ToMa za HELLO!:”Na Doru se nisam vraćao dok nisam napisao pjesmu iza koje mogu stajati cijelim srcem, bez vatrometa, bez sigurnih trikova i bez potrebe da se ikome svidim pod svaku cijenu”

Prvi samostalni singlovi poput „Nije grijeh“ i „Ljubiš, ali ne voliš“ pokazali su njegov glazbeni potencijal i donijeli mu prvu širu publiku. Kasnije je potpisao ugovor s Dallas Records, što mu je omogućilo profesionalni rast i nastupe na većim festivalima. ToMa je već sudjelovao na Dori, 2021. i 2022. godine, gdje je pokazao svoje vokalne i scenske sposobnosti.

Njegov povratak na Dorino natjecanje s pjesmom Ledina označava treći pokušaj da predstavi Hrvatsku na Eurosongu. Pjesma je emotivna ispovijest o prekidu, tugi i procesu samoiscjeljenja, a ToMa je autor teksta, dok je glazbu kreirao u suradnji s Janom Jakovljevim.

Aranžman potpisuje Mahir Sarihodžić, a pjesma uključuje gitare, bas, violinu i prateće vokale, što joj daje bogat i izražajan zvučni prostor. ToMa ističe da pjesma nastala “u jednom potezu olovke”, iz iskrene inspiracije, što joj daje autentičnost i emocionalnu snagu. Za nastup na Dori angažirao je koreografa Igora Barberića, koji radi na vizualnom i scenskom dijelu nastupa. ToMa u intervjuima ističe da Doru ne doživljava površno, nego kao priliku da pokaže najbolju verziju sebe. On se priprema vokalno i scenski, fokusirajući se na to da emocija pjesme dođe do publike.

PROČITAJTE: Favorit Dore ToMa objavio novi album koji već dira publiku – “Sudbine i priče nove” donose emociju, zrelost i najveći koncert karijere

Njegov pristup glazbi odražava zrelost i profesionalizam stečen iskustvom kroz godine. Publika ga prepoznaje kao izvođača koji ne kalkulira, nego prenosi stvarne emocije kroz pjesmu. Ledina tematizira osjećaj praznine i potrebe za iscjeljenjem nakon prekida, što ga čini univerzalno bliskim mnogim slušateljima. ToMa se kroz pjesmu vraća korijenima svoje glazbene i duhovne odgojne podloge. Njegov radni dan ispunjen je vježbanjem, sastancima i snimanjem, što pokazuje koliko ozbiljno pristupa karijeri.

PROČITAJTE: Video s priprema za Doru 2026 otkriva sve – ToMa uz Igora Barberića sprema nastup o kojem će se dugo pričati

Privatno, ToMa je odrastao u obitelji koja cijeni glazbu, a iskustva iz osobnog života reflektiraju se u njegovim pjesmama. Iako je prošao kroz ljubavne uspone i razdvajanja, svaki emotivni trenutak koristi za stvaranje umjetnosti. On smatra da je iskrenost ključ uspjeha, kako na Dori, tako i u svakodnevnom glazbenom radu. Njegova publika cijeni tu otvorenost i osjećajnost u izvedbi. Ledina će, prema njegovim riječima, biti pjesma koja će dotaknuti srca publike i gledatelja. ToMa je uvjeren da emocionalna povezanost s publikom može biti snažnija od same tehničke izvedbe.

PROČITAJTE: Dok se drugi gase, ToMa raste –  „Ledina“ osvaja regiju i nameće se kao favorit ovogodišnje Dore

U pripremama za nastup koristi savjete profesionalaca, ali i vlastitu intuiciju, što pjesmi daje osobni pečat. Njegove prethodne dorijske pjesme pokazale su da je sposoban prenijeti emociju i kroz scensku prisutnost i kroz glas. S pjesmom Ledina želi stvoriti cjelovit doživljaj, u kojem se spoj glazbe i vizualnog nastupa savršeno nadopunjuju. Publika će imati priliku vidjeti ToMu u njegovom najboljem izdanju, s jasnom porukom i emocijom. On ističe da svaki nastup doživljava kao novi izazov i priliku za osobni rast.

PROČITAJTE: ToMa donosi “Ledinu” – Pjesmu koja spaja pop senzibilitet i osobnu priču

ToMa je zahvalan svim svojim fanovima na podršci tijekom godina i poručuje da pjesmu Ledina doživljava kao novi početak i emotivni iskorak. Dora 2026. za njega nije samo natjecanje, nego i prilika da kroz glazbu komunicira sa širom publikom. Njegov cilj je da pjesma ostavi snažan trag i u srcima gledatelja i u hrvatskoj glazbenoj sceni. Ledina nosi univerzalnu priču, a ToMa svojim izvedbama nastoji dotaknuti publiku na dubokoj emocionalnoj razini.

Kad se danas vratiš mislima na svoju prvu Doru, koja ti se emocija prva javi – trema, ponos ili razočaranje?

Izrazit ponos osjećam prisjećajući se svojih dosadašnjih nastupa na Dori, pogotovo znajući da iza tih nastupa nisu stajali veliki znalci i profesionalci, već moj tim prijatelja koji se tada prvi put upustio u nešto tako veliko i neistraženo. Uspjeli smo vlastitim mogućnostima i ludom željom realizirati dva uspješna nastupa kojih se i danas rado sjetim. Prvi nastup s pjesmom „Ocean of Love“ predstavio me hrvatskoj javnosti, a rezultat toga bila su brojna otvorena vrata i vjetar u leđa da hrabro nastavim koračati hrvatskom glazbenom scenom.

Što si tada mislio da Dora jest, a što si s vremenom shvatio da zapravo znači?

U mojoj se glavi Dora nije značajno promijenila. Bila je i ostala veliko i značajno natjecanje koje pobjedniku daje čast predstavljati Hrvatsku na Eurosongu. S druge strane, strašno sam ponosan na mlade umjetnike koji se ondje prvi put odluče predstaviti. To je najstresnija pozornica u Hrvatskoj, a istovremeno i najznačajnija kada je riječ o gledanosti, ali i o samom predstavljanju vlastitog rada. Mnoge su karijere upravo na njoj započele. I danas je Dora najgledanije glazbeno događanje u Hrvatskoj i regiji, a primjećujem kako joj se iz godine u godinu povećava interes.

Koliko te prvo iskustvo oblikovalo kao izvođača, a koliko kao osobu izvan pozornice?

Itekako je utjecalo na mene u svakom pogledu. Bio je to jasan pokazatelj da sam se odlučio za pravi put i smjer, da nisam lud što se želim baviti glazbom. I danas se rado sjetim tog nastupa upravo zbog toga koliko mi je omogućio da se, kao neafirmirani glazbenik, predstavim svojom glazbom i radom široj publici. Takav nastup od glazbenika traži hrabrost, suočavanje sa strahovima i neispunjenim očekivanjima, kao i snagu za nastavak te izgradnju vjere u sebe – sve ono što utječe i na tebe kao osobu. Svakako je riječ o iskustvu koje predstavlja jednu od najbržih životnih lekcija.

Je li bilo trenutaka nakon prethodnih Dora kada si rekao sebi da se više nikada nećeš prijaviti?

Nikada nisam digao ruke od Dore. Jedan sam od onih koji se drže načela „nikad ne reci nikad“. Ove sam se godine odlučio prijaviti jer imam pjesmu u koju vjerujem i za koju je nastup na ovakvom natjecanju najbolji način da se predstavi i dođe do što većeg broja ljudi. Prve reakcije slušatelja samo potvrđuju da je odluka bila ispravna.

Što si morao „odrasti“ da bi se uopće ponovno vidio na toj pozornici?

Moje odgađanje ponovne prijave na Doru bilo je rezultat jednostavne odluke: ne vraćam se dok ne napišem pjesmu iza koje stojim sto posto, u koju vjerujem u cijelosti i za koju smatram da ima snagu pomaknuti planine. Za „Ledinu“ vjerujem da je upravo to – pjesma koja ima emociju, priču, dubinu i potrebu doći do ljudi, dotaknuti njihova srca i natjerati ih da na tri minute stanu i osjete nešto što su zatomili u sebi. „Ledina“ je priča, iskustvo, dojam; nije vizualni podražaj.

Kad usporediš sebe tada i danas – što je najveća unutarnja razlika između ta dva Tome?

Stariji sam, s nešto više životnog iskustva, zreliji i ostvareniji kao glazbenik i kao osoba koja stoji čvrsto na svojim nogama, ispred svojega imena. Tada sam bio klinac sa snovima možda većima od svojih mogućnosti i znanja. Ne tvrdim da su iskustvo i znanje jedine karike kojima se osvaja ta pozornica, ali su definitivno važni. Mikrofon u ruci i publika nisu mi strani pojmovi. Zapravo, jedva čekam stati pred kamere i publiku u studiju i ispričati im priču o „Ledini“.

Postoji li točan trenutak kada si znao da je vrijeme za povratak na Doru ili je odluka sazrijevala tiho, dugo i uporno?

Sazrijevala je tiho, dugo i uporno. Od prošle zime u krugovima svojih najbližih govorim kako osjećam da je došlo vrijeme da se ponovno prijavim na Doru te da smatram kako sam osobno došao na onu razinu koju sam godinama čekao. Međutim, tek je u kolovozu prošle godine na tu odluku stavljen potpis, nakon što smo preslušali materijale za novi album i shvatili koliko je „Ledina“ posebna. Iskreno, moram reći da sam isprva bio u strahu od njezine potencijalne pojave na Dori, od percepcije publike prema nečemu drugačijem, što moja publika dosad nije čula od mene. No nakon razgovora s menadžericom i prvog susreta s Mahirom Sarihodžićem osjetio sam mir i spoznaju da u rukama imamo biser koji zaslužuje biti jedna od 24 pjesme koje se natječu na Dori. I evo nas, nekoliko mjeseci poslije, u završnim pripremama za sam nastup.

Koliko si bio strog prema sebi prije nego što si uopće poslao pjesmu na natječaj?

Vrlo sam strog. Imao sam velika očekivanja od sebe kao nekoga tko je već dva puta stajao na toj pozornici. Znao sam da i svi koji prate Doru od mene očekuju kvalitetu, spremnost i kompletan paket. S takvim sam stavom, u glavi, srcu i duši, i došao. Vidim po prvim reakcijama da je „Ledina“ prihvaćena, voljena i slušana. Drago mi je da je publika osjetila skrivenu iskru koja pjesmi daje čar. Tijekom snimanja i pripreme spota možda sam bio i zahtjevan suradnik jer sam reagirao na svaki detalj i sitnicu, želeći pjesmu napraviti na najbolji mogući način. Radio sam je s najboljim timom: Janom Jakovljevom, Mahirom Sarihodžićem te Filipom i Slađanom Gržinčić.

Je li Dora danas za tebe više izazov ili svojevrsni obračun sa samim sobom?

Rekao bih čak i svojevrsni obračun sa samim sobom. Idem si dokazati da mogu bolje nego proteklih godina, da mogu pomaknuti još neke granice s kojima sam se dosad borio. Iako dosad na to nisam gledao na taj način, otvorili ste mi vidike i u tom smjeru. Hvala vam. Toma protiv Tome na Dori.

Jesi li ikada pomislio da bi lakša, „sigurnija“ pjesma imala veće šanse – i zašto si to odbacio?

Apsolutno. Da sam došao ispuniti očekivanja brzom plesnom pjesmom, modernom produkcijom, vatrometima, prskalicama i vizualnim efektima, vjerujem da bi put bio lakši. No to ne znači da bi bio ispravniji. Osobno smatram da je „Ledina“ pravi put za mene ove godine na Dori. Odlučio sam prije svega vrednovati pjesmu, a tek potom nastup. Nastup mora biti sluga pjesmi; nikako ne smije nadjačati pjesmu i postati njezina najjača karika. Isto mislim i o spotovima – oni su tu da pjesmi daju novu vrijednost, novu perspektivu i novi prozor publici u priču koja se pjeva. Spot nikako ne smije biti sredstvo kojim se pjesma ostvaruje.

Koliko ti je danas važno mišljenje žirija, a koliko publike?

Najvažnije mi je mišljenje publike. U konačnici, oni su ti kojima se obraćam, koji dolaze na moje koncerte i slušaju moju glazbu. S druge strane, važno mi je i mišljenje struke i kolega, odnosno žirija, jer su mi neki od njih i uzori te su njihovi radovi oni koje sam godinama upijao. Lijepo je dobiti potvrdu i od njih, ali to nije nužno. Ponekad je pljesak publike jači i glasniji od tapšanja po ramenu kolega.

Osjećaš li da se Dora promijenila ili si se zapravo ti promijenio u odnosu na nju?

Nije se Dora promijenila, barem ne nabolje ili nagore. Dora je i dalje ostala najgledanija glazbena manifestacija na ovim prostorima, prisutna u svim domovima i medijima te glavna tema među ljudima, ma koliko neki o njoj šutjeli. Iz godine u godinu vidimo dolazak novih generacija; smjena je neminovna i imam osjećaj da je ponovno postalo važno biti dio tog spektakla, pogotovo nakon velikog uspjeha Baby Lasagne.

Što si ovaj put odlučio napraviti potpuno drugačije nego prije?

Prije svega, odlučio sam doći s potpuno drugačijom pjesmom, koja nosi i drugačiji pristup. Smatram da sve počiva upravo na pjesmi. A ako krenem detaljnije odgovarati na ovo pitanje, bojim se da bih mogao otkriti stvari vezane uz nastup koje još ne bih trebao.

Kada si napisao „Ledinu“, jesi li u tom trenutku znao da pišeš pjesmu za Doru ili je to došlo kasnije?

U trenutku pisanja „Ledine“ Dora mi nije bila ni na kraj pameti. Tada sam bio u procesu pisanja pjesama za novi album. Uhvatila me inspiracija i prenio sam je na papir. Kada je moja menadžerica poslušala demo, rekla je: „Moramo s njom ići na Doru.“ Iako smatram da je dobar pristup pisati pjesme isključivo za Doru, moje osobno stajalište jest prijaviti se onda kada se pjesma dogodi spontano, slučajno i neplanski.

Koliko je „Ledina“ autobiografska, a koliko univerzalna priča u koju se svatko može upisati?

Sve moje pjesme na neki su način fragmenti mog života, a ako ne izravno mog, onda života ljudi iz moje bliske okoline. „Ledina“ spada u tu kategoriju – iskrena je to pjesma, hrabra u iskazivanju emocija i odvažna u pokazivanju onoga što nosi u sebi. Duboko vjerujem da će se mnogi pronaći i poistovjetiti s tom pjesmom i pričom koju ona nosi. Nadam se da će barem nekome postati, ili je već postala, utjeha i način čišćenja od negativnih emocija i stanja.

Je li ti bilo teško odlučiti se izaći s tako ranjivom pjesmom pred milijunsku publiku?

Nikako. I dosad sam objavljivao pjesme slične ili iste tematike. Mislim da smo mi glazbenici, pogotovo kantautori, malo drugačijeg mentalnog sklopa od drugih ljudi. U startu znamo da, pišući i pjevajući svoje pjesme, stavljamo svoje srce na dlan svima da ga vide. U nekim je trenucima to teže, u nekima lakše, ali je jedino ispravno jer je tada glazba iskrena, a glazba nikada ne smije biti lažna.

Koji je stih iz „Ledine“ tebi osobno najteži za otpjevati i zašto?

Ne postoji stih koji mi je najteži za otpjevati, ali mi je osobno najdraži stih: „A kada pogledam u čašu, tada znam da je svaka pjesma zbog tebe malo tužnija.“ U potpunosti sam siguran da je svaka osoba barem jednom u životu doživjela takav trenutak kada joj se slomi cijeli svijet. Upravo u tom trenutku živi ova pjesma.

Što za tebe simbolizira riječ „ledina“ izvan samog teksta pjesme?

Kraj, pustoš, čišćenje, mjesto bez prošlosti, priliku da se nešto započne ispočetka, priliku da se gleda samo naprijed. Iako je pjesma općenito usmjerena prema tužnim emocijama i pjeva o prošlosti, upravo je zbog toga okrenuta onome što dolazi nakon prošlosti.

Misliš li da publika danas prepoznaje iskrenost brže nego prije ili je to tvoj osobni osjećaj?

Mislim da takve pjesme trebaju malo mira i tišine kako bi se mogle apsorbirati i prihvatiti. To nisu „instant hook“ pjesme, ali su definitivno one koje ostaju. Prelako smo pribjegli trendovima i prelako se odrekli dubine. Nadam se da će ova pjesma zadržati pažnju svih koji su osjetili njezine riječi i emociju.

Jesi li se bojao da bi netko ovu pjesmu mogao pogrešno shvatiti?

Nemoguće ju je pogrešno shvatiti. Vrlo je direktna, a opet dovoljno široka da se može prilagoditi svakoj situaciji i iskustvu. Mislim da svatko, neovisno o emociji iz koje joj pristupa, pjesmu može doživjeti kao svoju.

Kako izgleda tvoj idealan Dora nastup – kao filmska scena, koncert ili intimna ispovijed?

Ovisi o pjesmi. Dinamika pjesme uvelike diktira kakav nastup treba biti. Moj ovogodišnji nastup bit će savršen nastavak pjesme i njezine priče.

Koliko ti je važno da vizual i scenski nastup ne „pojedu“ emociju pjesme?

Nastup ne smije „pojesti“ pjesmu, može je samo nadograditi. Neke pjesme od samog početka ne treba nadograđivati, nego ih na sceni treba prikazati onakvima kakve jesu, no to je potrebno znati prepoznati i realizirati.

Što želiš da gledatelj osjeti u prve tri sekunde tvog nastupa?

Želim da osjete emociju koju sam imao dok sam pisao pjesmu. Da ih uvodna melodija zaintrigira i potakne da poslušaju pjesmu do kraja, odnosno da čuju njezinu priču.

Postoji li detalj u nastupu koji neće biti očit na prvu, ali ti osobno znači najviše?

Cijeli smo nastup podredili emociji pjesme i vokalu, bez dodatnih scenskih elemenata. Reklo bi se da je sve posloženo minimalistički, a opet sa željom da gledatelj pjesmu doživi u svoj njezinoj raskoši.

Kako se pripremaš za trenutak kada ostaneš sam s reflektorima i pjesmom?

U tom mi je trenutku potreban mir, tišina, odmak od realnosti i ulazak u vlastiti svemir, u moj zen-trenutak u kojem ostajem sam s emocijom pjesme koju trebam iznijeti.

Što bi za tebe značila pobjeda na Dori, a što bi značilo ako se ona ne dogodi?

Pobjeda bi značila ispunjenje dječačkog sna, ali i ogromnu čast da mogu svoju državu predstavljati na tako velikom natjecanju. Hoće li mi publika dati tu priliku, tek ćemo vidjeti. Ako se to i ne dogodi, najvažnije mi je da pjesma ostane što dulje među ljudima. Nakon Dore čeka me promocija novog albuma, kao i veliki koncert 18. travnja u Tvornici kulture, pa, čak i ako izgubim, neću imati previše vremena razmišljati o tome.

Mijenja li te Dora kao glazbenika ili samo ubrzava ono što već jesi?

Dora svakom glazbeniku svakako pruža novo iskustvo i jača samopouzdanje. Ako si spreman nastupati pred tolikim auditorijem, smatram da te ništa ne može pokolebati u daljnjem radu. Nekima pobjeda na Dori nije donijela ništa, dok su drugi prešli granice Lijepe Naše, tako da me Dora sama po sebi ne mijenja, ali, ovisno o trenutku i „posloženim zvijezdama“, možda ubrzava ono što već jesam.

Osjećaš li da „Ledina“ postoji i izvan natjecanja, bez obzira na rezultat?

Osjećam i vidim kroz reakcije ljudi koji je slušaju da to nisu isključivo klasični gledatelji Dore. Pjesma je prešla granice i došla do ljudi koji kroz nju otkrivaju i moju drugu glazbenu stranu. Mislim da „Ledina“ već sada živi svoj život i izvan Prisavlja.

Kad sve završi i svjetla se ugase, što želiš da ostane kao tvoj osobni trag ove Dore?

Prije svega, želim biti osobno zadovoljan svojim nastupom, da si mogu reći kako sam dao najbolje od sebe u tom trenutku i da je „Ledina“ zaživjela na toj pozornici, čime bih opravdao njezino mjesto među 24 sudionika.

Doru često prati glas da nije sve uvijek stvar pjesme i nastupa – jesi li se ikada osobno susreo s osjećajem da igra nije potpuno poštena?

Na svu sreću nisam, a iskreno se ne zamaram takvim glasinama. To je nešto na što ne mogu utjecati, pa, čak i ako takve situacije postoje, uvjeren sam da će dobar nastup i dobra pjesma u svakom pogledu biti prepoznati od publike, što mi je i najvažnije.

Koliko, prema tvom iskustvu, na Dori odlučuju odnosi, lobiranja i poznanstva, a koliko stvarna umjetnička vrijednost?

Baby Lasagna primjer je da lobiranja i poznanstva ne odlučuju uvijek, ili uopće. Bili smo svjedoci kolika je bila njegova snaga i publiku se tada nije moglo zavarati.