Nakon što je na pozornici WSJ. Magazine 2025 Innovator Awards održala vatren govor protiv gomilanja bogatstva, Billie Eilish postala je glavna tema društvenih mreža. “Ako si milijarder – zašto si milijarder? Bez mržnje, ali da, daj svoj novac, maleni”, poručila je okupljenima, među kojima su sjedili i Mark Zuckerberg te brojni svjetski milijarderi.
Publika ju je nagradila aplauzom, no njezina izjava ubrzo je izazvala rasprave: koliko zapravo vrijedi Billie Eilish?
Prema Forbesu, neto vrijednost Billie Eilish iznosi oko 53 milijuna dolara – a brojka raste iz godine u godinu. Izvori njezina bogatstva uključuju: turneju When We All Fall Asleep, Where Do We Go? (2019.) – 18 milijuna dolara, turneju Happier Than Ever (2022.) – 131 milijun dolara te aktualnu turneju Hit Me Hard and Soft – predviđena zarada oko 300 milijuna dolara
Osim koncerata, Billie zarađuje i prodajom glazbe, dokumentarcem za Apple TV+ (prodala prava za 25 milijuna dolara) te vlastitom linijom parfema, koja je donijela još 60 milijuna dolara prihoda.
Unatoč luksuznom životnom stilu, Billie Eilish poznata je po aktivizmu i velikodušnim donacijama. Samo tijekom aktualne turneje donirala je 11.5 milijuna dolara u humanitarne svrhe, uključujući inicijative za klimatske promjene, mentalno zdravlje mladih i skloništa za žene.
Billie je tijekom govora poručila da bogatstvo ne bi trebalo biti svrha samo sebi, već alat za promjenu: “Nitko ne treba milijardu dolara. Ako imate toliko, mogli biste spasiti pola planeta. Učinite nešto dobro s tim.” Time je još jednom potvrdila svoj status glasa nove generacije – one koja se ne boji prozvati moćne, čak ni kad sjedi među njima.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.