Dora Kršul: “Uz svjesno zaranjanje u neugodne stvari učim kako se nositi sa sobom, svojim strahovima i očekivanjima”
Ove je godine novinarka Dora Kršul, odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, proglašena Novinarkom godine, a proglašena je i jednom od troje najboljih znanstvenih novinara u Europi na dodjeli godišnjih nagrada koju organizira Europska federacija znanstvenih novinara.
Potvrda je to njezinog dugogodišnjeg kvalitetnog rada, ustrajnog istraživačkog pristupa temama od javnog interesa. Dora Kršul godinu koja je na kraju pamtit će, između ostalog, i po tome što je učila miriti se s bespomoćnošću i nesigurnošću, a nama otkriva kako se nosi s teškim temama o kojima piše.
Po čemu ćete pamtiti 2024.?
Po tome što sam se učila miriti s bespomoćnošću i nesigurnošću, po dodatnom zarobljavanju institucija, po tome da premijer neprihvatljivo govori o novinarima u terminima “osovine zla”, po putu u Škotsku i Amsterdam, i po predstavi postavljenoj po Semezdinovoj knjizi na koju smo frendica i ja odjurile u Sarajevo. I cijelu ju proplakale.
Od mladih ste se dana bavili novinarstvom, tj. željeli ste se baviti novinarstvom. Jeste li sada baš ondje gdje trebate biti? Želite li ostati u tom svijetu?
Iako sam kao klinka stvarno doma izrezivala članke iz novina i kucala neke male tekstiće na onom starom golemom računalu, novinarstvu i meni trebalo je neko vrijeme da se prepoznamo. Kad se taj klik, pred kraj studija, definitivno dogodio, to je bilo to. Uz povremene frustracije koje ovaj posao nosi, tu sam i planiram tu biti i dalje, uz druge sjajne kolegice i kolege.
Zašto Vas posebno interesira obrazovanje, tj. funkcioniranje obrazovnog sustava u Hrvatskoj?
Zato što mislim da je obrazovanje ključan segment svakog društva koje stremi ići naprijed. U temelju svakog mog teksta jest ideja da bi cijeli niz stvari u ovoj zemlji bitno drukčije funkcionirao da se kao društvo, krajnje ozbiljno, na znanju utemeljeno i bez politikantstva posvetimo pitanju kvalitete i suvremenosti obrazovanja na svim razinama, od predškolske do visokoškolske. I velike priče u kojima razotkrivamo kriminal u ovom resoru, u svojoj srži zapravo glasno ukazuju na negativnu selekciju koja je preuzela primat. Te su priče glasan apel, doveden do apsurda, da je silno potrebno obrazovanje shvatiti ozbiljno u zemlji u kojoj se samo 22 posto mladih ne namjerava iseliti u inozemstvo.
Koje biste trenutke svoje karijere izdvojili kao najljepše, one koji su Vam ostali u najljepšem sjećanju?
Jedan od najznačajnijih bio je kad sam tek došla na Telegram i kad su me posjeli za, kako mu volim tepati, boomerski stol s kolegama Irenom Frlan Gašparović, Jasminom Klarićem i tada još Anom Raić. Od tada je taj stol zapravo izvor cijelog niza najljepših trenutaka. Tu su i Silvana Menđušić, Denis Mahmutović, Jagoda Marić, a redakciju dijelim i s velikim Dragom Hedlom, što mi je ponekad i dalje teško povjerovati. Glasni smo, stalno u nekim raspravama, a sve uz puno (crnog) humora, pogotovo kada se dogodi clash između redakcijskih gen Z-jevaca i boomera pa je nužno objašnjavati da osim Graše postoji i Grše. Kad je baš neki teški kaos zbog priče koju smo razvalili, volim stati na par sekundi, osvrnuti se na tu košnicu i, onako za sebe, izguštati i osvijestiti da radim ono što volim okružena nevjerojatnim ljudima.
Koje su Vam teme posebno važne?
