Glasnogovornica Taylor Swift Tree Paine odgovorila je na glasinu da se Taylor Swift udala za Joea Alwyna prije njihovog prekida ranije ove godine.
Par je bio u vezi šest godina prije nego su se razdvojili u travnju 2023. Tijekom vremena koje su proveli zajedno, Taylor Swift je napisala mnogo pjesama za koje fanovi vjeruju da govore o Joeu.
Njihov odnos ponovno je postao predmet rasprave nakon što je Taylor ovog tjedna objavila pjesmu nazvanu “You’re Losing Me“ na streaming platformama. Pjesma opisuje kraj veze, a neki fanovi su vjerovali da je u pjesmi riječ o Joeu.
Taylor Swift udana za bivšeg dečka – ili je to samo trač?
Međutim, koautor Jack Antonoff otkrio je da je pjesma napisana godinama prije raskida Taylor i Joea.
Usred novih glasina o njihovom odnosu, celebrity trač portal Deuxmoi inzistirao je da su Taylor Swift i Joe Alwyn sudjelovali na nekoj vrsti ceremonije slične vjenčanju prije nekoliko godina.
“Mislim da Swifties trebaju podsjetnik da samo zato što je Taylor napisala tužnu pjesmu o Joeu u prosincu 2021. ne znači da su se razišli oko tog vremena ILI da nije bila sretna tijekom 2022./23. Svaki par u dugotrajnoj vezi reći će vam da postoje usponi i padovi. Mogla je napisati pjesmu tijekom svađe i sutradan zaboraviti na to. Ona je Taylor Swift. Uvijek piše pjesme”, napisao je jedan fan.
Poruka se nastavila: “Mislim da ljudi također trebaju shvatiti da Jack Antonoff ima čudnu osobnost, a pravljenje grimasa ne znači da mrzi Joea Alwyna. On ima smiješan izraz lica. To je jednostavno on.”
“I naposljetku, ljudi trebaju prestati pokušavati prepisivati povijest. Viđena je s Joeom povremeno sve do 2023. godine. Govorila je o duljini njihove veze u pjesmi ‘Glitch‘ koja snažno implicira kontinuiranu šestogodišnju vezu (2190 dana). Čak i TI, Deuxmoi, sada pokušavaš tvrditi da si mislio da su prekinuli 2023. dok si tvrdio da su bili tajno vjenčani sve do i nakon što su prekinuli!! Smiješno. Veza je očito imala pukotine, kako se vidi u nekim pjesmama, ali nema dokaza da su se stvarno razišli godinu dana prije nego što smo znali, kako neki pokušavaju tvrditi.”
Deuxmoi je odgovorio, pišući: “Imala je ceremoniju ili 2020. ili 2021. godine u Velikoj Britaniji i to je opisano kao “brak”. Nikada nije postao zakonit. Umrijet ću ovdje! Stavi to na moj nadgrobni spomenik! Nemam razloga lagati, boli me briga što ona radi!!!!! Žao mi je što vam nije rekla o tome u pjesmi, ali samo zato što ne pjeva o nečemu ne znači da se to nije dogodilo!!!”
Tree je podijelila snimku objave na X (nekadašnjoj Twitter platformi) i spojila je s izjavom koja je uništila verziju događaja tog trač-računa.
“Dosta je ovih laži koje o Taylor izmišlja Deuxmoi”, napisala je. “NIKADA nije bilo nikakvog braka ili ceremonije. Ovo je luda stvar za objaviti. Vrijeme je da odgovaraš za bol i traumu koju uzrokuješ ovakvim objavama.”
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.