Đikić i Raspudić o Thompsonu: Njegov fenomen je više od glazbe, no zašto se više ne oglasi?

Petog srpnja Marko Perković Thompson nastupit će na najvećem koncertu u povijesti Hrvatske, a ujedno i najvećem komercijalnom koncertu na svijetu, što je potaknulo razgovore o tajni njegova uspjeha, ali i o politici, vjerskim motivima te emocionalnoj povezanosti s publikom. Upravo o tim temama razgovarali su Ivica Đikić i Nino Raspudić u posljednjoj epizodi druge sezone Špice s Macanom.

Thompsonov uspjeh ne može se objasniti samo glazbom i glazbenim talentom. „Mislim da je njegov fenomen sastavljen od malo više elemenata“, objašnjava Đikić, spominjući politiku i koketiranje s tematikom rata, bilo Drugog svjetskog ili Domovinskog, kao i vjerske motive u njegovim nastupima. Dodaje da je i teška obiteljska situacija sa sinom dodatno pojačala emocionalnu povezanost izvođača i publike.

Politička pasivnost javnosti i samih javnih osoba često je veći problem od same politike. „Nije kod Thompsona sporna politika i politizacija, nego je sporno zašto se više ne oglasi; mogao je tako reći da bi volio da ga dočeka gradonačelnica“, govori kroz smijeh Raspudić, misleći na svoju suprugu, Mariju Selak Raspudić, kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba na lokalnim izborima 2025.

Osim Thompsonovog fenomena, razgovor se dotaknuo i drugih tema, među kojima je bila i Đikićeva svjetski poznata serija „Novine“. U njoj se kroz likove poput Blage Antića i Izudina Bajrovića prikazuje kompleksna uloga UDBA-e i mračniji aspekti komunističkog režima. „U komunizmu nije bilo slobode govora, ali nije sve bilo crno,“ kaže Đikić, prisjećajući se života svojih roditelja, djece poraženih vojski iz Drugog svjetskog rata, koji su, dodaje, uspjeli živjeti relativno normalno dokle god se nisu bavili politikom. Dodaje kako su službe poput UDBA-e bile „psi čuvari“ koji su izvršavali, a ne donosili odluke, što je često mistificirano u javnosti.

Ipak, iako je prošlost još uvijek duboko prisutna, najveći izazovi prema kojima Hrvatska danas ide odnose se na političku transformaciju i reforme. „Reformu ne može napraviti HDZ. Istinsku promjenu može donijeti samo nova politička snaga jer postojeći sustavi su previše ukorijenjeni i ne mogu ništa promijeniti,“ navodi Raspudić. S druge strane, države će biti dominantnije od pojedinca i slobodnog tržišta. „Ako ćemo odvajati 5% za vojsku, to će promijeniti naš doživljaj države i života u njoj. Država će biti prisutnija i autoritativnija, što nosi i dobre i loše strane,“ zaključuje Đikić.