Dodjela iHeartRadio Music Awards 2026 protekla je u znaku Taylor Swift, koja je još jednom potvrdila svoju dominaciju na svjetskoj glazbenoj sceni. Tijekom večeri održane u Los Angelesu, osvojila je čak sedam nagrada iz devet nominacija, dodatno učvrstivši svoj status najnagrađivanije izvođačice u povijesti ove manifestacije.
Uz nju je cijelu večer bio njezin zaručnik, Travis Kelce, koji joj je pružao podršku s tribina. Njegov dolazak uslijedio je ubrzo nakon što je potvrdio kako odgađa odlazak u mirovinu i ostaje u redovima Kansas City Chiefsa još najmanje jednu sezonu.
Podršku slavnom paru javno je iskazao i klub, objavivši njihovu zajedničku fotografiju na društvenim mrežama uz komentar: “TE1 pokazuje svoju podršku na iHeart Awards 2026.”. Podsjetimo, Kelce i Swift zaručili su se u kolovozu prošle godine nakon otprilike dvije godine veze, a detalje o vjenčanju i dalje drže podalje od očiju javnosti.
Večer je započela preuzimanjem nagrade za pop album godine za “The Life of a Showgirl”, a u govoru se posebno osvrnula na svog partnera. “Mislim da se ovaj album osjeća vrlo sretno, samouvjereno i slobodno jer se tako osjećam svaki dan svog života, zahvaljujući mom zaručniku koji je ovdje večeras”, rekla je pjevačica. “Stvarno sam željela zahvaliti i iHeartu i svima koji su se brinuli o ‘The Fate of Ophelia’, jer ste to pretvorili u najveći hit moje karijere, što je u ovom trenutku ludo. I hvala vam.”
No, njezin pobjednički niz tu nije stao. Tijekom večeri osvojila je još šest priznanja, uključujući i ona najvažnija – za izvođačicu godine i album godine, čime je ukupan broj svojih iHeartRadio nagrada podigla na impresivnih 41.
Prilikom preuzimanja tih nagrada, Swift je publici uputila snažnu i inspirativnu poruku:
“Živimo u svijetu gdje postoji toliko trenutnih povratnih informacija, stalno, kao da dobivate povratne informacije za sve što podijelite sa svijetom”, rekla je.
“Sada, kao i za sve što objavite, dobivate povratne informacije, bilo dobre ili loše ili kakve god. Samo želim reći, kad bih imala jednu nadu za vas, rekla bih da se nadam da ćete njegovati svoj hobi i svoju strast. Samo između vas i tog zanata, i da si date vremena. Dajte si vremena za pogreške. Dajte si vremena da usavršite svoj zanat. Čvrsto vjerujem da će sve što hranite svom umu, on internalizirati. Sve što hranite internetu, on će pokušati ubiti, a ja to ne želim za vaše snove. Stoga, hvala vam što ste mi dopustili da svoj hobi pretvorim u ljubav, u strast, u san, u karijeru. Hvala vam što mi dopuštate da to imam ovoliko dugo.”
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.