Mjesecima je pripremala ovaj trenutak: Lu Jakelić u zagrebačkom Boogaloou priredila večer o kojoj će se još pričati
Dva mjeseca intenzivnih proba i tim od dvadesetak suradnika stajali su iza koncertnog projekta kojim je Lu Jakelić, jedno od najupečatljivijih i najperspektivnijih glazbenih imena mlađe generacije, u zagrebačkom Boogaloou predstavila svoje dosad najambicioznije koncertno izdanje. Koncert se održao pod pokroviteljstvom i u sklopu 4. Playbox Shorts Film Festivala.
Nije to bio klasičan koncert, nego konceptualni show umjetničkog i festivalskog formata u kojem su se spojili glazba, ples, svjetlosni i videoefekti, moda i dramaturgija, čime je produkcija nadmašila klupske okvire. Magija, mistika, astrologija i svemir činili su okosnicu priče koja je povezala njezine dosadašnje albume i pjesme u jedinstven scenski svijet.
Lu je tijekom večeri pjevala, plesala, svirala klavir i gitaru, a posebno su do izražaja došle intimnije kantautorske izvedbe, među kojima su se izdvojile pjesme „Fragilna“ i „Polarna svjetla“. Publika je pjesme pratila uglas, a posebno su snažno odjeknule „Dužna sam ti barem ovu pjesmu“, „Amajlija“, „Sve o čemu sam šutjela“ i „Domine“.
Uz pjesme s dosadašnjih albuma, publika je dobila i prvi uvid u nadolazeći novi studijski album. Izvedene su „Prozirna“ i „Amajlija“, ali i još neobjavljeni „Ocean“, a novi materijal publika je dočekala snažnim reakcijama.
Iznenađenja su donijeli i gosti večeri. Grupa LELEK pridružila se Lu na pjesmi „Amajlija“, koju su izvele u posebnom aranžmanu, a potom su otpjevale i svoju eurovizijsku „Andromedu“. Posebnu reakciju publike izazvao je i Marko Kutlić, koji je Lu na pozornici iznenadio poklonom – gramofonom. Zajedno su izveli „21 gram“, nakon čega je Marko otpjevao i svoju pjesmu „Uzmi i drugi dio mene“. Publika je s velikim zanimanjem i toplinom pozdravila i govor te nastup beogradske pjevačice Rine, koja se također pridružila koncertnom programu.
Režiju i koreografiju potpisao je Diego Siqueira, koji je plesao za najveća regionalna glazbena imena, a njegova je vizija bila koncert približiti suvremenim konceptualnim produkcijama.
Jedno od najvećih iznenađenja večeri bila je video wall režija koja je, paralelno s nastupom, uživo pratila i prenosila svaki detalj izvedbe – od Lu i plesača do benda, koreografije i reakcija publike. Kamera je pratila zbivanja na pozornici, ali i ljude u publici, stvarajući dodatni audiovizualni sloj i iskustvo koje je koncert povremeno pretvaralo gotovo u filmski set.
Upravo je spoj svih produkcijskih elemenata ostavio snažan dojam na publiku, a reakcije nakon koncerta svodile su se na isti zaključak: produkcija je bila na svjetskoj razini i nalik onoj kakvu viđamo na velikim međunarodnim pozornicama.
Vizualni identitet zaokružila je custom made kreacija hrvatskog dizajnera Miomira Jelčića i njegova brenda M10, izrađena posebno za koncert.
Boogaloo je tako pokazao zašto se Lu sve snažnije pozicionira kao jedna od najupečatljivijih predstavnica nove generacije domaće glazbene scene. Umjesto klasične koncertne forme, ponudila je umjetnički i festivalski koncept kakav se rijetko viđa među domaćim glazbenicama njezine generacije. Boogaloo zato nije bio samo presjek onoga što je Lu Jakelić napravila dosad, nego prvi veliki pogled prema onome što slijedi.
MAXÉ Studio u zagrebačkom Arena Centru predstavio je svoju modnu priču na posebnom večernjem događanju koje je okupilo ljubitelje mode, dizajna i suvremene estetike. Uz Zagreb, multibrand koncept otvorio je i novu trgovinu u Dubrovniku.
Xiaomi je 17. studenoga 2026. u Parizu predstavio novu seriju pametnih telefona Xiaomi 18 Pro, koju čine modeli Xiaomi 18 Pro i Xiaomi 18 Pro Max. Riječ je o uređajima iz najvišeg cjenovnog razreda koji donose drukčiji pristup korištenju pametnog telefona zahvaljujući dodatnom zaslonu na stražnjoj strani kućišta, fotografskom sustavu razvijenom u suradnji s Leicom i novim Qualcommovim procesorima izrađenima u 2-nanometarskom proizvodnom procesu. Oba modela koriste operacijski sustav Xiaomi HyperOS 4, imaju silicij-ugljične baterije velikog kapaciteta i podržavaju funkcije umjetne inteligencije namijenjene fotografiranju, prevođenju, obradi sadržaja i svakodnevnom radu. Razlike između uređaja prvenstveno se odnose na veličinu, procesorske mogućnosti, kapacitet baterije i pojedine fotografske komponente, dok je većina novih funkcionalnosti dostupna na oba modela.
Brend koji mnogi kupci prepoznaju po dugogodišnjem web shopu, također nudi hotelima, kampovima, iznajmljivačima, luksuznim vilama, domovima za starije osobe i zdravstvenim ustanovama veleprodajne uvjete, personalizaciju i podršku komercijalista.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.