Marko Bošnjak bez zadrške: “Moja nova pjesma je mračna, sirova i istinita – i ne, neću se ispričavati zbog toga!
U svijetu glazbe, svaka pjesma nosi svoju priču, a iza svake priče stoji umjetnik koji je spreman ogoliti svoje misli i emocije pred publikom. No, što se događa kada glazba postane oružje izražavanja najdubljih frustracija i osjećaja koji često ostaju neizgovoreni? Upravo to pitanje nameće se pri slušanju pjesme "Poison Cake", koja izaziva snažne reakcije svojom mračnom tematikom, intenzivnim emocijama i beskompromisnom porukom.
Ponekad su najslađe stvari ujedno i najopasnije, a upravo taj kontrast poslužio je kao inspiracija za intrigantan naslov pjesme koja ne ostavlja ravnodušnim. “Poison Cake” nije samo glazbeni uradak – to je metafora za sve potisnute emocije koje nam društvo često ne dopušta da otvoreno izrazimo. Osveta, gnjev i želja za karmičkom pravdom utkane su u svaku notu, čineći ovu pjesmu sirovom i autentičnom refleksijom unutarnjih borbi koje svi ponekad proživljavamo.
Scenska bomba na Dori? Marko Bošnjak otkriva detalje nastupa za “Poison Cake” i odgovara na kritike!
I dok su raniji radovi ovog izvođača bili introspektivni i melankolični, “Poison Cake” donosi sasvim novu dimenziju – onu u kojoj emocije nisu suzdržane, već eksplozivne i nefiltrirane. Upravo zbog toga, pjesma je izazvala podijeljene reakcije – dok jedni hvale njezinu autentičnost i snagu, drugi je kritiziraju kao previše mračnu ili kao odmak od dosadašnjeg stila. No, bez obzira na različite percepcije, jedno je sigurno: ova pjesma ne prolazi nezapaženo.
Osim same glazbe, intrigira i vizualni identitet koji će pratiti pjesmu na sceni. Najavljeni nastup obećava intenzivnu atmosferu, bogatu simbolikom i koreografiju koja će dodatno naglasiti emocionalni naboj pjesme. No, s obzirom na budžetske izazove i komentare da možda neće imati dovoljno sredstava za vrhunski scenski spektakl, postavlja se pitanje: može li kreativnost nadoknaditi ograničene resurse?
Glazbeni svijet često je surov, a očekivanja publike i medija znaju biti nemilosrdna. Suočen s kritikama, izvođač ostaje dosljedan sebi, svjestan da je nemoguće ugoditi svima. No, je li ga ipak pogodila percepcija da je “usiljeni favorit” za pobjedu? Kako se nosi s pritiskom i kako vidi svoju glazbenu evoluciju kroz godine? Ima li sumnji u vezi s ponovnim sudjelovanjem na Dori i je li strah od neuspjeha ikada bio prepreka njegovom stvaralaštvu?
“Usiljeni favorit” ili glazbeni vizionar? Marko Bošnjak bez cenzure o kritikama, pritisku i moći emocija u pjesmi “Poison Cake”!
Glazba je umjetnost, ali i borba – borba između onoga što osjećamo i onoga što svijet očekuje od nas. U ovom ekskluzivnom intervjuu otkrivamo kako je nastala pjesma “Poison Cake”, što ona znači za samog izvođača i kakvi su mu planovi nakon Dore, bez obzira na ishod natjecanja. Ulazimo u svijet glazbenika koji ne pristaje na kompromise i koji vjeruje da se istinska umjetnost rađa iz iskrenosti. Pripremite se za razgovor koji će razotkriti emocije, izazove i ambicije jednog od najintrigantnijih izvođača ovogodišnje Dore.
Loading ...
Što Vas je inspiriralo da pjesmu nazovete “Poison Cake”?
Naziv “Poison Cake” dolazi iz kontrasta između nečega što na prvi pogled izgleda primamljivo i slatko, ali u stvarnosti nosi opasnost. Pjesma je o osveti i svim onim negativnim emocijama koje osjećamo prema ljudima koji su nas povrijedili. Svi imamo frustracije, ali društvo nas nauči da ih potiskujemo. Pjesma je zapravo metafora za to – želimo da netko tko nas je povrijedio doživi svoju zasluženu karmu.
Posion Cake ima ljutnju, gnjev i frustracije
Možete li nam otkriti skrivenu poruku ili simboliku iza “Poison Cake”?
“Poison Cake” je simbol za te potisnute emocije koje svi nosimo u sebi, ali koje društvo ne dopušta da otvoreno izrazimo. Pjesma istražuje ljutnju, gnjev i frustracije koje se nakupljaju, a koje nikada ne možemo izreći na glas jer nisu socijalno prihvatljive. Skrivena poruka je u tome da svi mi nosimo te negativne emocije, a “Poison Cake” je način da ih ispoljimo, kroz simboliku osvetoljubivosti i ravnoteže.
Kako se “Poison Cake” razlikuje od Vaših prethodnih pjesama? (Mnogi ističu da je Vaša prošla prijava za Doru bila puno bolja i kvalitetnija od ove pjesme)
“Poison Cake” je mračnija i sirovija u odnosu na moj prethodni rad. Dok su prošle pjesme bile emotivne i introspektivne, ova pjesma je direktna i nosi mnogo teže emocije. Fokusira se na osvetu i nezadovoljstvo, što je nešto što možda nisam ranije tako izravno doticao. Iako možda nije svima po ukusu, ona nosi energiju koju osjećam u ovom trenutku, a to je nešto što je za mene najvažnije.
Koje emocije želite prenijeti publici kroz ovu pjesmu?
Želim da publika osjeti ljutnju, frustraciju, ali i neku vrstu satisfakcije koja dolazi kada oni koji su nas povrijedili dožive posljedice svojih postupaka. Pjesma je poziv na to da se ne potiskuju negativne emocije, već da ih priznamo i izrazimo, iako nisu uvijek socijalno prihvaćene.
Jeste li se suočili s kritikama zbog naslova pjesme? Ako da, kako ste na njih reagirali? Ističe se da ste “usiljeni” favorit za pobjedu…
Kritike su uvijek prisutne, i to je normalno. “Poison Cake” možda izaziva snažne reakcije, ali ona je iskren prikaz emocija koje svi povremeno osjećamo. Kad me nazivaju “usiljenim favoritom”, to više govori o njihovim percepcijama nego o stvarnoj kvaliteti pjesme. Moj cilj nije udovoljiti svima, već ostati vjeran sebi i svojoj umjetnosti.
Kako ste se pripremali za ovogodišnju Doru nakon što Vam je prošli put pobjeda izmakla?
Nakon što mi je prošli put pobjeda izmakla, shvatio sam da je najvažnije usmjeriti se na stvaranje pjesme koja me doista odražava, a ne na samu pobjedu. Ove godine sam se koncentrirao na autentičnost i na to da pjesma bude iskrena, a ne na to kako će se percipirati. Usmjerio sam energiju na to da pjesma bude duboko povezana s mojim emocijama u ovom trenutku.
Što ste naučili iz prošlog iskustva na Dori i kako ste to primijenili ove godine?
Prošli put sam bio pod prevelikim stresom zbog toga kako ću biti percipiran, a ove godine sam se fokusirao više na proces stvaranja i na to da pjesma doista odražava moje unutarnje emocije. Shvatio sam da uspjeh nije nužno pobjeda, već uspjeh može biti i autentičnost u tome što donosiš.
Možete li nam otkriti nešto o scenskom nastupu koji planirate za “Poison Cake”?
Nastup će biti dramatičan, sa zanimljivom koreografijom i vrlo snažnim simboličnim pokretima. Bit će to nastup koji prati samu energiju pjesme. Kroz kontraste i minimalizam želim prikazati snažnu poruku, stvoriti intenzivnu atmosferu koja će odražavati mračnu, ali i teatralnu prirodu pjesme.
Postoji li posebna koreografija ili vizualni elementi koje planirate uključiti u nastup? Kad već govorimo o nastupu, mnogi komentiraju da Vam nedostaje novaca za njega…
Bez brige, u nastup je već uloženo dosta truda i resursa. Naravno, nije uvijek lako kada budžet nije neograničen, ali vjerujem da prava moć nastupa dolazi iz energije i ideje koja stoji iza njega, a ne samo iz novca. Imamo kvalitetne vizualne elemente i koreografiju koja će dočarati emocije pjesme na pravi način, bez potrebe za previše uložene mase. Rješenja su uvijek moguća, a mi se volimo snalaziti!
Kako se nosite s pritiskom i očekivanjima publike i medija?
Pritisak je neizbježan, ali naučio sam da ne trebaš previše analizirati sve komentare i očekivanja. Najvažnija stvar je biti vjeran sebi i svojoj glazbi. Kroz svoj rad želim ponuditi publici autentičnost, a kako će to biti prihvaćeno – to nije nešto na što mogu utjecati. Dajem najbolje od sebe i to mi je najvažniji cilj.
Jeste li imali sumnje ili strahove u vezi s ponovnim sudjelovanjem na Dori?
Naravno, uvijek postoji određeni strah i sumnja jer dolazi novi izazov, nova prilika, a to uvijek izaziva pitanje što ako nešto pođe po zlu. No, na kraju, najvažnija stvar je da idem s onim što osjećam i vjerujem da ću tako ponuditi nešto iskreno. Sumnje su prirodan dio procesa, iako ih naučiš kontrolirati.
Kako biste opisali svoj glazbeni stil i kako se on razvijao tijekom godina?
Moj glazbeni stil je oduvijek bio autentičan, s naglaskom na emocije koje želim prenijeti. S vremenom sam postao hrabriji u istraživanju različitih zvučnih područja i načina na koje mogu iskazivati emocije kroz glazbu. Razvijao sam se i kao umjetnik, ali u osnovi, uvijek je bila riječ o iskrenosti u onome što donosim publici.
Koji su Vaši glavni glazbeni uzori i kako su utjecali na vaš rad?
Imam puno uzora, od izvođača kao što su David Bowie i Freddie Mercury, koji su uvijek imali hrabrosti probijati granice. Oni su mi dali hrabrost da istražujem različite žanrove i zvučne eksperimente, a istovremeno ostanem vjeran onome što osjećam i želim reći.
Kako balansirate između osobnog života i glazbene karijere?
Balansiranje je izazov jer glazba zahtijeva puno energije i vremena, ali je bitno naći trenutke za osobni život. Podrška obitelji i prijatelja mi puno pomaže jer su oni moj oslonac kad je potrebno pobjeći od stresa glazbene karijere.
Što mislite o trenutnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj i regiji?
Mislim da scena u Hrvatskoj ima puno potencijala, ali da joj je potrebna dodatna podrška u smislu medijske promocije i ulaganja u nove talente. Mnogi mladi izvođači imaju sjajne ideje, ali im treba više prilika da pokažu što znaju.
Kako se nosite s kritikama i negativnim komentarima općenito?
Kritike su sastavni dio bilo kojeg umjetničkog rada, a negativni komentari nisu uvijek nešto što se treba shvatiti osobno. Naučio sam da je važno slušati konstruktivne kritike i od njih učiti, ali ne dopustiti da te destruktivni komentari obezvrijede.
Postoji li nešto što biste željeli promijeniti u glazbenoj industriji?
Volio bih da glazbena industrija bude transparentnija i da se mladim izvođačima pruže veće prilike. Također, mislim da bi trebalo biti više ulaganja u razvoj glazbenih festivala i produkcija koje promoviraju različite glazbene žanrove.
Kako provodite slobodno vrijeme kada niste fokusirani na glazbu?
Kad nisam fokusiran na glazbu, volim provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji, ali i posvetiti se nečemu kreativnom izvan glazbe, kao što su filmovi, književnost ili likovna umjetnost. Volim istraživati druge oblike umjetnosti koji me inspiriraju.
Koji su Vaši planovi nakon Dore, bez obzira na ishod natjecanja?
Bez obzira na ishod, moj plan je nastaviti raditi na novim pjesmama i održavati kontakt s publikom. Želim nastaviti razvijati svoju karijeru i raditi na albumu koji će prikazati sve aspekte mog stvaralaštva.
Što biste poručili svojim obožavateljima koji Vas podržavaju na ovom putu?
Hvala im od srca na svojoj podršci. To je nešto što me motivira i gura naprijed. Bez obzira na sve, uvijek ću se truditi biti najbolji što mogu, a njihova vjernost mi daje snagu.
Kako biste ocijenili trud HRT-a u organizaciji Dore 2025.? Smatrate li da se svake godine vidi napredak?
Dora je velik i značajan projekt u koji je uključeno puno vremena, truda, promišljanja i na kraju dana ljudi koji se brinu za svaki aspekt, od logistike do produkcije, administracije i svega između.
Mislim da je HRT uložio puno truda u organizaciju i svake godine je osjetan napredak. Kao i u svemu, uvijek postoji prostor za dodatna poboljšanja i vjerujem da će se u sljedećim godinama cijela priča nastaviti razvijati u pozitivnom smjeru.
Koje su, prema Vašem mišljenju, najveće prepreke s kojima se suočavaju mladi izvođači u Hrvatskoj?
Najveća prepreka je nedostatak resursa i medijske pozornosti. Iako ima mnogo talentiranih izvođača, mnogima je teško probiti se zbog nedostatka financijskih sredstava, promocije i mogućnosti nastupa. To je nešto što bi industrija mogla više podupirati.
Što mislite o konkurenciji na Dori 2025.?
Mislim da je konkurencija jaka, a to uvijek čini natjecanje interesantnijim. Svaki izvođač donosi nešto jedinstveno, i to je ono što čini Doru posebnijom. Zbog toga je uvijek uzbudljivo vidjeti što će tko donijeti i koji će se stilovi istaknuti.
Kako zamišljate svoju karijeru u sljedećih pet godina?
U sljedećih pet godina želim nastaviti raditi na glazbi koja odražava moje unutarnje osjećaje, ali i širiti svoj opseg, možda i kroz suradnje s drugim umjetnicima. Nadam se da ću steći veću međunarodnu prepoznatljivost, a također želim raditi na albumu koji će biti kruna svega na čemu sam do sad radio.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Tijekom uređenja okoliša na bračkom imanju odlučila je spasiti rodno stablo koje je smetalo zidu i cesti, a pratitelji su njezin potez oduševljeno podržali
Irma Dragičević, talentirana pjevačica iz Varaždina, vratila se na pozornicu Dore s pjesmom „Ni traga“, pjesmom koja nosi sve nijanse njezinog dosadašnjeg glazbenog puta i zrelosti koju je stekla nakon prošlogodišnjeg iskustva s pjesmom „Enigma“. Iako njezin prvi nastup na Dori nije završio ulaskom u finale, to iskustvo nije je obeshrabrilo, već dodatno ojačalo njezinu odlučnost i fokus. Irma priznaje da je prošlogodišnje iskustvo bilo izazovno, ali da joj je omogućilo da sada s više sigurnosti i smirenosti predstavi pjesmu koja je u potpunosti njezina. Ona ističe kako joj je važna autentičnost i iskrenost, te da je upravo to ono što motivira njezin povratak na ovu najvažniju domaću glazbenu platformu.
Zagreb uskoro dobiva novo mjesto za privatna druženja i gledanje multimedijskog sadržaja. Riječ je o BrickClubu, privatnoj mini kino dvorani smještenoj u povijesnom podrumu iz 19. stoljeća u Gundulićevoj ulici 26, koja posjetiteljima omogućuje da sami biraju sadržaj, društvo i atmosferu.
Pjesma Light Up, s kojom se Gabrijel Ivić ove godine predstavlja na Dori, nastala je iz ideje stare više od desetljeća i oblikovana kroz dugogodišnju suradnju s producentom Junom Ishidom, a danas se profilira kao nostalgičan, ali suvremeno produciran povratak energiji ranih 2010-ih, razdoblju u kojem su glazba, mladenačka euforija i noćni život funkcionirali kao zajednički jezik. Iako je riječ o njegovu prvom profesionalnom projektu ovakvog opsega, Light Up istodobno je i osobni glazbeni iskaz koji ne skriva emociju, nesavršenost ni proces nastajanja, već otvoreno govori o putu koji vodi od jednostavne ideje nastale u spavaćoj sobi do pozornice nacionalnog glazbenog natjecanja.
Dublinska post-punk četvorka Sprints, koja se u vrlo kratkom razdoblju profilirala kao jedno od najuzbudljivijih i najuvjerljivijih novih imena britanske i irske alternativne glazbene scene, stiže na INmusic festival #18, donoseći sa sobom energiju, sirovost i autentičnost po kojima su već prepoznati diljem Europe i svijeta. Bend koji posljednjih godina nezaustavljivo raste, kako po koncertnoj reputaciji, tako i po kritičkom odjeku, poznat je po eksplozivnim nastupima uživo i beskompromisnom zvuku koji bez zadrške komunicira emocije suvremenog trenutka.
Devin Juraj, mladi izvođač iz Pule, već nekoliko godina privlači pažnju javnosti svojim svestranim talentom. On je pjevač, plesač, glumac i autor, umjetnik koji na sceni spaja različite discipline u jedinstvenu cjelinu. Njegova karijera počela je plesom još u djetinjstvu, a kasnije je nadograđivana glazbom, kazalištem i video produkcijom. Studij izvedbenih umjetnosti u Engleskoj dao mu je formalno obrazovanje, ali istinska lekcija došla je kroz godine nastupa i kreativnog eksperimentiranja.
Ovaj tekst temelji se na analizi i podacima koje je objavio ugledni švicarski dnevni list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), jedan od najutjecajnijih i najpouzdanijih europskih medija kada je riječ o društvenim, političkim i znanstvenim temama. U svom opsežnom osvrtu NZZ se bavi padom broja mladih osoba koje se identificiraju kao transrodne ili nebinarne, oslanjajući se na empirijske podatke, akademska istraživanja i primjere iz prakse. Posebna pozornost posvećena je podacima Sveučilišta u Zürichu, gdje je na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju zabilježen značajan pad broja upućivanja zbog rodne inkongruencije – s vrhunca od 134 slučaja u 2021. godini, u razdoblju pandemije, na 60 slučajeva u 2024. godini. Ti podaci služe kao konkretan pokazatelj šireg društvenog i kulturnog pomaka koji se posljednjih godina može uočiti i izvan švicarskog konteksta.
Loading ...
