Studentica koja broji svaki šav: Unutarnji svijet Chiare Gatti iza suradnje s eNVy roomom

Škola za modu i dizajn otvorila joj je vrata u fascinantni svijet odjevnog dizajna, gdje vizija postaje opipljiva, a svaki detalj odraz osobnog izraza. Njezina inspiracija dolazi iz promatranja svijeta oko sebe, ali i iz glazbe koja je konstantna pratiteljica njezinog stvaralačkog procesa – od playlista koje prate emocije do vizualnih interpretacija glazbenih albuma, uključujući njezin završni rad posvećen Lani Del Rey.

Za Chiaru je proces stvaranja kombinacija vizualnog, emotivnog i materijalnog. Svaki nabor, svaki puf rukav i svaki organza sloj u njezinim radovima nosi potpis njezinog eksperimentalnog, ekspresivnog i zaigranog stila. Sudjelovanje u projektu s eNVy roomom bila je za nju velika čast, ali i izazov – balansirati između prepoznatljive estetike brenda i osobnog rukopisa zahtijevalo je preciznost, upornost i mnogo neprespavanih noći.

20250621_013009

Posebno je ponosna na tehničke detalje poput zapeglavanja nabora na košulji i suknji te rad s osjetljivim materijalima poput organze i bouclea. Svaki kroj, svaki šav i svaki dodatak imaju svoju priču, a Chiara vjeruje da je upravo ta pažnja prema detaljima ono što njezine radove čini posebnima. Iako je tek na početku profesionalne karijere, već sada ima jasnu viziju – želi stvarati, eksperimentirati i povezivati akademski i profesionalni svijet mode kroz suradnju s brendovima, modnu fotografiju ili pokretanje kreativnih projekata.

Chiara Gatti nije samo studentica ili mladi talent – ona je kreativna sila koja kombinira znanje, iskustvo i emociju u svakoj kreaciji. Kada njezini radovi budu izloženi u Muzeju suvremene umjetnosti, publika neće vidjeti samo odjevni predmet, već priču o upornosti, strasti i neiscrpnoj energiji jednog mladog dizajnera. Moda kroz Chiarine oči postaje ne samo vizualni, nego i emotivni doživljaj, dokaz da granice između umjetnosti i dizajna zapravo ne postoje.

20250621_000555

Možete li se ukratko predstaviti i reći nam što Vas je dovelo do svijeta mode?

Moje ime je Chiara Gatti, imam 22 godine, dolazim iz Zagreba i trenutačno sam na diplomskom studiju modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

Dolazim iz obitelji gdje je umjetnost oduvijek bila prisutna. I s mamine i s tatine strane imam obitelj koja se bavila ili se i dalje bavi nečim kreativnim, bilo poslom ili hobijem. Primjerice, mama je išla u školu Primijenjene umjetnosti i dizajna, baka i djed su se cijeli život bavili aranžerstvom… Neki su u obitelji su slikali, neki fotografirali, neki su bili glazbenici… S tatine strane obitelji, pradjed je bio slikar, autor sličica poznatog brenda čokolada, a djed i njegove sestre amaterski su slikali cijeli život.

Iako me se nikad nije usmjeravalo u to, još od malih nogu prirodno sam naginjala na tu kreativnu stranu. Često sam slikala i bila okružena papirima i bojama, te sam se odlučila samo pustiti u te vode. U višim razredima osnovne škole sam ozbiljno počela razmišljati o upisu u neku kreativnu srednju školu. Razmišljajući unatrag, rekla bih da je to bio najstresniji dio mog života, jer imate 14 godina i dalje ste „zeleni” i načelno ne razmišljate o tome gdje ste za 5 do 10 godina, a važno je da upišete nešto što bi trebalo biti početak vašeg profesionalnog puta. Opet s druge strane želite upisati nešto što vas zanima, a ne pomaže činjenica da ste jedini u razredu koji razmišlja o takvom putu, jer svi ostali planiraju upisati prirodoslovne/jezične gimnazije ili tehničke škole. Upisala sam Školu za modu i dizajn u Zagrebu, smjer dizajner odjeće koji mi je otvorio put u modu. Zaljubila sam se u tu struku jer je jako širokog spektra mogućnosti. Možete se baviti modom, no ne nužno dizajnom, a možete se baviti i dizajnom, no ne nužno modnim. Također činjenica da mogu zamisliti neki odjevni predmet i da ga znam sašiti je definitivno ono što me najviše ispunjava u ovom pozivu jer tako vaša vizija postaje vidljiva, opipljiva, a vi ste u potpunosti prisutni u svakom koraku stvaranja.

Što Vas osobno najviše pokreće u procesu stvaranja – emocija, forma, materijal ili nešto drugo?

Rekla bih sve navedeno. Prvo ono vizualno. Tip sam osobe koji jako voli promatrati svijet oko sebe, ljude na cesti i detalje tijekom dana. Drugo, ono emocionalno i auditivno. Kronični sam ovisnik o glazbi različitih žanrova i izvođača, pa tako imam pedesetak playlista za svaku emociju kroz koju prolazim u određenom trenutku. Zanima me često kako bi određeni žanr ili album izgledao kao odjevni predmet ili kao cijela kolekcija, tako da mi je glazba velika inspiracija u stvaranju. Cijeli završni rad mi je bio na temu pjevačice Lane Del Rey, pokušala sam njezinu diskografiju pretočiti u nešto vizualno i taktilno. Također voljela bih spomenuti ljude oko sebe koji, osim što me inspiriraju, djeluju vrlo terapeutski. Svaki put kad sam u nedoumici ne osjećam se loše ako pitam za pomoć ili savjet. Dapače, drago mi je kad se netko sjeti mene i mog rada pa mi pošalje poruku u 10 navečer s nekim svojim savjetom ili idejom. Od viška glava nikad ne boli.

20230706_153805

Kada biste morali svoj dosadašnji rad opisati u tri riječi, koje bi to bile?

Zaigrano, eksperimentalno, ekspresivno.

Kako ste reagirali kada ste saznali da ste odabrani da budete dio ovog projekta uz eNVy room?

Bila sam vrlo iznenađena i počašćena! Ovo je prvi put da sam dio ovakvog projekta koji je uspio spojiti respektabilan brend kao što je eNVy room sa studentima modnog dizajna. Bila sam vrlo uzbuđena, ali i preplašena jer je to bio veliki izazov za sve nas. Kreacija kao i realizacija je trebala biti na određenom nivou. Tu su bili rokovi za pregled dizajna i realiziranog modela itd. Uz to je svatko od nas imao za raditi ostale projekte na fakultetu pa je bilo nekoliko neprespavanih noći, ali sad kada gledam na cijeli projekt vrlo sam zadovoljna i jedva čekam da publika vidi rezultat. Nadam se da su i dizajneri eNVy rooma zadovoljni našim radom i da smo opravdali očekivanja.

20230630_194017

Koja je bila Vaša početna ideja pri odabiru bridal modela i što Vas je u njemu privuklo?

Početna ideja, to jest pitanje koje sam si postavila je: “kako u outfit uklopiti svoj stil a pritom ostati vjerna originalnom modelu?” Mislim da je to svima bilo teško, no kada smo vidjeli ponuđene modele u roku deset minuta smo znali koji model će kome služiti kao inspiracija. Svako od nas već polako ima svoj stil. Stoga kada sam vidjela puf rukave na originalnom modelu rekla sam: „To sam ja. To je moj model!” Inače sam veliki fan prozirnih materijala, te volumena, pogotovo u rukavima. Odabrala sam vjenčanicu Bridal kolekcije iz 2022. godine. Vjenčanica je napravljena od organdija. „A” linije je, ima dramatične puf rukave koji su spušteni s ramena, te korzetirani gornji dio gdje su prisutni dijagonalni nabori. Sviđao mi se taj spoj pravilnih dijagonalnih nabora s rukavima koji su voluminozni, kao u nekom kaosu. Znala sam točno što i kako želim napraviti i ispalo je baš onako kako sam zamislila, što mi je jako drago.

20240409_164208

Na koji ste način reinterpretirali odabranu vjenčanicu i koliko ste u nju unijeli svog osobnog rukopisa?

Kao što sam već rekla, puf rukavi na odabranoj vjenčanici su mi bili glavno polazište. Htjela sam ipak ostati na ready to wearu i raditi s prozračnim materijalom (u ovom slučaju organdi), koji je ni manje ni više bio isti koji je korišten na originalnom modelu vjenčanice! Mislim da je činjenica da sam uspjela dobiti originalan materijal još jedna poveznica s originalnim modelom. Ono što mi je bilo zanimljivo na vjenčanici su ti pravilni nabori na prednjoj strani. Oni su kontrastni s nepravilnim naborima koje stvaraju puf rukavi, te sam to vidjela kao inspiraciju i za oblikovanje nabora i za sam izbor materijala za model. Kao kontrast za hlače sam izabrala boucle koji se jako dobro uklopio u cijelu priču. Najčešće radim s prozračnim materijalima kao što je organdi ili til tako da bih rekla da je to dio mog osobnog rukopisa. S boucleom sam radila prije par godina i jako ga volim jer je klasičan, geometrijski ali i ima svoju dinamiku boje i teksture.

20230630_193749

Koliko je za Vas bilo izazovno balansirati između poštovanja estetike eNVy rooma i stvaranja nečeg potpuno novog?

Tanka je to bila granica. Jedan krivi potez može označiti kraj poštovanja estetike originalnog dizajnera. Bilo je dosta crtanja, brisanja i nadodavanja… Drago mi je da je profesorica Končić s asistentom Kodžomanom uz dizajnere bila cijelo vrijeme prisutna i da nisam bila jedina koja je odlučivala o tome što ide u finalni produkt, zato što sam vrlo neodlučne prirode. Izabrali smo modele hlača, suknje i košulje koji su bili idealan spoj onog nečeg mog i onoga što eNVy room ima. S obzirom na to da su dizajneri dali blagoslov, smatram to dobro odrađenim poslom. Vjerujem da se u takvoj situaciji često nađu novi kreativni direktori velikih modnih kuća jer svatko od njih ima vlastiti rukopis, ali se moraju prilagoditi brendu za koji rade, poštivati njegove smjernice i prepoznatljiv vizual. Zato ponekad „mrzimo” ili „volimo” Demnu u Balenciagi ili Tom Forda u Gucciju.

Možete li nam otkriti neki detalj ili tehnički postupak u Vašem radu na koji ste posebno ponosni?

Jako sam ponosna na zapeglavanja nabora koje sam radila na košulji i suknji. Na košulji su nabori precizno zapeglavani svaka 2 cm, na lijevoj strani ulijevo, a na desnoj udesno. Suknja ima pravilne nabore različitih širina, od 2 do 6 cm. Rad s organdijem je bio posebno zahtjevan jer je lagan i osjetljiv, pa je svaki krivi potez mogao uništiti sam materijal. Neke sam dijelove morala šivati ručno kako bih izbjegla moguća dodatna oštećenja… Ljudi često pitaju: „Koliko ti je trebalo da to sašiješ?”, no ja nikad ne brojim sate uložene u izradu. Uvijek si pustim dobru glazbu ili neki podcast i vrijeme prođe relativno brzo. Također bih voljela spomenuti ukrasni rajf napravljen od bouclea kao upečatljiv detalj koji savršeno ide uz outfit (hvala asistentu Kodžomanu na savjetu!) Na kraju mi je ostalo još nešto tog bouclea pa sam počela izrađivati scrunchije. Kod mene se ništa ne baca!

20230630_193510

Što za Vas znači činjenica da će Vaši radovi biti prikazani u Muzeju suvremene umjetnosti, pred publikom i industrijom?

Na početku projekta nismo znali točnu lokaciju revije. Kad sam čula da će naši radovi stajati u MSU bila sam vrlo ugodno iznenađena jer su neki outfiti vrlo masivni i zahtijevaju veliki prostor za izlaganje. Mislim da je izbor lokacije dosta bitan, jer se zna dogoditi da odjevni predmet pojede prostor zbog svoje veličine ili pak da veličina prostora ograniči odjevni predmet svojom veličinom. MSU je idealan za takvu manifestaciju i vjerujem da će izgledati vrlo respektabilno.

Najviše se veselim reakciji publike. Zanima me njihovo mišljenje, konkretno naravno osoba iz industrije koje imaju bogato profesionalno iskustvo. Vidim to također kao priliku za rast i razvoj nas kao budućih dizajnera. Nadam se da ćemo imati priliku razgovarati s osobama iz industrije koji bi nam mogli dati pokoji savjet za buduća stvaranja. Veselim se i međusobnim reakcijama kada vidimo naš trud i rad na lutkama, jer znamo kroz što smo sve prolazili kako bi došli do finalnog outfita.

