Aleksandra Dojčinović: “Biti sretan traži odlučnost”
Kad već u djetinjstvu znate da je moda jedino čime se želite baviti, a u dobi od 15 godina zaradite novac od prve haljine koju ste sašili, jasno je da vas uspjeh neće zaobići.
“Mala Žuži”, kako su ju prozvali kad je imala osam godina, dokazala je da se dječji snovi ostvaruju, čak i u maloj zemlji poput naše, koja je daleko od modnih središta. Bilo je krajnje vrijeme da se Aleksandra Dojčinović nađe na Lj&Znaslovnici, a godina u kojoj je svoje poslovno carstvo upotpunila i svojom modnom vizijom prikazanom na pariškom Tjednu mode učinila se pravim trenutkom za to da reflektore uperimo u ovu inspirativnu ženu.
Što je za Vas značilo izlaganje kolekcije na Tjednu mode u Parizu, u privatnom i poslovnom smislu?
Odličan poslovni potez, lijepa nadogradnja za moj brend i velika stvar za moje agencije izvan granica Hrvatske. U privatnom smislu ostaje mi zauvijek jedna lijepa ostavština jer sada ću uvijek imati Pariz.
Kreativka ste, no ujedno i iznimno uspješna poduzetnica. Što smatrate najvažnijim za svoj uspjeh? Je li to jasna vizija koju ste imali već u dobi od 15 godina, odlučnost, samodisciplina, roditeljska podrška ili nešto drugo?
Za uspjeh je važno apsolutno sve. Ono što smatram najvažnijim jest stalna potreba za istraživanjem novog i neosvojenog, uvijek se može makar mrvicu bolje.
Ta želja da daš svoj maksimum ključ je svakog uspjeha. Danas nisam ista osoba kao ona otprije godinu dana i važno je to znati osvijestiti jer jedino se tako možeš mijenjati i ići naprijed kao bolja i jača.
Što smatrate svojom najvećom snagom, a što najvećom slabošću, i kako obje utječu na Vašu svakodnevicu?
Mislim da mi radne navike nikad nisu bile sporna osobina, a i sve sam izazove uglavnom prihvaćala s velikom dozom veselja. No ponekad mi u toj brzini i količini obveza zna promaknuti nešto pa bih rekla da mi je to mana na kojoj radim i trudim se biti što fokusiranija na bitno, a samim time i pronicljivija i mudrija.
Postoji li neka životna lekcija koju ste morali naučiti na teži način, ali Vam je sada postala ključna vodilja u životu?
Sve sam lekcije naučila na teži način. Odrasla sam u sredini bez poduzetničke tradicije, sve što sam znala pročitala sam u knjigama. Znala sam dane provoditi u knjižnici istražujući kako su neki bolji prije mene dolazili do uspjeha. Važno je znati se diviti drugima da biste ostvarili sebe.
Je li Vas majčinstvo promijenilo i ako jest, na koje sve načine?
Na sve moguće načine. Toliko toga možemo naučiti od malih bića, sâm način na koji svakodnevno napreduju po principu pogodaka i promašaja je fascinantan. Djeca uče s veseljem, prisutni su u svakom trenutku. Prelijepo mi je to promatrati i biti neposredan sudionik toga.
Često ističete da ste vrlo privatna osoba. Što je nešto što nikad ne biste rekli javno, ali osjećate da bi moglo promijeniti način na koji Vas ljudi doživljavaju? I je li Vam uopće bitno kako Vas ljudi doživljavaju?
Privatna sam, to je istina, i najradije se držim po strani te nemam nikad potrebu komentirati teme s kojima nisam na “ti”. Mislim da ljudi nerijetko griješe kad svoja javna pojavljivanja koriste za komentiranje stvari o kojima ne znaju dovoljno i to daje krivi primjer mladima da je površnost ispravna. Osim toga, nije niti važno kako mene ljudi doživljavaju jer smo mi svi realno sebi najčešće bitniji nego što uistinu jesmo drugima. Treba to jasno reći i u svakom trenu truditi se biti razuman i skroman.
Osjećate li ikad onaj poznati pritisak da budete savršeni u svemu što radite, bio to posao, majčinstvo, odnosi s drugima i kako se nosite s time?
Pritisak si samo možeš sâm stvoriti, a ja sam jedna od tih, i to često. Volim da mi je sve posloženo, kako privatno tako i poslovno, a to zahtijeva veliki trud i zalaganje.
To ne znači da nisam svjesna kad pretjeram, zato tada stajem na loptu, malo odahnem, oprostim si i krenem dalje. Umijeće je znati ne gubiti puno vremena na manje bitne stvari. To se uči cijeli život.
