Ako ovog ljeta putujete na Pelješac, ovu adresu nemojte zaobići: Kapetanova kuća krije jednu od najljepših gastro priča juga Hrvatske
Postoje mjesta na hrvatskoj obali koja čovjek posjeti zbog pogleda, postoje ona zbog povijesti, neka zbog hrane, a postoje i ona rijetka mjesta na kojima se sve to događa istodobno, gotovo bez potrebe za dodatnim objašnjenjem, jer sam dolazak u njih predstavlja svojevrsni uvod u iskustvo koje će se nastaviti za stolom. Mali Ston jedno je od takvih mjesta, malo dalmatinsko naselje na početku Pelješca u kojem se na neobično malom prostoru susreću stoljeća povijesti Dubrovačke Republike, monumentalne kamene zidine, solane, more, školjkarstvo, vinogradi, kamenjar, miris mediteranskog bilja i jedna od najprepoznatljivijih gastronomskih priča hrvatskoga juga, a upravo se na toj tankoj granici između kopna i mora nalazi Kapetanova kuća, restoran koji je tijekom desetljeća postao mnogo više od adrese na kojoj se može dobro pojesti.
Mali Ston danas djeluje gotovo nestvarno kada ga promatrate iz perspektive suvremenog putnika, jer je riječ o malenom mjestu čija se važnost nikada nije temeljila na veličini, nego na položaju, moru, trgovini, obrani i prirodnim resursima koji su ovdje stoljećima određivali život ljudi, dok je njegova povezanost sa Stonom, gradom čije su obrambene zidine jedan od najupečatljivijih spomenika srednjovjekovne fortifikacijske arhitekture na hrvatskoj obali, dodatno oblikovala identitet čitavoga područja. Turistička zajednica Stona upravo područje Malog Stona opisuje kao prostor u kojem se povijesna baština, solana i školjkarstvo nadopunjuju s gastronomijom, a današnji posjetitelj zapravo može u jednom danu proći kroz nekoliko stoljeća dalmatinske povijesti, prošetati uz zidine, pogledati stare strukture Stona, otići prema moru, kušati kamenicu iz Malostonskog zaljeva i završiti za stolom uz čašu pelješkog vina.
Upravo je Malostonski zaljev razlog zbog kojega gastronomija ovoga kraja ima karakter koji je teško preslikati bilo gdje drugdje na Jadranu. Zaljev je dug približno 28 kilometara, relativno je plitak i zaštićen, a njegov vapnenački krajolik ispresijecan je izvorima i vruljama slatke vode koje u more donose hranjive tvari, stvarajući prirodne uvjete iznimno pogodne za školjke koje se hrane filtriranjem morske vode. Znanstvena istraživanja povijesti malostonskog školjkarstva upozoravaju da je upravo kombinacija geološke strukture zaljeva, podzemnih izvora i prirodne produktivnosti ekosustava jedan od ključnih razloga zbog kojih je ovo područje stoljećima povezano s uzgojem kamenica.
Kada se govori o kamenici iz Malostonskog zaljeva, zato se ne govori samo o jednoj namirnici, nego o proizvodu čiji je karakter posljedica čitavog jednog krajobraza, od slatkovodnih izvora i planktona do temperature mora, zaštićenosti zaljeva i načina na koji lokalni školjkari generacijama rade sa školjkama. Europska plosnata kamenica, odnosno Ostrea edulis, u ovom je prostoru puno više od gastronomske atrakcije, jer predstavlja jedan od najvažnijih simbola lokalnog identiteta, a Malostonska kamenica 2019. godine postala je prvi hrvatski morski proizvod zaštićen oznakom izvornosti na razini Europske unije.
