Ekskluzivno: Kako je nastala pjesma “The Soul of My Soul” i što publika može očekivati?

Iza pjesme se krije priča, ali ona nije jednoznačna – svatko će u njoj pronaći vlastito značenje. Inspirirana filmskom glazbom i tradicionalnim etno zvukom, The Soul of My Soul donosi nešto novo i neviđeno na Dori, spajajući baštinu s modernim zvukom. Vokalno moćna, emotivna i mistična, pjesma otvara vrata jednom drugačijem glazbenom izričaju koji bi mogao osvojiti publiku diljem Europe. Glavni izazov bio je pronaći balans između autentičnosti i univerzalne privlačnosti, a autori su uspjeli stvoriti skladbu koja ne samo da zvuči jedinstveno, već i nosi snažnu poruku.

Kreativni proces bio je dug i intenzivan, počevši od osnovne glazbene ideje do završne produkcije koja je pjesmi dala konačni sjaj. Produkcija je bila detaljna i promišljena, svaki segment pjesme dorađen je s posebnom pažnjom kako bi se dobila maksimalna emotivna dubina. Nije bilo prepuštanja slučaju – sve je stvarano s jasnim ciljem da ova pjesma ostavi trag. No, glazba je samo jedan dio priče.

PROČITAJTE: S ovom pjesmom interesantna grupa Lelek želi osvojiti Doru

Scenski nastup, vizualni identitet i emocija koju izvođači prenose publici ključni su faktori uspjeha. Svaki detalj, od vokalne pripreme do scenografije, pomno je planiran kako bi izvedba bila upečatljiva i autentična. Suradnja s iskusnim koreografima i redateljima poput Jasmina Cvišića jamči vrhunski vizualni dojam. No, ono što ovu pjesmu doista izdvaja jest njezina sposobnost da dotakne srce.

Pitanje jezika jedno je od onih koje su autori ozbiljno razmatrali. Iako je pjesma prvotno nastala na engleskom, povratne informacije publike jasno su ukazale na želju za izvedbom na hrvatskom. U konačnici, odluka je pala – pjesma će se izvoditi na jeziku na kojem najbolje može prenijeti emociju i povezati se s publikom.

Dora za ove izvođače nije samo natjecanje – ona je prilika da predstave svoju glazbenu viziju i ostave neizbrisiv trag. Natjecateljski duh nije im primaran, ali su svjesni da svaki nastup na Dori može biti odskočna daska prema nečemu većem. Eurosong nije samo san, već realna ambicija – a s pjesmom poput The Soul of My Soul, ona se čini itekako dostižnom.

Konkurenciju ne gledaju kao suparnike, već kao dio šire slike koja doprinosi kvaliteti festivala. Hrvatska glazbena scena posljednjih godina prolazi kroz transformaciju, a upravo su pjesme koje izlaze iz uobičajenih okvira one koje publika najviše prepoznaje. Primjer Baby Lasagne pokazuje da hrabre glazbene odluke mogu donijeti nevjerojatne rezultate, a The Soul of My Soul ima potencijal da se upiše u povijest kao jedna od onih pjesama koje su pomaknule granice.

PROČITAJTE: Grupa Lelek na Dori 2025 – “The Soul of My Soul” donosi eksploziju emocija

Svaki nastup nosi tremu, ali ona je samo pokazatelj koliko im je stalo. Pripreme su rigorozne, vokalne i scenske probe svakodnevne, jer na pozornici nema mjesta za improvizaciju. No, ono što ih vodi nije samo tehnička perfekcija, već autentična emocija koju žele podijeliti s publikom.

Hoće li The Soul of My Soul biti pjesma koja će osvojiti Doru i dobiti priliku zasjati na europskoj pozornici? To će pokazati vrijeme. No, jedno je sigurno – ona već sada živi u srcima onih koji su je stvorili, i onih koji su je čuli.

 Loading ...

Kako biste opisali “The Soul of My Soul” u tri riječi?

Moćna, emotivna i snažna.

Koja je glavna emocija koju želite prenijeti publici kroz ovu pjesmu?

Naša pjesma “The Soul of my Soul” inspirirana je gubitkom i životnim tragedijama. To je ujedno i glavna emocija koja je u korijenu pjesme. Skladba je vrlo emotivna i  nosi duboku poruku, a nadamo se da će potaknuti na razmišljanje sve one koji je poslušaju. Kroz ovu pjesmu želimo povezati ljude s važnim temama kroz glazbu.

Kako je tekao kreativni proces prilikom stvaranja ove pjesme?

Pjesma je posebno rađena za Doru i sam Eurosong. Autori Filip Lacković i Tomislav Roso potrudili su se napraviti projekt vrijedan pažnje na koji možemo biti ponosni ako se pojavi na europskoj pozornici. Kreativni proces stvaranja ove pjesme započeo je s našim autorom, Tomislavom, koji je svoju viziju pretočio u riječi, postavljajući temelje pjesme kroz formu, metriku i instrumentalni mood board. Nakon što je osnovna struktura bila definirana, projekt je proslijeđen producentu Filipu Lackoviću, koji je preuzeo završnu produkciju i oblikovao zvuk pjesme. Nakon prve verzije, uslijedio je detaljan rad na doradi i usavršavanju, gdje smo pažljivo oblikovali svaki segment pjesme kako bismo postigli željenu emociju i atmosferu. Na koncu smo dobili pjesmu s kojom smo svi iznimno zadovoljni.

Ima li neka posebna priča iza samog naziva pjesme?

Vjerujemo da iza svake emotivne pjesme stoji posebna priča, a tako je i ovaj put. Ipak, jedna od ljepota glazbe je njezina univerzalnost, svatko se može povezati s pjesmom na svoj način, ovisno o životnim okolnostima i emocijama koje u tom trenutku proživljava. Autora su na stvaranje potaknuli jasni događaji, no ostavljen je prostor publici da pronađe svoj put kroz pjesmu.

Tko su Vam bili glazbeni uzori i inspiracije tijekom rada na ovoj pjesmi?

Inspiracija za ovu pjesmu pronađena je u filmskoj glazbi i etno zvuku koji se rijetko može čuti i vidjeti na eurovizijskoj pozornici. Tradicionalno žensko višeglasje, koje nikada dosad nije predstavljalo Hrvatsku, duboko je ukorijenjeno u našu kulturu i identitet. Naša želja bila je spojiti filmsku atmosferu i tradiciju s modernim glazbenim izričaje. Možemo reći da su nam najveća glazbena inspiracija bili upravo film i tradicija.

Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli prilikom snimanja i produkcije pjesme?

Kreativni proces uvijek nosi svoje izazove, a posebno kada radite na projektu koji treba predstavljati cijelu naciju Europi. Iskreno, teško nam je izdvojiti element koji nije bio izazovan. Jedna od ključnih dilema bila je izbor jezika na kojem ćemo pjevati. Srećom, koncept nam omogućuje da dobijemo povratne informacije publike prije samog nastupa na Dori, što nam daje dovoljno vremena za prilagodbe. Naravno, nije moguće promijeniti cijelu pjesmu samo zato što vam je u pola noći palo na pamet da harmonika radi bolje od violine. Detalji su ti koji čine razliku. U našem slučaju, publika je jasno pokazala želju da umjesto engleskog pjevamo na hrvatskom, a kako glazbu stvaramo upravo za publiku, odlučili smo ih poslušati.

Kako ste osmislili vizualni identitet i scenski nastup za Doru? Možemo li očekivati nešto neočekivano?

Ne želimo se priključiti trendu najava u stilu “očekujte neočekivano”, već se fokusiramo na temeljit i predan rad na vizualima i scenskom nastupu. Svakodnevno ulažemo trud kako bismo stvorili upečatljiv nastup za koji se nadamo da će publika prepoznati i osjetiti. Potrudili smo se da zadržimo određene etno elemente, ali smo nastup prilagodili publici i vremenu u kojem živimo. Naš cilj je precizna i uspješna realizacija zamišljenog koncepta, a ako u tome uspijemo, vjerujemo da nećemo biti samo još jedno pojavljivanje na Dori, već nastup koji će ostaviti dojam.

Koliko Vam znači nastup na Dori i kakva su Vaša očekivanja?

Dora je za nas odgovornost koja nam može otvoriti put do srca publike. Svjesni smo težine koju ona nosi i spremni smo na to. Ako se naše ambicije i glazba usklade sa zahtjevima i željama publike, Dora može biti sjajna odskočna daska u našoj karijeri. Cilj svakog glazbenika je biti u doticaju s vlastitom publikom i stvarati glazbu za njih. Na ovaj način možemo predstaviti svoju viziju glazbe i zajedno s publikom, krenuti na jedno predivno glazbeno putovanje.

Kako se pripremate za nastup – imate li neke posebne rituale ili tehnike za smanjenje treme?

Pripreme za nastup uvijek zahtijevaju puno fokusa i discipline. Što se tiče treme, trudimo se održavati mirnoću i koncentraciju kroz razne tehnike. Ne koristimo posebne rituale, ali se oslanjamo na svakodnevni rad i pripremu. Redovito vježbamo, kako vokalne, tako i scenski  nastup, jer znamo da je rutina ključ za smanjenje stresa. Također, prije nastupa, provodimo vrijeme zajedno, razgovaramo o nastupu i jednostavno se opuštamo. Naravno, trema je uvijek prisutna, ali vjerujemo da je ona znak da nam je stalo do izvedbe i da ćemo dati sve od sebe.

Surađujete li s nekim posebnim koreografima ili dizajnerima za scenski nastup?

S obzirom na to da se Dora bliži, možemo otkriti imena talentiranih ljudi s kojima surađujemo. Osim imena članica grupe, fanovima Dore poznata su i imena autora koji su radili na pjesmi. Vokalnu pripremu vodi Natalija Kralj, koja nam pomaže u postizanju što bolje izvedbe. Scenske vježbe vodi Rebeka Krajnović, koja ima prethodno eurovizijsko iskustvo. Još jedan od iskusnijih članova našeg tima je redatelj Jasmin Cvišić, koji aktivno surađuje s Konstraktom i radio je s njom na eurovizijskom nastupu. On će nastojati kroz kameru dočarati ideju koju je na scenu prenio naš voditelj, Tomislav Roso. Za kostime je zadužen Nicolas Diamane.

Što za Vas znači Eurosong – sanjate li o predstavljanju Hrvatske na toj pozornici?

Eurosong za nas predstavlja veliku priliku i izazov. To je platforma na kojoj možemo pokazati svoju glazbu, kulturu i kreativnost europskoj publici. S obzirom na raznolikost i tog natjecanja, predstavljati Hrvatsku na toj pozornici bio bi ostvareni san, ne samo za nas kao umjetnice, već i za cijeli tim. To je prilika da naš zvuk i naš identitet stignu do svijeta.

Kako doživljavate konkurenciju na ovogodišnjoj Dori? Postoji li netko čijem se nastupu posebno radujete?

Trudimo se nikoga ne gledati kao konkurenciju. Vjerujemo da je svima u interesu na Dori vidjeti što veći broj dobrih nastupa, jer je to jedini put do dobrih rezultata na Eurosongu, ne samo ove godine, nego i svake naredne. U konačnici, Dora se može pretvoriti u festival dobre glazbe s mnoštvom favorita i skladbi vrijednih pažnje. Našem glazbenom izričaju najbliži je Ogenj jer u svoj zvuk uključuju etno elemente, tako da možemo reći da ćemo njihov nastup pratiti s dodatnom pažnjom.

Koliko Vam je važna interakcija s publikom i kako planirate ostvariti tu povezanost na pozornici?

Interakcija s publikom za nas je izuzetno važna, jer želimo da naš nastup ne bude samo izvedba, već i emotivno iskustvo koje ćemo dijeliti s njima. Na pozornici planiramo ostvariti tu povezanost kroz energiju koju ćemo prenijeti kroz glazbu i scenski nastup. Nezahvalno je planirati kontakt s publikom dok smo na pozornici, takvi planovi uglavnom izgledaju umjetno i ne nailaze na pozitivnu povratnu informaciju. Prepustit ćemo se trenutku i potruditi se da cijeli proces bude prirodan i teče svojim tokom.

Što mislite o današnjoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj? Osjećate li da se stil koji njegujete uklapa u mainstream?

Današnja glazbena scena čini nam se pomalo monotonom, jer rijetko tko izlazi iz okvira u kojem većina djeluje. Ipak, posljednjih godina svjedočimo valu mladih glazbenika na koje publika vrlo dobro reagira. Baby Lasagna je izvrstan primjer kako nešto što je izvan okvira može postati uspješna ideja. Uvijek je inspirirajuće vidjeti mlade umjetnike poput Miach, Grše i Hiljsona koji rade ono što vole i to na visokom nivou. Naravno, producenti igraju ključnu ulogu u tome da pokrenu te “kotačiće”, pa se nadamo da ćemo od Lockrooma čuti još mnogo kvalitetnih stvari. Korijen naše glazbe definitivno nije mainstream, no svjesni smo da etno elemente moramo predstaviti publici na način koji im je blizak. Nakon Dore pripremamo nekoliko pjesama u kojima ćemo elemente tradicije donijeti u elektro i dance aranžmane. Tome se jako veselimo jer je nešto što do sada nismo imali priliku čuti u Hrvatskoj.

Kako biste opisali Vaš glazbeni stil onima koji Vas prvi put čuju?

Naš glazbeni stil možemo opisati kao fuziju etno, tradicije i modernih glazbenih žanrova. U osnovi, naš zvuk duboko je ukorijenjen u hrvatskoj i balkanskoj glazbenoj baštini, s naglaskom na etno elemente poput višeglasja, tradicionalnih instrumenata i folklornih ritmova. Međutim, ono što nas izdvaja je način na koji te elemente spajamo s modernim zvukovima ili čak pop zvukom, stvarajući jedinstven glazbeni pečat koji odražava i tradiciju i suvremeni trenutak.

Kako je publika reagirala na pjesmu prije službenog nastupa? Jeste li već dobili neke zanimljive komentare?

Reakcije publike na pjesmu prije službenog nastupa uglavnom su pozitivne, što nas jako veseli i motivira. Slušatelji su prepoznali emociju koju želimo prenijeti, a mnogi su se povezali s pjesmom na osoban način. Naravno, kao i uvijek, bilo je i konstruktivnih kritika, no to smatramo korisnim jer nam pomažu da se još više usavršimo. Otvoreni smo za svaku povratnu informaciju jer vjerujemo da je ona ključ za rast i napredak.

Ima li u pjesmi neki skriveni detalj ili simbolika koju publika možda neće odmah primijetiti?

Pjesma je slojevita i zahtjeva pažnju slušatelja. Iako na prvu može izgledati banalno i jednostavno, u njoj se krije mnogo dublja simbolika. Vođeni pogrešnim idejama ili očekivanjima, lako je otići u pogrešnom smjeru i propustiti cijelu ideju i koncept koji smo željeli prenijeti. Svjesni smo da pjesma možda neće biti za svakoga, jer nije tipična za komercijalne okvire ili trenutne glazbene trendove, ali vjerujemo da će naći svoju publiku, onu koja je spremna osjetiti njezinu dubinu i poruku.

Kako je izgledao prvi trenutak kada ste čuli završnu verziju pjesme? Je li ispunila vaša očekivanja?

Prvi trenutak kada smo čuli završnu verziju pjesme bio je vrlo emotivan za cijeli tim. Nakon dugog procesa rada, eksperimentiranja i usavršavanja detalja, konačno smo mogli čuti kako sve zvuči u svojoj punoj formi. ujedno smo osjetili olakšanje jer smo znali da smo stvorili nešto iza čega u potpunosti stojimo. Pjesma je ispunila, a možda čak i nadmašila naša očekivanja. Iako smo tijekom procesa imali viziju o tome kako bi trebala zvučati, tek kada smo čuli završni miks i produkciju, shvatili smo koliko su se svi elementi savršeno povezali.

Ako biste morali usporediti “The Soul of My Soul” s nekom drugom pjesmom, koja bi to bila i zašto?

Teško je usporediti jedno djelo s drugim, posebno kada je riječ o hibridnoj pjesmi koja spaja različite elemente, u našem slučaju, etno i filmsku glazbu. Upravo ta kombinacija čini The Soul of my Soul jedinstvenom i izazovnom za usporedbu s bilo kojom pjesmom. Autori su se trudili stvoriti nešto drugačije, nešto što još nismo imali priliku vidjeti na Dori. Takav pristup donosi veliku kreativnu slobodu, ali i određeni rizik, jer ne postoji sličan primjer ili koncept koji je već prošao ovaj put i osvojio publiku. Proces je, naravno, bio stresan, jer kada radite nešto novo, nikada ne znate kako će publika reagirati.

Što biste voljeli da ljudi osjete ili zaključe nakon što poslušaju Vaš nastup na Dori?

Ne želimo nikome nametati emocije niti donositi zaključke umjesto njih. Naš cilj je napraviti nastup koji ostavlja dobar dojam i daje publici prostor da ga doživi na svoj način. Potrudit ćemo se da prenesemo energiju i nadamo se da će ljudi proživjeti nastup zajedno s nama.

Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?

Naše dosadašnje iskustvo s HRT-om je pozitivno. Svi s kojima smo bili u kontaktu iznimno su ugodni i pristupaju nam s razumijevanjem. Naravno, pričekat ćemo da festival završi prije nego što krenemo s konačnim ocjenama, ali zasad nemamo nikakvih zamjerki. Štoviše, neki zahtjevi koje smo imali, a nisu uobičajeni, komunicirani su s našim timom na najbolji način koji odgovara nama i HRT-u. Sve je još uvijek u ranoj fazi, pa je teško uspoređivati s prethodnim godinama, ali ako se ovakav tempo i pristup održe do kraja, vjerujemo da bi ovogodišnja Dora mogla biti najbolja do sada.

Jeste li zadovoljni načinom na koji HRT promovira natjecatelje i same pjesme? Što biste možda voljeli da se unaprijedi? Kakvo je Vaše iskustvo s produkcijskim timom HRT-a?

HRT nema obavezu promovirati pjesme, već sam festival, ali iz dosadašnjeg sadržaja vidljivo je da su svim izvođačima dali dovoljno medijskog prostora za predstavljanje publici. Što se tiče produkcijskog tima, iskustvo nam je pozitivno, komunikacija je jasna, a upute i informacije koje dobivamo pomažu nam da se pripremimo za sve što nas čeka u Opatiji. Ako bismo morali tražiti neku zamjerku, bila bi tehničke prirode. Svjesni smo da pozornica Dore ne može imati iste mogućnosti kao Eurosong, ali vjerujemo da u tom segmentu postoji prostor za napredak.

Osjećate li da izvođači imaju dovoljnu podršku u tehničkom i kreativnom smislu?

Mislimo da u kreativnom smislu veća podrška nije ni potrebna. Ako izvođaču treba savjet organizatora o tome kako osmisliti nastup, onda možda nije na pravom mjestu. Unatoč tome, HRT je svim natjecateljima stavio na raspolaganje svoj tim kako bi im olakšao planiranje i uskočio gdje je potrebno. U tehničkom smislu, podrška postoji i dostupna je onima koji je zatraže.

Mislite li da bi HRT trebao ulagati više u vizualni identitet i scenske nastupe na Dori kako bi se natjecanje približilo razini sličnih europskih izbora za Eurosong? Koliko je, po Vašem mišljenju, Dora danas relevantna kao glazbeno natjecanje?

Smatramo da bi veće ulaganje u vizualni identitet i scenske nastupe definitivno pomoglo Dori da se približi razini sličnih europskih izbora. Jasno nam je da postoje budžetska i tehnička ograničenja, ali uvijek postoji prostor za napredak. Moramo napomenuti da je HRT ove godine preuzeo jedan dio financijskih troškova vezanih za nastupe na svoja leđa, tako da je izvođačima ostavljen prostor da se posvete drugim detaljima. Što se tiče relevantnosti Dore, jasno je da natjecanje opet privlači veliku pažnju, pogotovo posljednjih godina. Sve više izvođača ozbiljno pristupa natjecanju, a publika pokazuje sve veći interes. Ako se taj trend nastavi, Dora bi mogla postati još jača platforma za promociju domaće glazbe, ne samo u kontekstu Eurosonga, već i šire.

Smatrate li da HRT radi dovoljno na modernizaciji i privlačenju šire publike? Iz Vaše perspektive, tko je bio najslabiji hrvatski predstavnik na Eurosongu, a tko najbolji?

