Naravno da Iva Radić ljeto provodi u CHANEL kupaćem kostimu koji svi žele
Jednodijelni kupaći kostim s prepoznatljivim CHANEL potpisom, koji nosi Iva Radić, domaća poduzetnica, bivša manekenka i osnivačica portala Journal.hr, predstavlja spoj luksuza, suvremenog ljetnog stila i nenametljive elegancije. Poznata po profinjenom modnom senzibilitetu i estetici koja spaja klasiku i suvremene trendove, Iva i ovim odabirom potvrđuje svoj status jedne od najbolje odjevenih domaćih poduzetnica.
Model uske siluete izveden je s tankim naramenicama koje naglašavaju profinjenost linije ramena i dekoltea, dok visoko rezani donji dio vizualno izdužuje figuru i stvara sofisticiran, ženstven izgled. Kroj odiše jednostavnošću, ali istodobno nosi snažan modni karakter, što ga čini idealnim izborom za luksuzni ljetni odmor.
Posebnu pažnju privlači bogata višebojna tekstura tkanine isprepletena prepoznatljivim CHANEL natpisima koji se ponavljaju na cijeloj površini kostima. Dominantni tonovi plave, crvene i srebrnaste stvaraju dinamičan vizualni efekt, dajući modelu dozu modernog glamura bez pretjerane upadljivosti. Upravo ta kombinacija luksuzne estetike i sportske funkcionalnosti čini ovaj model jednim od onih komada koji jednako dobro funkcioniraju na plaži, uz bazen ili kao dio sofisticiranog resort stylinga.
Minimalistička konstrukcija kostima dopušta da prepoznatljiva estetika modne kuće CHANEL ostane u središtu pozornosti, dok kroj prati siluetu i naglašava eleganciju. Riječ je o komadu koji nadilazi sezonske trendove i pripada kategoriji luksuznih ljetnih klasika – onih koji se ne kupuju samo za jedno ljeto, već postaju trajni dio garderobe.
Iva Radić i ovaj put potvrđuje kako su odmjerenost, kvaliteta i bezvremenski dizajn najvažniji elementi suvremenog luksuza. Odabirom ovog Chanelovog jednodijelnog kupaćeg kostima istaknula je estetiku koja ne prati prolazne trendove, već njeguje eleganciju, samopouzdanje i profinjen osobni stil.
U svijetu luksuzne mode upravo su ovakvi modeli razlog zbog kojeg jednodijelni kupaći kostim ponovno zauzima vodeće mjesto među najpoželjnijim ljetnim komadima. CHANEL ovim dizajnom potvrđuje kako kupaći kostim može biti istovremeno modna izjava, simbol prestiža i izraz sofisticiranog životnog stila – upravo onakvog kakav Iva Radić već godinama dosljedno predstavlja.
Osnovu kombinacije čine bijela majica kratkih rukava s reljefnim natpisom „BERBA 1971” u svijetloplavoj boji i crne traperice visokog struka, blago suženog kroja
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.