Lima Len za HELLO!:”Kad sam saznao da je Raketa prošla na Doru, izletio sam iz sobe i mislio: ‘Ovo je totalni kaos‘ – ali baš taj kaos me učinio živim!”
Alen Kozić, široj javnosti poznat kao Lima Len, ove godine ponovno privlači pažnju domaće glazbene scene svojim sudjelovanjem na Dori 2026 s pjesmom Raketa. Riječ je o izvođaču koji već neko vrijeme gradi prepoznatljiv glazbeni identitet spajajući urbane ritmove s mediteranskim prizvukom istarskog melosa. Njegova prisutnost u finalu Dore potvrda je kontinuiranog rasta i umjetničke zrelosti, ali i izazova koji prethode svakom javnom nastupu.
Kad je saznao da je Raketa ušla među finaliste, Lima Len priznao je kako ga je vijest iznenadila, iako je duboko u sebi vjerovao u pjesmu. Prvih nekoliko dana opisao je kao zbunjujuće razdoblje, ispunjeno napetim očekivanjima i pripremama koje su uključivale svaki detalj, od spota i scenografije do odabira outfita i tehničkih aspekata nastupa. Taj proces, iako stresan, za njega je predstavljao i priliku da osjeti pravi adrenalin kreativnog rada.
Odrastanje u malom istarskom mjestu Galižani oblikovalo je njegov glazbeni identitet na specifičan način. Selo je mjesto raznolikosti u kojem se konzumira i tradicionalna, i narodna, i urbana glazba, što je omogućilo mladom Koziću da razvije širok glazbeni horizont i sposobnost kombiniranja različitih žanrova. Upravo ta raznolikost kasnije je postala temelj njegovog autentičnog zvuka, u kojem se prirodno isprepliću humor, energija i prepoznatljivi istarski pečat.
Njegov dosadašnji glazbeni put uključuje suradnje s poznatim regionalnim izvođačima, ali i vlastite projekte koji su mu omogućili da definira svoj stil. Viralni hit Brajde postavio je Lima Lena na mapu domaće publike i otvorio put prema većim projektima, ali izvođač ističe da je pravi uspjeh došao kroz kontinuirano iskustvo na pozornicama, rad s publikom i stvaranje glazbe koja ga autentično predstavlja.
Pjesma Raketa nastala je u suradnji s producentom, a Lima Len je tijekom stvaranja želio postići spoj popa, elektroničkih elemenata i istarskog melosa. Kroz pjesmu se provlači poruka radosti, slobode i prihvaćanja, naglašavajući važnost sreće i samoprihvaćanja bez obzira na norme i očekivanja društva.
Pripreme za Doru za njega nisu samo fizičke, nego i psihičke. Lima Len želi da njegov nastup bude originalan, šaren, veseo i pomalo komičan, s naglaskom na povezivanje s publikom i stvaranje atmosfere koja odražava njegovu osobnost. Scenografija je minimalistička, ali pažljivo osmišljena kako bi svaki detalj doprinio doživljaju pjesme i energiji izvedbe.
Za Lima Lena prepoznatljivost publike i osjećaj da njegova glazba doseže ljude svih generacija izuzetno su važni. Svaki kontakt s publikom, od najmlađih do najstarijih, pokazuje mu koliko je njegov rad cijenjen i motivira ga da nastavi stvarati bez kompromisa. Upravo to iskustvo, kaže, oblikuje ga ne samo kao izvođača, nego i kao osobu koja je stalno u procesu učenja, eksperimentiranja i samopreispitivanja.
Unatoč rastućem uspjehu, Lima Len ostaje vjeran svom pristupu glazbi i svojoj viziji, balansirajući modernost i tradiciju, urbani zvuk i regionalni pečat. Njegova karijera nije fokusirana na trenutni hype, već na dugoročno stvaranje pjesama koje autentično odražavaju njegov karakter i stil.
Gledajući prema budućnosti, Lima Len ne planira detaljno unaprijed, već se fokusira na kratkoročne projekte i kontinuirano stvaranje glazbe koja će biti nova, šarena i drugačija. Publici obećava nastavak raznolikih glazbenih izričaja, nove pjesme i iznenađenja koja potvrđuju njegovu jedinstvenu prisutnost na domaćoj, a potencijalno i međunarodnoj sceni.
