Diskvalificirana Karolina Ilić za HELLO!: “Na Dori svi zaslužuju biti viđeni i prihvaćeni – bez obzira na identitet”
U trenutku kada je objavljeno da je među 24 odabrana izvođača Dore 2026, Karolina Ilić doživjela je ono što mnogi mladi glazbenici sanjaju godinama. Za nju to nije bio tek prolazak na nacionalni izbor, nego potvrda da njezin autorski rad, identitet i glazbena vizija imaju svoje mjesto na velikoj pozornici. Radost i uzbuđenje ubrzo su, međutim, zamijenjeni neočekivanim obratom.
Diskvalifikacija Karoline Ilić s Dore 2026, unatoč tome što je njezina pjesma “Breathe Her In” prethodno odabrana među 24 natjecatelja, posljednjih je dana izazvala niz reakcija u javnosti i otvorila raspravu o pravilima, granicama i smislu formalnih kriterija na nacionalnom glazbenom natjecanju. Mlada kantautorica, koja je Doru doživjela kao prirodan izbor zbog porijekla i snažne emocionalne povezanosti s Hrvatskom, prvotno je prolazak na natjecanje shvatila kao veliku osobnu i profesionalnu prekretnicu. Kako sama kaže, riječ je o snu koji je dugo nosila u sebi i prilici da se kao umjetnica predstavi široj publici.
Nekoliko dana kasnije uslijedio je neočekivan obrat. HRT je objavio da Karolina ne ispunjava formalni uvjet državljanstva te je, u skladu s pravilnikom, diskvalificirana iz natjecanja. Iako je odluka bila administrativne prirode, činjenica da je pjesma već prošla selekcijski proces dodatno je potaknula interes javnosti. U medijima i na društvenim mrežama ubrzo su se pojavili komentari koji su njezinu diskvalifikaciju opisivali kao propuštenu priliku, ali i kao primjer rigidnosti sustava koji, prema mišljenju dijela publike, često stavlja formu ispred talenta.
Sama Karolina cijelu situaciju dočekala je bez javnih optužbi ili dramatiziranja. Ističe da je razgovor s organizacijom bio korektan, iskren i ispunjen međusobnim poštovanjem, te da nikada nije imala osjećaj osobnog neprihvaćanja. Diskvalifikaciju, kaže, nije doživjela s ljutnjom ili tugom, već kao okolnost koju prihvaća s razumijevanjem, iako ne skriva da bi voljela vidjeti fleksibilniji pristup pravilima, osobito kada je riječ o izvođačima iz dijaspore koji snažno osjećaju pripadnost hrvatskoj kulturi i jeziku.
Dodatnu pozornost izazvale su i špekulacije koje su u javnom prostoru povezivale njezin identitet i privatni život s odlukom HRT-a. Karolina takve interpretacije odbacuje, naglašavajući da nije svjedočila nijednoj službenoj izjavi koja bi upućivala na takav zaključak. Ipak, jasno poručuje da smatra kako svi ljudi, bez obzira na identitet, seksualnu orijentaciju ili način izražavanja, zaslužuju jednaku vidljivost i poštovanje, osobito u prostoru umjetnosti.
Pjesma “Breathe Her In”, koja je trebala biti izvedena na Dori, za Karolinu ima posebno značenje. Nastala je u kratkom, intenzivnom kreativnom procesu, a inspirirana je njezinom partnericom, koju opisuje kao emociju i snagu iza svog rada. Iako publika pjesmu nije imala priliku čuti na natjecanju, podrška koju je dobila nakon diskvalifikacije dodatno ju je učvrstila u odluci da nastavi graditi karijeru bez kompromisa.
Iskustvo Dore 2026 Karolina danas ne vidi kao kraj, nego kao poticaj. Ističe da je motivirana nastaviti stvarati, razvijati vlastiti izraz i ostati vjerna autentičnosti, bez obzira na prepreke. Iako ne isključuje mogućnost sudjelovanja na drugim međunarodnim natjecanjima, naglašava da joj je najvažnije da glazba ostane iskrena i osobna. U tom smislu, Dora je za nju bila važna stanica na putu, ali ne i jedino mjerilo uspjeha.
Kako si se osjećala kada si saznala da si prvotno prošla na Dorino natjecanje?
Bila sam iznimno sretna i cijelo sam iskustvo doživjela kao veliku prekretnicu. Oduvijek sam sanjala o tome da na neki način sudjelujem u ovakvom natjecanju te da pokažem što mogu i tko sam kao umjetnica.
Kada si čula za svoju diskvalifikaciju, što ti je prvo prošlo kroz glavu?
Prva misao bila mi je da se sve događa s razlogom i da trebam vjerovati tijeku života, koji me vodi ondje gdje trebam biti. Nisam osjećala ni ljutnju ni tugu.
Možeš li opisati trenutak kada si shvatila da HRT ne može prihvatiti tvoj nastup?