Povijest te priče seže mnogo dublje od modernog turizma. Arheološki nalazi upućuju na prisutnost kamenica u rimskim nalazištima na području Malostonskog zaljeva, dok povijesni izvori govore da je uzgoj kamenica bio organiziran već u 16. stoljeću, kada je područje bilo pod upravom Dubrovačke Republike. Tada uzgoj nije bio nikakav romantični hobi uz more, nego uređena gospodarska djelatnost nad kojom su postojala pravila, koncesije i obveze, a povijesni izvori opisuju čak i način na koji su se ogoljene grane potapale u more kako bi poslužile kao podloga za prihvat ličinki kamenica. Tijekom 18. stoljeća školjkarstvo je prolazilo kroz ozbiljne probleme zbog zloupotrebe ovlasti, pa je Dubrovačka Republika 1787. godine uzgoj kamenica dodatno regulirala i zaštitila.
Ta povijest važna je za razumijevanje Kapetanove kuće jer restoran nije nastao u prostoru u kojem je morska hrana slučajno postala gastronomski trend, nego u zajednici u kojoj je more stoljećima bilo dio svakodnevice, gospodarstva i identiteta. Kapetanova kuća nalazi se upravo na rivi Malog Stona, na mjestu koje je povezano s nekadašnjom funkcijom lučkog kapetana u vrijeme Dubrovačke Republike, zbog čega samo ime restorana nije slučajna marketinška konstrukcija, nego se oslanja na povijesni karakter prostora u kojem se nalazi.
Danas je na adresi Obala dr. Ante Starčevića 9 smješten restoran koji se u turističkim i gastronomskim vodičima kontinuirano pojavljuje kao jedna od ključnih adresa Malog Stona, a njegova pozicija neposredno uz more znači da gost ovdje ne dobiva samo tanjur hrane, nego čitav prostorni kontekst u kojem se ta hrana konzumira. Pogled na zaljev, brodice, kamen, rivu i okolne kuće nije dekor koji je naknadno dodan gastronomiji, nego prirodni nastavak svega onoga što se nalazi na tanjuru.
Kapetanova kuća pritom ima i vlastitu priču dugu nekoliko desetljeća, a izvori o restoranu navode različite početne godine njegova djelovanja, pri čemu se u pojedinim gastronomskim vodičima spominje 1974., dok se drugi izvori otvaranje restorana unutar današnje obiteljske priče povezuju s 1986. godinom. Zbog te razlike najpoštenije je govoriti o restoranu koji ima višedesetljetnu tradiciju i koji je tijekom druge polovice 20. stoljeća postao jedna od ključnih gastronomskih institucija Malog Stona, umjesto pojednostavljivanja povijesti jednom godinom koju svi izvori ne potvrđuju na isti način.
Ono što je puno važnije od same kronologije jest činjenica da se oko Kapetanove kuće razvila šira obiteljska gastronomska priča obitelji Kralj, koja je snažno povezana s razvojem turističke i ugostiteljske ponude ovoga kraja. U gastronomskim izvorima Lidija Kralj navodi se kao vlasnica, voditeljica i glavna kuharica, a upravo se njezin pristup kuhinji opisuje kao spoj tradicionalnih recepata, lokalnih namirnica i suvremenijih kulinarskih tehnika.
Takav pristup posebno je vidljiv u odnosu prema kamenici, koja je ovdje istodobno i zvijezda kuće i namirnica kojoj se pristupa s gotovo asketskim poštovanjem. Najbolji način da se shvati zašto je Malostonska kamenica toliko važna jest da je ne pokušavate sakriti. Turistička zajednica Stona navodi da se kamenica tradicionalno smatra najboljom kada se posluži svježe otvorena, sirova, hladna i tek s nekoliko kapi limunova soka, jer upravo takav način pripreme omogućuje da se osjete njezina prirodna slanost, mineralnost i karakter mora iz kojega je izvađena.
U Kapetanovoj kući upravo je ta jednostavnost važna. Kamenica ne mora biti pretvorena u spektakl da bi bila spektakularna, jer je njezina vrijednost već sadržana u samoj namirnici, u činjenici da je uzgojena nekoliko stotina metara ili kilometara od stola za kojim sjedite i da iza nje postoji čitava lokalna priča koju nije potrebno nadograđivati teškim umacima i agresivnim začinima. Gault&Millau posebno ističe upravo svježe kamenice s nekoliko kapi limuna, ali navodi i da ih kuhinja Kapetanove kuće interpretira na više načina, uključujući tempuru, pohanu verziju, pripremu na roštilju te kremastu juhu od kamenica.
