Većina ljudi ima takvo iskustvo: dugotrajni problemi u vezi izbijaju na površinu. U žaru trenutka govorimo stvari koje ne mislimo. Ponekad smo previše uplašeni ili previše ponosni da bismo jasno izrazili svoje potrebe.
Nakon prekida ili razvoda – i uz pomoć naknadne pameti – lakše je vidjeti kada su i gdje stvari pošle po zlu i kako su se problemi mogli drugačije riješiti.
Poznati portal HuffPost pitao je razvedene žene što bi drugačije napravile u svojim brakovima, a ovo su odgovori.
Razvedene žene odgovorile su što bi drugačije napravile u svojim brakovima
“Žalim za jednom jedinom stvari iz svoga braka, a to je što nisam progovorila kada sam se osjećala preopterećeno i trebala mi je pomoć. Bili smo tek vjenčani, a ja sam rodila našu kćer. Postavši nova supruga i mama, dopustila sam da mi društvena očekivanja i pritisak potpuno pomute glavu. Mislila sam da moram biti super mama i žena, savršena u svakom pogledu. Stavila sam si na sebe nemoguće dnevne zadatke i brzo sam izgorjela. Raskinula sam naš brak jer mi se to činio kao jedini izlaz iz stresnog života koji sam stvorila. Gledajući unatrag, sve što sam trebala učiniti bilo je reći svom bivšem: ‘Trebam pomoć.’ Sada znam da bismo, da sam rekla svoje osjećaje, možda imali bolje šanse za bračni život.” ― blogerica Valencia Morton.
“Voljela bih da sam imala bolji osjećaj vlastitog identiteta i vlastite vrijednosti, te da sam bila mudrija i da sam se suočila s usamljenošću prije nego što sam ušla u partnerstvo. Da sam prije braka čekala dulje kako bih u njega ušla iz mjesta snage i obilja, a ne straha i gubitka. Da sam shvatila da osoba koju bismo u svojim 20-ima i 30-ima mogli odabrati za obitelj može biti vrlo različita od osobe koju bismo mogli izabrati usred života, muškarca ili žene s kojima ćemo ostariti.” ― spisateljica Holly Martyn.
“Žao mi je što sam dopustila da loša situacija predugo potraje. Očekivanja moga muža od naše veze i našeg zajedničkog života promijenila su se nedugo nakon što smo se vjenčali i puno smo se svađali oko toga. Gledajući unatrag, voljela bih da sam imala hrabrosti i samosvijesti suočiti se s tim problemom. Izbjegavala sam ružne istine našeg zajedničkog postojanja i dopustila da veza vene dok smo oboje patili.” ― životna trenerica Tara Eisenhard.
Razvedene žene često žale što se nisu više zauzimale za sebe
“Najviše za čim žalim iz svog braka je to što nisam imala autonomiju. Stvorila sam nezdravu dinamiku gledajući svog muža kao važniju osobu u našem odnosu. Umjesto njegovanja karijere, hobija i vlastitih interesa za rast i razvoj, previše sam se identificirala s ulogom supruge. Tu sam ulogu učinila svojim potpunim izvorom osjećaja vrijednosti i vrijednosti kao žene, supruge i ljudskog bića. Kad je dinamika postala nezdrava, nisam to mogla prepoznati jer sam svu svoju osobnu moć stavila u tuđe ruke.” ― autorica Patty Blue Hayes.
“Voljela bih da sam se više borila za sebe prije nego što su počeli pravi problemi. Često sam šutjela u svađama, gušila svoje osjećaje i zanemarivala svoje potrebe, obično stavljajući njegove na prvo mjesto. Danas sam mnogo jača osoba nego što sam bila prije više od 10 godina kada smo se razveli. Ima toliko stvari koje radim drugačije u svom drugom braku. Sada se borim za sebe jer sam shvatila da vrijedim.” ― spisateljica Trish Eklund.
“Voljela bih da nisam izgubila sebe zbog svog partnera. Dala sam sve što sam imala našoj vezi, često ostavljajući po strani ono što sam željela i što mi je trebalo, za ono što sam mislila da će poboljšati naš brak. Ali na kraju, ne samo da me uništilo, nije ostavilo temelja za stabilnu vezu. Ne možete biti ono što netko drugi treba da budete ako ne možete biti ni ono što trebate biti za sebe. Kad bih se mogla vratiti i sve ponoviti, sebi bih dala veći prioritet.” ― spisateljica Eden Strong.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida
