Za Božić ćete sigurno dobiti mnogo darova. Iako će vam se većina poklona svidjeti, postoje i oni koji vas neće previše, ili čak uopće oduševiti.
Što učiniti s takvim neželjenim poklonima?
Neželjeni pokloni često postanu nered, posebice ako ih imate puno
Može vam biti teško jer ne znate što učiniti s poklonom koji vam se ne sviđa. Vjerojatno ćete imati određenu dozu krivnje jer ste dobili dar koji vam se ne sviđa i koji vjerojatno nikada nećete koristiti.
Još je teže kada znate da je osoba koja vam ga je darovala uložila vrijeme, trud i emocije u kupovinu i darivanje.
Vjerojatno se pitate: “Je li u redu riješiti se poklona koji je pažljivo i s ljubavlju odabran?”, ili pak: “Je li nepristojno ne zadržati dar?”
S osjećajem krivnje zbog neželjenih poklona može pomoći knjiga briljantne Rachel Hoffman, “Unf*ck Your Habitat”.
“Prava vrijednost dara je u davanju i primanju. Sam dar je manje važan”, piše Rachel Hoffman.
Također je vrijedno priznati da neželjeni darovi kojih se ne riješite jednostavno stvaraju nered, stoga je dobro riješiti se takvog dara.
Neželjeni pokloni: Riješite ih se na ove načine
Ljubazno odbijte dar
Ovo je strategija koju možete koristiti samo s ljudima s kojima imate dobar odnos – obitelji ili prijateljima.
Primjerice, ako je dar odjeća, možete reći da vam se sviđa, ali boja ili veličina jednostavno ne odgovaraju, a usput provjerite ima li osoba koja vam je dala dar račun. Možete tražiti račun kako biste dogovorili zamjenu robe.
Vratite dar u dućan
Ponekad će promišljeni darivatelj uz dar priložiti i račun. Ovo je na neki način “besplatna propusnica” za vraćanje dara ako vam se ne sviđa. Vratite ga u dućan što prije i pazite na rok za povrat. Neke trgovine omogućit će vam da zamijenite neželjeni artikl čak i kada nemate račun.
Donirajte poklon dobrotvornim organizacijama
Možete odnijeti dar nekoj dobrotvornoj organizaciji, no osoba koja vam je dala dar ne smije znati da ste dar dali u dobrotvorne svrhe.
Dobiveni dar darujte nekome drugome
Postoje određena pravila kojih se trebate pridržavati kada darujete već dobiveni dar. Dar treba biti u originalnom pakiranju i neoštećen. Osoba koja vam je dala dar nikada ne smije saznati da ste dar proslijedili. Nemojte se zabuniti i ponovno pokloniti isti dar originalnom darivatelju. Također, novi primatelj nikada ne smije posumnjati da je dar koji mu dajete bio poklonjen vama.
Prodajte dar
Dar možete prodati, primjerice na eBay-u. Ovo je prilično siguran način za riješiti se dara, jer je malo vjerojatno da će osoba koja vam je poklonila dar, isti taj dar kupiti.
Prihvatite dar i ne žalite se
Ponekad morate prihvatiti da vam se dar neće svidjeti. S obzirom na to da se većina darova daje s ljubavlju i dobrom voljom, zadržati dar je uistinu pošteno i pristojno.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se od muškaraca i dalje često očekuje emocionalna suzdržanost, racionalnost i kontrola nad vlastitim unutarnjim stanjima, sve se jasnije otvara prostor za drukčije oblike izražavanja koji ne počivaju na tradicionalnim obrascima muškosti. Jedan od najsnažnijih i najprirodnijih kanala kroz koji se takva promjena odvija jest kreativna zajednica, odnosno prostor u kojem se umjetničke aktivnosti ne promatraju samo kao estetski ili kulturni čin, nego kao duboko transformativno iskustvo koje oblikuje emocionalnu pismenost, jača međuljudske odnose i omogućuje sigurnije suočavanje s unutarnjim svijetom.
U suvremenom načinu života koji je sve brži, zahtjevniji i često emocionalno iscrpljujući, pojam volontiranja nerijetko se promatra tek kao društveno poželjna aktivnost ili povremeni čin dobre volje, no njegova stvarna dubina i utjecaj daleko nadilaze jednostavnu ideju pomaganja drugima. Volontiranje je, u svojoj suštini, složen društveni i psihološki fenomen koji istodobno djeluje na zajednicu i na pojedinca, stvarajući mrežu odnosa, smisla i emocionalne stabilnosti koja se u znanstvenim istraživanjima sve češće povezuje s poboljšanjem mentalnog zdravlja, većom razinom životnog zadovoljstva te dugoročnom psihološkom otpornosti.
U suvremenoj estetici scenskog nastupa i fotografskog izraza granica između „prirodnog“ i „dotjeranog“ postaje sve fluidnija, gotovo neuhvatljiva, a upravo se u tom prostoru između vidi najviše kreativne zrelosti i profesionalne promišljenosti. Kombinacija brade i make-upa, nekoć rezervirana isključivo za kazališne ili filmske maske, danas je postala sofisticiran alat izgradnje vizualnog identiteta koji ne mora nužno biti prepoznat kao umjetno oblikovan, nego kao produžetak osobnosti, karaktera i narativa koji osoba želi komunicirati, bilo pred kamerom, bilo na pozornici.
