Danas je Svjetski dan ćelavih muškaraca! Zašto je gubitak kose za jedne problem, a za druge dio prepoznatljivog izgleda?

Podrijetlo ovog dana vodi u Sjedinjene Američke Države, gdje su ga osmislili Thomas i Ruth Roy, bračni par iz Pennsylvanije poznat po stvaranju neobičnih neslužbenih praznika. Njihov projekt Wellcat obuhvaćao je različite datume posvećene svakodnevnim navikama, ljudskim osobinama i situacijama koje inače ne dobivaju mjesto u kalendarima. Svjetski dan ćelavih muškaraca jedan je od njihovih poznatijih prijedloga, a tragovi njegova obilježavanja mogu se pronaći još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Premda ga se danas često predstavlja kao međunarodni dan, nisu ga proglasili Ujedinjeni narodi niti iza njega stoji službena svjetska organizacija. Izvorni naziv također nije bio ograničen na muškarce, nego je obuhvaćao sve osobe koje su izgubile kosu ili su odlučile obrijati glavu.

Gubitak kose mnogo je češći nego što se može zaključiti iz reklama koje ga predstavljaju kao problem koji obavezno treba riješiti. Najčešći uzrok ćelavosti kod muškaraca jest androgenetska alopecija, nasljedno stanje povezano s djelovanjem muških spolnih hormona na folikule dlake. Prema podacima američke Cleveland Clinic, približno polovica muškaraca do pedesete godine doživi određeni stupanj gubitka kose, dok se kod nekih prvi znakovi pojavljuju već u kasnoj adolescenciji ili ranim dvadesetim godinama. Procjenjuje se da se otprilike četvrtina muškaraca koji razviju nasljednu ćelavost s prvim promjenama susretne prije 21. godine života. To ne znači da će svi ostati potpuno bez kose, jer se kod mnogih promjene godinama zadržavaju na povlačenju prednje linije kose ili prorjeđivanju tjemena.

Kod nasljedne ćelavosti veliku ulogu ima dihidrotestosteron, poznat pod kraticom DHT, koji nastaje pretvorbom testosterona. Folikuli osjetljivi na njegovo djelovanje postupno se smanjuju, zbog čega vlasi postaju sve tanje i kraće, a njihov rast sve slabiji. Taj se proces naziva minijaturizacijom folikula i može trajati godinama prije nego što prorijeđena područja postanu jasno vidljiva. Suprotno raširenom uvjerenju, ćelavost ne znači da muškarac ima više testosterona od drugih muškaraca. Na njezin razvoj utječu nasljedna osjetljivost folikula, hormonalni mehanizmi i dob, a geni povezani s gubitkom kose nasljeđuju se s obje strane obitelji. Zato nije točno ni popularno pravilo prema kojem muškarac može predvidjeti svoju buduću frizuru jednostavnim pogledom na majčina oca.

Iako je riječ o čestoj biološkoj pojavi, gubitak kose može imati neugodne psihološke posljedice, posebno kada započne u mlađoj dobi. Kosa je jedan od dijelova izgleda koji ljudi najlakše mijenjaju i oblikuju, pa njezin postupni nestanak nekima stvara osjećaj da gube kontrolu nad vlastitim izgledom. Muškarci koji primijete prve zaliske često počinju mijenjati frizuru, fotografirati tjeme, uspoređivati stare fotografije ili izbjegavati određene kutove snimanja. Pojedinci pokušavaju prikriti prorijeđene dijelove dužim pramenovima, dok drugi već nakon prvih promjena odlučuju potpuno obrijati glavu. Ni jedna od tih reakcija nije neobična jer odnos prema kosi ovisi o osobnom doživljaju privlačnosti, godinama i društvenom okruženju.

