Amanda Seyfried, poznata po svojoj prirodnoj ljepoti i imidžu “djevojke iz susjedstva”, otkrila je kako održava mladolik izgled uz minimalnu kozmetičku pomoć. U intervjuu za Who What Wear priznala je da koristi botoks, ali samo na jednom, specifičnom mjestu na čelu. “Imam stvarno dobru dermatologicu koja mi kaže da mi nikada neće raditi ništa osim stavljati botoks na isto mjesto do kraja života”, objasnila je glumica, pokazujući problematičnu zonu.
Za svoju ulogu u nadolazećoj povijesnoj glazbenoj drami The Testament of Ann Lee, Seyfried se morala odreći botoksa. Redateljica Mona Fastvold imala je strogo pravilo – “bez šminke i botoksa”, kako bi što autentičnije prikazala vođu Shakera iz 18. stoljeća.
“Nisam smjela koristiti botoks godinu dana. To je bio velik zadatak… Kad sam ga prvi put dobila, pomislila sam: ‘Ovo je nevjerojatno’. Ali onda se sve vratilo na način koji je bio apsolutno nužan za sav posao koji sam radila”, priznala je glumica za Vanity Fair.
Seyfried naglašava kako su ovakve žrtve sastavni dio glumačkog posla: “Ja sam glumica i to je moj posao i to je ono što volim raditi. Ne trebam nužno sve to u svom životu. Jednostavno mi se sviđa. Stvari koje mi se sviđaju, mogu malo žrtvovati.”
Nastavite čitati nakon oglasa
Glumica, koja s partnerom Thomasom Sadoskim ima kćer i sina, nedavno je priznala da je balansiranje roditeljstva i profesionalnih obveza izazovno: “Iskreno, trenutno je stvarno teško. Ovo je najviše što sam ikada radila s dvoje djece, a nikada mi nisu izašla dva filma istovremeno. Tako da sam trenutno malo luda”, rekla je za Us Weekly.
Ovaj mjesec Seyfried očekuju premijere čak dva filma: The Housemaid, sa Sydney Sweeney, izlazi 19. prosinca, dok The Testament of Ann Lee dolazi na Božić.
U određenim glazbenim imenima i ženskim izvođačicama gay zajednica već desetljećima pronalazi nešto nalik simboličkom uporištu, gotovo emocionalnom svjetioniku, no u novije vrijeme čini se da se mlađe generacije, osobito generacija Z, odmiču od tog klasičnog poimanja pop ikona i svoju privrženost usmjeravaju prema drugačijim, fragmentiranijim i često alternativnim umjetničkim figurama.
Alicia Keys, jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih glazbenica svoje generacije, nedavno je u razgovoru za The Times of London progovorila o, kako kaže, duboko ukorijenjenim neravnopravnostima u glazbenoj industriji, ističući da se taj svijet i dalje često ponaša poput zatvorenog “kluba starih dečki”, u kojem ženama, osobito onima koje rade kao producentice ili tonske inženjerke, pristup profesionalnim prilikama nije jednako otvoren.
Uz novu fotografiju, njegova kći podijelila je i starije uspomene, podsjećajući na bogatu karijeru i prepoznatljiv šarm koji je Jacka Nicholsona učinio jednim od najvećih imena u povijesti Hollywooda.
Redatelj filma Vrag nosi Pradu 2 razmatrao je cameo pojavljivanje Adriana Greniera — evo zašto se to nije dogodilo. Zvijezda serije Entourage ranije je izjavila kako je bilo „razočaravajuće” što se nije vratio u dugo očekivani nastavak u kojem glume Anne Hathaway, Meryl Streep, Stanley Tucci i Emily Blunt, a koji u kina stiže 1. svibnja.
Veliki pečat osvojio je film Lisica pod ružičastim Mjesecom, Mehrdada Oskoueija i Soraye Akhlaghi u Međunarodnoj te Planina se neće pomaknuti, Petre Seliškar u Regionalnoj konkurenciji, dok je Mali pečat za najbolji kratkometražni film osvojio film Omama, Martina Herra.
Na adresi 90 Franklin Street, u jednoj od arhitektonski prepoznatljivih visokih stambenih zgrada njujorške četvrti TriBeCa, smješten je luksuzni penthouse koji zauzima tri najgornje etaže objekta i pruža jedinstven pogled na panoramu Manhattana. Riječ je o nekretnini koja je desetljećima bila privatna rezidencija jedne od najutjecajnijih pop umjetnica suvremenog doba, Mariah Carey, a koja je danas ponovno u središtu pozornosti zbog odluke o prodaji na tržištu luksuznih nekretnina.
Madonna se vraća na plesni podij, a svoj novi projekt donosi izravno na jednu od najvećih LGBTQ+ platformi na svijetu, smještenu u gradu West Hollywoodu.
U određenim glazbenim imenima i ženskim izvođačicama gay zajednica već desetljećima pronalazi nešto nalik simboličkom uporištu, gotovo emocionalnom svjetioniku, no u novije vrijeme čini se da se mlađe generacije, osobito generacija Z, odmiču od tog klasičnog poimanja pop ikona i svoju privrženost usmjeravaju prema drugačijim, fragmentiranijim i često alternativnim umjetničkim figurama.