Vjerojatno najvažnija tema za mene je bila ona o seksualnom zlostavljanju na sveučilištima i fakultetima tijekom regionalnog pokreta #NisamTražila 2021. Tada smo, cijelim nizom istraživačkih tekstova, nakon prikupljanja hrpe dokumentacije, dokazali da je tadašnja uprava zagrebačkog sveučilišta štitila i promovirala zlostavljače i predatore, znajući da protiv njih postoje prijave studentica i bivših studentica. Bez obzira na sve što smo objavili, po tom se pitanju nikada ništa nije dogodilo i ta mi je priča bolna točka.
Koa su Vas iskustva oblikovala, u kojima ste možda i najviše naučili o sebi?
Posljednjih četiri-pet godina, kriznih u svakom mogućem smislu, natjeralo me da uz puno truda i svjesnog zaranjanja u neugodne stvari naučim kako se nositi sa samom sobom, svojim strahovima i očekivanjima. To se poklopilo s mojim ulaskom u tridesete i taj proces još uvijek traje.
Što Vas je vodilo i vodi na Vašem poslovnom putu, pa tako i putu razvoja sebe, svojih vještina i mogućnosti?
Znam da će zvučati kao floskula, ali strast prema novinarstvu, odnosno moć koju ono daje da utječeš ili barem pokušaš utjecati na neku pozitivnu promjenu u javnom interesu.
Po tekstovima koje pišete reklo bi se da ste osoba koja je sigurna u sebe. Kako ste razvijali svoje samopouzdanje i nadišli trenutke nesigurnosti?
Ma tko kaže da sam sigurna u sebe, haha! Najsigurnija jesam u svojim tekstovima, na “svom” terenu. Ta je sigurnost došla s vremenom i praksom, iako i dalje jedan mali dio mene umre od straha kad urednica stisne “objavi” na neku moju veliku priču.
Budući da se hvatate ukoštac s teškim temama, kojima pristupate ustrajno i sustavno, dalo bi se zaključiti da ste i inače ustrajna i odlučna osoba. Je li to hrabrost ili možda nekakva ludost?
Ne mislim da su to hrabrost ili ludost. Prije bih rekla da je do moje tvrdoglavosti. Užasno mi smetaju laž, nepravda, muljanje, lopovluk, a kako su upravo ove stvari u srži većine priča kojima se bavim, pristupam im – da – sustavno i ustrajno.
Kako se nosite sa svim tim problemima o kojima pišete i koje istražujete, što Vam pomaže da se od njih malo odmaknete, napunite energiju?
Mislim da ta nefiltrirana izloženost svim mogućim negativnostima dosta utječe na novinare. Borim se s anksioznošću i posljednjih šest godina idem na psihoterapiju. Riječ je o podršci bez koje mi je teško zamisliti svakodnevicu. Dosta se kolega muči sa sličnim, nažalost, i puno ozbiljnijim problemima, stoga mi se čini krucijalnim da prije svega kao struka adresiramo problem mentalnog zdravlja novinara.
Koje su Vam vrijednosti u poslu i u privatnom životu posebno važne i oko kojih nema kompromisa?
U privatnom životu inzistiram na odanosti – i odanošću uzvraćam, a u poslu patim na preciznost.
Kakva je Dora kad nije novinarka, ili je to neodvojivo od Vaše ličnosti?
Recimo to ovako: kad ne radim, volim imati punu kuću ljudi, svoje satove joge smatram svetima zbog mira koji mi pružaju, i lijep mi je jednostavan, nepretenciozan zajednički život koji smo partner i ja stvorili.
Što očekujete od 2025. godine?
Da u Hrvatskoj shvatimo kako istječe prva četvrtina 21. stoljeća i da kao građani ozbiljno počnemo zahtijevati ozbiljne politike nužne za vrijeme u kojem živimo, od onih u znanosti i obrazovanju, preko stambene politike, reforme pravosuđa, lokalne samouprave, sve do (nepostojećih) politika za mlade.
Bad Bunny ispisao je povijest dodjele nagrada Grammy postavši prvi izvođač koji pjeva na španjolskom jeziku i koji je osvojio nagradu za album godine, i to za uspješno izdanje Debí Tirar Más Fotos.