Imala sam vrlo ugodan i iskren razgovor s jednom od osoba uključenih u organizaciju. Sve mi je objašnjeno s mnogo poštovanja i topline, osobito u vezi s uvjetom državljanstva. Jasno su mi dali do znanja koliko su me željeli u natjecanju, zbog čega o cijelom iskustvu mogu reći isključivo lijepe stvari.
Tvoja pjesma “Breathe Her In” je trebala biti među 24 finalista – što ona znači tebi osobno?
Ta mi pjesma znači iznimno mnogo jer je prepoznata kao ostvarenje s velikim potencijalom. Moj producent i ja stvarali smo je s ambicijom da ide daleko, pa čak i do pobjede, i dragocjeno mi je znati da su i drugi prepoznali moje mogućnosti u tome.
Ako bi mogla pjesmu “Breathe Her In” opisati jednom metaforom, koja bi to bila?
Za mene je Breathe Her In snažna, samosvjesna i iznimno moćna pjesma. U sebi nosi nešto anđeosko, a prema završetku dobiva izrazitu snagu. Nastala je s mnogo pažnje i ljubavi te vjerujem da bi publika osjetila i prepoznala tu energiju.
Kako si reagirala na medijske izvještaje i reakcije publike nakon diskvalifikacije?
Reakcije su bile raznolike, što je posve očekivano. Ipak, ne pridajem im preveliku važnost jer ne vidim smisao u zadržavanju na nečemu što je već iza mene. Usmjerena sam na ono što je aktualno i na ono što tek dolazi.
Što misliš – koliko je Dora 2026 tolerantna prema novim i netipičnim pričama izvođača?
Smatram da je Dora vrlo otvorena platforma. Kontinuirano pruža priliku novim imenima, što iznimno cijenim. Malo je velikih natjecanja koja mladim i novim izvođačima omogućuju da ostvare svoje snove.
Navodno je vodstvo Dore procijenilo da “fluidna osoba” ne može biti na Hrvatskoj televiziji – što ti o tome želiš reći?
Iskreno, nisam vidjela niti čula da je itko službeno iznio takvu tvrdnju. Ne znam radi li se o nagađanjima ili pogrešnim interpretacijama. Moj je osobni stav da svi ljudi, neovisno o identitetu ili zamjenicama koje koriste, zaslužuju biti viđeni i prihvaćeni, sve dok su dobri ljudi.
Osjećala si li ikada da je proceduralna ili formalna provjera važnija od talenta u ovakvim natjecanjima?
Za mene su originalnost i talent važniji od formalnosti. Umjetnost i natjecanja zahtijevaju hrabrost, a visoki rizik često donosi i visoku nagradu.
Kakav je tvoj stav o tome da Doru prati i visoki standard formalnih kriterija, uključujući državljanstvo?
Odluku sam prihvatila s razumijevanjem, iako bih voljela da su pravila fleksibilnija, kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Smatram da bi poznavanje jezika i snažna povezanost s kulturom trebali imati veću težinu.
Ako bi mogla promijeniti jedan aspekt procesa selekcije Dore, što bi to bilo?
Voljela bih vidjeti blaže formalne uvjete. Mnogi od nas iz dijaspore imaju snažnu vezu s domovinom, ali zbog povijesnih okolnosti nisu u mogućnosti ispuniti sve administrativne kriterije.
Koliko ti je važna publika u tvom glazbenom izrazu – i hoće li to iskustvo promijeniti tvoj pristup?
Publika mi je iznimno važna – ona sluša, osjeća i reagira. Iako glazbu stvaram prvenstveno iz osobne potrebe, važno mi je da ona dotakne i druge. Svjesna sam da se moja umjetnost neće svidjeti svima, no oni koji je prepoznaju za mene su neprocjenjivi.
Kako se nosiš s činjenicom da publika još nije čula tvoju pjesmu uživo na natjecanju?
Naravno da mi je pomalo žao jer vjerujem da bi pjesma bila dobro prihvaćena. Ipak, tko zna – možda će ipak ugledati svjetlo dana ili dobiti novu priliku u budućnosti.
Koji je najljepši komentar ili reakcija koju si primila od fanova nakon objave Dore?
Primila sam mnogo lijepih poruka, čak i od ljudi od kojih to nisam očekivala. Posebno su me dirnuli pozitivni medijski napisi u kojima je istaknuto da je moja diskvalifikacija bila propuštena prilika.
Osjećaš li se motivirano ili obeshrabreno cijelim iskustvom Dore 2026?
Iskreno, ovo iskustvo me više motiviralo nego obeshrabrilo. Vrlo sam uporna i ambiciozna osoba, a ovakva iskustva u meni samo dodatno pale kreativnu vatru.
Što bi poručila mladim izvođačima koji sanjaju o Dori ili Euroviziji?
