„Parazitska posla“ u Gavelli: Predstava u kojoj se svi prepoznajemo, ali se pravimo da nije o nama
Zagreb je sinoć disao kazališnim ritmom, onim koji ne traži posebne efekte da bi ostavio trag. Premijera predstave „Parazitska posla“ Kazališta Moruzgva u Gavelli okupila je one koji još vjeruju da kazalište može biti istinito, duhovito i bolno blisko u isto vrijeme. Gledalište je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a na pozornici su Nina Violić, Sanja Milardović, Zdenka Šustić i Karlo Bernik utkali tri sata života u priču koja je, kako se pokazalo, svima poznata.
U toj jednostavnoj, a slojevitoj priči o obiteljskom suživotu, generacijskim nerazumijevanjima i sitnim navikama koje postaju način preživljavanja, publika je pronašla sebe. Autori Vanja Jovanović i Filip Jurjević stvorili su tekst koji u istom dahu nasmijava i razotkriva, a redateljski pristup podsjeća da najveća napetost uvijek nastaje tamo gdje se voli najviše.
Kad kazalište postane ogledalo
„Parazitska posla“ na sceni ne djeluju kao fikcija, nego kao produžetak nečijeg stvarnog dana. Ono što započinje dolaskom kćeri iz Njemačke pretvara se u niz komičnih, ali bolno točnih situacija. Sendviči, kriptovalute, stari nesporazumi i jedan nenadani gost samo su kulise iza kojih se razotkrivaju potreba za blizinom i strah od promjene. Publika se smijala, ali često i zastajala – jer nije lako gledati vlastite navike kako se pretaču u replike.
U dvorani su bili mnogi iz svijeta filma i kazališta – Judita Franković Brdar, Ljupka Gojić Mikić, Barbara Vicković, Ksenija Marinković, Mia Kovačić, Petra Kurtela, Filip Šovagović, Boris Svrtan i brojni drugi, koji su s osmijehom i tihim klimanjima pratili ritam koji im je očito bio poznat. Komad nije težio poruci, nego razumijevanju, a to je ono što ga čini kazališno živim. Predstava „Parazitska posla“ ne traži da joj vjerujete, dovoljno je da se prepoznate.
Na kraju, dok su se svjetla gasila, pljesak je trajao dugo i ravnomjerno, kao potvrda da istina, ma koliko bila gorka, najbolje prolazi kad je zapakirana u smijeh. Jedna gledateljica je nakon predstave rekla: „Ovo je kao ogledalo. Nasmiješ se, ali znaš da si to ti.“ Te riječi možda su najbolja recenzija koju kazalište može poželjeti.
Lada Bonacci će 22. listopada u 20 sati u zagrebačkom Histrionskom domu pedeseti put izvesti svoju autorsku predstavu „Ostatak života“, monodramu koja je tijekom gotovo dvije godine igranja pronašla publiku diljem Hrvatske. Jubilarna izvedba donosi i mali zaokret u životu predstave jer će u prvi plan izaći Gospođa Nitko i Ništa, lik koji je nastao na pozornici, a s vremenom je dobio vlastiti glas i prostor izvan kazališta.
Praizvedba drame Nikaragva mladog hrvatskog autora Vida Adama Hribara, u režiji Patrika Sečena, pred publikom Zagrebačkog kazališta mladih otvorila je prostor jedne zagrebačke obitelji koja izvana još uvijek zadržava poznati oblik zajednice, iako su se odnosi među njezinim članovima već počeli raspadati. U toj dnevnoj sobi ljudi još sjede jedni pokraj drugih, razgovaraju, prisjećaju se, dobacuju jedni drugima i pokušavaju održati privid svakodnevice, ali njihove riječi sve teže uspijevaju prikriti ono što se među njima dogodilo. Obitelj formalno postoji, njezini članovi još dijele prostor i zajedničku prošlost, ali bliskost koja bi ih trebala povezivati gotovo je nestala. Upravo iz tog raskoraka između vanjskog dojma normalnosti i unutarnjeg raspada nastaje svijet Nikaragve, istodobno melankoličan, neugodan, groteskan i vrlo duhovit.
Kino Valli u sezoni 2026./2027. ponovno donosi publici u Puli izravne prijenose predstava s pozornice njujorške Metropolitan Opere, čime se nakon prethodnih sezona nastavlja program koji omogućuje praćenje velikih opernih produkcija istodobno s njihovim izvođenjem u New Yorku. Pula će pritom biti jedini grad u Hrvatskoj u kojem će se tijekom ove sezone u kinu uživo prikazivati odabrani naslovi iz programa The Met: Live in HD, dok će dio repertoara biti prikazan u repriznim terminima.
Francuska koreografkinja čija je prva grupna predstava postala međunarodni fenomen na daskama HNK2 istražuje ženstvenost, identitet, očekivanja i pobunu.
Na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih 22. i 23. rujna stiže BREL, nova predstava Anne Terese De Keersmaeker i plesača i koreografa Solala Mariottea, inspirirana opusom legendarnog belgijskog šansonjera Jacquesa Brela. Umjetnici pripadaju različitim generacijama i imaju različite pristupe koreografiji i plesu, a u svom prvom zajedničkom radu istražuju kako danas pristupiti Brelovim pjesmama, njegovoj snažnoj scenskoj prisutnosti i temama koje, iako nastale prije više desetljeća, i dalje otvaraju pitanja o odnosima, društvu, nasilju i promjenama.
Obitelj koju dobivamo i ona koju sami pronalazimo: hvaljena predstava Louisa Janssensa govori o pripadanju, bliskosti i odnosima koji nastaju izvan tradicionalnih obiteljskih okvira.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković predstavljanje sezone povezala je s društvenim i političkim okolnostima u kojima kazalište danas djeluje.
Što danas znači biti uspješna žena i postoji li uopće kriterij prema kojem se uspjeh može pošteno mjeriti, pitanja su koja se otvaraju uz novi izbor pokrenut na platformi Uspješna.hr, gdje je javnosti omogućeno da nominira i podrži žene koje smatra najboljima u četiri vrlo različite kategorije. Znanstvenica godine, Trenerica godine, Influencerica godine i Najbolje odjevena osoba godine titule su za koje će konkurirati poznata, ali i manje poznata imena, dok će završnu riječ imati stručni žiri koji čine Ecija Ojdanić, Ana Begić Tahiri, Judita Franković Brdar i Barbara Nola.
Zagrebački velesajam 31. listopada ugostit će Lollipop Halloween Festival, za koji organizatori očekuju oko 8.000 posjetitelja, čime bi ovogodišnje izdanje postalo jedno od najvećih događanja u dosadašnjoj povijesti ovog domaćeg party brenda. Velik interes publike potaknuo je organizatore na proširenje prvotno zamišljenog festivalskog koncepta, pa će uz tri najavljena glazbena prostora uskoro biti predstavljen i četvrti festivalski floor, čiji se programski sadržaj zasad drži u tajnosti. Posebnost ovog događanja proizlazi iz činjenice da se očekivana posjećenost temelji na prepoznatljivosti samog Lollipopa, bez angažmana velikih međunarodnih izvođača koji su uobičajeni nositelji promocije festivala s nekoliko tisuća posjetitelja.
