Otkrij nevjerojatnu priču tunela Dingač: Pelješki simbol vina, tradicije i spektakularnih pogleda
Postoje mjesta koja cijelu regiju definiraju više nego što se na prvu čini. Tunel Dingač – skroman, betonski, tek 400 metara dug – jedno je od tih mjesta. Pola stoljeća nakon svečanog otvaranja, ova mala pelješka arterija slavi veliku obljetnicu i otvara pitanje: kako je jedan tunel, skriven pod brdom Toma, postao istinski simbol upornosti, identiteta i vrhunskog vina?
Bilo je subotnje jutro, 29. studenog 1975., kada je u Potomju započelo novo poglavlje lokalne povijesti. Pelješka župa – unutrašnjost poluotoka – od tog je trenutka konačno bila povezana s legendarnim padinama Dingača. Mještani i vinogradari, naviknuti na duga, mukotrpna pješačenja kozjim stazama, dobili su put koji je njihov rad promijenio iz temelja. Umjesto sat vremena nošenja grožđa na magarcima i mazgama s obale Trstenika, trebalo je tek nekoliko minuta – i samo četiri kilometra.
Iza ove priče stoji vizionar Vice Miličić, čovjek koji je prvi vjerovao da Dingač zaslužuje infrastrukturu dostojnu svojeg potencijala. Rasprava je bila duga: cesta ili tunel? Kada je odluka konačno pala, vinogradari su – čvrsto povezani kroz zadrugu – preuzeli teret financiranja. Splitski Konstruktor, pod vodstvom glavnog projektanta i Potomjanina Pavla Andričevića, prokopao je brdo u devet mjeseci. Tunel je otvoren na Dan republike, u prisutnosti profesora Rudija Jelića, i taj je trenutak ostao urezan u lokalnu memoriju kao simbol jednog drukčijeg, samopouzdanog Pelješca.
Tunel koji je otvorio put jednom od najcjenjenijih hrvatskih vina
Zahvaljujući tunelu, Dingač je prodisao punim plućima. Vinogradi su se proširili, a vino od plavca malog – koje je još 1964. dobilo međunarodni certifikat najviše kategorije kvalitete – konačno je moglo pokazati svu svoju snagu. Danas ZOI Dingač obuhvaća 758 hektara, od čega je oko 78 hektara pod lozom. S tih strmih padina, okupanih suncem i morskim zrakom stižu vina koja enolozi opisuju kao kompleksna, moćna, trpka, rubin crvena, toplog, bogatog okusa i dugog završetka. Vina koja nose karakter krajolika i težinu povijesti.
Nastavite čitati nakon oglasa
Od infrastrukture do atrakcije
No tunel Dingač nije samo prometnica – on je iskustvo. Uzak, s jednosmjernim prometom, često tjera vozače da zastanu, osluhnu i provjere dolazi li netko iz drugog smjera. Biciklisti ga obožavaju, jer vožnja kroz tunel pa izlazak na sunčane padine Dingača djeluje poput naglog ulaska u drugi svijet.
Zimi se u tunelu znaju stvoriti ledene sige – Pelješčani ih, s dozom lokalnog humora, nazivaju skandaleti. Nije neobično, kažu, jer je Potomje često najhladnije mjesto u ovom dijelu Dalmacije. Kada padne kiša, voda se prirodno slijeva prema Dingaču, a novi asfalt i rasvjeta koje je postavila općina Orebić jamče sigurnost unatoč prirodnim specifičnostima krša.
A onda dolazi onaj trenutak zbog kojeg se svaki posjetitelj zaljubi. Prođete tunel i pred vama se otvori pejzaž koji oduzima dah: strme, kamene padine koje spuštaju trsove sve do mora, kristalno plavetnilo, pogled na Mljet i Korčulu, osjećaj da stojite na rubu svijeta. To je Dingač – sirov, iskonski, nezaboravan.
Nastavite čitati nakon oglasa
Dingač danas: destinacija za ljubitelje autentične Dalmacije
Podno ovih padina smjestila su se mala mjesta Borak i Potočine, skromna, ali sve popularnija među putnicima koji traže mir, čisto more i autentičnu dalmatinsku svakodnevicu. Mnogi dolaze zbog vina, ostaju zbog pogleda, a vraćaju se zbog osjećaja da su otkrili nešto rijetko i posebno.
