Svi mi imamo svoje načine pronalaženja unutarnjeg mira. A mudrost drevne Kine ima svoje unikatne uvide.
Kineska filozofija je bogata mudrošću o postizanju ravnoteže i mira. Nije riječ o brzim rješenjima ili lakim trikovima; riječ je o razumijevanju sebe i svijeta oko sebe na dublji način.
Ovo je devet načina na koje Kinezi postižu svoj unutarnji mir
Neki od njih mogu i vama pomoći u svakodnevnome životu.
1) Prihvatite jednostavnost
U svijetu koji nas neprestano tjera da želimo više, činimo više i budemo više, kineska filozofija nas potiče da prigrlimo jednostavnost.
Ovaj princip je lijepo ilustriran u kineskoj umjetnosti kaligrafije. Svaki potez je promišljen i minimalistički, ali zajedno čine likove pune dubine i ljepote. Nema mjesta za nered ili višak.
Slično tome, u našim životima prihvaćanje jednostavnosti znači odricanje od nepotrebnog posjeda, smetnji i složenosti. Riječ je o fokusiranju na ono što je uistinu važno i odbacivanju ostaloga.
Jednostavnost potiče jasnoću uma i stvara prostor za unutarnji mir. Omogućuje nam da živimo promišljenije, cijeneći ljepotu svakog trenutka, a da se ne izgubimo u buci i kaosu modernog života.
2) Uskladite se s prirodom
U kineskoj filozofiji postoji duboko poštovanje i poštovanje prema prirodi. To se odražava u konceptu Yina i Yanga, koji predstavlja međuigru suprotstavljenih, ali komplementarnih sila u prirodnom svijetu.
Provodite više vremena u prirodnom okruženju, promatrajte ljepotu oko sebe i pokušajte živjeti u skladu s ritmovima prirode. To je blagi podsjetnik da smo samo mali dio većeg, prekrasnog svemira.
3) Njegujte ravnotežu
Ravnoteža je još jedno ključno načelo u kineskoj filozofiji, a usko je povezano s konceptom Yina i Yanga. Ideja je da svi aspekti života – rad i odmor, radost i tuga, aktivnost i pasivnost – trebaju biti u ravnoteži.
Ova ideja je duboko ugrađena u tradicionalnu kinesku medicinu, gdje se zdravlje vidi kao stanje harmonije ili ravnoteže unutar tijela.
4) Prihvatite nesavršenost
Kineski koncept ‘Wabi-sabi‘, posuđen iz japanske filozofije, uči nas pronaći ljepotu u nesavršenosti. Riječ je o prihvaćanju stvari onakvima kakve jesu.
Prihvaćanje nesavršenosti može biti oslobađajuće. Omogućava nam da budemo autentični, da učimo i rastemo te da pronađemo mir u sebi. Upamtite, savršeni ste takvi kakvi jeste – uz sve mane koje imate.
5) Vježbajte strpljenje
Strpljenje, ili “nai xin”, još je jedna vrlina koja se duboko poštuje u kineskoj kulturi. Riječ je o održavanju smirenog i pribranog stanja uma, čak i u teškim situacijama.
U našoj kulturi trenutnog zadovoljstva, strpljenje se može činiti kao izgubljena umjetnost. Želimo sve odmah – uspjeh, sreću, ljubav.
Ali život ne funkcionira tako. Pravi unutarnji mir dolazi kada naučimo čekati. Imati strpljenja sa samim sobom, s drugima i s ritmom života. Riječ je o razumijevanju da je za dobre stvari potrebno vrijeme i da postoji mudrost u čekanju.
Vježbanje strpljenja može biti izazovno, pogotovo kada nam stvari ne idu od ruke. Ali to je vještina koja se s vremenom može usvojiti.
A nagrada – osjećaj smirenosti i unutarnjeg mira – itekako je vrijedna truda. Strpljivim upravljanjem životnim plimama i tokovima gradimo otpornost, osnažujući se da se suočimo s izazovima smirenog i mirnog duha.
6) Njegujte unutarnju snagu
Kineska riječ za krizu je ‘weiji’, koja se sastoji od dva znaka: ‘wei’, što znači opasnost, i ‘ji’, što znači prilika.
Ovo sažima kinesko gledište o suočavanju s nedaćama – gledajući izazove ne samo kao prijetnje, već i kao prilike za rast i razvoj.
Kultivirati unutarnju snagu ne znači biti nepobjediv ili ravnodušan u životnim kušnjama. Umjesto toga, riječ je o razvijanju otpornosti – sposobnosti da se oporavite od neuspjeha i nastavite dalje, bez obzira na sve.
Ova otpornost dolazi duboko u nama, mjesto smirenosti i mira. Upravo taj unutarnji mir daje nam snagu da se suočimo sa svime što nam život baci na put. Stoga njegujte svoju unutarnju snagu, jer ona je vaš najveći saveznik u pronalaženju trajnog unutarnjeg mira.
7) Prihvatite Tao
Kineska filozofija taoizma daje nam prvu lekciju o pronalaženju unutarnjeg mira.
Tao, koji se slobodno može prevesti kao ‘put’, znači prihvatiti tijek života. Stvari treba prihvaćati onakvima kakve jesu i ne pokušavati prisiliti ili kontrolirati situacije. U našem modernom svijetu često pokušavamo život oblikovati prema ambicijama i željama. Ali ta stalna težnja može dovesti do stresa i nezadovoljstva.
Taoistički način razmišljanja potiče nas da se oslobodimo svojih vezanosti i očekivanja i umjesto toga prigrlimo prirodni tijek svemira. To ne znači odustajanje od naših ciljeva, već prihvaćanje činjenice da postoje stvari koje su izvan naše kontrole.
