge sjajne kolegice i kolege.
Zašto Vas posebno interesira obrazovanje, tj. funkcioniranje obrazovnog sustava u Hrvatskoj?
Zato što mislim da je obrazovanje ključan segment svakog društva koje stremi ići naprijed. U temelju svakog mog teksta jest ideja da bi cijeli niz stvari u ovoj zemlji bitno drukčije funkcionirao da se kao društvo, krajnje ozbiljno, na znanju utemeljeno i bez politikantstva posvetimo pitanju kvalitete i suvremenosti obrazovanja na svim razinama, od predškolske do visokoškolske. I velike priče u kojima razotkrivamo kriminal u ovom resoru, u svojoj srži zapravo glasno ukazuju na negativnu selekciju koja je preuzela primat. Te su priče glasan apel, doveden do apsurda, da je silno potrebno obrazovanje shvatiti ozbiljno u zemlji u kojoj se samo 22 posto mladih ne namjerava iseliti u inozemstvo.
Koje biste trenutke svoje karijere izdvojili kao najljepše, one koji su Vam ostali u najljepšem sjećanju?
Jedan od najznačajnijih bio je kad sam tek došla na Telegram i kad su me posjeli za, kako mu volim tepati, boomerski stol s kolegama Irenom Frlan Gašparović, Jasminom Klarićem i tada još Anom Raić. Od tada je taj stol zapravo izvor cijelog niza najljepših trenutaka. Tu su i Silvana Menđušić, Denis Mahmutović, Jagoda Marić, a redakciju dijelim i s velikim Dragom Hedlom, što mi je ponekad i dalje teško povjerovati. Glasni smo, stalno u nekim raspravama, a sve uz puno (crnog) humora, pogotovo kada se dogodi clash između redakcijskih gen Z-jevaca i boomera pa je nužno objašnjavati da osim Graše postoji i Grše. Kad je baš neki teški kaos zbog priče koju smo razvalili, volim stati na par sekundi, osvrnuti se na tu košnicu i, onako za sebe, izguštati i osvijestiti da radim ono što volim okružena nevjerojatnim ljudima.
Nastavite čitati nakon oglasa
Koje su Vam teme posebno važne?
Vjerojatno najvažnija tema za mene je bila ona o seksualnom zlostavljanju na sveučilištima i fakultetima tijekom regionalnog pokreta #NisamTražila 2021. Tada smo, cijelim nizom istraživačkih tekstova, nakon prikupljanja hrpe dokumentacije, dokazali da je tadašnja uprava zagrebačkog sveučilišta štitila i promovirala zlostavljače i predatore, znajući da protiv njih postoje prijave studentica i bivših studentica. Bez obzira na sve što smo objavili, po tom se pitanju nikada ništa nije dogodilo i ta mi je priča bolna točka.
Koa su Vas iskustva oblikovala, u kojima ste možda i najviše naučili o sebi?
Posljednjih četiri-pet godina, kriznih u svakom mogućem smislu, natjeralo me da uz puno truda i svjesnog zaranjanja u neugodne stvari naučim kako se nositi sa samom sobom, svojim strahovima i očekivanjima. To se poklopilo s mojim ulaskom u tridesete i taj proces još uvijek traje.
Što Vas je vodilo i vodi na Vašem poslovnom putu, pa tako i putu razvoja sebe, svojih vještina i mogućnosti?
Znam da će zvučati kao floskula, ali strast prema novinarstvu, odnosno moć koju ono daje da utječeš ili barem pokušaš utjecati na neku pozitivnu promjenu u javnom interesu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Po tekstovima koje pišete reklo bi se da ste osoba koja je sigurna u sebe. Kako ste razvijali svoje samopouzdanje i nadišli trenutke nesigurnosti?
Ma tko kaže da sam sigurna u sebe, haha! Najsigurnija jesam u svojim tekstovima, na “svom” terenu. Ta je sigurnost došla s vremenom i praksom, iako i dalje jedan mali dio mene umre od straha kad urednica stisne “objavi” na neku moju veliku priču.
Budući da se hvatate ukoštac s teškim temama, kojima pristupate ustrajno i sustavno, dalo bi se zaključiti da ste i inače ustrajna i odlučna osoba. Je li to hrabrost ili možda nekakva ludost?
Ne mislim da su to hrabrost ili ludost. Prije bih rekla da je do moje tvrdoglavosti. Užasno mi smetaju laž, nepravda, muljanje, lopovluk, a kako su upravo ove stvari u srži većine priča kojima se bavim, pristupam im – da – sustavno i ustrajno.
Kako se nosite sa svim tim problemima o kojima pišete i koje istražujete, što Vam pomaže da se od njih malo odmaknete, napunite energiju?
Mislim da ta nefiltrirana izloženost svim mogućim negativnostima dosta utječe na novinare. Borim se s anksioznošću i posljednjih šest godina idem na psihoterapiju. Riječ je o podršci bez koje mi je teško zamisliti svakodnevicu. Dosta se kolega muči sa sličnim, nažalost, i puno ozbiljnijim problemima, stoga mi se čini krucijalnim da prije svega kao struka adresiramo problem mentalnog zdravlja novinara.
Koje su Vam vrijednosti u poslu i u privatnom životu posebno važne i oko kojih nema kompromisa?
U privatnom životu inzistiram na odanosti – i odanošću uzvraćam, a u poslu patim na preciznost.
Nastavite čitati nakon oglasa
Kakva je Dora kad nije novinarka, ili je to neodvojivo od Vaše ličnosti?
Recimo to ovako: kad ne radim, volim imati punu kuću ljudi, svoje satove joge smatram svetima zbog mira koji mi pružaju, i lijep mi je jednostavan, nepretenciozan zajednički život koji smo partner i ja stvorili.
Što očekujete od 2025. godine?
Da u Hrvatskoj shvatimo kako istječe prva četvrtina 21. stoljeća i da kao građani ozbiljno počnemo zahtijevati ozbiljne politike nužne za vrijeme u kojem živimo, od onih u znanosti i obrazovanju, preko stambene politike, reforme pravosuđa, lokalne samouprave, sve do (nepostojećih) politika za mlade.
Postoje gradovi koje posjetimo jednom i oni koje nosimo sa sobom dugo nakon povratka kući. Za Anu Radišić, čini se, New York pripada upravo ovoj drugoj kategoriji. Omiljena domaća voditeljica nedavno je ponovno boravila u gradu koji nikada ne spava, a njezine objave na društvenim mrežama otkrivaju putovanje ispunjeno malim užicima, sporijim trenucima i onim posebnim osjećajem slobode koji donosi odmak od svakodnevice.
Jedna od najpoznatijih domaćih pjevačica, Lana Jurčević, ponovno je pokazala zašto je njezini pratitelji vole pratiti i izvan glazbene scene. Nakon što je nedavno postala majka drugog djeteta, Lana na društvenim mrežama sve češće dijeli djeliće svoje svakodnevice, a posljednjom objavom uspjela je nasmijati tisuće roditelja koji su se odmah prepoznali u njezinoj situaciji.
Poznato je da Matija privatni život uglavnom drži podalje od očiju javnosti, zbog čega su ovakvi obiteljski uvidi prava rijetkost i uvijek izazovu veliko zanimanje.
Nicole i Liam utakmicu su pratili u dresovima hrvatske reprezentacije, a na društvenim mrežama pokazali su koliko su uživali u navijačkoj euforiji koja je zavladala gradom.
Hrvatska pjevačica bila je zadužena za glazbeni program na 40. rođendanu Jelene Đoković, a među uzvanicima nije nedostajalo pjesme, plesa i dobre atmosfere.
Mladi veznjak Hrvatske probudio je nadu navijača na otvaranju Svjetskog prvenstva, a njegov put do reprezentacije krije niz zanimljivih detalja koje mnogi ne znaju.
Ljetni boravak u Beču Snježana Schillinger iskoristila je za još jedno modno izdanje koje vrlo jasno odražava njezin prepoznatljiv stil – ženstven, dotjeran i promišljen do posljednjeg detalja. Fotografirana na jednoj od elegantnih bečkih ulica, nekadašnja Snježana Schillinger odabrala je kreaciju koja privlači pažnju već na prvi pogled, ali pritom ne odustaje od sofisticiranosti koja je godinama zaštitni znak njezinih javnih pojavljivanja.
Promjene frizure često su najbolji način da osvježimo vlastiti izgled, no kada se na takav korak odluči netko tko godinama njeguje prepoznatljiv stil, rezultat ne prolazi nezapaženo. Upravo se to dogodilo Ani Gruici, domaćoj glumici koja je novim izdanjem privukla brojne poglede i pokazala kako ponekad nije potrebno posegnuti za drastičnim promjenama da bi se postigao efekt koji ostavlja snažan dojam.
Kada se govori o suvremenoj festivalskoj sceni u Hrvatskoj, teško je pronaći događaj koji je tijekom gotovo dva desetljeća ostavio snažniji trag od zagrebačkog INmusic festivala. Od svojeg prvog izdanja 2006. godine pa sve do danas, festival je izrastao iz relativno ambicioznog domaćeg projekta u međunarodno prepoznat glazbeni događaj koji svake godine privlači desetke tisuća posjetitelja iz Hrvatske, Europe i ostatka svijeta. Tijekom tog razdoblja kroz njegove su pozornice prošla neka od najvažnijih imena svjetske alternativne, indie, rock i elektroničke scene, a upravo je lineup uvijek bio glavni razlog zbog kojeg se o festivalu govorilo i izvan hrvatskih granica.
Na dubrovačkom kamenu okupanom zlatnim svjetlom zalaska sunca Ivan Rakitić i njegova supruga Raquel Mauri pokazali su kako izgleda suvremena interpretacija elegantnog ljetnog para koji besprijekorno spaja luksuz, ležernost i mediteransku estetiku. Njihov usklađeni modni nastup ne djeluje nametljivo niti pretjerano stilizirano, već ostavlja dojam prirodne sofisticiranosti koja proizlazi iz osjećaja za detalje, kvalitetne krojeve i pomno odabranu paletu boja.
