Madonnin šešir s Met Gale je privukao pažnju, ali Severina je sličan nosila još prije 20 godina

Severina je objavila fotografiju Madonninog šešira i onog koji je izradio Kulaš.

06 svibnja 2026

Madonnin šešir s Met Gale je privukao pažnju FOTO: Instagram
HELLO
HELLO! #HelloItsMe

Jedan od najupečatljivijih trenutaka ovogodišnje Met Gale bio je dolazak Madonne, koja se pojavila u kostimu inspiriranom nadrealističkim djelom ‘The Temptation of St. Anthony. Fragment II” umjetnice Leonore Carrington iz 1945. godine.

Nosila je custom-made kreaciju modne kuće Saint Laurent, koja je spajala mračnu eleganciju i avangardnu estetiku. Duga, crna kosa do koljena bila je isprepletena sitnim pletenicama, dok je cijeli look zaokružio dramatičan šešir s minijaturnim piratskim brodom – detalj koji je odmah postao viralni trenutak večeri.

Madonnin šešir s Met Gale je privukao pažnju

Upravo taj šešir podsjetio je pjevačicu Severinu na jednu od njezinih najpoznatijih uloga. Prije više od 20 godina, u ulozi Karoline Riječke u istoimenoj predstavi, nastaloj u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, pjevačica je nosila kostim koji je uključivao sličan, ručno izrađen šešir.

PROČITAJTE: Duet za koji nismo znali da nam treba – Severina i Nina Badrić oduševile sve na rođendanskoj zabavi

Za kostim je zaslužan kostimograf Leo Kulaš, a Severina je objavila fotografiju Madonninog šešira i onog koji je Kulaš izradio te dodala:

Nastavite čitati nakon oglasa

Madonnin šešir s Met Gale je privukao pažnju

‘Malo se šalim, ali želim ovom prilikom čestitati vrsnim modelarkama i krojačicama iz HNK Rijeka, kao i našem kostimografu Leu Kulašu, koji je 2003. kreirao kostime i tražio da naprave ovaj šešir za predstavu Karolina Riječka, u kojoj sam glumila.’

Predstava Karolina Riječka, postavljena na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u razdoblju intendantskog mandata Mani Gotovac, predstavlja jedan od najznačajnijih i najintrigantnijih primjera strateškog upravljanja kulturnom institucijom u suvremenoj hrvatskoj kazališnoj praksi, pri čemu je odluka o angažmanu Severine u naslovnoj ulozi nadilazila uobičajene repertoarne okvire i jasno signalizirala namjeru redefiniranja odnosa između umjetničke produkcije i šire javnosti.

Nastavite čitati nakon oglasa

U kontekstu tadašnjih kulturnih politika i percepcije institucionalnog kazališta kao zatvorenog sustava namijenjenog primarno tradicionalnoj publici, uključivanje izrazito eksponirane estradne umjetnice u projekt temeljen na kanonskom tekstu Drage Gervaisa otvorilo je prostor za slojevitu profesionalnu i društvenu raspravu, pri čemu su se argumenti protivnika takve odluke kretali od pitanja umjetničkih standarda do straha od komercijalizacije nacionalnih kazališnih kuća, ali i do izražene sumnje u mogućnost da izvođačica snažno obilježena popularnom kulturom odgovori zahtjevima zahtjevne kazališne forme.

Unatoč inicijalnim rezervama dijela stručne javnosti, izvedbeni rezultat pokazao je kako pažljivo osmišljena kombinacija prepoznatljivog izvođačkog imena i jasno strukturiranog scenskog proizvoda može generirati izniman interes publike, čime je potvrđena teza da suvremeno kazališno upravljanje nužno uključuje i razumijevanje tržišnih mehanizama, kao i sposobnost anticipiranja kulturnih trendova koji nadilaze strogo umjetničke kriterije, pri čemu je upravo prisutnost najveće regionalne zvijezde Severine djelovala kao ključni komunikacijski most između institucije i publike koja dotad nije bila redoviti posjetitelj kazališnih programa.

Uloga Severine u ovom projektu nije bila reducirana na promotivnu funkciju, već je podrazumijevala punu izvedbenu odgovornost unutar kompleksne glazbeno-scenske strukture, pri čemu je njezina interpretacija lika Karoline Belinić bila oblikovana kroz kombinaciju vokalne izražajnosti, scenske prisutnosti i emotivne uvjerljivosti, što je rezultiralo izvedbom koja je nadilazila početna očekivanja i pridonijela legitimaciji njezina umjetničkog djelovanja izvan okvira estrade.

Posebnu težinu u analizi ovog projekta ima činjenica da je Severina u razdoblju realizacije predstave bila jedna od najvidljivijih i najutjecajnijih javnih osoba u regiji, čime je njezin angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca dodatno multiplicirao medijsku pažnju i transformirao kazališni projekt u širi društveni fenomen, pri čemu se njezin profesionalni identitet postupno proširivao izvan glazbene industrije prema kompleksnijem izvođačkom profilu.

Nastavite čitati nakon oglasa

Istodobno, djelovanje Mani Gotovac u ovom slučaju može se interpretirati kao primjer odlučnog i vizionarskog kulturnog menadžmenta, usmjerenog prema otvaranju institucije novoj publici i redefiniranju njezine društvene uloge, pri čemu je svjesno preuzimanje reputacijskog rizika rezultiralo dugoročnim povećanjem vidljivosti i relevantnosti kazališta u javnom prostoru, dok je povjerenje koje je ukazano Severini dodatno naglasilo njezinu sposobnost prilagodbe i profesionalnog rasta unutar zahtjevnog kazališnog konteksta.

U širem produkcijskom kontekstu riječkog ansambla, sudjelovanje istaknutih umjetnika poput Galiana Pahora dodatno je osnažilo profesionalni okvir projekta, potvrđujući kontinuitet kvalitete unutar institucije i istovremeno omogućujući integraciju različitih izvođačkih poetika unutar jedinstvenog scenskog koncepta, pri čemu je interakcija između etabliranih kazališnih umjetnika i Severine pridonijela stvaranju dinamične i komunikativne scenske cjeline.

Predstava Karolina Riječka može se promatrati kao paradigmatski primjer uspješne sinergije umjetničke vizije i strateškog upravljanja, u kojem je spoj institucionalne tradicije i suvremenih komunikacijskih pristupa rezultirao projektom visoke vidljivosti, značajnog komercijalnog dosega i trajnog mjesta u recentnoj povijesti hrvatskog kazališta, pri čemu je doprinos Severine potrebno vrednovati ne samo kroz prizmu pojedinačne izvedbe, nego i kao ključni faktor transformacije odnosa između kazališta i publike.

Nastavite čitati nakon oglasa


druge vijesti