Damir Kedžo za HELLO!: “Ovo je moja najiskrenija ispovijest – više se ne bojim reći što stvarno mislim!”

Snimanje u ledenom moru Krka nije bilo planirano. Damir Kedžo nije mislio da će završiti drhteći od hladnoće, dok mu se tijelo bori između umjetničke strasti i fizičkih granica. No, kad su kamere upaljene, a emocija ga povukla, nije bilo povratka. Svaka kap slane vode bila je dio njegovog izraza, svaki drhtaj način da pjesma dobije ono što zaslužuje – autentičnost.

A kada vam prijateljica liječnica na kraju snimanja spoji toplu infuziju jer ste prešli granicu izdržljivosti, znate da ste dali sve.

Damir Kedžo novi je spot snimio u ekstremnim uvjetima

No, nije ovo samo priča o ekstremnim uvjetima snimanja. Ovo je priča o ljubavi – onoj iskonskoj, nevidljivoj povezanosti koja nadilazi riječi i spaja ljude na način koji ne možemo uvijek objasniti. Ova pjesma za njega je više od glazbe – ona je njegova molitva, njegova meditacija, njegov način da svijetu pokaže tko je i gdje se nalazi na svom putu.

Surađivao je s jednim od najpoznatijih producenata današnjice, ali ni to nije bilo dovoljno da ga uvjeri odmah. Trebalo mu je vrijeme da osjeti svaku notu, svaki stih, svaku emociju. A kada je konačno shvatio da ga je pjesma pronašla, više nije bilo dvojbe – ona je postala dio njega. Sad je pred nama, spreman otkriti svaki detalj, svaku misao i svaki osjećaj koji stoji iza njegovog novog glazbenog poglavlja.

PROČITAJTE: Damir Kedžo svojim je komentarom uništio natjecatelje ovogodišnje Dore

O svemu tome, snimanju, izazovima, povezanosti s pjesmom i trenutku kada je shvatio da je ovo više od obične balade, pričamo u ovom ekskluzivnom intervjuu. Pripremite se za iskrenost, emociju i priču kakvu još niste čuli.

 Loading ...

Što te je najviše privuklo ovoj pjesmi na prvo slušanje? Jesi li odmah osjetio da je to “ta” pjesma?

Pjesmu sam prvi put čuo prije dvije godine i odmah sam osjetio da ima nešto posebno. Imao sam dobar osjećaj dok sam je slušao, ali tada sam je doživio isključivo kao pop pjesmu koju bih mogao objaviti u budućnosti. Nije mi ni približno imala značenje i važnost koju je stekla tijekom rada na njoj.

Ipak, znao sam da u kontekstu kvalitete, s dobrim refrenom, zadovoljava sve moje kriterije. Možda jednostavno prije dvije godine nisam bio spreman za nju onako kako sam to danas.

Koliko ti je bilo teško snimiti spot u ledenom moru Krka? Jesi li u nekom trenutku pomislio da odustaneš?

Snimanje spota bilo je iznimno naporno, ponajviše zbog toga što sam danima snimao u kratkoj majici, a zatim u potkošulji, na hladnoći. To, naravno, nije bilo najugodnije iskustvo. Posebno zato što u žaru snimanja uopće nije bilo predviđeno da ću završiti u moru. No, kada sam vidio kako to izgleda, jednostavno mi se nije činilo dovoljno dobro da samo hodam po plićaku i pjevam. Htio sam dati dodatni dio sebe, unijeti još jedan moment koji će pojačati priču pjesme.

Naravno, nije bilo predviđeno ni da se odmah zagrijem u nekom zatvorenom prostoru, pa sam se tresao na hladnoći dobrih sat vremena. Prijateljica Ivana, koja je doktorica, primijetila je da sve ide u smjeru upale pluća. Odmah te večeri došla je kod mene, spojila me na toplu infuziju i preventivno mi dala antibiotike, jer je bila sigurna da ću završiti u bolnici do jutra ako nešto ne poduzmemo.

Ali nije mi žao. Nije mi žao što sam se tresao od hladnoće, niti što smo spot snimali puna četiri dana, jer smo mogli snimati samo rano ujutro ili pred sam zalazak sunca – sve kako bismo na najbolji mogući način dočarali emociju ove pjesme.