U suvremenom društvenom kontekstu, u kojem se identitet mladih muškaraca oblikuje pod snažnim utjecajem digitalnih medija, ubrzanog načina života i često kontradiktornih poruka o tome što znači „biti muškarac“, sve se jasnije ističe potreba za strukturiranim i promišljenim oblicima mentorstva koji nadilaze tradicionalne okvire odgoja i obrazovanja. Mentorstvo mladim muškarcima kroz zdrav život i emocionalnu edukaciju ne predstavlja tek dodatni oblik podrške, nego se sve više prepoznaje kao ključan društveni alat koji može dugoročno utjecati na mentalno zdravlje, kvalitetu odnosa, radne navike i općenitu životnu stabilnost novih generacija.
U suvremenom načinu života, u kojem su brzina, učinkovitost i stalna dostupnost postali gotovo podrazumijevani standard, sve je manje prostora za tišinu, introspekciju i svjesno prepoznavanje vlastitih emocionalnih procesa. U takvom kontekstu praksa vođenja dnevnika zahvalnosti, osobito u muškoj populaciji, sve češće izlazi iz okvira alternativnih wellness navika i ulazi u prostor ozbiljno shvaćenih alata mentalne higijene, emocionalne stabilnosti i psihološke otpornosti. Iako se na prvi pogled može činiti jednostavnom i gotovo intimno privatnom navikom, dnevnik zahvalnosti u stvarnosti predstavlja strukturiranu metodu rada na sebi koja ima duboke posljedice na način na koji pojedinac interpretira vlastiti život, odnose i unutarnje stanje.
U suvremenom sportu, koji se sve češće promatra ne samo kroz prizmu natjecanja nego i kroz širi kontekst zdravlja, dugovječnosti i kvalitete života, sve se jasnije profilira jedan zanimljiv i važan fenomen: sportski timovi postaju mjesta u kojima se oblikuju preventivne zdravstvene navike, a zajedništvo koje se gradi na terenu sve češće prelazi u zajedničku brigu o tijelu izvan njega. U tom procesu posebno se ističu muški sportski timovi, u kojima se tradicionalno njeguje kultura izdržljivosti, fizičke snage i „toleriranja boli“, ali se istodobno postupno mijenjaju obrasci ponašanja te se preventivni zdravstveni pregledi počinju doživljavati kao sastavni dio sportskog identiteta, a ne kao iznimka ili slabost.
Briga o roditeljima u odrasloj dobi jedna je od onih životnih uloga koje se ne događaju naglo, nego se postupno uvlače u svakodnevicu, često neprimjetno, kroz sitne promjene u rutini, kroz telefonske pozive koji postaju češći, kroz liječničke nalaze koje treba objasniti, kroz organizaciju pregleda, lijekova i obveza koje su nekoć bile isključivo njihova briga. U tom procesu mijenja se ne samo dinamika odnosa između djece i roditelja, nego i način na koji osoba počinje promatrati vlastito tijelo, zdravlje i granice vlastite izdržljivosti. Ono što se isprva doživljava kao praktična pomoć, s vremenom postaje duboka unutarnja transformacija koja oblikuje svakodnevne navike, emocionalne reakcije i dugoročne životne odluke.
Dan nakon svečanosti na Instagramu je objavila niz fotografija, a među njima se našla i ona na kojoj u istoj haljini pozira u kadi sa svojim psom Amoreom
„Početkom ove godine bila sam hospitalizirana zbog poremećaja hranjenja. Bila sam ljutita, bolesna i vrlo usamljena”, napisala je Vivienne u opisu izložbe
U suvremenoj kulturi njege i osobnog identiteta, u kojoj se granice između estetike, zdravlja i rituala svakodnevnog opuštanja sve više brišu, pojam “wellnessa” prestaje biti rezerviran isključivo za spa centre, meditacijske aplikacije ili povremene vikend retreatove. On se, naprotiv, premješta u intimni prostor doma, u ogledalo kupaonice, u nekoliko minuta koje pojedinac posvećuje sebi bez žurbe i bez vanjskih očekivanja. U tom kontekstu, naizgled jednostavan spoj poput maske za lice i pažljivo njegovani brkovi dobiva neočekivanu, ali snažnu simboličku i praktičnu dimenziju. Taj spoj ne funkcionira samo kao rutina njege, nego kao mali, ponavljajući ritual u kojem se estetika, samopouzdanje i osobna disciplina isprepliću u jedinstvenom iskustvu.
U suvremenom načinu života, u kojemu se svakodnevica sve češće odvija u ubrzanom ritmu digitalnih komunikacija, kratkih poruka i površnih interakcija, društvene igre ponovno zauzimaju iznenađujuće važno mjesto kao jedan od rijetkih oblika društvene aktivnosti koji uspijeva istodobno povezati ljude, usporiti vrijeme i omogućiti kvalitetnu emocionalnu razmjenu. Iako se na prvi pogled mogu činiti tek kao oblik zabave ili nostalgije iz djetinjstva, društvene igre u posljednjih su desetak godina doživjele snažnu revalorizaciju u kontekstu mentalnog zdravlja, socijalne povezanosti i razvoja interpersonalnih odnosa, a njihova uloga sve se češće promatra kroz prizmu tzv. bonding rituala, odnosno svjesnih ili nesvjesnih društvenih praksi koje učvršćuju veze među ljudima.
