Maja Šuput pronašla je traperice za kojima postoji lista čekanja, a mnogi tvrde da laskaju stražnjici bolje od bilo kojeg drugog modela
Loeweove traperice koje nosi Maja Šuput jedan su od najpoželjnijih modnih komada sezone i pripadaju onoj rijetkoj skupini dizajnerskih modela koji su gotovo trenutačno nestali s polica luksuznih butika. Njihova cijena od 1.250 američkih dolara, uz činjenicu da za njih postoji i lista čekanja, dovoljno govori o statusu koji su stekle među ljubiteljima visoke mode. Riječ je o modelu koji je u vrlo kratkom roku postao svojevrsni simbol suvremenog luksuznog denima, a nose ga modne insajderice, influencerice i zaljubljenici u dizajnerske komade koji prate svaki novi trend modne kuće Loewe.
Model je izrađen u karakterističnoj baggy silueti koja donosi ležeran, ali iznimno promišljen izgled. Traperice imaju srednje visok struk koji elegantno prati liniju tijela, dok ravno krojene, široke nogavice pune dužine stvaraju opuštenu i modernu siluetu. Klasično kopčanje gumbom i patentnim zatvaračem, zajedno s ušicama za remen, zadržava bezvremensku funkcionalnost traperica, dok bočni i stražnji džepovi naglašavaju njihov svakodnevni karakter.
Najprepoznatljiviji detalj nalazi se na području koljena, gdje dominira veliki Anagram motiv, jedan od zaštitnih znakova modne kuće Loewe. Motiv je izveden u kontrastnoj bijeloj boji te djeluje poput umjetničkog potpisa na plavom traperu, pretvarajući inače klasičan komad odjeće u dizajnersku izjavu. Na stražnjem dijelu nalazi se i utisnuta kožna etiketa od teleće kože s logotipom brenda, diskretan detalj koji dodatno potvrđuje njihovo luksuzno podrijetlo.
Izrađene od kombinacije pamuka i poliestera te proizvedene u Italiji, ove traperice spajaju kvalitetnu izradu s prepoznatljivom estetikom koju posljednjih sezona promovira Loewe. Upravo zbog spoja minimalističkog kroja i upečatljivog dizajnerskog potpisa postale su jedan od najtraženijih komada ove modne kuće, a činjenica da su rasprodane te da za njih postoje liste čekanja, samo potvrđuje koliko su poželjne među istinskim fashionistima. Maja Šuput svojim ih je stylingom još jednom istaknula kao komad koji bez mnogo dodataka može postati apsolutni fokus cijelog outfita.
Voditeljica je još jednom dokazala da se ulaganje u kvalitetne modne komade itekako isplati – njezina omiljena Missoni haljina i danas izgleda jednako aktualno kao i kada ju je prvi put odjenula.
Postoje modni komadi koji se vraćaju gotovo neprimjetno, a onda odjednom izgledaju kao da nikada nisu ni otišli. Traper je upravo takav komad, posebno kada govorimo o estetici ranih dvijetisućitih, vremenu u kojem su jeans, Amerika i pop kultura zajedno stvarali jednu od najprepoznatljivijih modnih slika tog desetljeća. Taj duh danas se vrlo lako prepoznaje u outfitu poznate domaće poduzetnice Jane Dužanec, koja je traperu pristupila na način koji istodobno podsjeća na zlatno doba američkog popa i izgleda suvremeno, ženstveno i elegantno.
U kreativnim industrijama talent je važan, znanje je nužno, iskustvo se s vremenom pokazuje neprocjenjivim, a tehnička izvedba često predstavlja osnovu bez koje je teško uopće ući na tržište, no ono što dugoročno razlikuje jednog kreativca od drugoga najčešće nije količina vještina koju može ponuditi, nego sposobnost da razvije prepoznatljiv način razmišljanja, rada i izražavanja. Vlastiti stil nije samo estetska karakteristika niti nešto što se može svesti na nekoliko vizualnih ili jezičnih elemenata po kojima će publika prepoznati nečiji rad, nego je riječ o mnogo dubljoj profesionalnoj vrijednosti koja nastaje iz kombinacije iskustva, ukusa, znanja, osobnih interesa, kulturnih utjecaja, profesionalne discipline i načina na koji pojedinac promatra svijet. Upravo zato vlastiti potpis s vremenom može postati jedan od najvrjednijih oblika kapitala koji kreativac posjeduje, jer ga je teško kopirati, teško zamijeniti i gotovo nemoguće izgraditi preko noći.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bilo da se nakon ljetne pauze vraćamo u poznate školske klupe, krećemo na fakultet ili jednostavno ulazimo u novu sezonu s potrebom da osvježimo svakodnevni stil. Povratak u školu odavno više nije samo pitanje rasporeda, novih udžbenika i prvog dana nastave, nego i trenutak u kojem se ponovno slaže vlastita svakodnevica, upoznaju novi ljudi, stvaraju nove uspomene i traže načini da osobni stil dobije novo lice. Upravo zato Back to School sezona postaje prilika da se početak nove školske godine obilježi komadima koji nisu samo praktični, nego i dovoljno upečatljivi da postanu dio osobnog stila.
U svijetu koji je gotovo opsjednut novim, starost je postala pomalo neobičan oblik luksuza. Svakoga dana pojavljuju se novi proizvodi, novi brendovi, novi restorani, nove kolekcije, novi koncepti interijera, nove tehnološke platforme, nove pjesme i nove poslovne ideje koje u kratkom vremenu uspijevaju privući pažnju javnosti, algoritama i tržišta, ali samo rijetke među njima uspijevaju napraviti ono što je u suvremenoj ekonomiji zapravo mnogo teže od samog lansiranja: ostati relevantne. Novost može proizvesti interes, može stvoriti promet i može osigurati naslovnicu, ali sama po sebi ne predstavlja dokaz vrijednosti. Povijest kulture, dizajna, mode, gastronomije i poduzetništva iznova pokazuje da između nečega što je trenutačno popularno i nečega što će za dvadeset ili pedeset godina još uvijek imati smisla postoji velika razlika.
Nova školska godina uvijek donosi osjećaj novog početka, bez obzira na to vraćamo li se u poznate školske klupe, krećemo u novu školsku godinu ili započinjemo studentsko poglavlje koje sa sobom donosi drukčiji ritam, nove obaveze i nove izazove. Upravo je zato povratak u školu mnogo više od samog povratka svakodnevnim obavezama, jer označava trenutak kada ponovno slažemo svoj ritam, susrećemo poznata lica, vraćamo se treninzima, dogovaramo druženja i polako prihvaćamo sve ono što donosi nova sezona.
Živimo u vremenu u kojem je gotovo svaka praznina postala prilika za posezanje za ekranom. Čekanje u redu više nije samo čekanje, nekoliko minuta prije spavanja rijetko ostaje nekoliko minuta tišine, vožnja tramvajem gotovo automatski postaje vrijeme za pregledavanje sadržaja, a trenutak u kojem nemamo što raditi sve češće doživljavamo kao problem koji treba što prije riješiti. Dovoljno je nekoliko sekundi bez podražaja da ruka sama potraži telefon, da se otključa ekran i da se pred očima pojavi beskonačan niz poruka, fotografija, vijesti, videa i obavijesti koje privremeno ispune prostor koji je prije pripadao dosadi, razmišljanju ili običnom promatranju svijeta oko sebe. Ono što je nekoć bilo normalno stanje ljudskog života, odnosno mogućnost da jednostavno sjedimo i ne radimo ništa, danas mnogima postaje gotovo neugodno iskustvo.