To je zapravo jedna od najzanimljivijih značajki restorana, jer njegova kuhinja ne pokušava birati između tradicije i suvremenosti. Tradicija je polazište, ali nije zatvor. Kamenica može ostati potpuno sirova i gotovo netaknuta kada je njezina kvaliteta takva da sama nosi cijelo jelo, ali istodobno može biti podvrgnuta drugim tehnikama kada kuhar želi pokazati drugu stranu iste namirnice. Takva filozofija omogućuje gostu da istu morsku kulturu doživi kroz različite teksture, temperature i intenzitete, bez gubitka osjećaja da se nalazi u Malom Stonu.
Ako je kamenica najprepoznatljiviji simbol mjesta, onda su riba, školjke, rakovi, sipe, kozice i ostali plodovi mora njegov širi gastronomski jezik. Kapetanova kuća oslanja se na mediteransku kuhinju u kojoj svježa riba ne traži mnogo intervencija, pa se u ponudi pojavljuje i riba pripremljena na gradelama, dok se morski karakter restorana nastavlja kroz različite rižote, tjestenine i jela od školjaka. Gault&Millau posebno izdvaja rižoto Kapetanova kuća, pripremljen sa sipom i njezinom tintom, čime se dobiva duboka morska aroma i karakteristična tamna boja koja već samim izgledom podsjeća na jednu od temeljnih tehnika dalmatinske kuhinje.
Upravo je crni rižot jedan od onih tanjura koji možda najbolje objašnjavaju zašto autentična dalmatinska kuhinja nikada nije bila samo pitanje luksuza, nego prije svega pitanje odnosa prema onome što je dostupno. Sipa, njezina tinta, riža, maslinovo ulje i nekoliko pažljivo odabranih dodataka mogu stvoriti jelo koje je intenzivno, duboko i kompleksno bez potrebe za velikim brojem sastojaka, a takva gastronomija savršeno odgovara karakteru Pelješca, gdje se najbolje stvari često nalaze upravo u onome što je lokalno, sezonsko i neposredno povezano s krajolikom.
Posebno je zanimljiv odnos Kapetanove kuće prema kopnenom dijelu Pelješca, jer priča restorana nije izgrađena isključivo oko mora. Gastronomskim vodičima navodi se da restoran koristi vlastito voće i povrće iz organskog uzgoja, kao i vlastito maslinovo ulje, čime se gastronomski identitet restorana proteže od zaljeva prema poljima i maslinicima.
To je detalj koji se lako izgubi kada se Kapetanovu kuću opisuje samo kao restoran kamenica, jer je njezina stvarna privlačnost upravo u tome što stol ne završava na obali, nego okuplja gotovo cijeli gastronomski krajolik Pelješca. More donosi kamenice, mušule, ribu, sipe i kozice, dok kopno daje povrće, maslinovo ulje, začinsko bilje i druge proizvode, a vinogradi Pelješca donose ono bez čega bi ovakav obrok ostao nedovršen, odnosno vino koje može pratiti različite faze obroka.
Pelješac je, naravno, jedan od najvažnijih hrvatskih vinskih krajeva, pa bi bilo gotovo nemoguće govoriti o gastronomiji Malog Stona bez vina. Lokalna ponuda tradicionalno se oslanja na snažna crna vina poluotoka, osobito na plavac mali, ali gastronomija šireg područja uključuje i bijela vina te različite stilove koji se mogu povezivati s morskim jelima. Kod kamenice pritom vrijedi jednostavno pravilo koje poznaju i lokalni domaćini, a to je da se svježa, slana i mineralna kamenica najbolje ponaša uz vino koje je neće nadjačati, nego će joj omogućiti da ostane u prvom planu. Turistička zajednica Stona upravo kombinaciju svježe kamenice i kvalitetnog pelješkog vina navodi kao jedan od temelja lokalnog gastronomskog iskustva.