Nije riječ o razmjerima čuvenog „Adele Dazeem“ trenutka Johna Travolte, no Cher je ipak izazvala blagu zabunu na dodjeli Grammyja kada je kao dobitnika nagrade za snimku godine najavila „Luthera Vandrossa“, iako je nagrada pripala pjesmi „Luther“ Kendricka Lamara i SZA-e — svojevrsnoj posveti legendarnom R&B pjevaču koji je preminuo 2005. godine.
Ovogodišnje izdanje Festivala di Sanremo dobiva snažan međunarodni, ali i hrvatski pečat. U večeri posvećenoj obradama, Fedez i Marco Masini na pozornicu kazališta Ariston dovode jednog od najprepoznatljivijih glazbenika današnjice – hrvatskog violončelista svjetskog glasa, HAUSERA.
Večer na Zagrebačkom velesajmu dobila je poseban, gotovo festivalski karakter zahvaljujući prisustvu brojnih natjecatelja ovogodišnje Dore, koji su svojim dolaskom dodatno obogatili atmosferu Beauty & Hair Expo partyja. Dok je ToMa držao publiku u ritmu svojih hitova i obrade, upravo su izvođači koji ove godine žele nositi hrvatsku zastavu na Eurosongu dali večeri poseban značaj, pokazali su kako se zajedništvo glazbene scene i industrije ljepote može manifestirati kroz podršku, prijateljstvo i zajednički doživljaj umjetnosti.
U sklopu Beauty & Hair Expo Zagreba, koji se već godinama profilira kao najvažnija regionalna platforma za beauty industriju, sinoć je na Zagrebačkom velesajmu održana velika zabava – party koncert koji je još jednom potvrdio da ovaj sajam odavno nadilazi okvire klasičnog izložbenog događanja.
Grupa LELEK, mladi, ali već prepoznatljivi vokalni sastav hrvatske glazbene scene, ove će se godine ponovno predstaviti na Dori 2026. s pjesmom Andromeda, skladbom koja spaja duboku emotivnu naraciju s jedinstvenim etno-pop izričajem.
Od malih nogu, Gabriela Braičić iz Duća kod Omiša gajila je duboku ljubav prema glazbi, osjećajući već u djetinjstvu da je pjevanje neizostavan dio njezinog identiteta i životnog puta, a taj san polako, ali sigurno pretvara u stvarnost kroz niz zapaženih nastupa, autorskih projekata i suradnji s različitim glazbenicima.
Iza raskošnih perika, teatralnih naglasaka i likova koji su obilježili povijest televizijske i filmske komedije, Catherine O’Hara cijeli je život gradila nešto posve suprotno od onoga što publika obično veže uz njezino ime – diskretan, stabilan i gotovo asketski privatan svijet, lišen skandala, naglih zaokreta i potrebe za stalnom vidljivošću. Upravo je ta tišina oko njezina osobnog života ono što ga čini toliko intrigantnim.
„Pa, vidi što je T.J. Maxx dovukao…“, ironično dobacuje britki umjetnički direktor Nigel, kojeg ponovno tumači Stanley Tucci, dok se Andy Sachs (Anne Hathaway) trijumfalno vraća u redakciju časopisa Runway. Jedini je problem u tome što je Miranda Priestly, koju ponovno glumi Meryl Streep, uopće ne pamti. „Ona je jedna od Emily“, usputno pojašnjava Nigel u prvom traileru za Vrag nosi Pradu 2.
Bad Bunny ispisao je povijest dodjele nagrada Grammy postavši prvi izvođač koji pjeva na španjolskom jeziku i koji je osvojio nagradu za album godine, i to za uspješno izdanje Debí Tirar Más Fotos.
Nije riječ o razmjerima čuvenog „Adele Dazeem“ trenutka Johna Travolte, no Cher je ipak izazvala blagu zabunu na dodjeli Grammyja kada je kao dobitnika nagrade za snimku godine najavila „Luthera Vandrossa“, iako je nagrada pripala pjesmi „Luther“ Kendricka Lamara i SZA-e — svojevrsnoj posveti legendarnom R&B pjevaču koji je preminuo 2005. godine.
Nakon pet uzastopnih večeri tijekom kojih je turneju Mayhem Ball Tour dovela u Tokio, Lady Gaga vratila se u Los Angeles kako bi u nedjelju navečer na dodjeli Grammyja izvela rock verziju pjesme „Abracadabra“.