Smatramo da HRT ulaže napore u modernizaciju, ali uvijek postoji prostor za daljnje unapređenje, pogotovo u smislu privlačenja šire publike. Iako postoji veliki trud da se festival učini relevantnijim, možda bi bilo korisno uložiti više u digitalne platforme i angažman na društvenim mrežama kako bi se postigla veća povezanost s mlađom publikom. Što se tiče najboljeg i najslabijeg predstavnika na Eurosongu, to je naravno subjektivno, ali ako gledamo kroz prizmu izvedbe i dojma koji su ostavili na međunarodnoj sceni, svakako bismo izdvojili Baby Lasagnu kao jednog od najboljih, budući da je njegov nastup na Eurosongu bio izuzetno snažan i prepoznatljiv. S druge strane, teško je istaknuti “najslabijeg” jer svaka pjesma i nastup imaju svoje specifične kvalitete. Možda je bilo onih koji nisu uspjeli ispuniti očekivanja u smislu produkcije i originalnosti, što je izazvalo manji odjek na eurovizijskoj pozornici.

Što je, prema Vašem mišljenju, presudno za uspjeh na tom natjecanju i smatrate li da su dosadašnji pobjednici Dore uvijek bili pravi izbor?

Da znamo što je presudno za uspjeh na Eurosongu, prijavljivale bismo se svake godine i pobjeđivale na tom natjecanju. Šalu na stranu. Ono što mislimo da je jako bitno je kombinacija nekoliko faktora. Kvalitetna pjesma, snažna izvedba, upečatljiv scenski nastup i emocionalna povezanost s publikom. Pjesma mora biti dovoljno univerzalna da se dopadne široj europskoj publici, ali istovremeno i specifična, kako bi se istaknula među konkurencijom. Uz to, vizualni identitet i scenska produkcija igraju veliku ulogu, jer Eurosong nije samo glazbeno, već i vizualno natjecanje. Što se tiče dosadašnjih pobjednika Dore, većinom su odabrani izvođači koji su imali najveći potencijal u ponuđenoj konkurenciji, ali ne nužno svaki put i najbolje odabrani u širem kontekstu Eurosonga. Ponekad su bili pobjednici koji su predstavljali pjesme koje nisu bile najbolje u produkcijskom smislu ili nisu bile dovoljno “europske” u svom zvuku, što je otežalo njihov uspjeh na Eurosongu.

Što mislite o tzv. „usiljenim“ favoritima koje se redovito promovira u medijima – uvijek istih pet imena?

“Usiljeni” favoriti koji se stalno promoviraju u medijima mogu biti problematični jer stvore dojam da je natjecanje unaprijed odlučeno. Svaka osoba ili tim ima pravo koristiti PR i promociju na način koji smatraju najboljim za svoj uspjeh. Na kraju, sve to ima svoj cilj, stvoriti interes i atmosferu oko pjesme. Međutim, najvažniji faktor uvijek ostaje nastup na pozornici. Bez obzira na to koliko je netko popularan ili favoriziran prije natjecanja, ako nastup ne opravda očekivanja, sve te PR taktike padaju u vodu. Ova godina je specifična jer imamo mnogo potencijalnih pobjednika, što znači da će live nastup biti presudan u stvaranju konačne slike o tome tko ima stvarnu snagu na pozornici. Sve će se odlučiti u tom trenutku, jer to je ono što publika i žiri zapravo vide i osjete.

Koje su, po Vašem mišljenju, top 5 pjesama na ovogodišnjoj Dori i tko bi, osim Vas, trebao pobijediti?

Uh, teška odluka ove godine! Bilo bi idealno da zauzmemo prvih pet mjesta, s obzirom na to da nas je pet u grupi (smijeh).

Ogenj nam je zaista blizak zbog svog etno izričaja, a vjerujemo da će Marko Bošnjak i Luka Nižetić imati sjajan nastup. Također, Ananda nam je glazbeno vrlo bliska. Bez obzira na konačni rezultat, iako se nadamo pobjedi, cijela će grupa stati iza pobjednika i pružiti mu punu podršku, te ćemo navijati za njega (nas) u Baselu.