I onda dolazi ono što mnogi posjetitelji možda najmanje očekuju, a to je desert, jer gastronomska priča Stona nije završena ribom. Stonska torta, odnosno stonski makaruli, jedan je od najneobičnijih tradicionalnih deserata hrvatske obale, jer njezina osnova uključuje tjesteninu, orašaste plodove, čokoladu, cimet i druge sastojke koji zajedno stvaraju rustikalnu, snažnu i vrlo prepoznatljivu slasticu. Gault&Millau upravo Stonsku tortu izdvaja među desertima Kapetanove kuće, opisujući je kao tradicionalni desert s makaronima, orašastim plodovima, čokoladom i cimetom.
Takav desert zapravo je savršen završetak priče o Stonu, jer ponovno spaja ono što se na prvi pogled čini nespojivim. Tjestenina kao osnovna namirnica, čokolada kao znak slatkog, orašasti plodovi kao trag mediteranske kuhinje i začini poput cimeta tvore recept koji je istodobno jednostavan i neobičan, a upravo je takva gastronomija često najzanimljivija, jer nije nastala u laboratoriju suvremenog chefa, nego u kućama ljudi koji su kroz generacije učili kako od dostupnih namirnica napraviti nešto što će se pamtiti.
Kapetanova kuća pritom nije ostala zarobljena u vlastitoj prošlosti, što je možda jedan od razloga njezine dugotrajne relevantnosti. Restoran je posljednjih godina prošao i kroz novu fazu oblikovanja interijera, a projekt obnove završen 2024. godine osmislio je dubrovački studio Proto-arch, dok je nova vizualna identifikacija slovo „K“ pretvorila u stilizirani profil brkatog kapetana, čime je povijesna priča restorana dobila suvremeni grafički jezik.
Još je zanimljivije da je upravo taj novi interijer 2025. godine osvojio BIG SEE Interior Design Award u kategoriji Hospitality za Hrvatsku. Projekt je oblikovan tako da poveže more, gastronomiju i lokalni identitet, pri čemu se morski motivi pojavljuju u rasvjeti, materijalima i detaljima prostora, dok su u interijeru korišteni elementi koji asociraju na kamenice, more i karakter Malog Stona.
Time Kapetanova kuća pokazuje jednu važnu stvar o suvremenoj hrvatskoj gastronomiji, a to je da tradicija ne mora značiti odbijanje suvremenog dizajna. Naprotiv, najbolji restorani destinacijskog karaktera često uspijevaju upravo onda kada znaju sačuvati ono što je autentično, ali istodobno razumiju da se način na koji gost doživljava restoran mijenja. Stara priča ostaje ista, ali prostor u kojem je pričamo može postati elegantniji, suvremeniji i vizualno snažniji.
U tome leži i posebnost Kapetanove kuće kao preporuke za putovanje. Ovo nije restoran u koji biste nužno trebali doći samo zato da biste „ručali u Malom Stonu“, nego mjesto zbog kojega se isplati organizirati čitav mali izlet. Ako putujete iz Dubrovnika prema Pelješcu, Ston i Mali Ston prirodno se nameću kao jedna od najzanimljivijih stanica na tom putu, jer u vrlo kratkom vremenu možete spojiti povijest, arhitekturu, gastronomiju, vino i morski krajolik.
Idealno iskustvo ne počinje sjedenjem za stolom, nego dolaskom u Ston, gdje je dobro usporiti i dopustiti prostoru da vas uvede u priču. Nakon obilaska povijesne jezgre i zidina, put prema Malom Stonu djeluje kao svojevrsni prijelaz iz kamene povijesti u morsku sadašnjost, jer se prostor postupno otvara prema zaljevu, a školjke koje ćete kasnije pronaći na tanjuru već su prisutne u krajoliku oko vas.
Još je snažnije iskustvo ako posjet kombinirate s odlaskom do jednog od lokalnih uzgajališta kamenica. Turistička zajednica Stona navodi da se iz Malog Stona organiziraju izleti brodom do uzgajališta, tijekom kojih posjetitelji mogu vidjeti način uzgoja školjaka i kušati kamenicu neposredno iz mora. Takav doživljaj mijenja način na koji promatrate restoran, jer nakon što ste vidjeli gdje kamenica raste, kako izgleda njezin uzgoj i kakav je okoliš iz kojega dolazi, tanjur pred vama više nije anonimno gastronomsko jelo, nego završetak jednog lokalnog proizvodnog ciklusa.
Posebno je zanimljivo posjetiti ovaj kraj u ožujku, oko blagdana svetoga Josipa, kada se održavaju Dani malostonske kamenice, jer je upravo tada kamenica tradicionalno u najboljoj kondiciji i punini. Manifestacija okuplja lokalne proizvođače, ugostitelje, vino, glazbu i različite interpretacije kamenice, od sirovih primjeraka do kuhanih, pečenih i prženih varijanti, čime se cijeli Malostonski zaljev na nekoliko dana pretvara u pozornicu posvećenu jednoj jedinoj namirnici.
No Kapetanova kuća nije zanimljiva samo u proljeće. Njezina najveća prednost jest upravo činjenica da je gastronomija ovoga prostora toliko snažno vezana uz prirodu da se doživljaj mijenja sa sezonom. Ljeti je dominantan doživljaj otvorene rive, sunca, mora i dugog ručka uz pogled na zaljev, dok proljeće nosi kamenicu u njezinoj najboljoj formi, a izvan glavne turističke gužve Mali Ston može ponuditi nešto što je na najpopularnijim dijelovima Jadrana sve teže pronaći, odnosno osjećaj da gastronomija još uvijek proizlazi iz samoga mjesta.
Prema aktualnim gastronomskim vodičima, Kapetanova kuća danas pripada samom vrhu restoranske ponude Malog Stona, pri čemu je Gault&Millau ocjenjuje s 14 od 20 bodova i ističe njezinu poziciju jednog od najpoznatijih restorana s morskim plodovima na Pelješcu, dok Falstaff u svom izdanju za 2026. Kapetanovu kuću ocjenjuje s 86 bodova i posebno izdvaja njezin potpisni rižoto, kamenice i lokaciju neposredno uz more.
Takve ocjene same po sebi ne bi trebale biti jedini razlog za dolazak, jer restoran destinacijskog karaktera nije moguće svesti na broj. Puno je važnije ono što se događa kada se svi elementi spoje, a kod Kapetanove kuće oni se spajaju iznimno prirodno, od povijesne lokacije i obiteljskog kontinuiteta preko vlastitih poljoprivrednih proizvoda i lokalne ribe do kamenice koja je gotovo postala gastronomski sinonim za cijeli kraj.
Zanimljivo je i to da se u službenim turističkim dokumentima Općine Ston Kapetanova kuća i danas navodi među ključnim ugostiteljskim adresama Malog Stona, uz restorane poput Bota Šare i Vile Korune, što pokazuje da je gastronomska scena ovoga malog mjesta dovoljno snažna da privlači posjetitelje kao zaseban razlog dolaska, a ne samo kao usputnu postaju između Dubrovnika i ostatka Pelješca.
Ako bi se, međutim, moralo izdvojiti ono po čemu Kapetanova kuća najviše ostaje u sjećanju, to vjerojatno nije pojedino jelo, interijer, nagrada ili pogled, nego osjećaj kontinuiteta koji restoran uspijeva proizvesti. Sjedite na rivi, ispred vas je more iz kojega dolazi ono što upravo jedete, iza vas je povijesni prostor koji pamti Dubrovačku Republiku, nekoliko kilometara dalje počinje Pelješac sa svojim vinogradima, iznad svega je kamen karakterističan za jug Dalmacije, a na stolu se nalaze namirnice koje nisu slučajno odabrane da bi predstavljale destinaciju, nego su doslovno dio njezina svakodnevnog života.
Zbog toga Kapetanovu kuću nije sasvim ispravno opisati samo kao „restoran u Malom Stonu“. Ona je prije gastronomska točka na kojoj se susreću kopno i more, prošlost i sadašnjost, lokalna proizvodnja i suvremeno ugostiteljstvo, jednostavna dalmatinska kuhinja i ambicija da se ona predstavi na razini koju prepoznaju relevantni međunarodni gastronomski vodiči.
A upravo je to možda i najbolji razlog zbog kojega bi Kapetanova kuća trebala biti na popisu adresa svakoga tko želi upoznati južnu Hrvatsku izvan klasične turističke razglednice. Dubrovnik je veličanstven, Pelješac je spektakularan, Ston je povijesno fascinantan, ali Mali Ston daje svemu tome okus, a Kapetanova kuća taj okus pretvara u iskustvo koje traje znatno dulje od jednog ručka.
Jer kada se nakon svega ponovno izađe na rivu, kada se more polako smiri pred večer, kada se čaša pelješkog vina približi kraju, a iza vas ostane tanjur kamenica, ribe ili crnog rižota, postaje jasno zašto su najbolji restorani na hrvatskoj obali često upravo oni koji ne pokušavaju biti negdje drugdje. Kapetanova kuća ne pokušava od Malog Stona napraviti novu gastronomsku metropolu, nego radi nešto puno vrijednije: pokazuje koliko je sam Mali Ston već dugo gastronomski vrijedan.
Upravo zato, ako tražite mjesto na jugu Hrvatske koje može spojiti putovanje, povijest, more, vino i ozbiljnu lokalnu gastronomiju u jednome danu, teško je pronaći prirodniji izbor od Stona i Malog Stona, a Kapetanova kuća pritom ostaje jedna od onih adresa zbog kojih se na Pelješac ne dolazi samo jednom, nego se čovjek počne vraćati.
Postoje napici koje biramo zbog okusa, oni koje pijemo iz navike i oni oko kojih se s vremenom stvori mali osobni ritual. Matcha je u posljednjih nekoliko godina uspjela spojiti sve troje. Iz japanske tradicije preselila se na jelovnike gradskih kafića, u kućne kuhinje i jutarnje rutine, a njezina prepoznatljiva zelena boja danas više nije prizor koji traži objašnjenje.
Promjene u životnim navikama posljednjih su godina značajno utjecale i na način na koji biramo hranu tijekom radnog dana, pa ručak sve manje predstavlja tek usputni obrok između poslovnih obveza, a sve više postaje važan dio svakodnevne rutine u kojem se, osim brzine i praktičnosti, očekuju kvaliteta, raznovrsnost i dobro osmišljen gastronomski doživljaj.
U petak, 25. rujna 2026. godine, prostor ispred Pašte Eat & Shop na Kennedyjevu trgu u Zagrebu od 17 do 22 sata postaje otvorena gastronomska pozornica na kojoj će se susresti vrhunska autorska kuhinja, zanatska proizvodnja svježe tjestenine i opuštena atmosfera gradskog after-work druženja. Pod krošnjama drveća, u neposrednoj blizini fontane i skulpture „Djevojka“ akademskog kipara Mile Grgasa, chefovi Tom Gretić, Gregorio Mannucci i Adrijan Mamlić predstavit će poseban gastronomski koncept pod nazivom „Pašta & Mašta“, osmišljen kao jednokratno iskustvo koje će upravo tjesteninu staviti u središte kreativnog kulinarskog promišljanja.
Zagreb će od 10. do 20. rujna ponovno biti jedno od središta dobre street food atmosfere, kada se na Trg dr. Franje Tuđmana vraća Burger Festival Zagreb. Ovogodišnje izdanje donosi spoj kreativne gastronomije, glazbe, zabave i brojnih festivalskih aktivnosti, uz ponudu koja će ljubiteljima burgera ponuditi više od 50 različitih razloga za dolazak.
Ljeto polako završava, godišnji odmori ostaju iza nas, školske klupe ponovno se pune, a Zagreb se nakon nešto sporijeg kolovoškog ritma vraća svojoj prepoznatljivoj užurbanosti. Grad ponovno postaje pun ljudi, automobila, obaveza, dogovora i susreta, a s povratkom u svakodnevicu vraćaju se i mali rituali zbog kojih je zagrebačka jesen mnogima posebno draga. Jedan od njih svakako je petak proveden na placu, uz mirise svježe pripremljene hrane, hladno piće, glazbu i neobavezno druženje koje nema strogo određen početak ni kraj.
Mare je novo splitsko mjesto koje je u kratkom vremenu privuklo pažnju publike, ne samo zbog hrane i koktela, nego i zbog priče koja stoji iza njegova imena, izgleda i čitavog koncepta. Smještena u Trogirskoj ulici, Mare je nastala kao spoj iskustva, kreativnosti i vrlo osobne interpretacije Splita, a iza projekta stoje Ela i Luka Bokavšek, poznata splitska ugostiteljska imena, te chef Karlo Kaleb, čiji profesionalni put uključuje i iskustvo rada u restoranskom sustavu nagrađenom Michelinovom zvjezdicom.
Zagreb će i ove jeseni ponovno mirisati na pečenu junetinu, karamelizirani luk, dimljene umake, tartufe i svježe pečena brioche peciva jer se Burger Festival Zagreb od 10. do 20. rujna vraća na Trg dr. Franje Tuđmana, gdje će tijekom jedanaest festivalskih dana okupiti čak 17 izlagača, poznata imena domaće gastronomske scene, nagrađivane burgere, potpuno nove koncepte i niz autorskih kombinacija koje klasični street food pomiču u sasvim drugačijem, kreativnijem i ambicioznijem smjeru.
Postoje serije koje nas osvoje pričom, postoje one kojima se vraćamo zbog likova, a ponekad se dogodi i ona jednostavnija televizijska čarolija u kojoj je dovoljno da se u pravom trenutku na ekranu pojavi pravo lice. Nova TV ove je jeseni, čini se, odlučila pokriti sve mogućnosti. Nova domaća serija „Slučajna obitelj“ krenula je 6. rujna, donijela priču o troje potpunih stranaca koji će spletom okolnosti početi glumiti obitelj, okupila niz poznatih domaćih glumaca, a jednu od glavnih uloga povjerila Filipu Juričiću.
Povratak estetike osamdesetih posljednjih se godina može pronaći posvuda, od mode i fotografije do videospotova i društvenih mreža, no Lana S. odlučila je retro atmosferu potražiti ondje gdje joj kao glazbenici najviše pripada, u samom zvuku nove pjesme. „Nitko kao ti“ donosi plesni pop oslonjen na suvremenu produkciju, ali s jasnim prizvukom desetljeća čiji se sintesajzeri, ritmovi i melodijska razigranost ponovno čuju u aktualnoj svjetskoj pop-glazbi.
Postoje napici koje biramo zbog okusa, oni koje pijemo iz navike i oni oko kojih se s vremenom stvori mali osobni ritual. Matcha je u posljednjih nekoliko godina uspjela spojiti sve troje. Iz japanske tradicije preselila se na jelovnike gradskih kafića, u kućne kuhinje i jutarnje rutine, a njezina prepoznatljiva zelena boja danas više nije prizor koji traži objašnjenje.
Filip Rudan ovih je dana svojim pratiteljima pokazao rezultate redovitih treninga, a fotografije i snimke koje je podijelio otkrile su koliko se njegov izgled promijenio zahvaljujući vremenu provedenom u teretani. Mladi pjevač pozirao je bez majice i bez puno skrivanja pokazao isklesanu figuru, definirane trbušne mišiće, snažna ramena i ruke te posebno razvijene noge, iza kojih očito stoji ozbiljan rad.
Vlaho Arbulić još je jednom pokazao zašto već godinama slovi za jednog od najzgodnijih Hrvata, a ovoga puta u prvom planu našla se forma na kojoj mu bez problema mogu zavidjeti mnogi muškarci.