Kažeš da se neke emocije ne mogu lažirati – koja te emocija vodila kroz snimanje ove pjesme i spota?

Pri snimanju ove pjesme vodila me emocija čiste ljubavi koju sam osjećao. Ova pjesma zaista nosi jednu posebnu poruku. Prvenstveno sam je ja prepoznao, a kroz proces snimanja, kako same pjesme tako i spota, nikada u životu nisam osjetio toliku smirenost. Bilo je to kao da sam pronašao svoju osobnu molitvu i meditaciju – nešto što mi ova pjesma predstavlja na duboko osobnoj razini.

Istovremeno, to je i moja poruka ljudima – onima koji slušaju moju glazbu, ali i onima koji možda nikada nisu. To je moj način da prenesem emociju i misao, moj način komuniciranja sa svijetom. Pjevač sam i glazba je moj jezik, moj specifičan način da podijelim nešto iskreno, nešto što nadilazi riječi.

Jesi li se fizički pripremao za ovu ekstremnu scenu ili si se jednostavno prepustio trenutku?
Nisam se posebno pripremao fizički za snimanje spota. Već nekih šest mjeseci, zbog svoje borbe s inzulinskom rezistencijom, redovito idem u teretanu kako bih na taj način trošio šećer i održavao zdravlje. Tako da sam se, u neku ruku, fizički pripremao, ali ne konkretno za spot, već općenito – za život, kako bih ga lakše živio i podnosio.

Mislim da uopće nisam bio svjestan hladnoće i svega što nas tamo čeka, što me u konačnici učinilo prilično nespremnim. No, kad se nađeš u takvoj situaciji, jedino što možeš je reći sebi: Tu smo gdje jesmo, opusti se i prepusti se. I upravo tako je i bilo.

Ali da sam svaku večer nakon snimanja sanjao trenutak kada će spot napokon biti gotov – apsolutno da. Čak sam u jednom trenutku snimanja rekao redatelju Valu Puliću da smo već prvi dan snimili sve što nam treba i da stvarno nema potrebe nastavljati dalje te da može odmah krenuti s montažom. Međutim, brzo sam se urazumio, prepustio procesu i na kraju mi je iznimno drago što jesam. Da nisam, ne bi bilo nekih scena koje su mi danas zaista posebne i jako drage.

Možeš li nam opisati trenutak kad si izašao iz vode? Što ti je prolazilo kroz glavu?

Zapravo, puno mi je lakši bio trenutak kada sam izašao iz mora nego onaj kada sam ušao u njega. Taj početni šok, dok se tijelo ne navikne na hladnoću, najgori je dio. No, nakon toga samo snimanje prošlo je iznenađujuće dobro. Zapravo, iznenadio sam se koliko mi nije bilo hladno.

Međutim, otprilike petnaest minuta nakon izlaska iz mora, kada tijelo – ili bolje rečeno mozak – konačno shvati što si napravio, a pritom nemaš neko posebno grijanje, kreće kaos. U tom trenutku iskreno sam suosjećao s Jackom u ledenom moru pokraj Rose na drvenim vratima – jedina razlika je što sam ja bio u plićaku, pa nije bilo ni drvenih vrata ni epske ljubavne priče, samo ja, smrznut i preispitujem svoje životne odluke.

Srećom, nakon što smo završili snimanje, moja draga prijateljica Ivana odvela me do auta i odmah upalila grijanje sjedala. Da nije, ne znam bih li sada ovo pričao ili bih i dalje stajao ukočen na obali, čekajući da me galebovi prihvate kao jednog od svojih.

Što znači “Spojeni nevidljivo” za tebe osobno? Postoji li netko koga bi opisao kao svoju nevidljivu povezanost?

Iako će svatko doživjeti pjesmu na svoj način, za mene Spojeni nevidljivo znači puno više od povezanosti s jednom osobom. Ona predstavlja povezanost s cijelim svijetom, ali i razumijevanje odgovornosti vlastitog ponašanja unutar tog svijeta. Shvaćam koliko postupci svakog od nas utječu na živote ljudi oko nas.