8) Vježbajte svjesnost
Svjesnost je još jedan koncept duboko ukorijenjen u kineskoj kulturi, posebice kroz budističke prakse.
Biti svjestan znači biti potpuno prisutan u trenutku, iskusiti život kako se odvija, bez prosuđivanja ili ometanja.
9) Odnosi vrijednosti
U kineskoj kulturi velik se naglasak stavlja na važnost odnosa i zajednice. To se vidi u konceptu ‘guanxi’, što otprilike znači ‘odnosi’ ili ‘veze’.
Guanxi se ne bavi samo umrežavanjem u poslovnom smislu. Riječ je o vrednovanju i njegovanju naših odnosa s obitelji, prijateljima i zajednicom. Riječ je o iskazivanju ljubaznosti, poštovanja i razumijevanja prema drugima.
Kada njegujemo snažne, smislene odnose, stvaramo sustav podrške koji nam može pomoći kroz životne uspone i padove. Saznanje da smo voljeni i cijenjeni donosi osjećaj sigurnosti i mira.
I nije riječ samo o primanju podrške. Biti tu za druge, pružiti ruku pomoći ili jednostavno slušati kada trebaju razgovarati može nam donijeti dubok osjećaj ispunjenosti i unutarnjeg mira.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Zašto bismo trebali zadržati zimski duh - Znanstveno objašnjenje o utjecaju dekoracija, božićnih svjetala i prirodnih elemenata na naše mentalno zdravlje.
Nakon dana ispunjenih druženjima, neredovitim snom, teškom hranom i stalnim izmjenama emocija, povratak u svakodnevicu često djeluje naglo, gotovo nasilno. Alarm ponovno zvoni prerano, obaveze se gomilaju, a tijelo i um još uvijek zaostaju negdje između posljednjeg druženja i želje za tišinom. Taj prijelaz iz blagdanskog kaosa u realnost mnogima predstavlja veći izazov od samih slavlja, jer zahtijeva istovremenu fizičku stabilizaciju i mentalno prizemljenje.
Obiteljske proslave često su jedinstvena kombinacija radosti, tradicije, zajedništva, ali i stresa, napetosti i neočekivanih situacija. Bilo da je riječ o Božiću, rođendanu, godišnjici ili novogodišnjoj večeri, okupljanje članova obitelji može brzo eskalirati u niz izazova – od neugodnih pitanja, preko suptilnih sukoba, do kaotične atmosfere koja prijeti da pokvari veselje. Za one koji žele preživjeti ovakve situacije, postoje učinkovite strategije koje kombiniraju diplomaciju, smirenost i osobnu taktiku, a koje vam omogućuju da proslava prođe mirno i bez nepotrebnog stresa.
Nakon razdoblja intenzivnih druženja, kasnih večeri i pretjerivanja u hrani i piću, tijelo i um često šalju jasne signale da im je potreban predah. Dani poslije fešte nisu samo fizički oporavak, već i prilika za vraćanje ravnoteže, usporavanje tempa i ponovno povezivanje sa sobom. Iako se često doživljavaju kao gubitak vremena ili lijenost, upravo su ti trenuci ključni za regeneraciju i dugoročno očuvanje energije.
Nije svatko ljubitelj velikih proslava, glasne glazbe i prenatrpanih prostora. Za mnoge, ideja da ostatak večeri provode kod kuće može zvučati dosadno, no zapravo to može postati prilika za stvaranje istinskog luksuznog iskustva za sebe. Samotna večer ne mora značiti prazninu ili izolaciju – ona može biti prostor opuštanja, introspektivnog užitka i male, osobne ceremonije koju rijetko imamo priliku prakticirati u užurbanom životu.
Dok se vani izmjenjuju pozivi na tulume, glasne večeri i društvena očekivanja, sve je više onih koji svjesno biraju ostati sami i pritom se osjećati dobro. Solitarna zabava odavno više nije znak povlačenja ili nedostatka društvenog života, već svjestan izbor koji omogućuje mir, kontrolu nad vlastitim vremenom i dublje povezivanje sa sobom. Kada se pravilno osmisli, večer provedena u samoći može biti jednako ispunjavajuća, zabavna i regenerirajuća kao i najuzbudljiviji izlazak.
Tulum kao društveni događaj često dolazi s nepisanim pravilima ponašanja, a jedno od najglasnijih je očekivanje da ćeš u nekom trenutku završiti na plesnom podiju. Glazba je glasna, svjetla su prigušena, atmosfera je užarena, a pritisak da se „opustiš“ i zaplešeš nerijetko stvara nelagodu kod onih koji tulume doživljavaju drukčije. Ne vole svi ples, ne osjećaju se svi ugodno u gomili i ne pronalaze svi zadovoljstvo u istoj vrsti zabave, no to ne znači da ne mogu uživati u večeri ili da su na pogrešnom mjestu.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
U povijesti suvremene filmske i televizijske umjetnosti rijetke su glumice koje su uspjele istodobno biti kultne, popularne i umjetnički relevantne kroz više desetljeća, a još rjeđe one koje su pritom ostale dosljedne vlastitom senzibilitetu i intelektualnoj preciznosti. Catherine O’Hara pripada upravo toj iznimnoj kategoriji. Njezina karijera, koja se proteže od improvizacijske komedije sedamdesetih godina do televizijskog vrhunca 21. stoljeća, predstavlja rijedak primjer evolucije talenta koji nikada nije izgubio ni oštrinu ni toplinu.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
Glumica Catherine O’Hara, poznata po ulogama u seriji Schitt’s Creek te filmovima Sam u kući i Best in Show, preminula je u dobi od 71 godine. Njezina menadžerica potvrdila je vijest za Variety. O’Hara je preminula nakon kratke bolesti.
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida