Nije neobično da i mala djeca dolaze u doticaj s ekranima – bilo putem videopoziva s rodbinom ili gledanjem crtanih filmova. No, istovremeno postoje brojna upozorenja o mogućim štetnim učincima prekomjerne izloženosti ekranima u ranom djetinjstvu. Trebaju li se roditelji brinuti?
Stručnjaci Američke akademije za pedijatriju preporučuju da djeca mlađa od 18 mjeseci izbjegavaju ekrane. U prvim godinama života mozak se intenzivno razvija, a bebe najbolje uče kroz igru, kretanje i interakciju s okolinom, objašnjava pedijatar Sean McKenna za HuffPost. Pedijatrica Fadiyla Dopwell ističe da djeca ne uče jednako dobro iz dvodimenzionalnih slika kao iz stvarnih iskustava. Umjesto pasivnog gledanja ekrana, bebe bi trebale koristiti sva osjetila kako bi istraživale svijet. Istraživanja pokazuju da prekomjerna upotreba ekrana u ranom djetinjstvu može negativno utjecati na pažnju, planiranje i emocionalnu regulaciju kasnije u životu.
Što ako dijete povremeno gleda ekran?
Iako bi idealno bilo potpuno izbjeći ekrane u najranijoj dobi, stručnjaci razumiju da to nije uvijek lako ostvariti. Ako roditelj treba kratki predah ili obaviti kućanske poslove, povremena izloženost ekranu ne mora biti zabrinjavajuća.
Dr. Sean McKenna savjetuje da se ekrani koriste u kratkim intervalima – primjerice, 15 minuta gledanja videa, nakon čega slijedi 15 minuta igre bez ekrana. Preporučena maksimalna dnevna granica je 30 minuta.
Također, važno je birati sadržaj koji je interaktivan i potiče dijete na sudjelovanje, poput emisija koje postavljaju pitanja ili potiču ples. Preporučuje se izbjegavanje brzih, bučnih i agresivnih scena koje mogu previše stimulirati dijete.
Kako smanjiti vrijeme pred ekranom ako je dijete već naviklo?
Ako je dijete mlađe od 18 mjeseci već naviknuto na ekrane, moguće je postupno smanjiti njihovu upotrebu. “Mozak beba je još uvijek vrlo prilagodljiv“, objašnjava dr. Dopwell za HuffPost. Roditelji mogu postupno skraćivati vrijeme gledanja – primjerice, smanjiti ga s 30 na 25 minuta, a zatim postupno na 20 minuta. Umjesto ekrana, preporučuje se uključivanje djeteta u aktivnosti poput igre, crtanja, slaganja kockica ili čitanja slikovnica.
Iako su ekrani neizbježan dio suvremenog života, stručnjaci preporučuju njihovo umjereno korištenje, uz što više interakcije i igre koja potiče prirodan razvoj djeteta.
Intimna estetska kirurgija posljednjih je godina postala tema o kojoj se govori otvorenije nego ikada prije, a među zahvatima koji privlače pozornost muškaraca nalazi se i kirurška korekcija veličine penisa, područje koje istodobno otvara pitanja anatomije, očekivanja, samopouzdanja, seksualnog života i sigurnosti samog operativnog postupka. U tom je kontekstu posebno važno razumjeti da povećanje penisa nije jednostavna estetska intervencija koju je moguće promatrati samo kroz broj centimetara, nego zahvat koji zahtijeva individualnu procjenu anatomije, zdravstvenog stanja i razloga zbog kojih osoba o takvoj operaciji uopće razmišlja.
Tetovaže su tijekom posljednjih desetljeća od snažnog osobnog simbola postale gotovo univerzalan oblik izražavanja, pa ono što je nekada predstavljalo određenu životnu fazu, odnos, uvjerenje ili jednostavno trenutak impulsa danas može ostati trajno zabilježeno na koži čak i onda kada se naš život potpuno promijeni. Upravo zato odluka o uklanjanju tetovaže više nije nužno povezana samo s estetskim nezadovoljstvom, nego može proizaći iz profesionalnih okolnosti, promjene osobnog stila, želje za novim početkom ili jednostavne potrebe da se određeni trag prošlosti više ne nalazi na tijelu.
Cristiano Ronaldo već desetljećima veliku pažnju posvećuje prehrani, treningu i oporavku. Portugalski nogometaš i u 41. godini održava fizičku spremu koja mu omogućuje igranje na najvišoj razini. Iako se često pretpostavlja da iza takve dugovječnosti stoje komplicirani jelovnici, skupi dodaci prehrani i posebne metode, njegova svakodnevna prehrana zapravo je prilično jednostavna.
Postoji trenutak u životu kada primijetimo da naši nokti više ne izgledaju baš onako kako su izgledali prije deset ili petnaest godina. Lak koji je nekada savršeno prianjao možda više ne traje jednako dugo, koža oko noktiju djeluje suše, površina nokta može postati osjetljivija, a ono što je nekoć bila sasvim jednostavna beauty rutina odjednom zahtijeva nešto više pažnje. Takve promjene nisu nužno razlog za zabrinutost jer se izgled i struktura noktiju prirodno mijenjaju tijekom života, baš kao što se mijenja i koža na rukama. Zato s godinama manikuru sve više promatramo ne samo kroz boju i dizajn, nego i kroz pravilnu njegu.
Nokte najčešće promatramo kroz prizmu estetike, osobito kada su uredno oblikovani, nalakirani ili ukrašeni, pa vrlo lako zaboravljamo da se ispod površine koja nam je važna zbog izgleda nalazi složen dio našeg tijela koji može reagirati na ozljede, infekcije, upalne procese, određene bolesti i različite svakodnevne navike. Upravo zato promjena na noktu nije uvijek samo pitanje manikure, a novi oblik, boja, brazda, pucanje ili odvajanje nokta ponekad mogu biti signal koji vrijedi primijetiti, osobito ako se promjena pojavila naglo, zahvaća samo jedan nokat ili se s vremenom pogoršava. Američka akademija za dermatologiju pritom naglašava da promjene boje, teksture ili oblika mogu biti potpuno bezazlene, ali u nekim slučajevima mogu biti povezane i s bolešću zbog čega ih nije dobro automatski pripisati kozmetičkim navikama.
Postoji nešto gotovo paradoksalno u načinu na koji danas pokušavamo živjeti mirnije. Kada osjetimo da smo pod stresom, kupujemo aplikaciju za meditaciju, rezerviramo vikend izvan grada, počinjemo trenirati, planiramo kvalitetnije obroke, čitamo knjige o osobnom razvoju i pokušavamo bolje organizirati vrijeme, a zatim sve te aktivnosti pažljivo raspoređujemo u kalendar koji je već toliko ispunjen da u njemu jedva ostaje mjesta za još jedan slobodan sat. Odmor je tako prestao biti suprotnost obavezama i postao još jedna obaveza, opuštanje je dobilo vlastitu metodologiju, a vrijeme provedeno bez konkretnog cilja počeli smo doživljavati gotovo kao izgubljeno vrijeme.
Postoji nešto vrlo jednostavno, gotovo nevidljivo, u načinu na koji se osjećamo iz dana u dan, a što često pokušavamo objasniti velikim stvarima, promjenama rasporeda, novim rutinama, vikendima izvan grada ili nekim dugo odgađanim odmorom, iako se naš stvarni osjećaj života najčešće oblikuje puno tiše, kroz ono što radimo gotovo automatski i bez posebnog razmišljanja. Tijelo ne poznaje naše planove, obećanja koja sami sebi dajemo ponedjeljkom ujutro ni odluke koje donosimo nakon još jednog napornog dana, nego prepoznaje obrasce koji se ponavljaju, vrijeme kada odlazimo spavati, koliko se krećemo, jesmo li cijeli dan proveli zatvoreni između četiri zida, jedemo li u miru ili između dva sastanka, pijemo li dovoljno vode, ostavljamo li prostor za predah i imamo li ljude s kojima možemo razgovarati bez osjećaja da stalno nekamo žurimo.
Postoje jutra u kojima se probudimo nekoliko minuta prije alarma, još uvijek između sna i dana, s kosom koja nije poslušna, očima koje su natečene od spavanja i licem na kojem se vidi sve ono što smo prethodne večeri pokušavali ne misliti, pa ipak, gotovo nesvjesno, ustanemo, priđemo ogledalu, pustimo vodu da poteče preko dlanova i umijemo se, i premda taj pokret traje svega nekoliko sekundi, u njemu se događa nešto mnogo veće od običnog održavanja higijene, jer trenutak u kojem hladna ili mlaka voda dotakne kožu postaje svojevrsna granica između onoga što je bilo i onoga što tek treba početi.
Nova kolekcija brenda IZAKOVA za jesen i zimu 2026. istražuje androginost kroz precizno krojenje, izražene proporcije i promišljene kontraste materijala. Muški i ženski elementi pritom se ne postavljaju kao suprotnosti, već se prirodno isprepliću u suvremenoj, modularnoj garderobi.
Operna pjevačica i glumica te njezin suprug, pijanist i skladatelj, tijekom putovanja prošli su od impresivnih povijesnih lokacija do živahnih pekinških ulica
