Zlatan Stipišić Gibonni u posljednje je vrijeme aktivniji na Instagramu, gdje dijeli svoja sjećanja na neke od kultnih događaja iz glazbene povijesti. Kako kaže, ne želi da u zaborav odu stvari o kojima ga nitko ne pita pa se tako prisjetio nastanka kultne Cesarice. ‘Ovo ovdje je moje djetinjstvo. Ovdje smo se okupljali mi osmoškolci sa srednjoškolcima koji su nas željeli upoznati s duhanskim proizvodima. To tako ide. Nemoj to pućkat, nego uvlači. Tu se uvlačilo, a povraćalo se tamo‘, priča Gibonni dok pokazuje stepenice na kojima je provodio osnovnoškolske dane s ekipom, a potom i prostor iznad njih:
‘Vidi, prika, vidiš li prizemlje, prvi kat, drugi kat… Vidiš di je klima s onim plavim selotejpom? Znači, ja sam ti tu živija. Zašto mi je to važno? Proba sam ljudima par puta s bine ispričat kako je nastala pjesma Cesarica. Bili dvori, svitlo, sunce, zlatni konci… romantika teška… Pazi, u kojoj je zgradi to nastalo, razumiš‘, govori Gibonni u drugom videu pokazujući svoju nekadašnju zgradu.
‘Znači, od klime desno ti je bija balkon, sad su ga zatvorili ovi novi stanari, tu je bija balkon i zelena kanta od škovaca. Ja san tu napisa pjesmu Cesarica, a ‘72., dvadeset godina prije, stari šjor Ljubo je napisa pismu Dalmatino, povišću pritrujena na istoj lokaciji‘, otkrio je.
Potom je Cesaricu dao skladatelju Zdenku Runjiću.
Nastavite čitati nakon oglasa
‘E, sada, kako san ja to pokaza Zdenku, a Zdenko zva Olivera: ‘Oćeš uzet?’, ‘Oću!’ I Oliver se zagrija i Oliver pita: ‘Jel’ još nešto pišeš?’ A ja, kakav sam, takav sam, malo i egomanijak, ja mu se pohvalin s jednon pismom, s kojon se nisan smija pohvalit. U koju se on smrtno zaljubija! A ta pjesma nije bila ni za prodaju, ni za darivanje. Jer, ona je već darovana bila. Kako tada bijah egzistencijalno raskliman totalno, ništa svojoj curi nisan moga kupit, nego joj napisat pismu! Napisa san joj tu jednu pismu u koju se Oliver zaljubija. I njemu je nisan moga dat’.
‘I jedan dan ovde uplovljava crna Toyota, ovde među ovin fićama, škodama. Barba Oliver Dragojević dolazi gori i penje se i pita Sanju da mu da dozvolu i da ta pisma, iako je za nju, da je on mora pivat, da je to najbolje šta je čuja u životu. I mi njemu ne možemo objasnit da je to dio romanse: ‘Ti si romantičan čovik, ti bi to triba razumit’. I on je to na kraju razumija! Ali je svejedno, kad ja nisan bija blizu, piva na svojim koncertima.
Šta je epilog svega? Znači, jedan dobar čovik, koji ne može izdržat to ne pokazat ljudima, mi koji držimo do emocije više nego do slave i sredstava i treće lice priče, moje kolege špijuni, koji su čuli tu pismu i totalno je iskasapili, od te krave napravili toliko šnicela… toliko toga možete čut na radiju da meni dođe za poludit! Ali, evo, izdrža san… Znači crna Toyota, ‘Cesarica‘, Put Skalica 49, aufiderzen!’, završio je Gibonni.
