Julia Fox ne posustaje: “Jackie O je bila simbol otpora, ne žrtva!” – dok ju obitelj Kennedy optužuje za bolesno glorificiranje tragedije
Jack Schlossberg, unuk pokojne Jacqueline Kennedy Onassis i sin Caroline Kennedy, javno je izrazio ogorčenje zbog Halloween kostima glumice i modne provokatorice Julie Fox, koja se ove godine odlučila prerušiti u svoju interpretaciju legendarne prve dame – u trenutku jedne od najvećih tragedija američke povijesti. Na društvenoj mreži X, Schlossberg je poručio da je “glorificiranje političkog nasilja Julie Fox odvratno, očajno i opasno”, dodajući kako je siguran da bi i njegova baka dijelila isto mišljenje.
Julia Fox, poznata po svom nekonvencionalnom pristupu modi i sklonosti umjetničkoj provokaciji, objavila je na Instagramu fotografije u ružičastom kompletu natopljenom umjetnom krvlju, uz odgovarajući šešir i torbicu, jasno se referirajući na trenutak atentata na predsjednika Johna F. Kennedyja 1963. godine u Dallasu. Glumica je u objavi navela kako njezin kostim nije tek kostim, već izjava o “traumi, moći i ženskoj otpornosti”, opisujući Jackienu odluku da ne presvuče krvavu odjeću nakon atentata kao “čin iznimne hrabrosti, performans, protest i žalovanje u jednom”.
Fox je u objašnjenju svoje odluke istaknula da je Jackie Kennedy tada svjesno koristila vlastitu sliku kako bi pokazala brutalnost događaja i simbolično se suprotstavila očaju koji je pratio atentat. Citirala je i povijesno zabilježenu izjavu prve dame: “Želim da vide što su učinili.” Dodala je kako su upravo kontrasti između ljepote i užasa, dostojanstva i devastacije ono što ju je inspiriralo da reinterpretira taj trenutak kao umjetnički čin.
Ipak, javnost je njezin potez dočekala s mješavinom šoka, bijesa i zbunjenosti. Mnogi su korisnici društvenih mreža kostim opisali kao neukusan, morbidan i izraz očajničke potrebe za pažnjom. Jedan je komentator napisao kako “ne postoji izjava koja može opravdati ovakav čin”, dok su drugi naglasili da “u vremenu rastućeg političkog nasilja ovakve geste ne pridonose razumijevanju, već trivijaliziraju tragediju”.
Dio Foxinih obožavatelja ipak je pokušao razumjeti njezinu poruku, ističući da je “povijesna perspektiva u opisu zapravo dala smisao cijelom konceptu”. No većina se složila da, iako je Jackie Kennedy u tom trenutku doista pokazala izvanrednu snagu, pokušaj da se njezin čin prikaže kroz prizmu performansa na Halloween zabavi djeluje kao opasno pretjerivanje.
Jack Schlossberg, koji rijetko komentira teme iz javnog života, ovim se istupom pridružio valu kritika koji su preplavili društvene mreže. Njegove riječi dodatno su otvorile raspravu o granicama umjetnosti, odgovornosti javnih osoba i etičnosti korištenja povijesne tragedije kao estetskog motiva. Julia Fox, koja je već mnogo puta dokazala da se ne boji izazvati reakcije, zasad nije odgovorila na kritike, ali njezin najnoviji potez ponovno potvrđuje da je granica između umjetničke provokacije i neukusa tanja nego prije.
U svijetu u kojem šok postaje valuta pažnje, a povijest sve češće inspiracija za estetske eksperimente, slučaj Julie Fox postavlja pitanje gdje završava umjetnost, a počinje nepoštovanje. Jackie Kennedy, simbol dostojanstva i snage u trenutku nezamislive tragedije, i dalje ostaje moralna referencija — čak i desetljećima nakon događaja koji je promijenio povijest. Upravo zato reakcija njezina unuka podsjeća da je sjećanje na taj trenutak i dalje duboko osobno i da, unatoč vremenskom odmaku, tragedija nikada ne bi smjela postati kostim.
Zasad nije poznato tko će glumiti protivnika novog agenta 007. Uz Pitta i Pugh, interes za ulogu Bondova negativca ranije su pokazali Bill Skarsgård, Saoirse Ronan i Barry Keoghan, no nijedno ime još nije službeno potvrđeno.
Iako ime glumice koja će stati uz novog Bonda još nije poznato, magazin Variety sastavio je popis od 19 glumica koje bi voljeli vidjeti u toj ulozi. Među njima su neka od najpoznatijih holivudskih imena, ali i glumice koje bi mogle donijeti nešto novo u franšizu.
