Pitala sam se: Jesam li ja normalna? Više nisam pjevačica iz Magazina – sad sam samo Andrea! Andrea Šušnjara o pjesmi koja mijenja sve

U razgovoru za HELLO!, Andrea otkriva kako je bilo čuti pjesmu prvi put – s trunkom sumnje, ali i s dugogodišnjim povjerenjem u tim koji je uz nju od prvog dana. “Normala” nije samo pjesma – ona je nova stranica u dnevniku jedne žene koja je odlučila ponovno pisati svoje rečenice, ovaj put s manje kompromisa, a više slobode.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Andrea Šušnjara (@andreasusnjara_official)

Iza nje su godine na velikim pozornicama, u televizijskim emisijama i stotine nastupa diljem regije. Ipak, kaže da tek sada ima osjećaj da diše punim plućima – bez zadanih termina, strogo određenih aranžmana i očekivanja publike. Ovo je njezino ljeto, prvi put nakon dugo vremena sama bira svoj ritam.

Pjesma “Normala” nosi refleksiju, ali i bunt – tihi otpor prema svemu što bi ženu trebalo definirati. Nije joj, priznaje, uvijek jasno što znači biti “normalna“, a još manje kada joj to drugi pokušavaju reći kao kompliment. Umjesto da se uklopi, Andrea se – ispisuje. I upravo je zato “Normala” toliko snažna: jer pjeva o ravnoteži koju još uvijek traži, ali kojoj je konačno odlučila dati priliku.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Andrea Šušnjara (@andreasusnjara_official)

U videospotu je vidimo između dana i noći, među ljudima i samu, u ljetnom ritmu koji je istovremeno hedonistički i melankoličan. I dok kamera klizi po splitskim valovima i bračkim horizontima, glazba nosi emociju žene koja zna što ne želi – i polako otkriva što doista jest.

S publikom sada dijeli više od ritma – dijeli priču. Njezine nove pjesme ne dolaze s velikim zvukom, već s velikom iskrenošću. I reakcije, kaže, ne izostaju. Ljudi je prepoznaju, ovaj put kao Andreu – ne kao pjevačicu Magazina, nego kao osobu koja je odlučila biti autentična, makar to značilo da hoda bez mape.

Ne žuri se, ne planira previše unaprijed. Naučila je vjerovati procesu, kao što je godinama vjerovala Tončiju i Vjekoslavi. Dueti? Možda. Novi glazbeni pravci? Otvorena je. Ali prije svega – želi ostati vjerna sebi.

PROČITAJTE: Andrea Šušnjara u vrućim kadrovima spota za pjesmu „Normala“

Ono što je nekad bila pozornica s reflektorima, danas je tišina s morem u pozadini. I mopsom Kokom. I macom Mimi. I osmijehom koji je, kaže, ostao njezin zaštitni znak, čak i kada pjesma govori o gubicima.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Andrea Šušnjara (@andreasusnjara_official)

Andrea Šušnjara danas ne traži savršenu verziju sebe – traži svoju normalu. A upravo je u toj potrazi – najbliža onoj pravoj.

Kako je izgledao trenutak kada si prvi put čula “Normalu“? Jesi li odmah znala da je to – to?

Moram priznati da mi je na prvo slušanje bila neobična, bila sam pomalo nepovjerljiva; naučila sam na neke drugačije pjesme, ali kao i uvijek, pokazalo se da je Tonči majstor u svom poslu i da mu treba vjerovati. Glazba se mijenja, a nije uvijek lako uskočiti na taj vlak promjena. Međutim, reakcije na pjesmu su odlične, što me raduje.

Kakav je osjećaj ponovno surađivati s Huljićima, ali ovaj put kao solo umjetnica?

Ja zapravo cijeli život surađujem samo s obitelji Huljić. Kad sam prvi put kročila nogom u Tončijev ured i kada me prvi put čuo, imala sam svega 15 godina. Odmah mi je rekao da ću raditi s njim, prvo na nekim projektima za strano tržište, a onda u grupi Magazin. Tako je na kraju i bilo. Davne 2004. godine sam se predstavila javnosti na Dori s pjesmom Noah i bila sam druga, ostalo je povijest. Započela sam karijeru kao solo pjevačica imala nekoliko zapaženih nastupa na festivalima, pjevala sam na demo snimkama za neke Tončeve projekte i suradnje sa stranim izvođačima, istodobno sam gradila karijeru i pojavljivala se u medijima  i išla u dvije škole. Nisam imala kada ići na gaže i imati bend, pa nisam imala iskustva na terenu s live koncertima sve dok nisam došla u grupu Magazin. Nakon 14 godina u grupi Magazin nastavili smo suradnju, Za mene je sve ostalo isto kao i prije; to je moja “normala”. Radujem se što nastavljamo suradnju i nakon Magazina. Za sada imamo dvije nove pjesme pa ćemo vidjeti u kojem smjeru će me glazba dalje voditi.

Pjesma nosi snažnu poruku o traženju balansa u životu – kako ti pronalaziš svoju “normalu”?

Ovo je prvo ljeto nakon 14 godina da imam vremena za sebe i da mogu sama pronaći balans između posla i odmora, bez nametnutog rasporeda. Tako da tijekom ovog ljeta, uz koncerte i ljetne fešte na kojima nastupam, planiram provesti više vremena sa svojim najbližima, neopterećena poslom, uz more i sunce napuniti baterije. 2025. godina je za mene godina prilagodbe, tako da moram još pronaći balans i promijeniti svoje stare životne navike, jer sam okrenula novi list u životu, što nije ni malo lako, tako da slobodno mogu reći da još tražim svoju novu normalu.

U videospotu djeluješ vrlo opušteno i slobodno – je li doista bilo tako iza kamere?

Jako mi je bitno u poslu biti okružena pozitivnim ljudima i ljudima pred kojima ja mogu biti – ja. Često biram isti tim da me prati na snimanjima jer smo već postali prijatelji, tako da mi sam posao ne pada teško, nego sve teče vrlo prirodno i opušteno. Ipak, znam biti dosta stroga kada je posao u pitanju da bi sve prošlo u najboljem redu i da bi rezultat na kraju bio što bolji.

Koliko ti je bilo važno da spot prenese i tvoju unutarnju priču, a ne samo vizualnu ljepotu ljeta?

Trudim se da moji spotovi ne budu samo nasumični kadrovi kao kod  “modernih” spotova gdje često nema potrebe da se slikom prati tekst. Bitno mi je da slušatelju i gledatelju ostavim malo prostora da poveže o čemu se tu zapravo radi. U ovom ljetnom spotu je to kontrast noći i dana i kadrovi u kojima sam prisutna svugdje, a opet  odvojena od ostatka veselog društva, igra imaginarnog ljubavnog ruleta u kojem uvijek gubim kada je ljubav u pitanju. Budući da je ljeto i da sam Splićanka, logično je bilo da se u Splitu ukrcamo na brod i  napravimo “đir” po moru, odemo do otoka Brača u popularni beach club te snimimo kadrove mora, partyja na brodu i u bazenu.

Što za tebe znači biti “normalna žena” u vremenu koje stalno nešto očekuje od nas?

Pa nisam sigurna da znam što se točno podrazumijeva pod “normalnom” ženom u žargonu. Meni, recimo, smeta kad me idu počastiti komplimentom pa kažu da sam normalna, haha. Više bih se tu nadovezala na moju pjesmu Žena, a ne broj; mislim da je važnije biti jedinstvena. Normalna žena se često poistovjećuje s tradicionalnim društvenim normama i ulogom žene u patrijarhalnom društvu, što je meni pomalo odbojno. Smatram da je pojam “normalne” individualni doživljaj svakog pojedinca, naravno, sve u okvirima zdravog razuma.

Je li ova pjesma na neki način tvoje osobno poglavlje – poruka sebi?

Ne, ja nisam autorica teksta – to je ipak Vjekoslava Huljić koja, čini se, “sipa” dobre tekstove iz rukava za svaku životnu situaciju, što je stvarno zadivljujuće. Naravno da se, kao i svi, pronađem tu i tamo u stihovima. Ovisi o trenutku.

Smatraš li da si kroz solo karijeru počela više otkrivati sebe i vlastiti glazbeni identitet?

Nisam još, ipak je prošlo premalo vremena, tek polako otkrivam novu normalu. Trenutno sam negdje između pjesama s Magazinom i novog, trendi zvuka koji se mijenja iz dana u dan. Definitivno sam malo više zagrebala u glazbeni svijet, upoznala jako puno glazbenika što me veseli. Lijepo je maknuti se s istog mjesta i istraživati nove glazbene puteve.

Koji ti je bio najdraži trenutak sa snimanja videospota negdje između Splita i Brača?

Bila je super zezancija s ekipom. Bilo je zanimljivo pozirati na prednjem dijelu broda dok plovi ogromnom brzinom, misleći da će šminka i frizura biti na mjestu kad dođemo na drugu lokaciju. Bilo je puno anegdota i spontanih situacija na snimanju koje je trajalo dva dana na tri lokacije. Bila sam u “vibeu” pjesme u kojoj  tek prolazim kroz prekid, pa sam se morala suzdržavati od plesa i smijeha, što mi je teško palo jer sam inače vesela po prirodi i često se smijem, što je na neki način postao moj zaštitni znak.

Čini se da „Normala“  ima i dozu introspekcije – koliko ti je važno u pjesmama otvarati i one tihe, unutarnje teme?

Volim da pjesma, kakva god bila, brza ili spora, nosi neku poruku. Imam puno toga za reći i ispričati kroz glazbu. Ljudi su me zapamtili kao malu, plavu, naivnu iz Magazina i vole taj moj stil i takvu vrstu pjesama. Te zabavne pjesme često nose i životne stihove u kojima se mnogi pronalaze. Ja ih često prezentiram kroz osmijeh i brze ritmove iako su u biti većinom tužne kao i nova pjesma Normala. Moje pjesme su i za dobru atmosferu i emocije.

Kako publika reagira na tvoje nove pjesme i imaš li osjećaj da te doživljavaju na drugačiji način nego kad si bila dio Magazina?

Pa, iskreno, mislim da me ipak gledaju na neki novi način. Na bini su sa mnom novi, mlađi dečki, iako većinu repertoara čine pjesme koje sam pjevala i prije. Imam novih pjesama i hitova svojih i meni dragih kolega, pa ih to još uvijek iznenadi. Svaku novu pjesmu poslušaju sa zanimanjem i, što je najbitnije, pozitivno na njih reagiraju.

Na nastupima zračiš energijom i iskrenom zabavom – što te najviše puni dok si na pozornici?

Nasmijana i vesela lica u publici, najviše djeca, momci i cure koji pjevaju sa mnom u glas, poneki stariji slušatelj koji je prvi put na mom koncertu i pjesma ga vrati u neka sretna vremena. Općenito susret s običnim, normalnim ljudima i kad ih uspijem razveseliti i zabaviti, to mi je najveća nagrada. To je zapravo jedan od glavnih razloga zašto volim ovaj posao.

Što za tebe osobno predstavlja ljeto i kako bi izgledala tvoja idealna ljetna „normala”?

Volim svoj posao, volim nastupati ljeti i putovati, ali imati i slobodno vrijeme, tako da još pokušavam to uskladiti. Kad to uspijem, to će biti idealno. Živim blizu plaže, na popularnoj lokaciji pa me ta silna buka i količina ljudi i turista ne privlači. Moja ljetna normala bi bila da živim na nekom od naših prelijepih otoka negdje gdje je mirno i gdje nema previše ljudi. Upravo tako sam provela cijelo svoje djetinjstvo na otoku Visu i to mi, što sam starija, sve više nedostaje.

Pjenušac, sunce i glazba – zvuči kao dobitna kombinacija. Koja bi još tri sastojka dodala svom receptu za savršen dan?

Dodala bih more, dobro društvo i svoje ljubimce mopsa Koka i macu Mimi.

Kad se osvrneš na proteklih godinu dana solo karijere – što ti je bilo najizazovnije, a što najljepše?

Nije još prošlo godinu dana, a snimila sam dvije nove pjesme, okupila nove glazbenike, složila svoj repertoar koji prezentiram publici. Najizazovnije mi je bilo okupiti bend koji će biti uvijek dostupan za putovanja i koncerte jer danas skoro svaki glazbenik prati još nekoliko izvođača ili svira u još bendova. Ja sam naučena na  neki drugi starinski način rada gdje je sve bilo kao u vojsci, koncerti su mi uvijek bili na prvom mjestu i sve ostale stvari, privatne i poslovne, su bile na drugom. Sada i ja usvajam neki drugi stil rada i trudim se prilagoditi ovim novim vremenima i novim generacijama. Ljudi su tijekom više od desetljeća navikli da ih zabavljam pjesmama Magazina i sada sa zanimanjem prate moj novi glazbeni put na kojem im serviram poneko novo iznenađenje. Moram priznati da mi se njihove reakcije jako sviđaju. Lijepo je kada imaš podršku publike i kolega i na tome sam jako zahvalna.

Je li ti samostalna karijera donijela i novu slobodu u odabiru suradnika, stila i izraza?

Definitivno da, iako se moj autorski tim nije promijenio. Upoznala sam puno novih kolega glazbenika, imam neke nove suradnje, otkrivam kako izgleda ovaj naš glazbeni svijet iz potpuno novog kuta. Što se tiče nekih velikih promjena, ja sam vjerna sebi, imam svoj “đir” i ne mislim se mijenjati previše žanrovski u budućnosti. Iako ako se desi neki nenadani izlet u nepoznato i neki poziv za suradnju – zašto ne?

Kažeš da pjesma ima “ženski životni tekst” – što bi poručila ženama koje se trenutačno traže?

To je dosta kompleksno pitanje na koje nemam odgovor jer mislim da se svi mi još uvijek tražimo. Važno je prepoznati kada prestaneš biti sretan i naći u sebi hrabrost da kreneš dalje i da ideš naprijed, a ne natrag. Svi mi imamo drugačiju lozinku za sreću i ne trebamo od nje nikada odustajati, ma koliko nam  bilo teško.

Vidiš li se jednog dana kako pišeš vlastite tekstove – možda čak i iz dnevnika koji još čuvaš?

Kada sam bila mlađa, pisala sam stihove. Imam negdje po kući još svoje zbirke pjesama; nisam nikada imala dovoljno hrabrosti da ih objavim, ali nikad ne reci nikad. Za sada mi to nije u planu.

Normalu si predstavila na nedavno održanom CMC festivalu u Vodicama. Koliko ti znači taj festival i kakve su bile reakcije publike na pjesmu?

Volim taj festival. Ovo mi je bio, ja mislim, 12. po redu. Na njemu sam predstavila neke od svojih najvećih hitova, kao što su Žena, a ne broj, Još se ne bi udala, Lozinka za sreću, Muško bez karaktera… CMC uvijek označava početak ljeta i dobro raspoloženje, tako da sam i ove godine, uz ljetnu pjesmu pripremila i energični nastup koji su upotpunile plesačice te dobila niz komplimenata i čestitki na samom nastupu od kolega i od publike što mi puno znači.

Ako je “Ja bih još”  bio početak, a “Normala” novo poglavlje – što bi voljela da bude tvoj sljedeći korak?

To nitko ne može predvidjeti, pogotovo ne u ovom mom poslu i svijetu glazbe. Nikada ne znam kamo će me glazba i put odvesti i zbog toga i volim ovo što radim jer odem na mjesta na koja nikada nisam mislila da ću otići i upoznam ljude koje nisam mislila da ću ikada upoznati. Upravo je to ta magija i čar ovog posla. U zadnje vrijeme često čujem riječ “duet”. Ne bi bilo loše upustiti se u možda neke malo drugačije pjesme od onih koje ste navikli čuti od mene. Znam samo da ne volim puno unaprijed planirati. Poprilično sam spontana i otvorena za sve što mi život donese.