HELLO
HELLO! #HelloItsMe

Singl “Ralje” nije samo glazba – to je prizor valova koji je ponekad ljuljaju, ponekad razbacuju. Na kraju, poslije sitnih rezova, ostaje praznina i jasnoća. Nela je osjetila “ralje” – ne nužno u industriji, već u sebi, i odlučila ispričati priču u kojoj se mnogi mogu prepoznati.

Njezin glas više ne traži dokazivanje, već istinu. U svijetu u kojem većina pjesama traje tjedan dana, ona želi da njezine traju desetljećima.

Kada se upale svjetla, publika dobiva sve – emociju, tren, trenutak koji više nije samo njezin. I dok se mnogi trude uhvatiti viralni ritam, Nela bira sporiji i dublji put: da pjesme budu poput otisaka prstiju – jedinstvene, neponovljive.

PROČITAJTE: “Ako pjesmu ne možeš odsvirati na gitari” – Jan Jakovljev bez filtera o popu, Dori i domaćoj glazbenoj sceni

Danas, na pragu novog poglavlja – albuma koji je arhiv, oproštaj i iskaz – Nela stoji mirno. Nije više djevojka koja se tek pokazuje; ona je autorica, izvođačica, pripovjedačica. I toliko toga od onoga što je arhivirala čeka da bude ponovno otkriveno, posve novo, ali i dijelom naše priče.

Dobrodošli u svijet Neline glazbe – gdje završeci također znače početke, a arhiviranje nije zaborav, nego oslobađanje.

nela đinđić

Album se zove “Arhivirano” – što si točno “arhivirala” u ovim pjesmama: emocije, ljude, faze sebe, ili cijelu jednu eru života?

Ideja je krenula od WhatsApp pretinca za poruke. Kad arhiviraš razgovor, to je kao da simbolično pospremiš osobu, više ne brišeš, ali ni ne gledaš svaki dan. Za mene je to bio svojevrsni čin prekida, brisanja tragova, ali i pokušaj da se krene dalje. Iako je sve krenulo od te moderne inačice “arhiviranja”, jednako tako simbolizira i sve što ta riječ u sebi nosi: čuvanje, sjećanje, završetak i mir. Arhivirano je moj način da pospremim emocije, ljude i uspomene koje su obilježile jedno razdoblje mog života. Ne da ih zaboravim, nego da ih mirno zatvorim, kao poglavlje koje ostaje iza mene.

“Ralje” je snažna metafora – jesi li ikad imala osjećaj da te glazbena industrija, odnosi ili očekivanja doslovno “progutaju”?

U ovom slučaju “Ralje” simboliziraju zamku odnosa bez budućnosti, onog koji te najviše podigne, pa najniže baci. “Dosada vuče konce, baš kada ne treba. Koje su šanse, opet sam ti u rukama? U valovima, u raljama… u raljama, raljama, raljama.” “Valovi” predstavljaju to ljuljanje i prepuštanje, naivni osjećaj zanosa, a “ralje” to što slijedi kad odeš duboko u zonu opasnosti.

PROČITAJTE: Nika Turković za HELLO! – Nemam želudac za natjecanje poput Dore

U pjesmi govorim i o onim unutarnjim, samodestruktivnim “raljama”, koje te tjeraju da ideš tamo gdje znaš da ćeš biti pojeden, i na neki način pronalaziš uzbuđenje u tome. Što se tiče glazbene industrije, mislim da je naša još premala za neka prava „gutanja”. Još smo na razini gdje sve najviše ovisi o tebi, o volji, upornosti i zdravom samopoimanju.

nela đinđić

Kad si zadnji put osjećala da te glazba ne spašava, nego da te razotkriva do boli?

Kad je nastajala pjesma Predivna. Kroz nju sam plakala i izvana i iznutra. I ne bih to nazvala spašavanjem nego razotkrivanjem. Ali baš u toj ranjivosti se dogodila najveća katarza, kad si dozvoliš da te glazba razotkrije, zapravo te na kraju i iscijeli.

Kako se tvoj vokal promijenio od prvih dana do danas – ne tehnički, nego emocionalno?

To bi vam najbolje mogla reći moja profesorica pjevanja, Maja Jakoliš, koja moj glas i razvoj prati od moje petnaeste godine. Ja bih rekla da sam ranije više razmišljala o tome kako zvučim, a danas razmišljam o čemu pjevam. Usavršavanje tehnike pjevanja je krenulo u glazbenoj školi. Ona je kroz praksu ušla u automatsko, prirodno ali se i oblikovala kroz razvijanje glazbenog stila. Naučila sam da snaga vokala nije u visini tona, nego u iskrenosti trenutka. Glas više ne koristim kao sredstvo za dokazivanje, nego kao produžetak emocije.

nela đinđić

Što te najviše umara na današnjoj pop sceni – buka, brzina, površnost ili stalna potreba za viralnošću?