Ova pjesma rezultat je mog osobnog puta u posljednjih pet godina, tijekom kojeg sam to u potpunosti osvijestio. Samim time postao sam nježniji prema sebi, ali i prema ljudima oko sebe. Iskreno vjerujem da svaka velika promjena u društvu i na svijetu mora započeti od nas samih. Upravo o tome govori ova pjesma – o toj nevidljivoj povezanosti svih nas na ovom svijetu.

Kako bi objasnio koncept pjesme nekome tko je sluša prvi put? Što je srž njene poruke?

Suština pjesme leži u njezinim stihovima – da tebi trebam ja i da meni trebaš ti. Mislim da često nismo svjesni koliko se zapravo svi međusobno trebamo na ovom svijetu.

Kad bismo to doista osvijestili, vjerujem da bismo živjeli u puno ljepšem društvu i stvarali bolju stvarnost od one u kojoj živimo danas.

Jesi li tijekom snimanja pjesme doživio neki poseban trenutak koji te dodatno povezao s njom?

Već prvi dan snimanja spota dogodio se jedan poseban trenutak – iznimno jako svjetlo. U sceni u kojoj sjedim na stolici, to svjetlo obasjava mene i cijeli prostor oko mene. Doslovno sam imao osjećaj kao da sam sam na nekom planetu i da razgovaram s nečim što je veće od mene.

To mi je bilo posebno važno za ovu pjesmu, a zanimljivo je da se taj trenutak dogodio sasvim slučajno. Trebalo nam je svjetlo u mraku, ali ono je na kraju postalo moj osobni kanal kroz koji sam još dublje proživio tekst i na snimanju još snažnije prenio emocije koje nosim u sebi.

S vizualne strane, taj element svjetla stvorio mi je idealan prostor u vidu scenografije, čineći cijelo snimanje još intenzivnijim i posebnijim iskustvom.

Surađivao si s Darkom Dimitrovom, koji je poznat po hitovima. Kakav je bio njegov doprinos ovoj pjesmi?

Mislim da se u suradnji s Darkom Dimitrovom, Antom Pecotićem i sa mnom napokon dogodio savršen spoj producenta, tekstopisca, skladatelja i pjevača – nešto što sam dugo tražio. Za mene je produkcija pjesme jednako važna kao i sam tekst i glazba, jer mi omogućuje da u potpunosti doživim pjesmu.

Darko Dimitrov je, prije svega, iznimno inteligentan čovjek s kojim je bilo predivno razgovarati o različitim temama. Kroz naše razgovore – o glazbi, životu i o tome kako osjećam svijet oko sebe – on je intuitivno povukao te emocije i pretočio ih u produkciju pjesme u kojoj se osjećam kao riba u vodi. Jako mi je važno da zvučna kulisa odgovara mom unutarnjem doživljaju glazbe, jer je ja doživljavam kroz vizuale i boje. On je to nekako intuitivno prepoznao i napravio aranžman koji je u potpunosti odgovarao mom senzibilitetu.

Kad sam prvi put čuo prvu verziju, osjetio sam kao da sam odvučen u neki drugi svijet, iz kojeg su riječi i melodija izlazile s potpuno drugačijim emocijama. Iznimno se veselim radu na novim pjesmama i svemu što nas čeka u budućnosti, jer se prvenstveno bavim glazbom iz svoje kreativne potrebe da se izrazim. Upravo zato mi je važno tko radi aranžman, tko piše tekst i tko sklada glazbu – moram u svemu tome uživati i osjećati se kao ja. Drago mi je što smo to ovaj put u potpunosti postigli. Svaki put kada je pjevam, osjećam se ganuto, i drago mi je da je upravo tako.

Ante Pecotić je promijenio tekst jer mu je prvotni bio previše melankoličan – misliš li da bi se i tebi svidjela ona prva verzija?

Što se tiče Ante, nisam siguran – nikada mi nije pustio niti pročitao prvu verziju pjesme, čuo sam samo ovu moju. No, ono što mi se posebno sviđa kod ove pjesme jest to što, unatoč iznimno pozitivnom tekstu, ona i dalje zadržava predivnu melankoličnost i osjećaj ganuća. Svaki put kada je pjevam, osjećam se ganuto, i drago mi je da je upravo tako.