Pola stoljeća nakon svog otvaranja, tunel Dingač nije samo inženjerski pothvat. On je most između prošlosti i budućnosti Pelješca, između težine vinogradarskog rada i lakoće mediteranskog ljeta, između autentične tradicije i modernog turizma. I podsjetnik da velike priče ponekad prolaze malim, gotovo neprimjetnim putovima – ali ostavljaju trag koji traje generacijama.
Ako tražiš vikend koji će se doista razlikovati od svih dosadašnjih izleta – onaj koji će istovremeno probuditi osjećaj avanture, mistike i dubokog mira – onda je vrijeme da otkriješ jedan od najneobičnijih prirodnih fenomena na Jadranu: Kočje.
Proljeće je idealno vrijeme za istraživanje Hrvatske na četiri kotača – priroda se budi, dani su dugi i sunčani, a još nema ni traga ljetnim gužvama. Uoči produženog uskršnjeg vikenda, ako želite pobjeći iz grada na dan, dva ili više, predlažemo da se uputite na nezaboravan road trip.
Veljača u Europi ima gotovo prepoznatljiv scenarij: jutra bez sunca, gradovi obavijeni sivim nebom i ulice na kojima se još uvijek osjeća težina zime. Upravo zato odlazak na drugi kraj svijeta u takvom trenutku djeluje gotovo nestvarno. Dok su europski gradovi još uvijek živjeli u zimskom ritmu, na indonezijskom otoku Bali zrak je već prije podne bio topao, more mirno, a temperatura se bez napora penjala iznad trideset stupnjeva.
Ako tražite putovanje koje nije samo obilazak, nego mali bijeg u povijest, u estetiku i u onu starinsku romantiku gradova koji dišu stoljećima — onda je Venecija uvijek dobar odgovor. Nije to samo grad kanala i gondola, nego mjesto gdje svaki trg priča priču, a svaki kafić nosi u sebi sjećanje na ljude koji su tamo sjedili prije nas. Upravo takva institucija je i legendarni Caffè Florian — mjesto koje nije samo točka na turističkoj mapi, nego iskustvo koje se pamti.
Hrvatska je država koja se gotovo u pravilu doživljava kao sinonim za Jadransko more, sunce, plaže i srednjovjekovne gradove, no njena stvarna vrijednost leži u jedinstvenoj kombinaciji prirodnih ljepota, kulturne i povijesne baštine te urbane vitalnosti.
Jeste li znali da se svega tridesetak minuta od Zagreba, skriven među zelenilom Turopolja, nalazi dvorac koji izgleda kao kulisa iz povijesnog romana, a funkcionira kao luksuzni boutique hotel s potpisom? Mjesto na kojem, kako i sami kažu, možete spavati poput kraljevstva, a osjećati se kao kod kuće. Hotel Dvorac Jurjevec nije samo još jedna vikend-destinacija – on je iskustvo koje briše granicu između prošlosti i suvremenog lifestylea.
Kad se govori o modernom Eurosongu, teško je zaobići ime Käärijä, čovjeka koji je u samo nekoliko minuta nastupa uspio postati jedan od najvećih fenomena koje je ovo natjecanje iznjedrilo posljednjih godina. Finski glazbenik pravog imena Jere Pöyhönen na Eurosongu 2023. osvojio je publiku eksplozivnom pjesmom “Cha Cha Cha”, kombinacijom industrial metala, rapa, elektronike i potpuno nepredvidive scenske energije koja je prkosila svim pravilima klasične pop izvedbe. Iako nije odnio službenu pobjedu, gledatelji diljem Europe vrlo brzo počeli su ga doživljavati kao moralnog pobjednika natjecanja, a njegov nastup prerastao je u svojevrsni kulturni fenomen koji je nadživio samu Euroviziju.
Na Instagramu je podijelila seriju fotografija s putovanja po Siciliji, na kojima nosi elegantnu bijelu haljinu koja odiše ljetnom lakoćom i mediteranskim stilom.
Objava je izazvala brojne reakcije i poruke podrške pratitelja, posebno zato što glumica ratne strahote nije promatrala izdaleka, već ih je osobno proživjela.