Nijedan san nije prevelik. Vjerujte da zaslužujete sve što želite, ali znajte da se za to mora raditi. Budite uporni, autentični i ne odustajte.
Kako je “Breathe Her In” nastala i što je bila tvoja inspiracija?
Inspiracija za pjesmu bila je moja djevojka. Ona je emocija, melodija i snaga iza svega. Njezina vjera u mene i moje snove svakodnevno me gura naprijed.
Ako bi pjesma bila lik iz knjige ili filma, kakav bi karakter imala?
Prva asocijacija na pjesmu bila mi je Herkul, posebno scena u kojoj spašava Megaru. Pjesma u sebi nosi nešto herojsko i nebesko.
Koji je tvoj najveći glazbeni cilj nakon ovog iskustva?
Moj je cilj pokazati tko sam i što mogu. Želim raditi stvari na svoj način, s originalnošću i iskrenošću, i to nikada neću kompromitirati.
Jesi li ikada razmišljala o prijavi na Doru ili neki sličan natječaj u drugim zemljama?
Razmišljala sam i o drugim natjecanjima, poput Melodifestivalena u Švedskoj, ali Dora mi je bila prirodan izbor zbog mog porijekla i emocionalne povezanosti s Hrvatskom.
Kako balansiraš između osobnog identiteta i profesionalne glazbene karijere u ovakvim situacijama?
Za mene su osobni identitet i glazba nerazdvojivi. Moja glazba sam ja, iako neke stvari svjesno zadržavam privatnima.
Da si imala priliku otpjevati pjesmu na Dori, kako bi izgledala vizualna scena i koreografija?
Vizualni koncept pjesme zasad ostaje tajna. Ako ikad dođe prilika, želim iznenaditi publiku. Mogu samo reći da izvedba ne bi bila klasično stajanje za mikrofonom.
Koji je bio najemoționalniji trenutak tijekom pripreme za Dorinu prijavu?
Najemotivniji trenutak bio je razgovor s djevojkom o tome trebam li se prijaviti. Napisati pjesmu u osam sati i potom biti odabrana bilo je gotovo nestvarno.
Kako komentiraš medijske napise i tračeve koji su nastali oko tvoje diskvalifikacije?
Iskreno, ne pratim glasine. One mi više služe kao kratka zabava nego kao nešto ozbiljno. Cijela situacija svodila se isključivo na pitanje državljanstva.
Ako bi mogla svom mlađem glazbenom “ja” dati jedan savjet prije prijave na Doru, što bi rekla?
Rekla bih svom mlađem glazbenom “ja” da ima dovoljno snage i kreativnosti za sve što želi postići, ali da uvijek treba vjerovati sebi i stvarati iz srca.
Koliko ti je važna autorska sloboda u glazbi i da li se ona ikada sukobila s formalnim pravilima natjecanja?
Kreativna sloboda mi je sve. Do sada nisam osjetila da se ikada sukobila s pravilima, barem ne na način koji bi me ograničavao.
Ako bi pjesma “Breathe Her” In mogla osvijetliti jednu poruku svijetu, koja bi to bila?
Poruka pjesme je čista ljubav – ona najiskrenija, najsigurnija i najljepša. Vjerujem da bi se mnogi u njoj mogli prepoznati.
Možeš li opisati svoje reakcije kada su fanovi i publika pokazali podršku nakon diskvalifikacije?
Podrška publike bila je iznimno dirljiva. Pomislila sam koliko lijepih ljudi imam oko sebe i koliko sam zahvalna što su prepoznali mene i moju umjetnost.
Da te netko pita – što bi bilo tvoje idealno iskustvo Dore, bez ograničenja pravila i formalnosti?
Idealno iskustvo bilo bi jednostavno: dopustiti mi da sudjelujem sa svime što jesam i što donosim. Pravila su potrebna, ali često guše kreativnost. Ipak, važno mi je naglasiti da to nema veze s divnim ljudima u produkciji.
Kakav bi bio tvoj prvi potez u karijeri sada, nakon ovog neočekivanog obrata u Dorinoj priči?
Nastavljam raditi svoje, vjerovati u sebe i stvarati. Neočekivane stvari već su se dogodile, a tko zna što dolazi sljedeće. Trenutno sam kupila novi mobitel i nemam dovoljno fotografija da ih pošaljem, ali slobodno upotrijebite bilo koje slike koje smatrate prikladnima. Vjerujem da ćete pronaći neke koje će vam se dopasti.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Kantautorica Teenah predstavlja svoju prvu autorsku pjesmu „Čujem tišinu“, čime započinje novo i jasno definirano poglavlje u svojem glazbenom stvaralaštvu. Riječ je o svjesnom autorskom zaokretu i zvučno drukčijem iskoraku u odnosu na njezina dosadašnja izdanja, kojim se pozicionira kao autorica s izraženim osobnim pečatom i prepoznatljivim emotivnim izrazom.