Kada izvodiš pjesmu uživo, osjetiš li drugačiju emociju nego kad je slušaš snimljenu?
Apsolutno da – osjećam to potpuno drugačije. Često kažem da nisam studijski pjevač i da bi za mene idealno bilo kada bih sve svoje pjesme mogao snimati uživo, pred publikom, na koncertima.

Koliko god je važno snimiti studijsku verziju pjesme, ja se ipak najbolje i najslobodnije osjećam kada je izvodim uživo. U tom trenutku ni najmanji falš, ni neka sitna pogreška nisu bitni – jedino što je važno jest energija koju dijelim s publikom i ona koju zauzvrat primam. Ta razmjena mene ispunjava i za nju živim.

Zbog toga se iznimno radujem izvođenju ove pjesme na koncertima, gledajući ljude u oči i promatrajući kako ona utječe na njih.

Kažeš da rijetko slušaš svoje pjesme nakon što su gotove. Što je kod “Spojeni nevidljivo” toliko posebno da si napravio iznimku?

Znam da možda zvuči čudno, ali u početku je nisam osjetio kao svoju. Možda sam ranije, dok sam snimao pjesme, više razmišljao o tome kako nešto otpjevati, a kada bi taj posao bio završen, osjećao bih se pomalo prazno – kao da je posao odrađen i tu završava.

Kod ove pjesme promjena se dogodila u tome što mi ovaj put nije bilo važno kako pjevam, nego što pjevam. Puno sam se dublje povezao s tekstom, a mislim da ti to s vremenom donose i godine. Bio sam potpuno beskompromisan što se tiče svake riječi u pjesmi. Nisam dopustio da niti jedan dio mene kao osobe odbaci bilo koji stih ili melodijsku liniju.

Od sebe i svojih bliskih suradnika tražio sam apsolutnu prilagodbu kako bih mogao stati i otpjevati ovu pjesmu punim srcem, bez razmišljanja o tome je li mi neki dio teksta ili melodije neprirodan. Upravo tu leži najveća promjena – nakon nekog vremena bio sam toliko ponosan, opustio se i prepustio pjesmi i, prije svega, njezinoj poruci.

U posljednjih mjesec dana prije nego što je izašla, postala mi je čak i neka vrsta male meditacije prije spavanja.

Pjesma je naslovni singl albuma – znači li to da će i ostatak albuma biti prožet sličnom emocijom i atmosferom?

Ne nužno. Pjesme koje smo odabrali za snimanje u svom su osnovnom obliku najčešće odsvirane s gitarom. Čak na nekima nije moj vokal, već ih je otpjevao Ante Pecotić.

One su vrlo šarolike – ima jako puno pjesama i različitih tema, ali sve su mi iznimno bliske. Ante ih je pisao kao da sam ja, u suštini, kantautor. U tom procesu čak je donekle zanemario svoju autorsku stranu i maksimalno se potrudio ući u moj mentalni sklop, u način na koji doživljavam svijet i razmišljam o svemu, što me iznimno veseli.

Naravno, na albumu će biti i bržih, veselijih pjesama, jer ova pjesma predstavlja samo jedan dio mene. Želim prikazati čitavu lepezu tema i osjećaja koje nosim u sebi, tako da – čekajte album! Posebno se veselim predljetnom razdoblju, kada ćemo se Ante Pecotić, Darko Dimitrov i ja povući u neku kuću, u kućni studio, i dovršiti album do kraja.

Najviše me veseli to što ćemo se prvenstveno igrati, biti djeca. Sviđa mi se ta naša međusobna sinergija, jer je svaka ideja dobrodošla i ništa nije problem. Ništa nije zapisano u kamenu, i ako se dogodi neka promjena u posljednjem trenutku, a dobra je za pjesmu, apsolutno je prihvaćamo. Kad se nađeš u takvom okruženju, s ljudima koji žele dati sve da pjesma bude najbolja, onda ne postoje granice – i to je ono što ovaj proces čini posebnim.

Je li snimanje u hladnom moru bilo tvoja ideja ili redateljeva? Kako si na to reagirao kad si prvi put čuo prijedlog?

Uopće nisam razmišljao o tome. Ta ideja bila je dio scenarija i ja sam je apsolutno prihvatio jer vizualni elementi su mi jako važni, a smatram ih iznimno lijepima.

Prilično sam impulzivna osoba, što sa sobom nosi i određene negativne posljedice – često prvo nešto napravim, a tek kasnije sagledam posljedice i “plačem nad sudbinom”. No, upravo ta impulzivnost ponekad je i prednost, jer ne zaustavljam kreativni protok ideja. Umjesto da previše analiziram, jednostavno kažem može i kasnije se nosim s time najbolje što znam i umijem.

U konačnici, bez obzira na sve, najvažnije mi je da je završni rezultat dobar – a ovako kako je ispalo, u potpunosti sam zadovoljan. Tako da, i to more na kraju nije bio nikakav problem.

Kad si prvi put čuo finalnu verziju pjesme, jesi li osjetio da je to jedan od tvojih najboljih singlova? Publika te doživljava kao emotivnog izvođača. Je li te ova pjesma natjerala da se otvoriš više nego ikad?

Mislim da je odgovor na sva ova pitanja – apsolutno da. Od samog početka znao sam da imam posebnu pjesmu, jer je u meni probudila emocije kakve nijedna pjesma prije nije. Upravo zbog toga nisam dao samo 100%, već 200% u svakom dijelu procesa rada na njoj.

Iskreno, posljednjih nekoliko mjeseci nisam razmišljao ni o čemu drugom – jednostavno sam živio tu pjesmu. Sve što sam radio bilo je s ciljem da ona bude najbolja što može biti, ali prije svega s emotivne strane. Trudio sam se što bolje prenijeti osjećaj koji imam dok je pjevam i te emocije podijeliti s publikom.

Ne mogu utjecati na to hoće li nešto što je meni izvrsno biti izvrsno i publici. Jedino što mogu kao interpret jest pjevati pjesme koje mene čine sretnim, one s kojima imam želju stati na pozornicu i izvoditi ih pred ljudima. Jer ovaj posao ne možeš raditi ako nisi sretan u onome što radiš – to se jednostavno vidi.

Imam jako dobar osjećaj u vezi ove pjesme, i što god mi ona donese, prihvaćam. Ako bude samo 20 ljudi koji će se s njom povezati, bit ću apsolutno sretan. Ova me pjesma natjerala da se otvorim više nego ikada do sada, jer svaku njezinu riječ doslovno živim i u svaku riječ vjerujem – mislim da se to osjeti i dok je pjevam.

I koliko god mi je žao što je proces rada na njoj gotov, toliko mi je drago što pjesma više nije samo moja. Sada postaje svačija – svatko tko poželi, moći će je učiniti dijelom svoje stvarnosti.

Postoji li neka skrivena simbolika u spotu koju možda nećemo odmah primijetiti?

Spot je zapravo prepun takozvanih “uskrsnih jaja” i različitih simbolika, ali vjerovali ili ne – niti jedna od njih nije bila planirana. Sve što se dogodilo tijekom snimanja bilo je potpuno spontano, a simbolika koju smo kasnije u montaži primijetili apsolutno nije bila unaprijed zamišljena. Jednostavno se sve savršeno poklopilo.

Posebno mi je drago sada gledati spot iz te perspektive, znajući kako je cijeli proces tekao. Jedina jasna ideja koju sam imao bila je da želim u spotu vidjeti svoje drage prijatelje iz HNK Ivana pl. Zajca – Martu Kanazir, Alessiu Tacchini, Giorgia Otranta i Jodyja Beta – s kojima sam se zbližio tijekom rada na mjuziklu Sunset Boulevard.

Htio sam ih u spotu jer znam kako plešu i koliko me svaki put kad ih gledam u njihovom izričaju to emotivno dira. Pustio sam im pjesmu i rekao im da bih zbilja volio da budu dio ovog projekta. Preveo sam pjesmu na talijanski jer su troje od njih Talijani, i oni su apsolutno pristali, dajući dio sebe u svaku sekundu našeg spota.

To je, zapravo, bio jedini plan – dati sebe u pjesmu i pružiti ljudima u koje vjerujem platformu da se izraze na najbolji mogući način. Sve ostalo dogodilo se samo od sebe, i upravo to mi je najljepše gledati.

Kako se osjećaš pred premijerno izvođenje pjesme na Zagrebačkom festivalu? Imaš li tremu?

Ja sam tip osobe koja ima tremu čak i kada treba naručiti kavu u prepunom kafiću, a kamoli kada moram nastupiti uživo – i to na festivalu, gdje se sve izvodi live i svaka, pa i najmanja greška, vidi. To nosi veliku odgovornost, ali istovremeno me potiče da se dobro pripremim, čime se smanjuje prostor za tremu. Više bih to opisao kao veliko uzbuđenje.

Već sam nekoliko puta nastupao na Zagrebačkom festivalu, tako da znam što mogu očekivati, ali uvijek postoji dodatna doza treme, jer nastupi na festivalima nisu isto što i koncerti. Kada imaš koncert, najčešće traje dva sata, što ti daje dovoljno vremena da se povežeš s publikom i stvoriš prirodan odnos.

Ovdje je, pak, situacija poput speed datinga – u tri minute moraš reći sve što imaš za reći, i ako pogriješiš, gotovo je. Zato takve nastupe, barem u mom slučaju, zahtijevaju još temeljitiju pripremu nego koncerti.

Kako publika reagira na pjesmu? Jesi li već dobio dojmove od svojih najbližih?

Prve reakcije su, naravno, predivne, ali ono što mene najviše veseli jest to što su ljudi kojima sam pustio pjesmu reagirali na način koji mi najviše znači – naježili su se. A to se ne može fejkati.

Takva vrsta reakcije za mene je najiskrenija i najdraža, jer mi daje vjetar u leđa i potvrdu da smo napravili dobar posao. To mi pokazuje da ono što osjećam nije samo moj osobni doživljaj, već nešto što se prenosi i na druge.

Čak i ovih dana, kada smo objavljivali kratke isječke pjesme na mojim društvenim mrežama, reakcije su bile predivne, a komentari iznad svih očekivanja. Već tada sam osjetio da će pjesma pronaći svoj put.

Rekao sam ranije da bih bio sretan da dođe barem do 20 ljudi, ali zasad se čini da će ih biti barem 70. A gdje će nas to dalje odvesti – vidjet ćemo.

Ako bi mogao opisati pjesmu u jednoj rečenici, kako bi glasila?

Ovo je jedna predivna pjesma plave boje (smijeh).

Kad možemo očekivati duet sa Severinom?

O, kakvo pitanje! Pa mislim, ja sam spreman! Evo, i ja pitam Severinu – kada možemo očekivati naš duet? Šalim se, ali to mi je zaista velika želja. Zbilja bih volio s njom otpjevati jednu lijepu baladu, u stilu Viruje u te, koja mi je jedna od njezinih najdražih pjesama.

Za kraj, možeš li nam prokomentirati neke od ovogodišnjih pjesma za Doru i favorite?

Prije svega čestitam Marku na pobjedi. Mislim da je svakako pobijedio najbolji nastup. Ove godine činilo se da smo išli s pjesmama u kojima je nastup bio važniji od same pjesme, što je zapravo bilo pravilo i prošlogodišnjeg Eurosonga.

Baby Lasagna bio je jedan od rijetkih izvođača koji je imao zbilja dobru pjesmu – onu koja funkcionira i bez Eurosongovog nastupa, u smislu da je možeš slušati bez da pritom gledaš izvedbu. Koliko je to dobro ili loše, ne znam, ali meni osobno nedostaju melodije, kvalitetan tekst i pjesme koje su catchy, koje imaju taj klasični pop senzibilitet.

PROČITAJTE: Natalie Balmix za HELLO! – Tko stoji iza moje diskvalifikacije? Želim znati imena!

Naravno, to govorim iz svog osobnog doživljaja glazbe, jer takvu glazbu volim. Kao gledatelju, možda mi je upravo toga nedostajalo ove godine. I dalje mislim da bi Natalie Balmix sa Žigicom bila izvrsno rješenje. Siguran sam da bi imala bombastičan nastup i pjesmu koja je izrazito zarazna.