Album koji je promijenio sve: 30 godina kasnije „Second to None“ dobiva izdanje kakvo zaslužuje
Tri desetljeća nakon što je zauvijek promijenio zvučnu i kulturnu arhitekturu domaće glazbene scene, album “Second to None” grupe ET ponovno dolazi u fokus – ne kao povratak, ne kao okupljanje, nego kao pomno osmišljena, produkcijski i konceptualno zaokružena posveta vremenu koje je definiralo čitavu jednu generaciju, ali i postavilo temelje za sve što će uslijediti na hrvatskoj i regionalnoj pop i klupskoj sceni. Riječ je o projektu koji ne pokušava rekonstruirati prošlost, nego je dostojanstveno reinterpretirati kroz suvremeni medij i produkcijski standard, istovremeno zadržavajući autentičnost i energiju originalnog trenutka nastanka.
U kontekstu hrvatske diskografije, malo je albuma koji su uspjeli ostvariti tako snažan, gotovo tektonski utjecaj kao “Second to None”. Njegov značaj ne proizlazi isključivo iz impresivnog niza hitova koji su obilježili radijske etere i plesne podije, nego iz činjenice da je taj album označio prijelomnu točku – trenutak u kojem je klupska, elektronička i urbanija glazbena estetika prestala biti marginalna i postala dijelom mainstreama.
FOTO: ET Yellow Cab – Photo by: Ivan Balić CobraFOTO: ET Yellow Cab - Photo by: Ivan Balić Cobra
Kada globalni trendovi tek dolaze na domaće tlo
Kako bi se u potpunosti razumio značaj ovog albuma, nužno je vratiti se nekoliko godina unatrag, u razdoblje ranih i srednjih 80-ih, kada je hip-hop kultura tek počinjala prodirati iz američkih urbanih sredina prema ostatku svijeta. Dok su u velikim svjetskim metropolama DJ-evi, MC-jevi i breakdanceri već oblikovali novu kulturnu paradigmu, na ovim prostorima tek je nekolicina entuzijasta prepoznavala potencijal tog pokreta.
Među njima su bili Boytronic i Darko Juranović D’Knock, tada poznat pod imenom Da’Real, koji su, vođeni snažnom fascinacijom globalnim trendovima, počeli eksperimentirati s rapom na engleskom jeziku, grafitima kao oblikom vizualnog izraza te breakdanceom kao plesnim medijem. Njihov pristup nije bio imitacija, nego pokušaj razumijevanja i reinterpretacije kulture koja je u svojoj srži nosila ideju slobode, autentičnosti i kreativnog izraza.
Godine 1987. nastaje ET – Electro Team, projekt koji od samog početka nije bio zamišljen kao klasični bend, nego kao konceptualno osmišljena platforma koja spaja glazbu, vizualni identitet i performans. Naziv, kao i cjelokupni estetski okvir, osmislio je Boytronic, dok su jezgru činili on i D’Knock, uz kasnije pridruživanje Nina Mlinca SkyRockera te DJ-eva poput Fresh Jaya i Furiousa.
Nastavite čitati nakon oglasa
ET Street BW – Photo by: Boris PoljičaninFOTO: ET Street BW - Photo by: Boris Poljičanin
Trenutak koji mijenja sve: Dolazak Vanne i stvaranje prepoznatljivog zvuka
Premda je inicijalna faza benda bila obilježena istraživanjem i eksperimentiranjem, ključni trenutak u formiranju prepoznatljivog identiteta dogodio se dolaskom Vanne, čiji je vokal unio novu dimenziju u zvuk ET-a. Njezin glas, istovremeno snažan i emotivan, omogućio je bendu da spoji naizgled nespojive elemente – rap dionice, elektroničku produkciju i pamtljive, gotovo himnične refrene.
Upravo je ta kombinacija postala zaštitni znak ET-a i ono što ih je izdvojilo na sceni koja je u tom trenutku još uvijek bila dominantno obilježena tradicionalnijim pop i zabavnim formatima. U studiju Nostradamus Senne M, uz suradnju s Mirom Buljanom, članovi benda mjesecima su radili na oblikovanju zvuka koji nije imao jasne uzore na domaćem terenu.
Nastavite čitati nakon oglasa
Rezultat tog procesa bio je album “Second to None” – projekt koji nije samo pratio globalne trendove, nego ih je u određenoj mjeri anticipirao i prilagodio lokalnom kontekstu na način koji je djelovao svježe, inovativno i autentično.
ET Porin 95 Oliver Gibo – Photo by: HRT arhivaFOTO: ET Porin 95 Oliver Gibo - Photo by: HRT arhiva
Eksplozija popularnosti: Fenomen „Tek je 12 sati“
Kada se pojavila pjesma “Tek je 12 sati”, dogodilo se nešto što se rijetko može planirati ili predvidjeti – spontana, masovna i gotovo euforična reakcija publike koja je prepoznala da je riječ o nečemu potpuno novom. Radio stanice su pjesmu emitirale nebrojeno puta dnevno, a interes publike bio je toliki da su koncertni prostori postajali premali za sve koji su željeli sudjelovati u tom novom glazbenom pokretu.
Snimanje spota u prostoru Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu dodatno je pojačalo simboliku cijelog projekta – spoj visoke kulture i urbane klupske estetike, koji je na vizualnoj razini reflektirao ono što se događalo u glazbi. Centar grada bio je blokiran, a scena koja je nastajala pred očima prolaznika jasno je pokazivala da se događa nešto što nadilazi uobičajene okvire diskografske produkcije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Ubrzo su uslijedili i drugi hitovi – “Da ti nisam bila dovoljna”, “Ne traži ljubav”, “Drugo ime ljubavi” – koji su dodatno učvrstili status albuma kao jednog od ključnih izdanja domaće glazbene povijesti.
FOTO: ET White BG – Photo by: Boris PoljičaninFOTO: ET White BG - Photo by: Boris Poljičanin
Album kao kulturni prijelom: Kada klupska glazba postaje mainstream
Važnost albuma “Second to None” ne može se svesti samo na njegov komercijalni uspjeh ili popularnost pojedinačnih pjesama. Njegov stvarni doprinos ogleda se u činjenici da je otvorio vrata čitavom nizu izvođača i produkcijskih pristupa koji su uslijedili tijekom 90-ih i kasnije.
Nastavite čitati nakon oglasa
Do tog trenutka, klupska i elektronička glazba na ovim prostorima bila je percipirana kao nišna ili alternativna, često rezervirana za manju, specifičnu publiku. ET je, međutim, uspio tu estetiku približiti široj publici, stvarajući most između underground kulture i mainstreama.
Time je postavljen temelj za razvoj domaće dance, pop i elektroničke scene, ali i za promjenu percepcije publike, koja je postala otvorenija prema novim zvukovima i produkcijskim eksperimentima.
FOTO: ET s plesacima – Photo by: Ivan Balić CobraFOTO: ET s plesacima - Photo by: Ivan Balić Cobra
30 godina kasnije: Vinilno izdanje kao hommage, a ne povratak
Povodom 30. obljetnice, album “Second to None” dobiva izdanje koje odgovara njegovom statusu – dvostruki 180-gramski vinil, remasteriran s originalnih traka, obogaćen s četiri dosad neobjavljene pjesme te popratnom knjižicom koja donosi arhivske fotografije i opsežan intervju Zlatka Turkalja s članovima benda, uz hommage tekst koji potpisuje Ninna Lara Vidaković.
Važno je naglasiti kako ovaj projekt ne predstavlja ponovno okupljanje izvorne postave niti pokušaj rekreacije prošlih vremena u doslovnom smislu. Naprotiv, riječ je o pažljivo koncipiranom obilježavanju jedne ere i jednog albuma koji je ostavio neizbrisiv trag. Svaki od ključnih aktera danas djeluje u vlastitom profesionalnom kontekstu – Vanna kroz svoju solo karijeru, Boytronic kroz aktualnu postavu ET-a, dok se D’Knock posvećuje projektima unutar svoje produkcijske kuće i području brandinga.
Upravo ta činjenica dodatno naglašava autentičnost ovog izdanja: ono ne pokušava promijeniti sadašnjost, nego dostojanstveno valorizira prošlost.
ET Plakat Red – Photo by: Igor KelčecFOTO: ET Plakat Red - Photo by: Igor Kelčec
Nasljeđe koje nadilazi generacije
Tri desetljeća nakon izlaska, pjesme s albuma “Second to None” i dalje izazivaju snažne emocije i okupljaju publiku različitih generacija – od onih koji su ih doživjeli u trenutku njihova nastanka, do mlađih slušatelja koji ih otkrivaju kroz suvremene medije i reinterpretacije.
To nasljeđe ne očituje se samo u nostalgiji, nego u trajnoj relevantnosti zvuka, produkcije i autorskog pristupa koji i danas djeluje svježe i uvjerljivo. Upravo zato ovo vinilno izdanje nije samo kolekcionarski predmet, nego i kulturni artefakt koji podsjeća na vrijeme kada se glazba stvarala s jasnom vizijom, hrabrošću i željom da se pomaknu granice.
6. 9. 1993. Zagreb, Hrvatska – Snimanje spota za pjesmu Tek je dvanaest sati grupe ET – Electro team, odrzano je u Hrvatskom narodnom kazalistu u Zagrebu, na za pocetak rujna neuobicajenoj hladnoci od 13 stupnjeva Celzijusa. Najveci hit hrvatske dance glazbe 90-ih imao je i najskuplji spot ikad snimljen u Hrvatskoj. Rezirali su ga Adonis Culibrk – Boytronic iz ET-a i poznati redatelj spotova Denis Wohlfart. U spotu koji je zamisljen kao modernizirana prica o Pepeljugi na tulumu u HNK, Vanna se nasla u ulozi djevojke koja se cijelu vecer zabavlja s princem koji na kraju bala odlazi s drugom zenom. U spotu se pojavljuje mnostvo dobrovoljnih statista – pjevac Sandi Cenov, aktualna Miss Hrvatske Elena Suran, manekenka Nives Burek, model Ruza Pecek, boksac Stjepan Bozic, karatist Dragan Jurilj, Tanja Tomic i mnogi drugi. Electro team je u lipnju 1987. godine u Zagrebu osnovao Adonis Culibrk – Boytronic. Bendu se na Boytronicov poziv pridruzio Darko Juranovic (danas D’Knock), tada DáReal odnosno Doc. Krajem 1980-ih u sastav dolazi Nino Mlinac – Sky Rocker i zadrzava se u bendu nekoliko godina. U proljece 1991. u ET iz dueta Ilan & Ivana dolazi Ivana Ranilovic (Ivanin duet s Ilanom Kabiljom) te uzima umjetnicko ime Vanna. Grupa ET u sastavu Boytronic, DáReal i Vanna djelovala je do 1998. godine. Snimio Sinisa HancicFOTO: ET spot Tek je 12 sati HNK - Photo by: Siniša Hančić
U konačnici, obilježavanje 30. obljetnice albuma “Second to None” nije samo prisjećanje na prošlost, nego i potvrda njegove trajne vrijednosti – kao djela koje je oblikovalo scenu, inspiriralo generacije i ostalo, u svakom smislu te riječi, drugo do ničega.
Glazbenica MARCELA predstavila je svoj novi singl i prateći videospot „Hate That I Love Ya“, skladbu koja je nastala krajem 2023. godine, a javnosti je dostupna tek sada nakon razdoblja autorskog i produkcijskog razvoja te strateškog odabira trenutka objave. Riječ je o pjesmi koja je bila potencijalni prijedlog za prijavu na Doru 2024., no tada je ipak odabrana skladba „Gasoline“.
RnB/trap umjetnica Maraya objavila je novi singl i prateći videospot „San bez sna”, čime nastavlja jasno definirati vlastiti autorski i estetski smjer izvan dominantnih glazbenih trendova. Riječ je o izdanju koje dodatno učvršćuje njezin prepoznatljiv umjetnički identitet, utemeljen na atmosferičnoj produkciji, konceptualnom pristupu i izraženom vizualnom potpisu.
Na domaćoj zabavnoj sceni, na kojoj se hitovi danas izmjenjuju gotovo jednako brzo kao i trendovi na društvenim mrežama, opstaju uglavnom oni izvođači koji uspijevaju zadržati prepoznatljiv identitet i istodobno ostati dovoljno bliski publici koja od glazbe i dalje očekuje emociju, ritam i atmosferu zajedništva. Upravo se u toj poziciji već godinama nalaze Kumovi, bend koji je od lokalno prepoznatljivog imena postupno izrastao u jedan od stabilnijih sastava domaće komercijalne zabavne scene, a novi singl „Baraba“ dolazi kao potvrda da njihov glazbeni model i dalje funkcionira u prostoru radijskog etera, digitalnih platformi i koncertnih pozornica.
Nakon što su publici predstavili emotivno nabijenu, uživo snimljenu verziju singla „E pa neka je“, bend Pavel odlučno nastavlja svoje glazbeno putovanje putem koji se ne zadržava u poznatim okvirima, već hrabro istražuje prostor između različitih kulturnih i zvučnih identiteta, pritom najavljujući novu autorsku fazu pjesmom „Kauboji i Indijanci“, koja već u samom naslovu sugerira slojevitost, kontrast i simboliku što nadilazi doslovno značenje. U toj novoj fazi, koja se nazire kao promišljeni iskorak, bend svjesno oblikuje svoj zvuk na razmeđi balkanske melankolije i latinoameričke strasti, stvarajući jedinstvenu glazbenu teksturu koja evocira daleke prostore, ali ostaje duboko ukorijenjena u lokalnom senzibilitetu.
U vremenu u kojem se nostalgija sve češće pretvara u kulturni proizvod, a tribute projekti postaju gotovo uobičajen dio glazbene ponude, rijetko se pojavljuju izvedbe koje uspijevaju nadmašiti očekivanja publike i prerasti granice puke imitacije. Upravo se u tom prostoru između sjećanja i suvremenog scenskog doživljaja smješta spektakl ABBA – Real Tribute by Dancing Queen, koji će se 16. svibnja održati u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, prostoru koji će tom prilikom biti pretvoren u pulsirajuće središte disco energije i zajedničke euforije.
Nakon što je svojim debitantskim singlom „Azurno“ diskretno, ali sigurno zakoračila na domaću glazbenu scenu, mlada i senzibilna autorica Lea Elena sada predstavlja pjesmu „Tiho na prstima“ – suptilnu, emotivno prožetu glazbenu minijaturu koja ne traži pažnju glasnoćom, već je osvaja tišinom i iskrenošću.
Postoje bendovi čiji se koncerti pamte kao dobra večer, i postoje oni čiji se nastupi prepričavaju godinama, gotovo kao osobna iskustva koja nadilaze samu glazbu – islandski kolektiv GusGus nesumnjivo pripada ovoj drugoj, rijetkoj kategoriji. Nakon gotovo desetljeća izbivanja, njihov povratak u Zagreb ne djeluje tek kao još jedan koncert u kalendaru, već kao pažljivo iščekivan susret s umjetnicima koji su tijekom više od četvrt stoljeća neumorno oblikovali, redefinirali i uzdizali granice elektroničke glazbe. Dana 8. rujna, prostor Tvornice kulture postat će mjesto susreta publike i zvuka koji istovremeno priziva prošlost i projektira budućnost.
Nakon jednog od najvažnijih osobnih trenutaka u životu, domaći tenor Marko Škugor javnosti je predstavio novu autorsku pjesmu simboličnog naslova „Sve što čovik triba“, čime je dodatno učvrstio svoju poziciju relevantnog i umjetnički zrelog glazbenika na domaćoj sceni. Riječ je o projektu koji nadilazi standardne diskografske okvire, budući da se oslanja na snažnu osobnu inspiraciju i jasno profiliranu autorsku poetiku.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.