Robert Pattinson danas može reći da je tijekom svoje glumačke karijere ostvario gotovo sve dječačke snove povezane s najpoznatijim filmskim junacima. Bio je učenik Hogwartsa u svijetu Harryja Pottera, postao besmrtni vampir u Sumrak sagi, odjenuo Batmanovo odijelo i preuzeo ulogu zaštitnika Gotham Cityja, a 16. studenoga 2026. godine službeno je potvrđeno da će postati novi James Bond, legendarni britanski tajni agent poznat pod oznakom 007. Vijest je objavio Amazon MGM Studios, čime je završeno višegodišnje nagađanje o nasljedniku Daniela Craiga. Pattinson je tako postao sedmi glumac izabran za tumačenje Jamesa Bonda u službenom filmskom serijalu, a njegov profesionalni put od mladog čarobnjaka do najpoznatijeg filmskog špijuna obuhvaća više od dva desetljeća rada pred kamerama.
Prošlogodišnji Advent u Zagrebu umjetnik Saša Šekoranja obilježio je instalacijom „Prvi snijeg”, kojom je prostor nekadašnje Prve gradske štedionice u prolazu Oktogon pretvorio u mjesto susreta likovne umjetnosti, glazbe i uspomena na stari Zagreb. Središnji dio instalacije činio je gotovo deset metara visok božićni bor oblikovan od svjetlom ispisanih stihova pjesme „Prvi snijeg”, koju je izvodila Gabi Novak, na tekst Ivice Krajača i glazbu Nikice Kalogjere. Prostorom se širila njezina izvedba pjesme, a oko svjetlosnog bora bilo je raspoređeno pedesetak Šekoranjinih crteža i skica izrađenih perom i tušem. Na njima su se nizali prizori zagrebačkih krovova, dimnjaka, krošnji, glazbenog paviljona, stare uspinjače i drugih gradskih motiva koji su podsjećali na zimski Zagreb. Instalacija je otvorena 19. prosinca 2025. godine, a bila je zamišljena kao umjetnikov dar gradu i posveta Gabi Novak. Šekoranja je tada poznatu pjesmu pretvorio u prostornu kompoziciju u kojoj su se svjetlost, rukom nacrtani prizori i glazba povezali u osobnu priču o gradu.
Džejla Ramović i Jakov Jozinović, dvoje mladih izvođača regionalne glazbene scene, predstavili su zajedničku pjesmu „Suze“, kojom su ostvarili suradnju o kojoj se počelo razmišljati još nakon njihova prvog zajedničkog nastupa. Duet je nastao iz međusobnog poštovanja, dugogodišnje želje za zajedničkim radom i iskustva koje su podijelili pred publikom, a u njegovu stvaranju sudjelovali su glazbenici s kojima je Jozinović već ranije surađivao. Pjesma je okupila izvođače čiji se glasovi razlikuju po boji i načinu interpretacije, ali su upravo u tim razlikama pronašli prostor za zajednički glazbeni izraz.
Pisanje poezije u kontekstu muške emocionalne ekspresije sve se češće promatra kao prostor u kojem se razgrađuju dugotrajni kulturni obrasci šutnje, emocionalne suzdržanosti i društveno uvjetovane ideje o tome što znači biti „jak“, pri čemu se snaga tradicionalno pogrešno poistovjećivala s potiskivanjem osjećaja, umjesto s njihovim razumijevanjem i svjesnim izražavanjem. U suvremenom psihološkom i kulturnom diskursu poezija se tako ne pojavljuje samo kao književna forma, nego i kao alat introspekcije, samoregulacije i kreativne obrade unutarnjih stanja, osobito kod muškaraca koji su odrastali u okruženjima u kojima emocionalna artikulacija nije bila poticana ili je bila doživljavana kao slabost.
U suvremenom društvu, u kojem se granice između fizičkog i digitalnog prostora sve brže brišu, terapijski pristupi mentalnom zdravlju doživljavaju duboku transformaciju, a među najintrigantnijim i najperspektivnijim inovacijama ističu se tehnologije proširene stvarnosti (AR) i virtualne stvarnosti (VR). Njihova primjena u području mentalnog zdravlja, osobito kada je riječ o muškoj populaciji, otvara sasvim novu dimenziju razumijevanja stresa, anksioznosti i emocionalne regulacije, ali i redefinira načine na koje se uopće pristupa psihološkoj podršci u 21. stoljeću. Važno je pritom naglasiti da svaka primjena ovakvih terapijskih pristupa mora biti shvaćena isključivo kao komplementarna medicinskim postupcima, te da je uvijek i isključivo obavezna konzultacija, pregled i procjena kod doktora i u bolnici ili drugoj ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi prije bilo kakvog uključivanja u terapijske protokole.
U vremenu koje neumoljivo diktira brzinu, učinkovitost i površnost, čin brijanja gotovo je neprimjetno sveden na rutinski zadatak, lišen pažnje, značenja i osobnog doživljaja. Ipak, iza tog svakodnevnog pokreta, koji mnogi obavljaju mehanički i bez razmišljanja, skriva se potencijal za nešto mnogo dublje i suptilnije — prostor introspekcije, ritual koji nadilazi fizičku potrebu i prelazi u sferu svjesnog postojanja. Umjetnost ritualnog brijanja nije tek povratak tradiciji, nego svjesna odluka da se vlastitom tijelu, vremenu i umu pristupi s pažnjom kakvu rijetko njegujemo u suvremenom životu.