Jedna provokativna izjava izazvala je buru reakcija: “Wokeizam je samo za ružne ljude.” Ove riječi, koje je navodno izrekao šesnaestogodišnji tinejdžer, potaknule su raspravu o tome je li wokeizam doista estetski definiran i, još važnije, je li kao ideološki trend došao svom kraju.
Što znači biti woke i zašto je taj pojam postao toliko kontroverzan?
Pojam woke prvotno je dolazio iz afroameričkog slenga, označavajući svijest o društvenim i političkim nepravdama. No, tijekom posljednjih desetljeća, značenje riječi se promijenilo, prelazeći iz kruga progresivnih aktivista u opći jezik, gdje često služi kao pejorativni izraz koji konzervativci koriste za ismijavanje radikalnih društvenih ideja. Woke je tako postao sinonim za političku korektnost, društvenu osjetljivost i identitetsku politiku – teme koje izazivaju burne reakcije s obje strane ideološkog spektra.
No, kako izgleda woke? I može li se doista zaključiti da je ta ideologija vizualno prepoznatljiva i estetski povezana s određenim tipom ljudi?
Woke estetika: karikatura stvarnosti?
Za mnoge, mentalna slika woke osobe podrazumijeva određene predrasude: žarku boju kose, alternativne frizure poput obrijanih strana ili mikro šiški, te odjeću koja prkosi konvencionalnim stilskim normama. Također, uobičajeno je mišljenje da ove osobe odbacuju tradicionalne rodne uloge te često inzistiraju na korištenju zamjenica koje odražavaju njihov rodni identitet.
Međutim, ova karikaturalna slika nije samo rezultat društvenih mreža i memova, već odražava dublji sukob između tradicionalnih vrijednosti i modernih ideja. Protivnici wokeizma često povezuju ovu estetiku s manjkom brige o fizičkom izgledu, navodeći da su woke osobe “ružnije” jer zanemaruju norme privlačnosti koje diktiraju biološke i društvene standarde.
Je li wokeizam zaista estetski “neprivlačan”?
Znanstveni podaci pružaju zanimljive uvide. Istraživanja sugeriraju da konzervativne osobe, osobito žene, imaju tendenciju biti fizički privlačnije od liberalnih. Jedno istraživanje iz 2018. godine pokazalo je da su republikanske političarke imale ženstvenije crte lica od svojih demokratskih suparnica, dok su muškarci s većom tjelesnom snagom skloniji konzervativnijim stavovima. Ovi zaključci često se tumače kroz prizmu biološke privlačnosti: ljudi koji se uklapaju u tradicionalne obrasce ljepote percipiraju se kao uspješniji, sretniji i mentalno zdraviji.
S druge strane, liberalne žene, koje se češće identificiraju s woke ideologijom, izvještavaju o nižoj razini zadovoljstva svojim mentalnim zdravljem, što se može odraziti na njihov fizički izgled. Umor, loš san i stres – česti pratioci lošeg mentalnog zdravlja – mogu pridonijeti neurednom izgledu i nedostatku energije za održavanje osobne prezentacije.
Generacija Z: kraj jedne ere wokeizma?
Iako je Generacija Z odrasla okružena woke vrijednostima, čini se da mnogi mladi sve češće odbacuju ovu ideologiju kao zastarjelu i prenapuhanu. Prema nedavnim anketama, mnogi tinejdžeri smatraju da je wokeizam izgubio svoj prvotni sjaj te da ga danas prati pretjerana politička korektnost i performativnost. Iako samo 30 % pripadnika ove generacije identificira kao LGBTQ, podrška istospolnim brakovima među mladima iznenađujuće je u padu, što ukazuje na sve veći zamor od ideoloških krajnosti.
Što budućnost donosi wokeizmu?
Dok neki predviđaju da će Generacija Z potpuno odbaciti wokeizam, drugi smatraju da će se ideologija prilagoditi novim kulturnim i političkim izazovima. Wokeizam možda gubi estetsku privlačnost, ali njegove temeljne vrijednosti – svijest o društvenoj pravdi i jednakosti – još uvijek su duboko ukorijenjene u kulturnom tkivu. Pitanje je samo hoće li se ove vrijednosti redefinirati na način koji je prihvatljiviji za širu populaciju, ili će se povući pred novim generacijama koje zahtijevaju autentičnost i umjerenost.
Kult wokeizma – prolazan trend ili nova norma?
Iako se estetika woke pokreta može činiti kao hir koji polako izlazi iz mode, dublje ideološke rasprave o društvenoj pravdi i identitetu ostaju relevantne. Generacija Z, koja će oblikovati budućnost, možda neće u potpunosti odbaciti wokeizam, ali će ga svakako redefinirati prema vlastitim vrijednostima i potrebama. Vrijeme će pokazati hoće li ova promjena značiti kraj jedne ere ili početak nove, transformirane verzije kulture koja i dalje polarizira društvo.
Ne može se poreći da je ova generacija odgajana na načelima woke pokreta i indoktrinirana njima. Zapravo, generacija Z bi čak mogla vidjeti kroz performativni, korporativni woke, ali i dalje zahtijevati progresivizam.
Ova ideologija je sveobuhvatna – od osnovne škole preko visokog obrazovanja do radnog mjesta, od vladinih agencija preko medija do privatne industrije ili robe široke potrošnje…
Možda se kultura malo previše okrenula u jednom smjeru i mnogi u generaciji Z postali su nezadovoljni tom posebnom “woke” estetikom. Ali to ne mijenja način na koji su politike identiteta postale građevni blokovi kognitivnog razvoja svake mlade osobe.