Djelujete kao vrlo čvrsta i odlučna osoba. Osjećate li se ikad nesigurno ili izgubljeno i čemu se okrećete u tim trenucima kako biste povratili unutarnji mir?
Imam sjajan životni oslonac, plus uvijek znam da će na kraju sve biti u redu.
U kojim se trenucima osjećate najsretnije?
U dobrom društvu, jednostavnim trenucima, uz obitelj i najdraže prijatelje.
Što mislite, koliko smo sami odgovorni za vlastitu sreću, a koliko je ona rezultat vanjskih okolnosti na koje nemamo utjecaja?
Ako ne govorimo o tragičnim okolnostima, apsolutno smo sami odgovorni za dobar vibe i vlastitu sreću. No odavno sam zaključila da je biti sretan puno teže nego što mislimo i puno je jednostavnije biti arhetip žrtve, čemu su mnogi skloni. Velika sreća traži veliku žrtvu i hrabrost i nikad ju nećemo znati cijeniti ako nam dođe nezasluženo. Biti sretan traži odlučnost.
Čega želite imati više u životu, a čega si želite manje u životu?
Oduvijek sam težila širini, pronicljivosti s pozitivnim predznacima, pogotovo onda kad je najteže. Toga si želim više, a manje onih izazova na koje ne možemo utjecati.
Fotografija i kreativno vodstvo: Jelena Balić Styling: Lea Krpan Make-up: Simona Antonović i asistentica Ivana Češljar Kosa: Martin Posavec
Sergej Božić jedan je od onih mladih glazbenika čiji se razvoj ne događa naglo, nego se godinama strpljivo gradi, sloj po sloj, iskustvom, učenjem i unutarnjom potrebom za iskrenim izražavanjem. Rođen u Rijeci, glazbu je zavolio vrlo rano, a prvi susreti s pozornicom dogodili su se još u djetinjstvu, na školskim priredbama i dječjim festivalima. Upravo su ti rani nastupi bili presudni u formiranju njegove povezanosti s publikom i osjećaja pripadnosti sceni.
U Netflixovoj dokumentarnoj seriji „Fabrizio Corona: Ja sam vijest“ hrvatska manekenka progovara o dubokoj traumi, osjećaju krivnje i toksičnom odnosu koji je obilježio njihov brak
Ako biste nekoga tko nikada nije čuo za nju pitali tko je Zevin, odgovor bi bio jednostavan i složen u isto vrijeme. Zevin je ime pod kojim Nives Cilenšek živi svoju kreativnost, spajajući glazbu, vizualnu umjetnost i storytelling u jedinstvenu cjelinu. Ona nije alter ego – ona je produžetak Nivesine znatiželje, emotivnosti i opsesije stvaranjem. Sve što radi proizlazi iz iskrene potrebe da razumije sebe i svijet oko sebe. No misterij ostaje u tome kamo će je ta energija odvesti, jer ni sama često ne zna odgovor unaprijed. Zevin voli ostaviti prostor da se stvari otkrivaju kroz glazbu i vrijeme.
Ritam Noir jedno je od onih glazbenih imena koje se na ovogodišnjoj Dori pojavljuje s jasnim identitetom, snažnom pričom i autentičnim mediteranskim potpisom. Riječ je o pulskom rock projektu koji okuplja više generacija glazbenika, povezujući desetljeća iskustva s mladenačkom energijom i suvremenim izričajem. Njihova pjesma „Profumi di Mare“ već samim naslovom priziva more, strast i mirise juga, a upravo je takav i njezin zvuk. U pitanju je rock skladba koja se oslanja na pulsku rockersku tradiciju, ali se ne boji jezičnih i stilskih iskoraka. Čakavština, talijanske fraze i moderan rock pristup stapaju se u pjesmu koja prirodno proizlazi iz prostora u kojem je nastala.
Sergej Božić jedan je od onih mladih glazbenika čiji se razvoj ne događa naglo, nego se godinama strpljivo gradi, sloj po sloj, iskustvom, učenjem i unutarnjom potrebom za iskrenim izražavanjem. Rođen u Rijeci, glazbu je zavolio vrlo rano, a prvi susreti s pozornicom dogodili su se još u djetinjstvu, na školskim priredbama i dječjim festivalima. Upravo su ti rani nastupi bili presudni u formiranju njegove povezanosti s publikom i osjećaja pripadnosti sceni.
Kapetan hrvatske reprezentacije Novu je godinu dočekao u intimnoj atmosferi svog milanskog penthousea, uz privatnog chefa i interijer koji odiše elegancijom i sofisticiranošću
