Unutar svijeta komunikacije, neki ljudi skloni su koristiti suvišne fraze kako bi ostavili dojam ili prikrili nedostatke.
Ovo ponašanje često može ukazivati na prekomjerno kompenziranje, kojim pojedinac pokušava nadoknaditi nedostatak samopouzdanja ili vještina.
U nastavku ćemo istražiti devet takvih suvišnih fraza koje često upotrebljavaju ljudi koji žele prikriti ili nadoknaditi nešto.
“Iskreno govoreći”
Ova fraza često se koristi kako bi se naglasila iskrenost govornika, ali može ukazivati na nedostatak povjerenja u vlastite riječi. Kada netko često koristi ovu frazu, to može sugerirati da osoba želi naglasiti svoju iskrenost zbog straha od potencijalnog nepovjerenja sugovornika.
“Ako iskreno kažem”
Slično kao i prethodna, ova fraza sugerira da govornik želi naglasiti svoju iskrenost, što može biti znak nesigurnosti. Upotreba ove fraze može otkriti nedostatak samopouzdanja u vlastite stavove ili izražavanje mišljenja.
“Bez uvrede, ali…”
Ova fraza često uvodi kritiku ili negativnu primjedbu, pokušavajući istovremeno umanjiti potencijalnu povredu osjećaja sugovornika. No, osobe koje često koriste ovu frazu često se trude balansirati između iskrenosti i straha od mogućeg sukoba, što može otkriti nesigurnost.
“Ne želim zvučati oholo, ali…”
Ova fraza unaprijed se ispričava kako bi ublažila dojam oholosti, što može ukazivati na nedostatak samopouzdanja. Osobe koje često koriste ovu frazu možda osjećaju potrebu da smanje vlastiti autoritet kako bi se uklopili ili izbjegli konflikte.
“Možda sam u krivu, ali…”
Ova fraza smanjuje autoritet govornika i sugerira da može biti riječ o nesigurnosti ili strahu od konfrontacije. Često se koristi kao mehanizam samozaštite kako bi se izbjegle moguće posljedice koje proizlaze iz donošenja čvrstih tvrdnji.
“Mislim da sam jedini, ali…”
Ova fraza sugerira osjećaj izolacije ili nedostatka podrške, što može proizaći iz nedostatka samopouzdanja. Osobe koje često koriste ovu frazu možda se suočavaju s potrebom da se distanciraju od svojih stavova kako bi izbjegle eventualno neprihvaćanje.
“Oprostite što ovo govorim, ali…”
Ova fraza djeluje kao vrsta isprike unaprijed kako bi se ublažile potencijalne negativne reakcije na izrečeno. Osobe koje često koriste ovu frazu možda se boje konflikta ili kritike te žele unaprijed ublažiti moguće nesuglasice.
“Moguće je da griješim, ali…”
Ova fraza ponovno ukazuje na nesigurnost i strah od izricanja čvrstih tvrdnji. Kada se ova fraza često koristi, može otkrivati osobu koja se boji izazivanja ili tvrdog stava te preferira ostati u neodređenom i manje izloženom položaju.
“Ne želim da ovo zvuči arogantno, ali…”
Ova fraza unaprijed se ispričava zbog mogućeg dojma arogancije, što može proizlaziti iz nedostatka samopouzdanja. Osobe koje često koriste ovu frazu možda se trude smanjiti dojam vlastite sigurnosti kako bi izbjegle negativne reakcije ili sukobe s drugima.
Ukratko, svaka od ovih suvišnih fraza nosi sa sobom određeni emocionalni teret i može ukazivati na potrebu za radom na samopouzdanju i iskrenijem izražavanju.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida
