Sydney Sweeney iskreno o prekidu zaruka: ‘Još uvijek učim što je ljubav’
Zvijezda serije “Euforija” prvi put otvoreno govori zašto je sedam i pol godina dugu vezu skrivala od javnosti i kako se snalazi u životu nakon prekida
Sydney Sweeney prvi je put otvoreno progovorila o svojoj dugogodišnjoj vezi s bivšim zaručnikom Jonathanom Davinom, kao i o razlozima zbog kojih je privatni život godinama držala podalje od očiju javnosti. U novom intervjuu za Cosmopolitan, 28-godišnja glumica osvrnula se na razdoblje koje je obilježilo njezine dvadesete, ali i na izazove s kojima se suočava nakon prekida, piše People.
Sweeney i Davin započeli su vezu 2018. godine, a zaručili su se četiri godine kasnije, 2022. Njihova veza trajala je ukupno sedam i pol godina, no o njoj se u javnosti vrlo malo znalo. Prekid zaruka potvrđen je u ožujku 2025.
“Bila sam u jako dugoj vezi, sedam i pol godina, i nikada nisam o tome pričala”, iskreno je priznala glumica. “Bila sam jako zatvorena po tom pitanju. Ljudi nas praktički nisu viđali zajedno. Mislim da je važno neke stvari zadržati za sebe.”
Objasnila je kako joj je bilo važno zaštititi emocionalni dio života u razdoblju u kojem je istovremeno gradila karijeru i pokušavala razumjeti vlastite osjećaje. “Znam da sam javna osoba, ali i dalje sam u dvadesetima. Još uvijek otkrivam što je ljubav, a teško je to raditi dok milijuni ljudi imaju svoje mišljenje o tome kako bi to trebalo izgledati”, rekla je.
Dodala je i da je veći dio svojih dvadesetih podredila poslu. “Cijele sam se dvadesete fokusirala na karijeru, a sada želim iskusiti i druge stvari. Ali teško je donijeti odluku da ljubav živiš javno. Još se snalazim u svemu tome.”
Image: 1061023034, License: Rights-managed, Restrictions: Usage restrictions: Advertising and promotion,Commercial electronic,Consumer goods,Direct mail and brochures,Indoor display,Internal business usage,Personal use, Model Release: noFOTO: Profimedia
Govoreći o životu nakon prekida, Sweeney je priznala da joj povratak u svijet dejtanja predstavlja velik izazov. “Svaki put kad se nađem u istoj prostoriji s nekim slobodnim muškarcem, probudim se i shvatim da mediji već pišu kako smo zajedno”, rekla je, osvrnuvši se na stalne glasine koje prate njezin privatni život.
Otkrila je i da joj upoznavanje novih ljudi nije prirodno. “Nikad prije nisam izlazila na spojeve. Nikad nisam koristila aplikacije za upoznavanje. Moji prijatelji kažu: ‘Ajmo van i upoznat ćemo nekoga’, ali ja ne mogu tek tako upoznati nekoga u baru. To meni ne ide”, priznala je te dodala da joj je teško nositi se s usamljenošću.
Iskrenim istupom Sydney Sweeney još je jednom pokazala ranjivu stranu života pod reflektorima, ali i da iza uspješne karijere stoji mlada žena koja, poput mnogih, još uvijek traži odgovore na pitanja o ljubavi i sebi.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.