Upravo takva kombinacija autentičnosti, šarma, kreativnog pristupa i istarskog melosa čini Lima Lena jednim od najzanimljivijih izvođača koje će hrvatska glazbena scena pratiti ove godine, a njegov nastup na Dori 2026 obećava spoj energije, humora i prepoznatljive melodijske priče koja publiku neće ostaviti ravnodušnom.
Lima, možeš li nam opisati kako si reagirao kada si saznao da je pjesma Raketa ušla među finaliste Dore?
Kad sam saznao da je Raketa prošla na Dori, prvo sam se iznenadio, jer sam te vijesti očekivao kasnije, ne tako brzo. Ipak, bio sam gotovo sto posto siguran da će proći i da će im se pjesma svidjeti. Izletio sam iz sobe, otuširao se i mogu reći da sam se toga dana tek polako sabirao. Prvih dva-tri dana osjećala se samo zbunjena vibra, čekao sam da se sve posloži i da se prijavim, ali situacija je bila napeta – nisi znao što te čeka i koliko ćeš se morati angažirati u svakom smislu. Sve si znao da te očekuje kaos, ali taj kaos bio je nepoznat i nije se moglo predvidjeti kako će se stvari odvijati. Kad su počeli pristizati datumi i rokovi, a ja shvatio da za dvadeset dana moram pripremiti spot, nastup, outfit i još pedeset pet drugih stvari, tada je krenula prava panika – ali pozitivna, od koje umor osjetiš tek kad sve završiš i shvatiš da par dana nisi spavao mirne glave. I dalje, doduše, nećeš spavati mirne glave još dva-tri mjeseca (smijeh).
Kako je odrastanje u Galižani oblikovalo tvoj glazbeni identitet?
Odrastanje u Galižani uvelike me oblikovalo kada je riječ o glazbi, jer nikada nisam pratio samo svoj žanr. To je selo u kojem možeš čuti i tradicionalnu glazbu, i narodnu, i rap, i rock – tu žive razni ljudi i konzumira se sva glazba. Tu su, primjerice, klape koje pjevaju istarske pjesme; ne znam točno kako se zovu, ali događa se da jedan od starijih kaže nešto poput: “Mortadela ni’ narezana, Maria, sad ću te zbrusit!”, a ostali odgovore glasno: “MORTADELAA NII NAREZANA!” – jaka scena, uglavnom. Odrastanje u selu bilo je kvalitetno jer su se gradile kućice, a zla je bilo puno manje nego u većim sredinama ili gradovima. Život je bio slobodniji; roditelji ti ne brane da izlaziš van, jer su uglavnom sigurni da si u blizini i da nema opasnosti. Zbog toga je život bio opušteniji i bez nepotrebnog stresa.
Koje iskustvo iz Pule ili Istre ti je najviše pomoglo da razviješ svoj prepoznatljivi zvuk?
Da razvijem svoj prepoznatljivi zvuk, pomoglo mi je to što sam slušao ljude kako govore i na koji način komuniciraju. Ponekad bih ih imitirajući znao zezati, a kroz vrijeme su tako nastale pjesme. Mogu reći da su Brajde prve pjesme u tom zvuku i tek kada smo ih objavili, i kada su postale ono što jesu, tek tada sam sebe pronašao u tom žanru. Ipak, ne želim se u potpunosti fokusirati na žanr, nego na neku komičnu figuru koju stvaram kroz pjesme. Mislim da više nije riječ samo o žanru, nego o tebi kao osobi – koliko god željeli raditi nešto drugačije, ponekad ležimo na zvuku koji nismo vježbali od malena, a u kojem nas ljudi najbolje prihvate.
Suradnje s Jalom Bratom i Bubom Corellijem donijele su ti zamah. Koja ti je najdraža suradnja do sada?
