Dino Drpić poput dobrog vina: Godine prolaze, a bivši nogometaš izgleda sve bolje

Drpić je u javnosti posljednjih mjeseci bio prisutan prvenstveno kroz obiteljske i privatne teme. Pojavljivao se uz svoju djecu, a pozornost je privukao i njegov današnji životni krug, u kojemu je, prema javno dostupnim informacijama, prisutna partnerica Ines Suša. U jednom od zanimljivijih detalja koji su se pojavili protekle godine spominjao se i njegov povratak sasvim običnim životnim zadovoljstvima, poput uzgoja povrća. Nakon godina u kojima mu je svakodnevica bila određena treninzima, putovanjima i utakmicama, takva slika djeluje gotovo kao mala suprotnost njegovoj nekadašnjoj karijeri.

A ta je karijera bila poprilično sadržajna. Drpić je nogometno odrastao u Zagrebu, prošao omladinski pogon Dinama i početkom novog tisućljeća ušao u prvu momčad. U zagrebačkom je klubu proveo najveći i najvažniji dio karijere, odigrao velik broj utakmica i bio dio generacije koja je osvajala domaće trofeje. Prema dostupnim statističkim podacima, za Dinamo je u prvenstvu skupio 185 nastupa i postigao 11 pogodaka, a s klubom je osvojio četiri naslova prvaka Hrvatske i tri Hrvatska kupa.

Za visokog i snažnog stopera Dinamo je bio prirodno okruženje. Igrao je na poziciji na kojoj se ne traži puno teatralnosti, nego sigurnost, čvrstina i spremnost da se preuzme odgovornost kada utakmica postane neugodna. Njegov nogometni put potom ga je odveo izvan Hrvatske. Igrao je za Karlsruher u Njemačkoj, potom kratko za grčki AEK, nastupao za ukrajinski Volyn, vratio se u Hrvatsku i zaigrao za Rijeku, a karijeru je zaključivao i angažmanom u Bruneju. Ukupno je kroz seniorsku karijeru skupio više od 200 službenih nastupa.

Posebno poglavlje predstavlja hrvatska reprezentacija. Drpić je prošao kroz mlađe reprezentativne kategorije, a 2007. godine dobio je priliku i zaigrati za seniorsku reprezentaciju. Jedini nastup za A reprezentaciju upisao je protiv Slovačke u Rijeci, u utakmici koju je Hrvatska dobila 3:0. Nije izgradio reprezentativnu karijeru kakvu su neki možda očekivali od njega, ali činjenica da je stigao do hrvatskog dresa ostaje jedan od važnih trenutaka njegova nogometnog puta.

Od njegova posljednjeg profesionalnog razdoblja prošlo je dovoljno vremena da se nogomet danas može promatrati gotovo kao jedno završeno poglavlje. Ostale su utakmice, trofeji, putovanja i iskustvo života profesionalnog sportaša, ali danas se Drpić u javnosti pojavljuje iz neke sasvim druge perspektive. I možda upravo zato njegove novije fotografije djeluju zanimljivo. Nema više potrebe za sportskom opremom, klupskim grbom ili dokazivanjem na terenu. Ostao je čovjek nakon nogometa, a to je ipak drugačija vrsta priče.

Jer, ako je vjerovati onoj staroj da muškarci s godinama postaju poput dobrog vina, Drpić je trenutačno u sasvim dobroj fazi. Na fotografijama se vidi lice koje više ne pokušava sakriti godine. Sijeda kosa postala je jedan od njegovih najupečatljivijih detalja, a kratka, uredna frizura cijelom izgledu daje jednostavnost i ozbiljnost. Nema prenaglašene frizure, nema potrebe za pomlađivanjem i nema dojma da pokušava izgledati kao čovjek iz vremena kada je svakoga vikenda izlazio na nogometni teren.

Naprotiv, upravo mu ta zrelost dobro pristaje.

Isto vrijedi i za odjeću. Sivi pulover, tamne hlače i kožni remen stvaraju vrlo jednostavnu kombinaciju koja ne traži objašnjenje. Sve je funkcionalno, nenametljivo i dovoljno muško da ostavi dojam bez velikog truda. Pulover naglašava njegovu visinu i još uvijek snažnu sportsku građu, dok tamniji tonovi donjeg dijela odjevne kombinacije cijelu siluetu čine skladnom. To nije styling koji želi biti glavna vijest fotografije, nego onaj koji čovjeku jednostavno dobro stoji.

U njegovu slučaju posebno dobro funkcionira upravo ta nenametljivost. Nekadašnji nogometaš i danas ima prepoznatljivu fizičku pojavu, ali ona više nije oblikovana isključivo sportom. Ima tu nečega puno prirodnijeg: sijeda kosa, zrelije lice, opušteniji stav i garderoba koja ne pokušava impresionirati. Sve zajedno daje dojam čovjeka koji je odavno prošao fazu potrebe da svima pokaže tko je.

Možda je to i najzanimljivija promjena koju donose godine. Dok je nekoć njegovo tijelo bilo alat profesije, danas je dio njegova izgleda jednostavno – njegov izgled. Nogomet je ostavio trag na građi, držanju i načinu na koji ga ljudi pamte, ali vrijeme je napravilo svoje i dodalo mu nešto što nijedan trening ne može proizvesti. Karakter lica postao je izraženiji, kosa je posijedila, a cijela pojava djeluje mirnije.

I upravo zbog toga Drpić danas ostavlja drukčiji dojam nego prije petnaestak ili dvadesetak godina. Nije riječ o tome da izgleda bolje ili lošije, nego drugačije. Njegov izgled više nije izgled profesionalnog nogometaša koji mora biti spreman za sljedećih devedeset minuta. To je izgled čovjeka koji je iza sebe ostavio jednu veliku životnu etapu i sada može nositi ono što dolazi nakon nje.

U tome možda i jest najbolji dio njegove današnje priče. Nogomet mu je dao prepoznatljivost, putovanja i iskustvo kakvo malo tko može imati, ali godine su mu donijele mogućnost da taj dio života ostane tamo gdje pripada – u prošlosti. Danas ga se može gledati bez tablice, rezultata i transfera, jednostavno kao čovjeka koji je ušao u novu fazu života.

A na fotografijama ta faza izgleda prilično dobro. Sijeda kosa, miran izraz, jednostavan sivi pulover i ona prepoznatljiva građa nekadašnjeg sportaša zajedno stvaraju sliku muškarca koji nije izgubio ono po čemu je bio prepoznatljiv, nego je tome dodao godine i iskustvo. Nije više nogometaš kojeg pamtimo s terena, ali još uvijek ima ono nešto zbog čega pogled na njega automatski vraća uspomenu na vrijeme kada je nogomet bio njegov cijeli svijet