Kako gledate na ulogu Tekstilno-tehnološkog fakulteta u formiranju mladih dizajnera u Hrvatskoj?

Fakultet daje dobru teorijsku podlogu, no nažalost nema dovoljno prakse. Teorijski sam naučila puno toga. Povijest mode mi je uvijek bila najzanimljivija, te sam imala fenomenalnu profesoricu uz koju sam zavoljela povijest mode još više. Naučila sam da moda nije samo lijepo oblačenje ili spojiti dva krojna dijela, već da je to sinergija i ples nekoliko znanstvenih područja. Počevši od ideje, treba vam osoba iz umjetničkog područja koja ima kapacitet izmisliti i složiti kreaciju. Treba vam određeni tisak na materijal. Tu vam također treba osoba koja zna što je raport ili ornament, osoba koja vidi potencijal u toj ravnoj plohi. To je dizajner tekstila. Onda imate ideju za odjevni predmet, potrebna vam je konstrukcija odjeće što je sasvim druga grana, tzv. tekstilna tehnologija, koja je vrlo matematička, stroga i tehnička. Ne znate koji materijal odabrati i kakva svojstva materijala postoje? Postoje ljudi koji se bave ispitivanjem materijala. Zato danas dobro znam zašto je svila skuplja od satena, zašto pamuk pri gorenju miriši na papir, te zašto više ne koristimo azbest. Drago mi je da sam imala kolegije iz svakog područja i da razumijem proces stvaranja odjevnog predmeta. Vezano za praksu, rješenje vidim u ovakvim projektima koji stvarno pridonose formiranju studenata modnog dizajna u mlade dizajnere.

Koji je, po Vašem mišljenju, najveći doprinos brenda eNVy room hrvatskoj modi i koliko Vas je njihova estetika inspirirala?

Znam za eNVy room već neko vrijeme i uvijek me zanimalo kako su uspjeli stvoriti svoj prepoznatljiv stil. Po mom mišljenju, eNVy room je uspio spojiti suvremenost i nosivost na vrlo zanimljiv način. Jako mi se sviđaju njihove bridal kolekcije, koje su uvijek sofisticirane i kreativne. Još više mi se sviđaju editorijali koji su prezentirani u javnosti i na društvenim mrežama. Njihova me estetika inspirirala da kroz istraživanje njihovog opusa otkrijem elemente koje i sama volim. Tako sam razvila neke svoje ideje za kreacije koje bih mogla koristiti u budućem radu. Dosta njihovih modela bih osobno nosila i imala u svom ormaru. Mislim da je to najveća afirmacija jednom brendu.

Kako biste opisali aktualnu modnu scenu u Hrvatskoj – što je ono što Vas veseli, a gdje vidite prostor za napredak?

Imam osjećaj da je u zadnjih desetak godina na scenu došlo dosta malih brendova, portala, modnih blogova i individualaca koji su dobro iskoristili snagu društvenih mreža kako bi izgradili svoj imidž. S jedne strane, imate osobe koje uzmu to zdravo za gotovo, pa im brojke na društvenim mrežama često donose privilegije poput pozivnica na modnu reviju ili na određeni event. Takve osobe često ne znaju čak ni koja je sezona revije, a kamoli povijest dizajnerovog rada. Razumijem da njihovo prisustvo pomaže brendovima kroz reklamu jer stavljaju dodatni „reflektor” na kolekciju, no voljela bih kada bi i mi bili dio te priče pa barem i u zadnjem redu. S pozitivnije strane, vidim oko sebe mnogo mladih i talentiranih ljudi, ne samo iz svijeta mode već i drugih grana umjetnosti čiji rad obećava budućnost. Važno je ostati pozitivan i podržavati tuđi rad, jer to gradi našu malu zajednicu i jača kreativnu scenu. Zadnjih godinu dana sam imala priliku raditi s hrpom ljudi i upoznala sam mnogo novih lica s kojima bih voljela uploviti u neki ludi projekt. Jer na kraju, imamo samo jedni druge, stoga je međusobno ohrabrivanje ključno za razvoj naš samih, ali i industrije!

Što mislite da je presudilo da baš Vi budete izabrani među studente koji će sudjelovati u ovom projektu?

Mislim da sam osoba koja je puna energije za projekte. U većini slučajeva kada se ponudi neki projekt, ako imam vremena, skačem i grizem. Volim izazove poput ovih jer me tjeraju da izađem iz zone komfora, ali i opet naučim neke nove stvari. Trudim se u svaki projekt dati  100 % sebe, od danonoćnog šivanja pa sve do brisanja cipela modelu prije fotografiranja. Također, uvijek pokušavam pomoći kolegama kada im zatreba savjet ili podrška. Mislim da smo nas deset koji smo dio ovog projekta jako bliski i međusobno si volimo pomagati u bilo kojem kontekstu. Kada netko od nas bude na 10 % svoje snage nije nam problem biti onih 90 %, te pomoći da sve izgleda kako treba. To je danas rijetko, ali ja ne mogu zamisliti da ne pomognem osobi ako joj zatreba pomoć. Vjerujem da i tako ljudi oko mene razmišljaju.

Na koji način vidite svoju buduću suradnju s modnim brendovima i koliko Vam je važna ta poveznica između akademskog i profesionalnog svijeta?

Voljela bih da je više suradnji modnih brendova sa studentima, zato što vjerujem da bismo jedni od drugih mogli dosta naučiti. Mi studenti bismo imali priliku vidjeti stvarnu sliku industrije, kroz što sve se treba proći da se od nečije ideje na papiru stvori finalni produkt na reviji, a brendovi bi mogli dobiti svježe ideje mladih dizajnera. Ja sam osobno otvorena za bilo kakvu kreativnu suradnju.

Fakultet daje dobru teorijsku podlogu, no praksa je sasvim druga stvar. U praksi nije sve tako blistavo. Spomenula sam već koliko je etapa potrebno kako bi se stvorio novi odjevni predmet, ali tu priča ne završava. Imala sam priliku sudjelovati na nekoliko revija i nitko te ne pripremi na to da netom prije izlaska modela nema, na to da su cipele nestale ili da su gumbi s hlača otpali. Tu dolazi ta praksa gdje vježbaš svoje teorijsko znanje i snalažljivost na stvarnoj sceni. No na kraju uvijek sve prođe dobro i ljudi ne primijete neki detalj koji je tebi trn u oku.

Kad zamislite sebe za deset godina, gdje biste voljeli biti – na kojoj modnoj pisti, u kojem ateljeu ili s kakvim projektom?

Najčešće pitanje koje dobivam je: „A što ćeš ti raditi kada završiš fakultet? Koliko zapravo ima mogućnosti u Hrvatskoj izgraditi takvu karijeru? Isplati li se?” Ja volim na to odgovoriti s „ni jedan fakultet ti ne osigurava posao u struci.” Mislim da dokle god dajem sve od sebe da ću biti dobro. Često znam pričati s prijateljima kako smo u toj nekoj krizi 20-ih godina, gdje su istogodišnjaci u totalno drugačijim fazama života. Poznajem osobe koje završavaju fakultet, dok ga neki upisuju po drugi put. Neki su single, a neki već vjenčani s djetetom u naručju. Mislim da je u redu ići svojim tempom. Za 10 godina ću imati 32 godine, što mi je do prije par godina zvučalo puno, no načelno i nije. Vjerujem da tek tad počneš stvarno živjeti u nekom osobnom, financijskom, ali i profesionalnom smislu. Što se tiče profesionalnog, voljela bih ostati u industriji. Prvenstveno kao dizajner jer imam puno ideja koje želim realizirati, ali i kao stilist, fotograf ili kolumnist. Već se neko vrijeme bavim modnom fotografijom koja mi je sad baš top! Radim i analogno i digitalno tako da se nadam da će taj rad također biti prepoznat i uklopiti se u moj kreativni izričaj. S kolegicama s fakulteta sam prije par mjeseci pokrenula modni/lifestyle časopis i preuzela ulogu glavne urednice koja tu i tamo piše i to me zbilja usrećuje. Ako me posao odvede preko granica, možda to bude novi izazov, a možda ću imati svoj mali kreativni nered u centru Zagreba, vidjet ću. Privatno se samo nadam zdravlju, a sve ostalo će, nadam se, doći na svoje.