Suradnje s Jalom i Bubom osobno su mi vrlo značajne u životu i karijeri, ali nisu donijele nešto veliko u smislu publiciteta. Većina ljudi koji me prati niti ne zna da taj duet postoji, no za mene je to jedan od najvećih uspjeha, odmah uz Brajde. Najdraža suradnja mi je taj duet, kao i duet s Alenom – prvo Brajde, neponovljive, a zatim pjesma “Sad me briga ni”, koja mi je osobno vrlo draga i koju sam napravio u svom najtežem periodu života. Valjda u najgorim momentima nastaju najjače pjesme. Za sve ostalo, tu je Mastercard.
Veliki hit “Brajde” postao je viralni ljetni soundtrack. Kako doživljavaš uspjeh te pjesme?
Brajde su postale pravi viralni hit i sada ih svi znaju; ako ne prepoznaju mene ili ime pjesme, dovoljno je pustiti pjesmu i odmah je prepoznaju. Zahvalan sam, između ostalih, i Franc Arman vinariji te Prsutarni Buršić, koji su vjerovali u projekt i podržali ga, bez obzira na to jesam li prije imao hitove ili ne. Iskreno, uspjeh pjesme nisam u potpunosti doživio svjesno, jer je u tom periodu bilo previše distrakcija i nastupa, a ja sam bio bačen u vatru s vrlo malo iskustva. Nisam ni pokazao ni iskoristio sav svoj potencijal, ali vjerujem da mi Bog daje nove prilike, i ovaj put moram bolje odigrati, bez da sebi ili drugima dopuštam da me koče. Ne smatram da nisam iskoristio maksimum, ali da bih stao na tome i rekao “dosta”, vjerojatno bi me šef u smjeni tjerao da perem boce od umaka (smijeh).
Na kojim pozornicama si naučio najviše o izgradnji atmosfere za publiku?
Mogu reći da još nisam u potpunosti savladao izgradnju atmosfere na pozornici. Još ima mnogo pozornica za iskusiti, i s bendom i solo, i tek tada bih mogao reći da sam potpuno spreman. Najviše sam naučio na binama gdje sam bio nebitan, gdje su ljudi došli zbog nekog drugog, a ja sam bio sporedna uloga. Tad penješ na pozornicu i osjećaš se kao klaun koji viče “Pažnja, pažnja!”, promatraš hoće li ljudi reagirati, a kada reagiraju, ne znaš ni zašto si ih uopće tražio da to učine, i pomalo se izgubiš. Takvi momenti oblikuju svakog izvođača. S druge strane, kada si na binama gdje si najpoželjniji i vlada najveći hajp, sve je jednostavno – digneš ruku, svi dignu ruke, kažeš “Weee!”, oni odgovore “Weee!”, pitaš ih kako su, i svi ti odgovore. Ali kad si nebitan, moraš biti pažljiv i pametno osmisliti kako ćeš ljudima dati razlog da te primijete.
Pjesma Raketa spaja pop-trap i istarski melos. Kako si došao na ideju za taj spoj?
Vi ste uspjeli odrediti žanr za Raketu, ali po mom mišljenju tu trap nije bio prisutan. Pjesma je zapravo spoj popa i techna s istarskim melosom, s karakterističnim harmonika akordima. Za ideju pjesme zaslužan je moj producent Damir Božanić (Damke). Prvo je napravio refren u kojem se spominjao McDonald’s umjesto parizera, a kroz vrijeme smo završili cijelu pjesmu. Sve je bilo pomalo nasumično i planirali smo je izbaciti uz neki ludi spot na ljeto 2025. Međutim, nismo stigli snimiti spot, pa sam rekao: „Poslat ćemo je na Doru malo na blef, pa ćemo vidjeti hoće li proći.“ Na kraju, pjesma je došla do Dore i očito se svidjela.
Koja je poruka pjesme Raketa i što želiš da publika osjeti kada je čuje?
Poruka pjesme Raketa isprva je bila pomalo šaljiva: „Volim kad cura ima mesa, i može slobodno jesti, volim kad ima za što uhvatiti.“ Međutim, kako sam mijenjao tekst i usavršavao pjesmu, došao sam do zaključka da priča o ljubavi dvoje ljudi, gdje se ne gleda savršenost i gdje nije sramota udebljati nekoliko kilograma. Bitno je da smo sretni na kraju dana i da radimo ono što nas veseli i usrećuje. Zato želim da publika, kad čuje Raketu, osjeti sreću, slobodu i ne osjeća se manje vrijednom zbog bilo kakvih fizičkih nedostataka. Budi slobodan, uživaj i pojedi palačinku (smijeh).
Tvoja glazba balansira tradiciju i modernost. Koliko ti je važno da publika prepozna tvoj istarski pečat?
Ja sam moderni Istrijan, može tako. S obzirom da je u svakoj državi i svakom mjestu važno predstavljati nešto svoje, cijeli život sam bježao od svog, pratio što rade moji uzori i pokušavao biti poput drugih. Tek s pjesmama poput Brajde i nekim drugim, gdje sam se osjećao prirodno, shvatio sam da je to moj žanr i da je to ono što trebam najbolje iznositi. Ja sam šašav, nikad ozbiljan (osim kad mora), ne volim klubove, aute, nemoralne žene, drogu – skroz sam kontra svega toga. Automatski nema smisla da to iznosim u pjesmama kad to nisam i ne osjećam. Mora čovjek puno toga proći, raditi, graditi da bi na kraju pronašao sebe. Zato smatram da je vrijedio i moj odlazak u Beograd i sve ono što me izgradilo kao osobu i izvođača. Da sam ostao u Galižani i čekao da to shvatim, vjerojatno nikad ne bih ni shvatio.
Kako se pripremaš za live nastup na Dori i što nam možeš otkriti o scenografiji ili energiji nastupa?
Pripremajući se za nastup na Dori, radim na traci s malo cardio vježbi i pripremam se psihički. Ne želim da bude puno plesanja i da se slično ponašam kao ostali izvođači, zato smo osmislili polu-predstavu, polu-plesni nastup. Ne želim tamnu, nesretnu ili negativnu atmosferu – samo šarenilo i smijeh.
Scenografija je minimalna i neću otkrivati detalje, a energiju nastupa bih možda opisao kao pomalo komičnu, ali cool. Neke stvari sam morao promijeniti zbog određenih problema, ali na sreću, sve je uspješno riješeno.
Koji trenutak u karijeri ti je pokazao da si dosegao novu razinu prepoznatljivosti?
Trenutak koji mi je pokazao da sam dosegao novu razinu prepoznatljivosti dogodio se više puta. Dovoljno je kad te prepoznaju 80-godišnji baka i djed, dok nisi obučeni u narandžasto, i pitaju: „Ma što ti pjevaš, Brajde?“ Kada mi ljudi od tri do osamdeset tri godine prilaze, slikaju se, pjevaju pjesmu – kad stotine ili tisuće ljudi pjeva tvoju pjesmu i gdje god dođeš, cijene te jer vide da nisi pokvaren, iskvaren i još si skroman – to je samo jedan mali dio svih lijepih stvari koje me svakodnevno iznenade.
Kako vidiš razvoj svoje glazbe u narednih nekoliko godina?
Ne želim ispasti neorganiziran ili bahat, ali ne vidim daleko unaprijed. Naravno, vidim da ću za desetak godina puniti Arenu Pula i imati mnogo uspješnih pjesama, te biti izgrađeni izvođač s više hitova. No planiranje daleko unaprijed nije moj stil i ne volim gledati dalje od kratkoročnog perioda. Svako ide svojim putem i mora pratiti svoj tempo.
Koji su tvoji glazbeni uzori i kako utječu na tvoj stil?
Moji glazbeni uzori su Edo Maajka, Tonči Huljić i Jala Brat. Da sada izdvajam još nekoga, ne mogu se sjetiti točno, iako ih ima mnogo, ali ove trojicu posebno cijenim. Među stranim izvođačima tu su Dr. Dre, Kanye West, Eminem i Kendrick Lamar.
Njihov utjecaj na moj stil vidi se kroz brzo repanje i realnost u tekstovima. Tonči Huljić je jedini kojeg sam od svih nabrojenih najmanje pratio, ali njegov glazbeni mozak i diskografija i dalje me fasciniraju.
