Jesu li životi influencera umjetni ili pratitelji previše traže od njih? Poznata hrvatska fitness influencerica Martina Boss o Instagramu i takozvanim fejk životima raspričala se na svom profilu gdje se osvrnula i na žene s umecima za kosu, (pre)skupim torbicama i pretjerano dotjeranim fotografijama.
Martina Boss o Instagramu se raspričala nakon zanimljivog uputa
Martina Boščić često poziva svoje pratitelje da joj postave pitanja, a čini se da joj ovo nije baš “dobro sjelo”.
Jedna osoba upitala je: “Kaj kažeš na današnje cure, samo filteri, fejk kosa, obrve… koja će cura imati skuplju torbu, forsiranje bogatog, a fejk načina života?”, na što je Martina napisala opširan odgovor.
“A zašto bi me bilo briga kakve fejk obrve, trepavice, torbe, kose itd. žene imaju? Zar smo zaboravili da je ispod toga svega osoba? Dobra prijateljica, majka, susjeda? Čemu osuđivanje na temelju izgleda?”, zapitala se Martina Boss i nastavila.
“I ako je iskompleksirana, zašto to točno meni treba smetati? Ili tebi? Pustite ljude da izgledaju, kupuju, nose što žele. Nek joj je cijeli Instagram fejk i cijeli život fejk, to ne utječe na moj život”.
“Žao mi je ako iza svega toga stoji nezadovoljna osoba, ako je netko meni bliži pomoći ću, ako nije no me interesa”.
Martina Boščić u ovoj objavi otkrila je i što misli o Instagramu
“Instagram je površan i sve što vidite je površno i ničiji život vama nije u svakoj sekundi prikazan na vašim ekranima. To ne znači da je sve fejk, samo je vama prezentirano i svi se prezentirate samo naj.
“Opustite se, gledajte sebe i svoje ljude, a ne širu masu i ljude koji ni na koji način na vas ne utječu”, zaključila je poznata hrvatska fitness influencerica i poduzetnica.
Blais se na crvenom tepihu fotografirao s Keanuom Reevesom, koji je ove godine bio jedan od počasnih gostiju festivala i primio nagradu Legend of Cinema.
U obitelji u kojoj je medicina desetljećima dio svakodnevice, odluka o odabiru liječničkog poziva može se činiti gotovo očekivanom. Ipak, za mladog liječnika Luku Ostojića, specijalizanta plastične kirurgije, nastavak obiteljske tradicije nije bio unaprijed određen put. Odrastao je uz oca, dr. Duju Ostojića, osnivača zagrebačke Poliklinike Ostojić, koji je privatnu liječničku praksu započeo 1995. godine. Još kao dječak imao je priliku upoznati svakodnevicu liječnika izvan ordinacije, od razgovora o pacijentima do telefonskih poziva tijekom obiteljskih vikenda i godišnjih odmora. Takvo okruženje omogućilo mu je da rano razumije koliko liječnički posao zahtijeva vremena, odgovornosti i osobne predanosti, ali roditelji mu nikada nisu nametali odluku o studiranju medicine.