Posebno je zanimljivo kako se percepcija ćelavosti mijenjala tijekom posljednjih desetljeća. Dok se gubitak kose dugo povezivao prvenstveno sa starenjem, potpuno obrijana glava postupno je postala zaseban stil koji ne mora imati nikakve veze s godinama. Velik utjecaj na tu promjenu imali su sportaši i glumci koji su takav izgled učinili prepoznatljivim. Michael Jordan tijekom devedesetih godina popularizirao je potpuno obrijanu glavu među ljubiteljima košarke, a kasnije su je kao dio vlastitog javnog identiteta prihvatili brojni poznati muškarci. Bruce Willis, Jason Statham, Dwayne Johnson i Vin Diesel samo su neki od glumaca čiji je izgled teško zamisliti bez kratko ošišane ili obrijane glave. Njihova popularnost nije dokaz da ćelavost automatski povećava privlačnost, ali je pridonijela tome da se takav izgled prestane promatrati isključivo kao posljedica gubitka kose.

Zanimljivu perspektivu donijelo je istraživanje američkog psihologa Alberta Mannesa sa Sveučilišta Pennsylvania, objavljeno 2012. godine u časopisu Social Psychological and Personality Science. Mannes je kroz nekoliko eksperimenata ispitivao kako ljudi procjenjuju muškarce s kosom i muškarce s obrijanom glavom. Rezultati su pokazali da su ispitanici muškarce s potpuno obrijanom glavom u određenim uvjetima doživljavali kao dominantnije, snažnije i više. U jednom dijelu istraživanja korištene su i digitalno izmijenjene fotografije istih muškaraca kako bi se smanjio utjecaj drugih razlika u izgledu. Međutim, obrijana glava nije donosila prednost u svim procjenama, a privlačnost nije rasla zajedno s dojmom dominantnosti. Istraživanje se zato ne može koristiti kao dokaz da su ćelavi muškarci općenito privlačniji, nego pokazuje koliko jedna promjena fizičkog izgleda može utjecati na prve dojmove.

Razlika između prirodnog gubitka kose i namjerno obrijane glave također utječe na način na koji ljudi doživljavaju nečiji izgled. Muškarac kojem se kosa postupno prorjeđuje može ostavljati drukčiji dojam od muškarca koji je odlučio potpuno ukloniti preostalu kosu. U drugom slučaju promatrači mogu pretpostaviti da je riječ o svjesnoj estetskoj odluci, iako je razlog brijanja možda upravo nasljedna ćelavost. Takva percepcija objašnjava zašto pojedini muškarci nakon godina prikrivanja prorijeđene kose osjećaju veće zadovoljstvo vlastitim izgledom kada se odluče na potpuno brijanje. To ipak nije univerzalno iskustvo, jer nekima više odgovara kratka frizura, a drugima liječenje gubitka kose.

Zanimljivo je da pokušaji prikrivanja ćelavosti nisu proizvod suvremene kozmetičke industrije. U antičkom Rimu gubitak kose također je bio povezan s izgledom i društvenim statusom, a rimski pisci spominjali su različite pripravke kojima su ljudi pokušavali potaknuti njezin rast. Julije Cezar često se povezuje s pričama o prikrivanju prorijeđene kose, a antički izvori opisuju kako je rado nosio lovorov vijenac. U drugim kulturama obrijana glava imala je sasvim drukčije značenje. U starom Egiptu uklanjanje kose bilo je povezano s higijenom i vjerskim običajima, dok je u pojedinim budističkim tradicijama brijanje glave dio redovničkog života. Današnja povezanost obrijane glave s muževnošću ili sportskim izgledom zato je samo jedna od brojnih društvenih interpretacija iste fizičke osobine.

Suvremeni odnos prema ćelavosti dodatno je oblikovala industrija proizvoda i tretmana protiv gubitka kose. Šamponi, losioni, dodaci prehrani, lijekovi i transplantacije nude se muškarcima koji žele usporiti prorjeđivanje ili vratiti izgubljenu kosu. Međutim, nisu svi proizvodi jednako učinkoviti, a velik broj kozmetičkih pripravaka nema kvalitetne kliničke dokaze da može zaustaviti nasljednu ćelavost. Među medicinski istraženim terapijama nalaze se minoksidil i finasterid, koji kod određenog dijela muškaraca mogu usporiti gubitak kose ili potaknuti njezin ponovni rast. Njihov učinak razlikuje se od osobe do osobe, a liječenje obično zahtijeva dugotrajnu primjenu. Finasterid može imati nuspojave, uključujući seksualne smetnje, zbog čega odluku o njegovoj primjeni treba donijeti nakon razgovora s liječnikom.

Transplantacija kose posljednjih je godina postala dostupnija, ali ni ona nije jednostavno rješenje za svakoga. Tijekom zahvata folikuli se najčešće premještaju sa stražnjeg ili bočnih dijelova vlasišta na područja na kojima je kosa prorijeđena. Uspjeh ovisi o kvaliteti donorske regije, stupnju gubitka kose, tehnici zahvata i očekivanjima pacijenta. Transplantacija također ne zaustavlja nužno daljnje ispadanje postojeće kose, pa pojedini pacijenti trebaju dodatno liječenje ili nove zahvate. Upravo zato dermatolozi upozoravaju da nagli ili neuobičajeni gubitak kose ne treba automatski pripisivati nasljeđu. Iza njega se ponekad kriju bolesti štitnjače, nedostatak određenih hranjivih tvari, autoimune bolesti, stresna stanja ili nuspojave lijekova.

Ćelava glava zahtijeva i drukčiju svakodnevnu njegu od vlasišta prekrivenog kosom. Budući da kosa djelomično štiti kožu od sunčeva zračenja, tjeme bez kose izravnije je izloženo ultraljubičastim zrakama. Američka akademija za dermatologiju preporučuje korištenje sredstava sa širokospektralnom zaštitom i faktorom SPF 30 ili višim na dijelovima kože izloženima suncu. Za muškarce koji redovito briju glavu dodatni problem mogu predstavljati iritacije, urasle dlačice i sitne posjekotine. Brijanje je zato najbolje obavljati pažljivo, uz odgovarajuće sredstvo za brijanje i hidratantnu njegu kože. Često ponavljana tvrdnja da će kosa nakon brijanja izrasti gušća ili snažnija nema znanstveno uporište, jer britvica uklanja vidljivi dio vlasi, ali ne mijenja folikul iz kojeg ona raste.

Uz zdravstveni i estetski aspekt, ćelavost otvara i pitanje očekivanja koja se postavljaju pred muškarce. Iako se o pritiscima vezanima uz fizički izgled češće govori u kontekstu žena, istraživanja muške slike tijela pokazuju da i muškarci mogu osjećati nezadovoljstvo zbog promjena na vlastitom tijelu. Gubitak kose nekima predstavlja prvi vidljivi znak starenja, čak i kada su još vrlo mladi. Društvene mreže pritom mogu pojačati uspoređivanje s drugima, osobito zbog fotografija na kojima se izgled mijenja filtrima, osvjetljenjem ili različitim kozmetičkim zahvatima. Istodobno, sve veća vidljivost muškaraca s obrijanom glavom omogućuje drukčiji pogled na ćelavost, bez pretpostavke da je svako prorjeđivanje kose nedostatak koji se mora ukloniti.

Svjetski dan ćelavih muškaraca zato se danas može promatrati i kao povod za razgovor o tome koliko je osobni izgled povezan s očekivanjima drugih ljudi. Nekome je odluka o brijanju glave praktično rješenje koje štedi vrijeme i novac, nekome estetski izbor, a nekome način da se lakše nosi s promjenama koje nije mogao spriječiti. Postoje i muškarci kojima gubitak kose predstavlja stvaran emocionalni problem i koji se zbog toga odlučuju na medicinsko liječenje. Njihovu odluku ne treba ismijavati ništa više nego odluku muškarca koji je prihvatio ćelavost.

Iako je 14. listopada nastao kao pomalo duhovit datum u američkom kalendaru neobičnih praznika, tema koju otvara daleko je svakodnevnija. Milijuni muškaraca tijekom života suočavaju se s promjenama na vlastitom vlasištu, a razlika je uglavnom u tome koliko im te promjene smetaju i što odluče učiniti s njima. Za jedne će to značiti odlazak dermatologu, za druge kupnju aparata za šišanje, a za treće jednostavno nastavak života bez posebnog razmišljanja o kosi. Upravo u toj mogućnosti osobnog izbora nalazi se izvorna ideja dana čiji engleski naziv poručuje da čovjek može biti ćelav i slobodan.

Image: 732570976, License: Rights-managed, Restrictions: Usage restrictions: Advertising and promotion,Commercial electronic,Consumer goods,Direct mail and brochures,Indoor display,Internal business usage,Personal use, Model Release: no