
Jerry Heil i Baby Lasagna napokon snimili duet! ‘MEOW’ donosi neočekivani spoj popa, rocka i tri jezika
Dvoje najvećih miljenika publike s Eurosonga 2024. službeno je udružilo snage.
20 studenoga 2026

Nova regionalna kriminalistička psihološka triler-serija Trezor, koju potpisuje slovenski redatelj Matevž Luzar, predstavljena je publici na 32. Sarajevo Film Festivalu. U okviru festivalskog programa Pretpremijere serije, u Cineplexxu su prikazane prve dvije epizode serije koja će na jesen biti dostupna i televizijskoj publici.
Trezor je nastao u produkciji RTV Slovenija i hrvatske produkcijske kuće Antitalent, uz koproducentsko sudjelovanje Hrvatske radiotelevizije i Radiotelevizije Crne Gore te uz potporu Slovenskog filmskog centra. Projekt pritom ima posebno mjesto u regionalnom televizijskom prostoru jer predstavlja prvu koprodukciju triju nacionalnih televizijskih kuća iz Slovenije, Hrvatske i Crne Gore. Takav produkcijski okvir seriji daje dodatnu vrijednost, ali istodobno potvrđuje potencijal regionalne suradnje u stvaranju ambicioznog i sadržajno zahtjevnog televizijskog programa.
Radnja serije počinje neobičnim događajem. Sonja Kern, samohrana majka i zaštitarka, budi se na podu opljačkanog bankarskog trezora bez sjećanja na prethodnu noć. Tragova provale nema, alarm se nije oglasio, a snimke nadzornih kamera ne nude objašnjenje događaja. Budući da je jedina osoba pronađena u banci, Sonja postaje glavna osumnjičenica, dok policijska istraga pokušava rekonstruirati ono što se dogodilo.
Kako se njezino sjećanje postupno vraća, slučaj dobiva šire i složenije dimenzije. Istraga više nije usmjerena samo na pljačku banke, nego otvara pitanja povezanosti politike, novca i moći te položaja pojedinca unutar sustava koji je daleko veći od njega samoga. Kroz priču o naizgled nemogućem zločinu serija gradi psihološku napetost i istodobno propituje granice osobne odgovornosti, povjerenja i slobode.
Glavnu ulogu Sonje Kern tumači Tina Vrbnjak, kojoj je upravo položaj obične žene suočene s okolnostima koje ne može kontrolirati bio jedan od ključnih izazova projekta. Vrbnjak ističe da Trezor kroz priču o pljački banke na suptilan način govori o funkcioniranju sustava, odnosima moći te nemoći pojedinca i institucija. Posebnu je pažnju posvetila unutarnjem svijetu Sonje, njezinim strahovima, nepovjerenju i potrebi za slobodom. Nakon buđenja u trezoru njezin se život iz temelja mijenja, a žena koja je dotad nastojala ostati neprimjetna prisiljena je suočiti se s okolnostima i preuzeti aktivnu ulogu u vlastitoj priči.
Za Tinu Vrbnjak posebno je značajno i to što je prvi susret serije s publikom održan upravo u Sarajevu. Sarajevo Film Festival prepoznala je kao mjesto posebne energije i otvorenosti, u kojem se susreću različite kulture, umjetnički izrazi i filmske priče. Upravo zato festivalska premijera predstavlja važan trenutak za projekt koji od početka počiva na povezivanju autora i glumaca iz više zemalja regije.
Glumačku postavu, uz Tinu Vrbnjak, čine Nataša Barbara Gračner, Nejc Cijan Garlatti, Petja Labović, Jana Zupančič, Leon Lučev, Barbara Nola, Aleksandar Gavranić i Mišo Obradović. Međunarodni sastav ekipe dodatno naglašava regionalni karakter serije i njezinu produkcijsku ambiciju.
Barbara Nola u seriji tumači Sonjinu majku, a projekt smatra važnim upravo zbog mogućnosti koju pruža regionalna suradnja. Ističe da povezivanje triju nacionalnih televizijskih kuća otvara prostor za kvalitetniji televizijski sadržaj, ali i za razmjenu iskustava među umjetnicima i profesionalcima iz različitih sredina. Takav model produkcije, smatra Nola, može postati primjer budućim projektima jer istodobno omogućuje televizijskim kućama učinkovitije korištenje produkcijskih resursa, gledateljima donosi ambiciozniji program, a umjetnicima pruža priliku za rad s kolegama s kojima se inače možda ne bi susreli.
Nola posebno izdvaja suradnju s Matevžom Luzarom, kojeg opisuje kao preciznog i talentiranog redatelja, kao i iskustvo rada sa slovenskim dijelom glumačke ekipe. Za nju je dodatni izazov predstavljao rad na slovenskom jeziku, što je projektu donijelo i novu profesionalnu dimenziju.
Trezor je osmislio, režirao i, zajedno sa Stefanom Boškovićem, Mihom Hočevarom i Srđanom Koljevićem, napisao Matevž Luzar. Autorski tim čine i direktor fotografije Miloš Srdić, scenograf Miha Knific, kostimografkinja Nadja Bedjanič i skladatelj Davor Herceg. Riječ je o suradnicima s kojima je Luzar već radio na seriji Jezero, što je dodatno pridonijelo kontinuitetu autorskog pristupa i vizualnog identiteta novog projekta.
Serija se sastoji od pet epizoda, svaka u trajanju od približno 50 minuta. Nakon festivalskog predstavljanja u Sarajevu, Trezor će na jesen stići i na televizijske ekrane, čime će regionalni projekt započeti svoj širi susret s publikom.
Svojom pričom, autorskim pristupom i produkcijskim okvirom Trezor donosi kriminalistički triler koji ne ostaje ograničen na pitanje tko stoji iza pljačke, nego kroz osobnu priču glavne junakinje otvara širu sliku društva u kojem se granice između pojedinca, institucija i centara moći postupno brišu. Sarajevska pretpremijera tako je označila početak javnog života serije koja ambiciju regionalne suradnje povezuje s pričom o čovjeku koji se, gotovo preko noći, mora suprotstaviti sustavu koji ga je već unaprijed označio kao krivca.


Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
22 studenoga 2026

U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
22 studenoga 2026

U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.
22 studenoga 2026

U suvremenom životu, koji je obilježen ubrzanim ritmom, stalnom izloženošću informacijama i gotovo neprekidnom potrebom za reakcijom, sve se češće javlja potreba za praksama koje ne služe produktivnosti, nego unutarnjem smirenju, promatranju i povratku sebi. U tom se kontekstu fotografija, i to ne kao tehnički ili profesionalni alat, nego kao osobni, gotovo intimni ritual, sve snažnije pozicionira kao oblik introspektivnog samoproučavanja. Ona pritom prestaje biti samo sredstvo bilježenja stvarnosti i postaje prostor susreta s vlastitim mislima, emocijama i unutarnjim stanjem, pri čemu objektiv kamere ne funkcionira kao distanca od svijeta, nego kao suptilan most prema vlastitom unutarnjem iskustvu.
21 studenoga 2026

Razvoj nosivih tehnologija u posljednjem desetljeću otvorio je sasvim novo poglavlje u području muškog zdravlja, osobito kada je riječ o preventivnoj medicini i ranom otkrivanju promjena na prostati, organu koji je zbog svoje anatomske pozicije i osjetljivosti često izložen kasnom dijagnosticiranju, pri čemu je važno odmah naglasiti da se sve što se u nastavku opisuje odnosi na tehnološke sustave potpore i praćenja koji ne mogu zamijeniti pregled kod doktora, nego isključivo služe kao pomoćni alati u svakodnevnom praćenju stanja organizma.
21 studenoga 2026