Ne bih rekla da me išta posebno umara, ja to više promatram sa strane. Ponekad mi se čini da danas pjesma traje kao jogurt, tjedan dana i gotovo. Tempo je brz i lako se izgubi smisao. Volim kad se pojavi nešto što ima dušu i ostane. Tome težim.

Postoji li pjesma na albumu koju si gotovo izbrisala jer ti je bila “previše istinita”?

Svaka je pjesma u nekom trenutku bila kandidat za to. Osim Crvene i Baš sad, koje su tematski malo lakše. Okej, Sada znam i Predivna najotvorenije pričaju o konkretnim, osobnim situacijama. Ne vidim problem u tome, dapače. Ja mislim da mogu i trebam biti još otvorenija. Tome glazba i služi. Ti pričaš svoju priču. Što je osobnija, to je jača.

nela đinđić

Imaš li osjećaj da žene u hrvatskoj glazbi još uvijek moraju “dokazivati” da su ozbiljni autori, a ne samo izvođačice?

Nažalost, da. Povijesno gledano, još je svježa vijest da žena može biti autorica. Da žena, općenito, može biti bilo što, zar ne? Ali nekad je i dobro kad ti je startna pozicija podcijenjena jer te natjera da budeš još bolja, makar iz inata. Volim vidjeti kad se ženama u glazbenoj industriji daje prostor i pozornost, kroz medije, festivale, predavanja.

PROČITAJTE: Nela otvara “Arhivirano” – Emotivni dnevnik koji vas vodi kroz nesretne ljubavi i unutarnju snagu

Posebno volim projekt Femme Nouvelle koji svake godine stavlja u fokus nekoliko žena koje pišu svoje pjesme i zatim ih objedinjuje na zajedničkom albumu uz zajednički koncert. Iznimno cijenim žene s kojima surađujem, Ivanu Belošević i Niku Turković jer me inspiriraju i podsjećaju na to koliko je ženska autorska perspektiva bitna. Volim gledati scenu na kojoj je sve više autorica i osjećaj da smo dio te promjene koja se polagano događa.

Kad pišeš tekst – prvo osjećaš, pa racionaliziraš, ili sve kreće iz analize i misli?

Uvijek prvo osjećam. Pjesma obično krene kao neki nemir, kao rečenica koja ne da mira dok je ne zapišem. Krene iz trbuha, iz onog trenutka koji te pritisne. Kasnije sjednem i dorađujem, ali osjećaj uvijek ostaje jezgra svega.

nela đinđić

Kad prepoznaješ trenutak kad pjesma više nije tvoja, nego postaje tuđa – kad je publika počne doživljavati na svoj način?

To se dogodi vrlo brzo, već kad je otpjevam pred ljudima. Dok je pišem, to je moja priča i moj osjećaj, ali čim je čujem kako je netko pjeva, citira ili povezuje sa svojim iskustvom – više nije samo moja. I to mi je najljepši dio svega. Nekad ljudi svojim doživljajem objasne pjesmu bolje nego ja sama. Tada shvatim da je pronašla svoj put.

Jesu li “Ralje” više ispovijed, borba ili oproštaj?

Sve u jednom. Počne kao bespomoćno prepričavanje situacije, nastavi se u borbu između emocije i razuma i završi kao oproštaj od te osobe i cijele situacije (loše, a najbolje).

nela đinđić

Kad slušaš svoje stare snimke, imaš li više empatije prema toj verziji Nele ili više kritike?

Samo sam jako ponosna. I na to što sam bila i na to što sam danas. Ništa više. Ako i imam neku kritiku, onda se odnosi više na vizualni identitet od ranije, ali Bože moj – sve je to faza i proces.

nela đinđić

S kim bi u ovom trenutku voljela snimiti duet, ali ne zbog PR-a, nego zbog kemije?

Ufffff… ja bih opet snimala s Nikom! A želja koju imam oduvijek i nakon koje bih mogla mirno umrijeti je duet s grupom Jinx. Ili suradnja, ili “feat.”, što god. Od malo neočekivanijih suradnji, voljela bih nešto napraviti s Buč Kesidijem ili Porto Mortom.

nela đinđić

Kako reagiraš kad osjetiš da je pjesma previše ‘lijepa’, ali nije ‘živa’?

Ako na mene nikako ne utječe, neće ni drugima. Time se vodim. Pjesma mora nešto probuditi u meni, makar i nemir, inače nema smisla.

nela đinđić

Koliko je tvoj privatni život uopće još odvojen od glazbe – ili si sve već spojila u jedno?

Uvijek će postojati privatni dio koji čuvam za sebe. Ne pričam javno o onome što me muči, niti dijelim osobne detalje, ali puno toga izađe kroz pjesme. To je moj način da nešto podijelim, a da ipak ostane moje. Publika na koncertima ipak dobiva ekskluzivu. S njom dijelim više, emociju, iskrenost, trenutak. To je rezervirano samo za nas i taj prostor. Što se persone tiče, kod mene oduvijek postoji neka dualnost. Jedna privatno, druga na pozornici. Ali obje su jednako iskrene, samo pokazuju različite nijanse mene.

nela đinđić

Što ti je važnije – da ljudi razumiju o čemu pjevaš ili da osjete ono što si osjećala dok si pisala?

