Bivša televizijska voditeljica i manekenka Iva Jerković proslavila je 45. rođendan, a posebne trenutke podijelila je s pratiteljima na Instagramu. Uz brojne čestitke koje su pristigle ispod objave, pažnju je privukla fotografija na kojoj pozira sa svojom kćeri Rinom Ami, koju javnost nema priliku često vidjeti.
Djevojčica je u međuvremenu izrasla u pravu malu ljepoticu, a pratitelji su u komentarima primijetili kako iz godine u godinu sve više nalikuje svojoj poznatoj majci.
Iva je za rođendansku proslavu odabrala upečatljivu crvenu haljinu australskog brenda Misha. Riječ je o modelu Sierra Jersey Gown, čija se cijena kreće oko 440 američkih dolara.
Haljina je izrađena od mekanog cupro jersey materijala koji elegantno prati liniju tijela, a ističe se drapiranim gornjim dijelom, asimetričnim izrezom u struku i dugom lepršavom suknjom. Spoj jednostavnog kroja i intenzivne crvene boje čini je idealnim izborom za svečane prigode.
Australski brend posljednjih je godina stekao veliku popularnost među poznatim damama zahvaljujući minimalističkom dizajnu, kvalitetnim materijalima i krojevima koji laskaju različitim figurama.
Styling je zaokružila zlatnim satom i jednostavnim sandalama, ostavljajući haljinu u prvom planu. S druge strane, mala Rina Ami nosila je bijelu plisiranu haljinicu ukrašenu mašnom, uz srebrne sandale, pa je njihov usklađeni izgled izazvao brojne pozitivne reakcije.
Ispod objave nizale su se rođendanske čestitke i komplimenti, a mnogi su primijetili kako Iva njeguje bezvremenski stil koji godinama ostaje prepoznatljiv.
Osnovu kombinacije čine bijela majica kratkih rukava s reljefnim natpisom „BERBA 1971” u svijetloplavoj boji i crne traperice visokog struka, blago suženog kroja
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.