Je li ovo najljepša poliklinika u Zagrebu? Zavirili smo u novi interijer koji izgleda poput boutique hotela

To je pitanje bilo polazište arhitektice Ane Popović Vujović pri oblikovanju interijera oftalmološke Poliklinike Videa, otvorene u sklopu Bundek centra. Umjesto klasične čekaonice i očekivane estetike zdravstvene ustanove, nastao je prostor koji se karakterom približava suvremenom hotelskom lobbyju.

Ideja pritom nije bila prikriti medicinsku funkciju prostora, nego promijeniti osjećaj koji ona izaziva. „Kada smo krenuli razvijati koncept, jedno od glavnih pitanja bilo je kako prostor zdravstvene ustanove osloboditi hladnoće koju često povezujemo s medicinskim interijerima. Pacijenti na pregled nerijetko dolaze s određenom dozom nelagode ili neizvjesnosti, zbog čega smo željeli da ih prostor već pri prvom susretu na neki način smiri. Nismo željeli klasičnu čekaonicu, nego suvremen, profinjen i topao prostor koji će pružati osjećaj sigurnosti i povjerenja“, objašnjava arhitektica Ana Popović Vujović.

Interijer se temelji na svijetloj i neutralnoj paleti sa zemljanim tonovima, dok se drvo, keramika, imitacija kamena, brončano staklo i brončana ogledala izmjenjuju kroz prostor. Pojedini detalji diskretno upućuju na njegovu namjenu. Brončano staklo i ogledala stvaraju asocijaciju na optiku i naočale, bez doslovnih motiva vezanih uz oftalmologiju.

Namještaj organskih linija, zaobljene forme i mekane površine dodatno udaljavaju prostor od uobičajenog medicinskog interijera. Dojam čistoće i profesionalnosti ne gradi se klasičnom sterilnom estetikom, nego izborom materijala, proporcijama i precizno oblikovanim detaljima.

Veliku ulogu ima prirodno svjetlo. Staklene fronte s dvije strane omogućuju mu da prodire duboko u prostor recepcije i čekaonice, dok se interijer duž jedne strane otvara prema vanjskom zelenilu. Pogled prema vegetaciji tako postaje dio prostora, umjesto da čekaonica ostane zatvoren i od vanjskog svijeta odvojen ambijent.

U njegovu središtu nalazi se recepcija, oblikovana gotovo kao samostalan arhitektonski objekt. Keramika izraženog karaktera čini je vizualnim središtem interijera, dok je sve oko nje namjerno smirenije.

„Recepciju smo promatrali kao centralni, reprezentativni element prostora, gotovo kao skulpturu. Njezina keramika ima snažan karakter, pa smo sve oko nje svjesno smirili. Upravo nam je taj odnos bio važan, postići dojam profinjenosti i određene razine luksuza, ali bez hladnoće i pretencioznosti“, kaže Popović Vujović.

Rasvjeta je projektirana kao dio arhitekture. Indirektni izvori integrirani su u stropove, zidove i namještaj, gdje osvjetljavaju teksture i prate linije prostora. Posebno dolaze do izražaja u zonama udaljenijima od staklenih pročelja, u kojima nadomještaju manjak prirodnog svjetla i stvaraju mekši prijelaz između pojedinih dijelova interijera.

Iza tih oblikovnih odluka nalazi se vrlo konkretna namjera. Čekanje oftalmološkog pregleda ili zahvata za mnoge pacijente uključuje određenu razinu nelagode, pa prostor nije zamišljen tek kao mjesto između dolaska i ulaska u ordinaciju. Trebao je postati dio iskustva pacijenta od trenutka kada uđe u polikliniku.

Takav pristup povezan je i s načinom na koji je zamišljena sama Poliklinika Videa. Riječ je o oftalmološkoj ustanovi usmjerenoj na dugoročnu brigu o zdravlju očiju, od redovitih pregleda i napredne dijagnostike do liječenja glaukoma, operacije mrene, zamjene očne leće i skidanja dioptrije. Ideja je pratiti zdravlje očiju kroz različita životna razdoblja i terapiju prilagoditi pojedinom pacijentu.

„Videa je nastala iz ideje da briga o vidu ne bi trebala početi tek kada se pojavi problem niti završiti nakon pregleda ili zahvata. Želimo biti mjesto kojem se pacijent i njegova obitelj vraćaju kroz različite životne faze i u kojem znaju da netko dugoročno brine o njihovu vidu. Naša filozofija zapravo je vrlo jednostavna – ne liječimo samo oči, čuvamo sve one doživljaje zbog kojih nam je dobar vid važan. Prvi pogled djeteta na školsku ploču, lice osobe koju volimo, putovanja, posao, knjigu koju čitamo ili trenutke s obitelji“, kaže Ana Kričković, ravnateljica poliklinike.

Kako objašnjava, stručnost i suvremenu tehnologiju željeli su povezati s personaliziranim pristupom u kojem pacijent nije sveden na jedan pregled ili zahvat. Isti princip primijenjen je na prostor.

„Nismo željeli demonstrativan luksuz niti klasičnu sterilnu estetiku zdravstvene ustanove, nego boutique iskustvo koje se prepoznaje u detaljima, odnosu i osjećaju da poštujemo vrijeme i potrebe svakog čovjeka koji nam dolazi. Interijer je zato fizički nastavak naše filozofije – precizan i promišljen, ali istodobno topao i nenametljiv. Želimo da već pri prvom ulasku pacijent osjeti ono što želimo graditi kroz svaki sljedeći kontakt s Videom: stručnost bez distance, izvrsnost bez pompe i odnos koji ne završava izlaskom iz ordinacije“, ističe Kričković.

Nakon 20 godina iskustva u industriji, dodaje, željeli su povezati liječnički tim i tehnologiju s načinom na koji pacijent doživljava svaki drugi dio posjeta, od prvog kontakta i boravka u prostoru do liječenja i kasnijeg praćenja.

Arhitektura je tako dobila zadatak koji nadilazi samo oblikovanje čekaonice, ordinacija i komunikacijskih prostora. „Kvalitetno projektiran prostor za mene uvijek mora ostvariti dijalog s ljudima koji ga koriste. Mora biti funkcionalan i estetski prepoznatljiv, ali prije svega treba stvarati osjećaj ugode i sigurnosti. Kod Videe smo željeli da prostor bude odraz onoga što se u njemu događa – stručnosti, preciznosti i posvećenosti čovjeku. Upravo je povezanost prostora, usluge i korisnika bila temelj cijelog projekta“, zaključuje Ana Popović Vujović.

Rezultat je interijer koji na prvi pogled ne mora otkriti da se iza njegovih vrata nalazi zdravstvena ustanova. Umjesto klasične medicinske čekaonice, pacijenta dočekuju prirodno svjetlo, pogled na zelenilo, topli materijali i mekše forme. Prostor pritom ne pokušava sakriti svoju funkciju. Samo je ne pretvara u svoju jedinu temu.