Ne znam. Meni ne ide jedno bez drugoga. Bez emocije nema smisla, a bez smisla nema emocije. Moj glavni posao je to dvoje najbolje moguće ujediniti.

nela đinđić

Kad se pogledaš unatrag, što bi rekla da te naučila prva publika koja te slušala – možda u klubovima ili na festivalima?

Naučila sam da je najbolje biti opuštena i svoja. Publiku ne možeš prevariti. Isto tako u razmjeni energije, koliko daš, toliko ti se vrati. I da nema male publike, svaka te nešto nauči.

Kad bi “arhiv” tvoje karijere netko otvorio za deset godina – što bi željela da pronađu unutra?

Da sam bila borac. Da sam sve radila srcem, čak i kad nije bilo lako. Da se nisam bojala biti ranjiva i da sam uvijek išla svojim putem. Da sam se zabavljala i uživala u procesu. I da se nisam shvaćala preozbiljno.

nela đinđić

Tvoje se ime često spominje u kontekstu Dore. Što misliš o tom festivalu kao platformi za mlade izvođače?

Mogla bih o ovoj temi danima! Dora je izvrstan medij za predstavljanje publici, s velikim ALI.
ALI samo ako si spreman. Vokalno, fizički i najvažnije psihički. Mnogi misle da jesu, pa se prevare. Shvate što to znači nastupati u različitim uvjetima (i neuvjetima). Nije za svakoga, a dogodi se i onima za koje je, da se nisu dobro snašli jer nisu bili spremni. Neki idu da si skrate put. Nema u tome ništa loše, ako imaš jasni cilj, identitet, poruku, viziju i plan što želiš i kad se ta svjetla ugase. Eurovizijska publika je svijet za sebe. To su kritičari, vrlo strogi. Svugdje si pod povećalom. Jesi li na to spreman? Ja mislim da ići na Doru samo radi predstavljanja odnosno bez težnje za pobjedom i predstavljanjem na Eurosongu, nema smisla. Za to, Bogu hvala, postoji još festivala u našoj zemlji.

nela đinđić

Koga ti želiš vidjeti na Dori?

Voljela bih da nas na Eurosongu predstavlja Jakov Jozinović. Zašto? Mislim da sve vezano uz njega govori samo za sebe. Naravno, uz uvjet da Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, pokaže solidarnost i odluči ne sudjelovati ako sudjeluje Izrael.

nela đinđić


Oznake:

album godine autentični izvođači autorska glazba autorski pop Dora 2025 emocije u glazbi emotivne pjesme emotivni pop glazba i emocije glazba i introspekcija glazba s pričom glazbena iskrenost glazbena ranjivost glazbene novosti glazbeni intervjui glazbeni lifestyle hrvatska pop kultura hrvatske autorice hrvatske pjevačice hrvatski albumi 2025 hrvatski glazbeni intervju hrvatski glazbeni trendovi hrvatski izvođači hrvatski pop hrvatski pop albumi hrvatski pop izvođači intervju intervju s Nelom introspektivna glazba introspektivni pop iskrena glazba iskrena pop glazba lifestyle intervju mlade glazbenice Hrvatska mlade umjetnice mladi autori hrvatska moderna pop scena Nela 2025 Nela akustično Nela album Arhivirano Nela Arhivirano Nela autorica Nela Baš sad Nela Crvena Nela Đinđić Nela Đinić Nela Đinić intervju Nela Dora Nela ekskluzivno Nela emocije Nela Eurovizija Nela Femme Nouvelle Nela glazbena scena Nela glazbeni stil Nela glazbenica Nela hrvatska glazba Nela hrvatski pop Nela intervju Nela intervju 2025 Nela intervju Journal Nela izvođačica Nela kantautorica Nela karijera Nela koncert Nela live nastupi Nela nova generacija Nela nova glazba Nela nova pjesma Nela novi album Nela osjećaji Nela pjesme Nela pjevačica Nela pop scena Nela Predivna Nela pripovjedačica Nela Ralje Nela Sada znam Nela spot Ralje Nela uživo Nela Zagreb nova generacija glazbenica nova generacija hrvatskog popa nova hrvatska glazba nova imena hrvatske glazbe Nova pjesma pjesma Ralje pop autorica Hrvatska pop balada pop emocija pop glazba hrvatska pop glazba s porukom pop kantautorica pop s dušom pop s porukom Ralje Ralje značenje singl Ralje suvremena glazba hrvatska žene u glazbi žene u hrvatskoj glazbi ženska autorska scena ženska perspektiva u glazbi ženske autorice u glazbi ženske priče u glazbi ženski vokali Hrvatska

druge vijesti