Ako bi morao opisati svoj glazbeni identitet u tri riječi, koje bi odabrao?
Moj glazbeni identitet u tri riječi? Uf, teško pitanje: lud, nepredvidiv, sretan.
Što publika može očekivati od tebe nakon Dore i pjesme Raketa – novi projekti, iznenađenja ili nešto sasvim drugačije?
Nakon Dore publika od mene može očekivati isto što i prije – novu glazbu, nove projekte. Glazbu živim već petnaest godina aktivno, bez obzira na veličinu uspjeha pjesama. Nisam tip koji se aktivira i najavljuje pjesme samo kad nastupi hajp; glazbu živim i nastavit ću raditi te izbacivati razne žanrove i pjesme. Možete očekivati i dalje jednu veliku šarenu dugu, ali bez da možete predvidjeti koje će boje na njoj biti.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Influencerica je iskreno progovorila o neobičnom aranžmanu podijeljenog skrbništva zbog kojeg svaki drugi tjedan živi s Charlesom Pearceom i kćerima pod istim krovom
Mlada glazbenica Stela Rade ponovno osvaja pozornost domaće scene, ovaj put s pjesmom Nema te, kojom će se predstaviti na Dori 2026. Kada je saznala da će imati priliku nastupiti pred nacionalnom publikom, Stela je osjećala neopisivu radost i potvrdu vlastitog puta. “To mi je bila potvrda da pripadam tamo i da mogu pokazati publici još jedan dio sebe i svog rada”, priznaje, uz osmijeh koji odražava i ponos i uzbuđenje.
Filmaš je postao član EGOT kluba, osvojivši Grammy u kategoriji najbolje glazbene filmske produkcije za dokumentarac Music by John Williams, posvetu svom dugogodišnjem suradniku i skladatelju koji stoji iza nekih od najtrajnijih filmskih glazbenih ostvarenja.
Prvo ‘ne’ rekla sam još kao studentica, a danas bez zadrške odlazim kada nema rasta: zašto sam naučila da je ‘ne’ cijela rečenica. Tatjana Jurić je lice i glas mega popularnog showa „RECI TAKO KAKO JE“, projekta iza kojeg stoji Cedevita, i to se vidi u načinu na koji vodi – opušteno, sigurno, bez napuhanih fraza i velikih obećanja, s komunikacijom koja je jasna, prizemna i dovoljno pametna da publici ne prodaje priču, nego je jednostavno živi.
Valentinovo ne mora biti velika gesta, prenapadna večera ni očekivani buket crvenih ruža. U gradu, ljubav se često događa tiše – u pogledu preko stola, u dodiru ruke dok se penjete stepenicama prema rooftop baru, u onom osjećaju da ste, usred urbanog kaosa, pronašli svoj mali svijet. Upravo takva, suptilna, ali intenzivna romantika obilježava moderno Valentinovo.
Henry Cavill već godinama intrigira publiku — i to ne samo kao Superman ili Geralt od Rivije, nego i kao glumac koji, kako se šuška po Hollywoodskim i online kuloarima, ne želi sudjelovati u projektima koji su previše “woke” i trendovski. Dok studioski marketing pokušava glumce gurnuti u uloge koje više prate društvene norme i medijske kampanje nego stvarnu umjetničku viziju, Cavill navodno odabire pametnije i promišljenije korake.
Elon Musk je u nedjelju na platformi X izjavio da je dobitnik dvaju Oscara, redatelj Christopher Nolan, „izgubio svoj integritet“ dok se raspravljalo o spekulativnoj ulozi Lupite Nyong’o u filmu „Odiseja“, u ulozi Helene Trojanske.
Kad se moda susretne s humorom i stavom, nastaje majica koja govori više od riječi – i to doslovno. „IT’S NOT ME, IT’S YOU“ potpisuju sestre Boudoir, Martina Čičko Karapetrić i Morana Tomašević, a ovaj T-shirt savršeno spaja minimalizam i ironični statement, čineći ga komadom koji svaka moderna garderoba traži.