U Gradskom dramskom kazalištu GAVELLA, u prepunoj Maloj Gavelli, 27. travnja održana je premijera predstave “Mea culpa“, autora Branislava Glumca, u režiji Želimira Mesarića.
Susret jednog muškarca i jedne žene pokazuje kako ljubav nije podložna vanjskim utjecajima, pa tako ni ratnim uzbunama, u vremenima kad su nada i vjera u ljudskost i sretniju budućnost rijetke pojave. Bez mnogo nade u bolje sutra, arheologinja Marija primorana je raditi kao konobarica, a njezinu letargiju i beznađe prekida Luka, zarazno optimistični profesor latinskog i grčkog jezika. Luku i Mariju utjelovljuju dvoje izvrsnih mladih glumaca – Ivan Colarić i Lucija Dujmović, pod redateljskom i dramaturškom palicom Želimira Mesarića.
„Mea culpa Branislava Glumca po žanru je dramedija, odnosno nešto između drame i komedije. Radi se o dvoje intelektualaca, životnih gubitnika koji se nađu u sred rata u jednoj gostionici na periferiji grada. U međusobnom upoznavanju i nadmudrivanju upoznavajući se pronalaze zajedničku mogućnost da krenu prema svjetlu na kraju tunelu. Predstava ima određeni happy end i čini mi se da je za ova post-biblijska i pred apokaliptična vremena ponuditi malo vedrine iz teatra sasvim primjereno“, izjavio je redatelj predstave Želimir Mesarić.
Nema osobe koja se barem jednom nije našla u situaciji očaja i beznađa, u situaciji kada se činilo da se radost i veselje događaju u nekom dalekom univerzumu. I što učiniti onda? Kako izaći iz takve situacije i ponovno naučiti smijati se i živjeti?
„U životu je najbitnije smijati se i kad je naj, najteže uvijek je bitno naći neki tračak svjetlosti u svemu oko nas. Rekao bih da je jako malo potrebno za sreću dvoje ljudi, a ova predstava pokazuje da je dovoljno da se dvoje ljudi čuje i da su spremni na korak naprijed u kojoj god su fazi života. I pokazuje da to svatko može napraviti, da to ne zahtijeva nikakav pretjerani napor. Nismo sami na ovom svijetu i ništa se ne vrti oko nas i tek s drugim čovjekom postajemo ono što jesmo, nešto mnogo više od naših sudbina“, istaknuo je izvrsni glavni glumac Ivan Colarić o dubljem značenju uloge koju Luka igra u Marijinom životu.
Predstava Mea culpa podcrtava univerzalnu istinu o tome kako je zapravo jako malo potrebno za sreću.
„U predstavi smo u nekom svijetu imaginacije, sreće i veselja, u koji Marija nekako polako povjeruje. Ona u stvari dopusti da se taj svijet otvori i prema njoj, a negdje je ostao daleko u njoj ukopan sve dok nije došao Luka i potaknuo da zajedno uplovimo u svijet mašte, pozitive i optimizma. Luka je kao neki spasitelj, svjetlo koje je ušlo u njezin život. On me vodi u svijet nade i poručuje da se tu i sad može dogoditi nada, tu i sad se može dogoditi veselje, sreća, zadovoljstvo, ples, pjesma i u trenu se naš život može gledati drugačije, može se živjeti drugačije“, dojmovi su glavne glumice Lucije Dujmović.
Nikad se ne zna kada vam sreća i ljubav mogu pokucati na vrata – poruka je novog dramskog teksta Mea culpa, Branislava Glumca, a čiju su premijernu izvedbu dugotrajnim pljeskom nagradili brojni uzvanici.
